Ono što je Frank Sinatra za New York, to je Predrag Ivanović za Beograd. Rođen pre 79 godina, svoje prve muzičke korake napravio četrdesetih godina prošlog veka, svira klavir, trubu, komponuje, peva, aranžiranje diplomirao na Berkeley-u, a verovatno je najpoznatiji kao osnivač čuvenog Vokalnog kvarteta Predraga Ivanovića, sa kojim je svirao i pevao pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina.
Prošle subote sam imao čast da ga upoznam u njegovom stanu, u Palmotićevoj ulici. Predrag je gospodin u svakom smislu te reči, a to je bio i kada su se ljudi na ovim prostorima oslovljavali sa ’druže’. Iz svake njegove reči, gesta, pa čak i iz njegovog stana, isijavaju otmenost, stil, ukus i bonton. Svoj najveći hit ’Pod sjajem zvezda’ je napisao 1959. godine dok je bio u vojsci i osećao nostalgiju za Beogradom. Zanimljivo je da gotovo svi koji čuju tu pesmu prvo pomisle baš na Beograd, iako se on ne pominje ni u jednom stihu.
Sa Predragom sam razgovarao nešto manje od sat vremena na temu njegovih muzičkih početaka, jazza i komunizma, njegovog kvarteta, The Beatlesa...On nije davao intervjue godinama unazad, i ovom prilikom mu se još jednom zahvaljujem što je pristao da govori za Gistro Fm. Naš razgovor možete čuti u nedelju 4. oktobra u ponoć na radiju B92.
Nedelju dana kasnije, dakle 11. oktobra, emitovaću intervju sa još jednom legendom, osamdesetpetogodišnjim Vojislavom Bubišom Simićem, pionirom jazza na ovim prostorima, čovekom koji ima više energije od ljudi koji mu mogu biti unuci (jedan dan je u Novom Sadu, drugi dan u Grockoj, treci u Nišu...). Razgovor sa njim je bio mnogo više u vezi jazza u SFJR pedesetih i šezdesetih godina, nego što je priča o Bubišinoj biografiji. Btw, Bubiša je imao gramofon 1939. i iste godine otac mu je kupio ploču Dizzy-ja Gillespie-ja.
Probao sam da dođem i do Đuze Stojiljkovića, ali na žalost on nije u fazonu da daje intervjue.