Život

Poniženje

selica_nena RSS / 02.09.2009. u 20:44

Ima ih svuda. Možeš ih sresti na ulici, u prodavnici, pošti, bolnici… Hodaju slobodno i vrebaju žrtvu. Najgori su oni koje svakodnevno viđaš na poslu. I najopasniji, jer ih ne možeš izbeći, a samo čekaju priliku da te zaskoče. Siledžije, o njima pričam. Verbalne ili fizičke, svejedno. I jedni i drugi ti nanose bol. I čine da se osećaš jadno.

Bahati, nevaspitani, bezobrazni. Nadahnjuje ih neprijatnost koju izazivaju  i savršeno su ravnodušni prema odbijanju. Njima se sviđa da povređuju druge i uživaju kad su u centru pažnje. Nemoj ni pokušavati da im objasniš šta ti smeta, jer će ti upravo to raditi dok te ne izlude. Možeš se praviti da ih ignorišeš, ali budi sigurna da će ti kad-tad naći slabu tačku i naterati te da planeš. A to im je i bio cilj – da te izbace iz takta. Time dokazuju svoju snagu i superiornost. A ni tad te neće ostaviti na miru. Kad su te jednom načeli, idu do kraja, dok te ne nateraju da se kriješ od njih.  Ne zaziru ni od čega i nema situacije u kojoj neće pokušati da se dokažu.

Nekad je to vulgarna primedba ili  namerno izvrnut smisao tvoje rečenice. Probaj da ga prostreliš pogledom i ozbiljno mu skreneš pažnju da ne pristaješ na takvu komunikaciju, pogledaće te, kao, začuđeno, iskeziće se što imaš pokvarenu maštu i nastaviće da provocira, jer je konačno dobio pažnju. Dok mu se ne ukaže prilika da konkretizuje te verbalne izdrkotine.

Koliko  žena svakodnevno doživljava poniženje na poslu od šefa, kolege, stranke? Koliko ružnih reči progutamo ili onih, naizgled bezazlenih, situacija kad te neko namerno očeše u prolazu, zalepi ti se s leđa u nekom redu, predugo ti zadrži ruku pri pozdravu, milujući je palcem, pri čemu te  gleda  „onako“ i lascivno  oblizuje žvalava usta?

Organski ne podnosim muškarce koji misle da im je sveta dužnost da nas zaskaču i ubeđeni su da mi, žene, postojimo samo zarad njihovog zadovoljstva. I ne smeta im odvratnost koju pokazujemo, ni ljutnja, ni psovke. Naprotiv, što se ti više braniš, on srčanije nasrće, ubeđen da samo tvrdiš pazar, jer veruje - sve su žene kurve, samo neke kriju tarifu! 

I kad odbiješ sve pozive na kafu, ponude prevoza i dosađivanje savetima ili pitanjima, uporno ga ignorišeš i izbegavaš susrete nasamo, iskoristiće opušten trenutak nekog slavlja da mu ruka bezobrazno sklizne niz tvoja leđa ili se zadrži na rebrima, baš na onom mestu gde ti počinju grudi.

Sklanjaš mu ruku i sikćeš pretnju kroz stisnute zube, da ne praviš skandal pred ostatkom kolektiva. Nadaš se da niko nije primetio, a stid te je što si u takvu situaciju dospela. Prekorevaš sebe što nisi bila opreznija i što si uopšte ostajala na tom slavlju. I jedva čekaš da pobegneš, jer se osećaš štrokavo i povređena si, Bože, kako si ponižena tim neželjenim dodirom.  Do kuće se preslišavaš da li si, kada i čime dala povoda tom gadu i ždereš se u nemoćnom besu što uopšte sebi postavljaš takva pitanja. I samo želiš da mu uradiš nešto, nešto... . Ne da ga ubiješ, nego da ga povrediš tako da pati do kraja života.

