U Uzicu je nesto eksplodiralo i sedmoro radnika je poginulo. "Verovatno je ljudska greska" izjavio je ministar, a njegovu izjavu preneli su mediji. U jednoj hladnoj i bezlicnoj vesti.
"U jbt" - otelo mi se, "tragedija" i prestala sam da mislim o tome.
Onda sam procitala tekst u Novostima i potekle su mi suze. Smrt je dobila ime. To su bile necije mame, neciji sin. Neko ih ceka, oni se nece vratiti...
U Izraelu mediji uvek objave imena i kratke biografije poginulih, smrt dobije ime, i postane tragicnija.
Neko je skoro pokrenuo temu kako smo kao ljudi bezosecajni, kako ne osecamo tudju tragediju. Bilo je reci o cunamiju, ratovima u Iraku i Avganistanu, poginulim Palestincima i Izraelcima. Mi to vidimo kao brojke, kao statistiku. To je pet poginulih, kao da su lutke, ne osobe sa imenom i prezimenom, sa nekom licnom pricom.