Kada se čovek upućuje u tajne dubine vremena, on tada pravi most sa celokupnim svojim postojanjem.
Blic hod kroz istoriju Petrovaradinske tvrđave je svojevrstan izazov : promatranje sutona sa bedema, prozirnih oblaka novog osvita i pozdrav Sahat kuli. Meškoljenje trenutaka počinje ulaskom u tunele, kada se i zvuk gradske vreve penje preko zidina.
U dremljiva predvečerja, stanovnici sede u dokolici, skicirajući u sebi. U pogledu koji treperi je i huk vekova, koji katkad struji preko zidova.
Veče, kada počinju da svetle kandelabri, dobija neku užurbanu notu, u gradu je živo, a na Đavi, koja stražari iznad grada, spokojno svetlo tek tada inspiriše umetnike.
Blaženstvo je osećaj koji prethodi stvaranju uspelog umetničkog dela.
Svojevremeno, nekadašnje kazamate osvojili su umetnici i to je tako više od pola veka. Među prvima je stigao Rajko Petković.U međuvremenu nastao je Likovni krug, galerije, a neki novi umetnici, rame uz rame sa starosedeocima, skinuli su preostale rešetke sa Utvrde iznad reke.
Za slikara Dušana Todorovića, Dunav ima srebrnu boju.
Oko sto umetnika koji žive na obelisku iznad grada, jedinstveni su da je nadahnuće iza Petrovaradinskog bedema neiscrpno.
Tako za slučajne prolaznike, grad je sa stražarske kule kao na dlanu, a svakodnevno osmatranje pulsiranja Dunavske i Zmaj Jovine, za umetnike je, nasušna potreba.
Otškrinuta vrata ateljea, i posebna čast : umetnik se poigrava sa belinom platna. Osećam boje i pregršt svetla.
To je Pavel Pop. Grafičar koji je napravio zaokret. Hiljade bakropisa, pa crteži tužem i ulja na platnu kao dominantan izazov.Grafika u klasi profesora Albina Brunovskog. U Bratislavi 1975.
Briljantnost umetnikovog iskaza ogleda se pre svega u jednostavnosti vizuelne impresije.
Njenu višedimenzionalnost pojačava potpuni upliv u apstraktni ekspresionizam. Snagom imaginacije, umetnik ulazi u područje van vremena, geografskih odrednica, i uobičajenih podela. Iskorak, ispred virtuozne poetike grafičkih listova, dogodio se u susretu sa belinom papira i tuša. Tada su nastali crteži koje je naslovio -" Strahote rata ". Belina papira ustupila je mesto svetlucavosti platna i velikom plavetnilu.
Pavel Pop, upisao se u red malobrojne grupe umetnika, koji stvaraju daleko od očiju javnosti i pretencioznih sudova kritičara umetnosti i novinara. U potaji, izgradio je svoj svet.
Podložan sudu glatkoće grafičke ploče, ili u ovom slučaju beline platna, Pavel Pop radije svoju umetnost ne objašnjava.
Samo, u prirodnom ambijentu svog ateljea putniku namerniku, ponekad dopusti da je oslušne.