I čudo jedno kako se uvek nađe neka žena kojoj je to smešno, neka koja beslovesno veruje da će mu se tim smehom dodvoriti i zaštiti se od napada. Ili je bar jednom doživela poniženje i prosto vidiš kako joj pada kamen sa srca što je siledžija odabrao novu žrtvu. Pomislio bi čovek da saoseća? Ma neeeee, samo se teši da je dobro prošla i tim usiljenim, preglasnim smehom se brani od sopstvenog jada. Bože, te su mi najgore. Kakvo je zadovoljstvo silovane da učestvuje u silovanju? Da li ponižavajući druge umanjuje sopstveno poniženje?

Užasavam se žena koje im povlađuju smehom i komentarima tipa: “Sama je tražila to što je dobila.”  Ne interesuje me da li im to godi sujeti ili im leči komplekse, jednostavno nije normalno uživati u nečijem poniženju. I nema opravdanja, ni razumnog objašnjenja za te iščašene ženske umove. Nema, jer je svaka bar jednom u životu doživela isto, bilo da su izvrgnute ruglu ili pretrpele nasrtaj.

I jedno i drugo samo zbog izgleda i činjenice da su žene.



Komentari (113)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

pointofview_gun pointofview_gun 16:42 04.09.2009

Re: ime i fotka

Zakon o radu RS

Član 18.

Član 21.

Zabranjeno je uznemiravanje i seksualno uznemiravanje.

Član 23.

U slučajevima diskriminacije u smislu odredaba čl. 18 - 21. ovog zakona lice koje traži zaposlenje, kao i zaposleni, može da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete, u skladu sa zakonom.


E slatko me nasmejaste. Zakon? U Srbiji?
Dok se sve dokaze ima da napunim 140godina. A posto zivim u malom mestu, nece me niko zaposliti, do tog 140.tog rodjendana, jer ce brzo da se procuje da sam ja ona sto je tuzila tog i tog, ili tu i tu firmu zbog takvih stvari, pa sad jadnicci moraju da se povlace po sudu zbog mene budale.
Nazalost, u firme koje imaju neke normalnije procedure i standarde ne mogu ni da primirisem, jer su tu radna mesta davno rezervisana, ili konkursi nisu javni vec nekako poluprivatni.
leeanna leeanna 17:29 04.09.2009

Re: ime i fotka

pointofview_gun
Zakon o radu RS

Član 18.

Član 21.

Zabranjeno je uznemiravanje i seksualno uznemiravanje.

Član 23.

U slučajevima diskriminacije u smislu odredaba čl. 18 - 21. ovog zakona lice koje traži zaposlenje, kao i zaposleni, može da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete, u skladu sa zakonom.


E slatko me nasmejaste. Zakon? U Srbiji?
Dok se sve dokaze ima da napunim 140godina. A posto zivim u malom mestu, nece me niko zaposliti, do tog 140.tog rodjendana, jer ce brzo da se procuje da sam ja ona sto je tuzila tog i tog, ili tu i tu firmu zbog takvih stvari, pa sad jadnicci moraju da se povlace po sudu zbog mene budale.
Nazalost, u firme koje imaju neke normalnije procedure i standarde ne mogu ni da primirisem, jer su tu radna mesta davno rezervisana, ili konkursi nisu javni vec nekako poluprivatni.


Pitali su se ljudi ovde na blogu da li postoje zakoni u Srbiji koji regulišu ovaj problem i ja sam odgovorila.

Svaka firma, ustanova, pa i Vaša, ima obavezu da u svoje interne akte ugradi ono što zakon propisuje, to je obaveza oko koje nema filozofije. Pri tom zakon propisuje minimum prava i to je donja granica zaštite prava ispod koje se ne može ići u internim aktima preduzeća. Ne bavim se radnim odnosima, ali ovo Vam je elementarno u pravu. Prva instanca su disciplinski postupci, a onda sud. Uostalom ima više procesnih kombinacija, ko se time bude detaljnije bavio - znaće.
U mom postu juče nisam ni pominjala propise, jer mislim da neke stvari treba da se pre svega promene u našoj (pre svega ženskoj) svesti .. da se ne ponavljam.

