Prag je mnogo lep grad .
Šteta ne poneti lepe uspomene.
Još jedan ružan primer u srpsko-hrvatskim odnosno hrvatsko-srpskim odnosima
Ovoga puta ostalo je samo na nivou verbalnog, što ne znači da će i neki drugi put na nekom drugom mestu. Teško je biti siguran sve dok u udžbenicima istorije u Hrvatskoj i Srbiji, a češće kroz tisak i promidžbu i štampu i propagandu ima mesta za one koji Srbe prikazuju samo kao
četnike,.
odnosno Hrvate kao ustaše .
Sve dok se ovakve slike pojavljuju kao ilustracije celokupnih naroda, incidenata će biti. Uostalom, sa masovnijom upotrebom ovakvih slika svojevremeno je sve i počelo.
Samo okoreli hrvatski šovinista sve Srbe naziva četnicima, a srpski šovinisti sve Hrvate ustašama.
Gledajući, čitajući i slušajući kako neki mediji i zvaničnici tamo i ovde komentarišu nedavni incident između njihovih i naših u Pragu, stiče se utisak da je reč o jedva dočekanom povodu da se pučanstvo i narod podsete kako su oni drugi puni mržnje prema onim prvima, kako oni jedva čekaju da napadnu naše i nas i obrnuto.( evo i ovde) Naravno, naši nisu ništa krivi, oni drugi su provocirali, a oni kažu da to nije ništa ozbiljno jer je ostalo na nivou verbalnog.
Konkretan incident i nije ozbiljno ali je ozbiljan indikator da nam nešto sa pomirenjem u regionu i ne ide baš onako kako verbalno želimo. Malo malo pa se pojavi nešto kao potvrda da među susedima ima mnogo toga što nije baš komšijski.
Stim u vezi, a na primeru incidenta u Pragu, postavlja se nekoliko pitanja:
1.- da li su deca iz Hrvatske i naša išli u Prag na praksi iz naučenog iz aktuelnih udžbenika istorije?
2.- gde su nastavnici i jednih i drugih kao vaspitači, kao odrasli, kao razumni, zašto nisu
svako svojima, pa onda zajedno svima objasnili da to nije lepo?
3.- .- zasto se recimo nisu sastali naš i hrvatski konzul pa se dogovorili i onda se zajedno sreli sa djacima i nastavnicima i prevazišli «nesporazum», e onda bi to bila vest o civilizovanom i odgovornom odnosu odgovornih?
4.- čisto sumnjam da su i naša i njihova deca bebice jer ako su bebice šta rade u dva sata posle ponoći u klubu i kako bebice da piju alkohol.?
5.- sigurno da i jedni i drugi profesori znaju koji učenici su im skloni alkoholu i incidentima pa da ih drže pod kontrolom?.
6.- među učenicima ima i navijača ali ipak ekskurzije pod rukovodstvom profesora nisu isto što i putovanje navijača na utakmice.
Inače, sukoba grupa razularenih, napaljenih i pijanih mladića ima često u Beogradu, Jagodini i drugim mestima u Srbiji, a verujem i u Hrvatskoj, pa ih niko ne tretira političkim. Isto tako, bilo je incidenata na ekskurzijama i između učenika iz istih gradova, iz iste države,sukoba sa domaćinima kao što je onaj pre nekoliko godina u Grčkoj.
Dakle,ne vidim ni u verbalnom sukobu u Pragu politički problem u prvom planu, ako ga mediji i politika ne naprave političkim, ali ga oni upravo podižu na taj nivo, sa elementima raspirivanja mržnje. Ne treba takođe podsećati da je raspirivanje mržnje nehrišćanski, a i Srbi i Hrvati su hrišćani, veliki vernici, čija deca imaju i veronauku u školama.Ostaje ključno pitanje, da li su im i udžbenici istorije pisani u ovom duhu- očito ne. «Istraživanja» čiji je zaključak da će: «odnosi između Srba i Hrvata još dugo biti na ivici noža, bez obzira na sve pokušaje kulturnih i društvenih elita da sprovedu proces pomirenja», (pokazalo je istraživanje Pressa nedelje).» govore sama za sebe.Još strašnije je da se uzvikivanje «Ubij, ubij Srbina» u konkretnom slučaju i ne pominje u hrvatskoj štampi i zvaničnim priopćenjima, umesto da se žestoko osudi. Uostalom, ništa se drugačije ne ponašaju ni na drugim prostorima kada se takve pretnje upućuju onim drugima.
Sve dok odraslima ne prestane rat u glavama deca će ga verbalno ili stvarno oprobavati i tako odrastati.
Učiti mlade mržnji je najveći greh prema njima jer mržnja ubija čoveka u sebi, a onda je ubijanje drugih samo rutinska stvar.