Kao ’’predstavnik’’ studenata na ovom blogu, mislio sam da je potrebno da se oglasim, i pojasnim zašto mislim da je ovaj protest opravdan. A zašto da pojasnim!? Zato što sam na sajtu Blic-a, kada se prvi put pojavila priča o mogućem protestu, pročitao veliki broj komentara u kojima građani govore kako su studenti lenji, kako traže više nego što zaslužuju, kako im je ova bolonja i više nego olakšala studiranje itd. Tada mi je postalo jasno da dosta ljudi nema pojma o čemu se ovde radi.
Napomena: neću ulaziti u tumačenje same Bolonjske deklaracije, i kako bi ona trebalo da bude primenjivana, tj šta tamo zapravo piše, već ću pomenuti samo ono što se kod nas planira primeniti. (namerno piše planira).
Dakle, 2005. godine je Bolonjska deklaracija počela zvanično da se primenjuje na Beogradskom univerzitetu. Ideja je bila da se naredna godina studija ne može upisati bez čiste predhodne, da u svakom semestru ispiti vrede 30 ESPB bodova, 60 za jednu godinu, a bodovi se raspoređuju prema obavezama koje student treba da ispuni, primenjuje se kontinualno ocenjivanje, prati se rad studenta tokom semestra, i u konacnu ocenu ulaze i predispitne obaveze, i to 35-70 odsto. Svi ispiti su jednosemestralni.
E sad, da bi sve ovo moglo da funkcioniše, bilo je potrebno najpre da se ispiti svedu na jednosemestralne tako što će se ili podeliti na dva ispita, ili će se neko gradivo koje je nepotrebno izbaciti. Međutim, to je jako loše urađeno. Gradivo uglavnom nije smanjeno, i ako je smanjeno, kao i da nije, još dve glave u knjizi nam ne bi bio problem. I zbog toga je prolaznost studenata i dalje ostala mala. Btw po, od milošte, bolonji bi trebala da bude 80 odsto. Nije ni blizu, otprilike je oko 30.
Videvši da to ne može tek odjednom, prošle godine je doneta odluka o izmenama i dopunama zakona za visoko obrazovanje, u kojoj su ’’učestvovali’’ i studenti. Prema toj odluci, prošle godine je za upis naredne godine na teret budžeta bilo potrebno skupiti 42ESPB, a svake naredne će se povećavati za šest. Pri čemu treba obratiti pažnju na jednu jako bitnu stvar, a to je da se ta 42ESPB boda ne moraju skupiti na osnovu ispita iz tekuće godine, nego u vremenskom periodu od godinu dana. Primer: sada ste druga godina. Upisali ste je prosle godine tako što ste skupili 42ESPB, i preneli ispite u vrednosti od 18ESPB. Da biste upisali treću, potrebno vam je da tokom druge godine sakupite 48ESPB. To možete učiniti tako što ćete dati ispite iz prve, 18ESPB, i još toliko ispita iz druge da biste skupili još 30ESPB, što je u vremenskom periodu od godinu dana 48ESPB.
Šta je tu pogrešno? Pogrešno je to što se tako toleriše lenjost, i ne rad. Zato što su uglavnom na višim godinama na fakultetima ispiti teži, ozbiljniji i obimniji, pa je onda onome ko nije očistio prve dve godine, lakše da upiše četvrtvu jer će lakše skupiti dovoljan broj poena, ima lakše ispite koje je preneo. Dok će onaj ko se polomi da očisti prve dve, da se polomi da upiše četvrtu jer su mu mnogo teži ispiti. Ili će jednostavno da plati, pošto je tako napravljen sistem da ako padneš sa budžeta na samofinansirajuće, nema šanse da se vratiš na budžet.
Posebna priča su studenti koji su obnovili godinu, koji teoretski posle ne mogu nikako da skupe dovoljne bodove da upišu godinu, jer nemaju odakle ako su davali neke ispite pre nego što su je obnovili.
Na Građevinskom fakultetu na kojem studiram je zbog ovakvog sistema četvrtu godinu upisao 61 student, od nekih 400. Inace predviđeni broj mesta za budžet bio je 288. Na isti broj mesta predviđen za budžet u trećoj godini se upisalo oko 100 studenata.
Razloga za sve ovo ima jako mnogo. Jedan od osnovnih razloga je ne povezanost fakulteta. Kod nas su fakulteti takvi kao da je svaki univerzitet za sebe, a ne da svi zajedno pripadaju jednom. Imaju preveliku autonomiju. Primetili ste verovatno da se ne bune studenti svih fakulteta, zato što postoje fakulteti koji su na valjani način reformisali studije.
Sledeći problem je što se društveni i tehnički fakulteti svrstavaju u isti koš. Ne može. Tehnički fakulteti imaju mnogo više predispitnih obaveza, i nastava ne može biti isto organizovana kao i na društvenim.
Da me ne bi ovde napadali, reći ću vam da sam uspešno upisao treću godinu, da sam očistio prve dve, i da meni ovo smanjenje uslova za upise koje kolege studenti traže nije potrebno. Ali smatram da je ovaj protest opravdan, i podržavam ga. Mnogo ima razloga, a dosta sam vam izneo gore. Naravno, kada se radilo na predlozima koje će biti dati ministarstvu, rekao sam da je jako bitno da se napomene potreba za reformisanjem studija. Jer ako nam sad samo spuste uslov, ništa nismo uradili. Treba misliti malo više koraka unapred.
Znam da je onima koji su studirali po starom programu, ili onima koji nisu studirali možda teško da razumeju neke stvari jer ima dosta. Ali ako ima nešto nejasno, objasniću.
ps: Izvinjavam se zbog grešaka, žurim na voz, sutra polažem vožnju.