Žarko Laušević ,come back !

Kada je sad već davne 1978.godine upisao glumu u klasi profesora Minje Dedića,koju su činili Sonja Savić,Zoran Cvijanović,Branimir Brstina,Bule Goncić,Olivera Ježina...Žarko Laušević predstavljao je odlični potencijal kojem je bila zagarantovana uspešna glumačka karijera.Laureat gotovo svih nagrada za glumu od Cara Konstantina u Nišu do Zlatne arene u Puli,kontinuirano je išao iz jedne u drugu ulogu,činilo se da u njegovoj karijeri nije bilo padova.Braco Gavran (Braća po materi),Skobi(Oktobarfest),Bajra(Dogodilo se na danasnji dan),samo su neki od likova kojim je Laušević udahnuuo život. Prvi pad popularnog glumca dogodio se 1990.godine kada je u predstavi Siniše Kovačevića tumačio lik Rastka Nemanjića u predstavi "Sveti sava" koja je radjena u saradnji Jdp-a i pozorišta iz Zenice.O nemilom dogadjaju sa predstave jedna dnevni list je pisao

"Iako još nedefinisano, to "sasvim drugo" postalo je očigledno čim je za 31. maj 1990. najavljeno gostovanje Narodnog pozorišta iz Zenice u Jugoslovenskom dramskom pozorištu - u pitanju je bila predstava Sveti Sava, po tekstu Siniše Kovačevića, u režiji Vladimira Miličina i sa Žarkom Lauševićem u naslovnoj ulozi. Prije svih i prije svega, protojerej Žarko Gavrilović javno je tražio da se gostovanje otkaže: "Nećemo dozvoliti da se naše svetinje blate od raznih ljudi koji su u perverzijama i grijehu", objašnjavao je Gavrilović (koji se čitavu deceniju kasnije proslavio mlaćenjem homoseksualaca i izjavama koje su ušle u istoriju političko-ideoloških "bisera" Srpske pravoslavne crkve). Istovremeno, Siniši Kovačeviću, direktoru JDP-a Jovanu Ćirilovu i Lauševiću počele su da stižu ozbiljne prijetnje, baš kao i najave da će, ukoliko se gostovanje ne otkaže, u pozorištu biti postavljena bomba.

Pošto su normalni u to doba bili odlučni u namjeri da to i ostanu, otkazivanja nije bilo. No, pošto su nenormalni i frustrirani takođe odlučili da ne odustanu tako lako, premijera Svetog Save do danas je ostala zabilježena kao jedan od trenutaka u kojima je moglo da se nasluti kako će devedesete zapravo izgledati.

Pedesetak pripadnika takozvanog Srpskog omladinskog bloka, predvođenih Žarkom Gavrilovićem i Vojislavom Šešeljem, pojavilo se na galeriji JDP-a, odakle su urlali patriotske parole, psovke i kletve upućene umjetnicima. Uprkos tome, glumci su izašli na scenu i predstava je počela. Ne zadugo. Tragično danas izgledaju snimci na kojima se čuje kako glasovi glumaca pokušavaju da nadjačaju glasove rulje; tragično izgleda izlazak Aleksandra Berčeka na scenu i pokušaj da umiri publiku; tragično je svjedočenje o tome kako je Milena Dravić otišla na galeriju u mirovnu misiju; tragična je Lauševićeva molba Gavrilovićevim pitomcima da "svoj sud, kakav god on bio", sačuvaju za kraj predstave.

Najjezivija i gotovo proročanska je scena kada Laušević, u srednjovjekovnom kostimu, s rukom na grudima i uplakanim glumcima iza sebe, smirenim glasom izgovara: "Odigraćemo cijelu predstavu. Niste vi veći Srbi ni od mene, ni od Siniše Kovačevića, ni od bilo kog učesnika ovde. Počećemo iz početka."

Poslije te večeri, gostovanje Svetog Save u bilo kojem pozorištu postalo je nemoguća misija, patriotsko režanje nije prestajalo, a Kovačević i glumci imali su brojne razloge da strahuju za sopstveni život. Taj strah izgleda je najteže pao upravo Lauševiću - upravo u to doba, kupiće pištolj koji će ubuduće stalno nositi i koji će mu obilježiti život,na neki način život"

Nakon 1990. Laušević nastavlja da glumi na filmu,snima Crnog Bombardera,Original Falsifikata a 1993.godine,jedne večeri dogodio se ne srećni slučaj,koji će zauvek ostati urezan u Život poznatog Luša,kako ga zovu prijatelji.U samoodbrani je ubio dva mladića,i otišao na odslućenje zatvorske kazne,po izlasku iz zatvora glumi u filmovima "Ranjena zemlja" i "Nož",a potom emigrira u Ameriku,gde zadnjih nekoliko meseci doživljava razne neprijati,zbog kojih će biti deportovan u Srbiju ali i pomilovan.

