"How many miles to Babylon?
.......
If your heels are nimble and light,
You will get there by candle-light."
Podsetio me film "Stardust" na radoznalost. Ne da nešto razmišljam o njoj, nego na onu sirovu radoznalost, gde se intelekt razbija na "come what may" momentima, "glavom kroz zid" momentima.
Kad bi čovek stvarno imao te babylon sveće pa ih samo zapali i ode u budućnost, ode u prošlost, nečiju glavu, drugi svet, u neku životinju, crtani film.
Ili ode u tačku, a tamo ceo novi svet, pa posle pamti gde mu je koja tačka, zapara vazuh i kroz pocepano ode u iznenađenje, ode u zvezdani prah.