Od danas u podne naša porodica ima jednog člana manje.
Zejna je izdahnula u našem prisustvu oko podne. S obzirom da je to posle duge, teške, ali po svemu sudeći ne i bolne bolesti na neki način je olakšanje. Naime, tumor na grudima, koji je dijagnostikovan kao "bolje ništa ne pokušavati" pre tri godine je verovatno metastazirao i od pre mesec-dva brojne rane su počele da se pojavljuju na drugim bradavicama i ispod pazuha. Fu je tretirala te rane beskrajnim strpljenjem, ali kako bi se jedna zatvorila druga bi se otvorila
Zejna je povremeno je gubila snagu, ali bi je vraćala i danas ujutro je napravila prilično dugačku šetnju. Fu mi je oko 11 napravila treću kafu i donevši mi je rekla mi da Zejna odlazi danas ili sutra najkasnije. Ostavio sam kafu i sišao da je vidim, već je bila nesvesna i poslednji trzaji života su joj potresali telo. Ohrabrivali smo je da da se opusti i posle 20 minuta i poslednji znaci života su je napustili.
– Da li sam joj dovoljno puta rekla da je volim?
– Jesi Fu, umrla je znajući da je volimo.
– Ali ljubavi nikad nije dosta, ne znam da li možemo dovoljno puta to reći...
**********************
Beleška na margini
Zejna je treći pas od istanbulske četvorke koja nas je napustila od kad smo u ovim krajevima. Bila je snažna, nabijena i neustrašiva. Fu ima mnogo priča u kojima je Zejna glavna junakinja. Nadam se da mi neće biti zamereno što zatvaram ovaj blog za komentare.