.

Pošto su normalni u to doba bili odlučni u namjeri da to i ostanu, otkazivanja nije bilo. No, pošto su nenormalni i frustrirani takođe odlučili da ne odustanu tako lako, premijera Svetog Save do danas je ostala zabilježena kao jedan od trenutaka u kojima je moglo da se nasluti kako će devedesete zapravo izgledati.

.

Nakon incidenta sa predstavom "Sveti Sava",popularni Lauš kako ga zovu prijatelji nastavlja sa snimanjem filmova,radi Crnog Bombardera i Original falsifikata,a 1993 godine dogodila se tragedija u jednom crnogorskom kafiću kada Žarko u samoodbrani ubija dva mladića,nakon toga odlazi na odsluženje zatvorske kazne,a po izlasku iz zatvora snima filmove Nož i Ranjena zemlja,te emigrira u Ameriku,u kojoj zadnijih meseci doživljava niz neprijatnosti,o kojima smo i mi imali prilike da slušamo u domaćim medijima.

No današnji "Blic" u tekstu pod nazivom "Ukinuta poternica za Lauševićem" piše:

Žarko Laušević (49) neće ići u zatvor ako bude izručen Srbiji iz SAD i za njim više nije raspisana poternica jer je predsednica Trećeg opštinskog suda u Beogradu Nada Mihajlović prihvatila zahtev glavnog tužioca Srbije Slobodana Radovanovića da se poznatom glumcu odloži izdržavanje kazne, saznaje „Blic".

Sudija Mihajlović donela je odluku da se Lauševiću odloži izdržavanje kazne od 13 godina zatora za prekoračenje nužne odbrane kada je ubio dvojicu mladića, dok Vrhovni sud Srbije ne donese odluku o zahtevu za zaštitu zakonitosti koji je podneo tužilac Radovanović. U tom zahtevu tužilac Radovanović traži od Vrhovnog suda Srbije da utvrdi da je Vrhovni sud Crne Gore povredio prava Lauševiću i prekršio propise kada mu je prvostepenu kaznu sa četiri godine zatvora povećao na 13 godina. Ukoliko Vrhovni sud Srbije prihvati taj zahtev, Laušević će se naći na slobodi jer je on bio četiri godine i sedam meseci u zatvoru od 31. jula 1993, odmah posle tragičnog događaja, pa sve do 27. februara 1998. godine

Tom odlukom predsednice Trećeg opštinskog suda ukinuta je i poternica za Lauševićem koju je taj sud raspisao još 2002. godine kao mesno nadležan, jer je Laušević prijavljen na adresi u Jug Bogdanovoj ulici u Beogradu.
Ova odluka znači da u slučaju da američki sud odluči da ne protera Lauševića, Srbija neće tražiti njegovu ekstradiciju po poternici. To praktično znači i da će Laušević moći slobodno da putuje svuda po svetu, bez bojazni da će biti uhapšen jer više nema Interpolove poternice za njim.
Očekuje se da Vrhovni sud tokom septembra donese odluku o zahtevu za zaštitu zakonitosti koju je podneo tužilac Radovanović.
Advokat Slobodan Pajović, zastupnik Lauševića u Srbiji, podneo je još ranije Vrhovnom sudu zahtev za vanredno ublažavanje kazne, a „Blicu" je rečeno u tom sudu da će u septembru odlučiti i o tom zahtevu.
Laušević se nalazi u pritvoru u Njujorku jer su ga 2. jula uhapsili pripadnici Biroa za emigraciju i carine zbog neposedovanja boravišne vize. On čeka odluku američkog suda o deportaciji koja je posle dva odlaganja, na zahtev branioca Timotija Grifina, zakazana za 14. septembar.
Poznati glumac je osuđen 2001. na pravosnažnu kaznu od 13 godina zatvora u Vrhovnom sudu Crne Gore jer je prekoračivši nužnu odbranu u noći između 30. i 31. jula 1993. u podgoričkom kafiću „Epl" ubio Dragora Pejovića (20), Radovana Vučinića (21) i ranio Andriju Kažića. Laušević je bio prvo osuđen na 15 godina, pa ga je u ponovljenom postupku veće Višeg suda u Podgorici 28. oktobra 1999, osuđen na četiri godine. Prema presudi mladići su napali Žarka Lauševića i njegovog brata Branimira Laušević, nakon kraće prepirke. Žarko Laušević je potegao pištolj usmrtio dvojicu mladića, a jednog ranio.

Jedino što u ovom trenutku možemo da poželimo Žarku ukoliko se odluči da dođe u Srbiju,je dobro došao!