Kako sam završila ovako ?
Kako sam postala ovakva ?
Zašto ne mogu sebi da oprostim ?
Zašto ne mogu da volim Miloša sasvim ?
Zašto neke stvari ne želim da menjam ?
Zbog čega ne verujem da ja to mogu (da menjam stvari) ?
Zašto me je strah da će me ljudi prestati voleti ?
Zašto me je strah ljubavi ?
Zašto se ne borim za sebe ?
Zašto se bojim da me Miloš stvarno voli ?
Zašto mislim da mene Petar krivi za neke stvari ?
Zašto sa ocem ne mogu da imam normalan odnos - kao pre nego što sam silovana ?
Zašto krivim i kažnjavam sebe,iako znam da nisam kriva i da ništa ja tu nisam mogla u datom trenutku da uradim ?
Zašto me je strah braka,zasnivanja porodice - iako to silno želim ?
I - zašto ja pamtim ???
Odgovore nisam pronašla .... Analizirala sam i analizirala... ceo svoj život... Da li sam nešto pogrešno rekla ili uradila,da li sam mu nečim dala povoda ili je čovek stvarno samo lud.... I vrtila sam se i vrtila u krug i shvatila da od toga nemam ništa .... Samo dolazim do toga da u osnovi ništa ne razumem.... Ni kako je tako lako mogao da nastavi svoj život - kao da ništa loše nije uradio.... Na stranu što je uspešan.... Što mu sve u životu ide,a ja nikako da se pokrenem sa mrtve tačke.... Kao da sam ostala zabagovana 11 godina unazad i kao da ne mogu da se mrdnem.... Što nije istina... Mrdam ja,ali nikako u nekom pozitivnom smislu.... I šalim se sa sobom ... Šta mi drugo ostaje - nego da se sa svojim životom sprdam....