Tvrđava Petrovaradinska

mila92 RSS / 15.09.2009. u 19:58

Kada se čovek upućuje u  tajne dubine vremena, on tada pravi most sa celokupnim svojim postojanjem.

Blic hod kroz istoriju Petrovaradinske tvrđave je svojevrstan izazov : promatranje sutona sa bedema,  prozirnih  oblaka novog osvita i pozdrav Sahat kuli. Meškoljenje trenutaka počinje  ulaskom  u tunele, kada se  i zvuk gradske vreve  penje  preko zidina.

U  dremljiva predvečerja, stanovnici sede u dokolici, skicirajući u sebi. U pogledu koji treperi je  i   huk vekova,  koji katkad struji preko zidova.

Veče, kada počinju da svetle  kandelabri, dobija  neku užurbanu notu,  u gradu je živo, a na Đavi, koja stražari iznad grada, spokojno svetlo tek tada inspiriše umetnike.

Blaženstvo je osećaj koji prethodi stvaranju uspelog  umetničkog dela.

Svojevremeno, nekadašnje kazamate osvojili su umetnici i to je tako više od pola veka. Među prvima je  stigao Rajko Petković.U međuvremenu nastao je Likovni krug, galerije, a neki novi umetnici, rame uz rame sa starosedeocima, skinuli su preostale rešetke sa  Utvrde iznad reke.

Za  slikara Dušana Todorovića, Dunav ima srebrnu boju.

Oko sto umetnika koji žive na obelisku iznad grada, jedinstveni su  da je nadahnuće iza Petrovaradinskog bedema  neiscrpno.

Tako za slučajne prolaznike, grad je sa stražarske kule kao na dlanu, a svakodnevno osmatranje  pulsiranja Dunavske i Zmaj Jovine, za umetnike je, nasušna potreba.

Otškrinuta  vrata ateljea, i posebna  čast : umetnik  se poigrava  sa belinom platna.  Osećam  boje i  pregršt  svetla.

To je Pavel Pop. Grafičar koji je napravio zaokret. Hiljade bakropisa, pa crteži tužem i ulja na platnu kao dominantan izazov.Grafika u klasi profesora Albina Brunovskog. U Bratislavi 1975.

Briljantnost umetnikovog  iskaza ogleda se pre svega u jednostavnosti  vizuelne impresije.

Njenu višedimenzionalnost pojačava  potpuni upliv u apstraktni ekspresionizam. Snagom  imaginacije, umetnik ulazi u područje van vremena, geografskih odrednica, i uobičajenih podela. Iskorak,  ispred virtuozne poetike  grafičkih listova, dogodio se u susretu sa belinom papira i tuša. Tada su nastali crteži koje je naslovio -" Strahote rata ". Belina papira ustupila je mesto svetlucavosti  platna i velikom plavetnilu.

Pavel Pop, upisao se u red malobrojne grupe umetnika, koji stvaraju daleko od očiju javnosti i pretencioznih sudova kritičara umetnosti i novinara. U  potaji, izgradio je svoj svet.

Podložan sudu glatkoće grafičke ploče, ili u ovom slučaju beline platna, Pavel Pop radije svoju umetnost ne objašnjava.

Samo, u prirodnom ambijentu svog ateljea putniku namerniku, ponekad dopusti da je oslušne.

 



Komentari (2)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

NNN NNN 02:22 16.09.2009

Đava



Tu dolazim samo za Exit (a i to sve ređe ), ali volim da dođem ranije, preko dana i da prošetam.
mila92 mila92 18:43 16.09.2009

Re: Đava

Jeste, tokom festivala Đava poprimi drugačije boje i energiju, neki umetnici idu na koncerte, a pojedini prave žurke u ateljeima, sa takođe dobrom muzikom

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana