Imam taj jedan mišić koji hoću da napravim da izgleda dobro. Svako želi da ima mišiće, da bude jak i gibak i da može da okreće volan. Kada bi me neko pitao šta je to suprotno od masno, ja bih rekla kiselo. Mišići su kiseli i beskompromisni, maratonci iz Kenije liče na trčeću pršutu.
Narod Banovog brda odlazi leti u Košutnjak da popravi svoja preduzetnička tela beskrajnim tabanjem po trim stazi, u krug. Sa trim staze u Košutnjaku se svakog dana u kosmos šalje ogromna količina energije od koje je do sada mogla da se napravi, u najmanju ruku piramida, umesto da se u par letnjih meseci smanji indeks bucmastosti i poveća mišićna masa predgrađa. Zahvaljujući ekonomskom i demografskom procvatu Brda poslednjih godina, broj ljudi koji se guze na stazi je postao neverovatan, staza više nigde ne zarasta, a u središnjoj livadi oko koje staza kruži raspaljen je večito roštilj nad ponekim u prašinu uvaljanim kondomom - tragom jednog od minulih back-seat seksova.
Na Brdu su ljudi oblaci u trenerkama i mnogo se viče i viče se brate. Ima mnogo mladih smotanih porodica koje oblače svoju decu u sintetiku i još nisu počeli da bacaju kese iz rodića - toliko su im domovi mladi i domaćice entuzijastične. To su nekakvi na gnev nasađeni japiji koji nasađuju svoje mlade domove na nekakav plastični tradicionalizam, na roviti pihtija identitet koji će sazreti u nešto posve zajebano.
Grozno je gledati pubertet jednog naselja, i to tako dugo; ima snage, ali se ne zna da li je ona dobra ili preteća, ima mnogo mišićne mase, trenerki i bahatosti u upotrebi deterdženta. Ponekad je jahanje na tim kontakcijama naselja koje raste vrlo zamarajuće, kao biceps koji je nabildovan devedesetih i sad mora da se održava. Sve ulice i svi ljudi u njemu žive u nepredvidivim naletima svojih koprcajućih identiteta. Sve je novo tako često da se javlja neka gotovo čudna nezavisnost od kulture, gotovo nadkultura koja dostojanstveno predoseća da će se Indira Radić iseliti odavde zbog visoke kirije, kao što je to učinio i Nedeljko Bajić, pa smo preživeli, nastavili dalje. Baja.
Pa onda Fantastični prizori žena plavih kosa iz Diplomatskog naselja koje se češu svojim crnim džipovima, sjaj i beda umirućeg koncepta tržnih centara u Požeškoj, njena primitivna gužva, sećanja na pečenog vola na Vidovdan '96. što ga je ispekla opština ili je pak to bio Žika Muštikla, Zlatni bog Brda koji ga je izgradio...ah, ko zna gde li je on sada.
Sve te bubuljice koje su poiskakale od uliva ko zna kakvih para u nj...moje naselje je jedan masni divljački biceps i pod dejstvom je steroida.
Danas, gledajući raskopanu Požešku - kevu Brda koja čeka svoje nove šine, čovek može samo da kaže - braate. A tek kad se mostom povežemo sa NovimBeogradom - braate, biće seksa.