znam da sam lutam po ovom svetu
u ovom beskraju koji me dodaje i oduzima
koji mi pitanjem drobi i poslednje parče razuma
znam i da sam manji od svih svojih napora
da sam izgubljen u svim mogućim razlozima
da tumaram kao eho proživljenih godina
znam i da sam opijen uvek istim strahovima
da me nemir doziva i odvlači
da sam ovde, ali zapravo nisam, već negde tamo
zamagljenih ivica oštrih predmeta
hladnog vazduha koji će mene udahnuti
mirisa soli i margarete
igra senke
otisci stopala
znam da sam ovde, a da zapravo lutam
nesrećni pajac koji mašta
koji traži još samo jednu izgubljenu obalu
još samo jedan dan koji se neće završiti
trenutak koji će zarobiti dlanovima
i posuti ga po tvojoj kosi, kad se vrati
a znam da neću znati da objasnim te dubine u koje tonem
niti da vratim vreme koje je stalo
tek eto, još jedna igra senke
još jedan miris margarete
i ja ću doći