Uz dužno poštovanje, iako sam potpuno svesna koliko je problem složen, negativizam neće rešiti baš ništa.
selica_nena selica_nena 21:30 04.09.2009

Re: ime i fotka

Dok se sve dokaze ima da napunim 140godina.


Znam i ja da je zakon najčešće mrtvo slovo na papiru. Ali vredi upoznati što više žena sa njim, bar da znaju da i ta mogućnost postoji. I verujem da ima mnogo verbalnih siledžija koji su u suštini kukavice, pa nije isključeno da će ih saznanje da neko može i da ih tuži, bar neko vreme ućutkati.

jamari jamari 20:06 04.09.2009

bilo je...

Razumem da je tema posvećena radnom mestu, ali želim da podelim priču sa vama, jer je uticala na činjenicu da meni sada ne bi bilo neprijatno zbog nekog skota, ali njemu ne bi bilo dobro...

Bilo je hladno doba godine i ja sam se vozila busom, išla sam kod mame na posao, 13 godina sam imala. Osetila sam da me neko dodiruje od pozadi i pomerila se... Ponovo. Ponovo sam se pomerila. Opet ruka... Nekoliko autobuskih stanica sam se pomerala i on je išao za mnom. Na kraju sam izašla ranije, jer nisam znala šta drugo da radim. Niko u autobusu nije reagovao, a ja sam bila dete. Mama je rekla-zaboravi, ništa strašno...

Nekoliko godina kasnije, prvi put sam bila vrlo bliska sa dečkom. Bili smo kod mene, mazili smo se, nije bilo seksa, bio je baš ok lik. Kada je otišao, plakala sam, umišljala sam da sam prljava i bacila majcu u kojoj sam bila... Bila sam čudna samoj sebi, a onda sam se setila... I pričala sam svim svojim drugaricama o tome, pa je vremenom bol prošao... I sa 13 sam mislila da nisam kriva, ali mi to niko nije rekao.
Valjda sam zbog toga posebno izd... na takve likove i u stanju sam da ih spalim...

I, malo je van teme, tada kada sam progovorila, neke moje drugarice su iznele strašne priče iz svojih života. To je tek bilo užasno... A to su bile priče o nama, devojčicama.

Hvala na podsećanju da ne treba ćutati i da treba zaštititi nemoćne
selica_nena selica_nena 21:26 04.09.2009

Re: bilo je...

Razumem da je tema posvećena radnom mestu, ali želim da podelim priču sa vama, jer je uticala na činjenicu da meni sada ne bi bilo neprijatno zbog nekog skota, ali njemu ne bi bilo dobro...


Tema je vezana za sva mesta na kojima doživljavamo poniženje. Nekako je na radnom mestu to posebno bolno, jer si zabrinuta za egzistenciju. Ali ovaj tvoj komentar opominje koliko dubok ožiljak ostaje. Posebno kad ti se takva gadost desi u mladim godinama. A dešava se mnogima. Upravo zbog ovoga:

Niko u autobusu nije reagovao, a ja sam bila dete. Mama je rekla-zaboravi, ništa strašno...

Danas u školi sam razgovarala sa koleginicama o ovom problemu. Prva reakcija je bilo odbijanje da se o tome uopšte razgovara, a onda su jedna po jedna počele da iznose svoja ružna iskustva. I u trenutku smo sve ućutale, užasnute saznanjem da nas je toliko povređenih i sve ćutimo iz istog razloga - nekog glupavog stida i straha da ćemo biti obeležene u društvu. A to naše povlačenje je ono najgore što možemo učiniti, i sebi i onima koje će tek postati žrtve napasnika.


mrvicak mrvicak 22:19 04.09.2009

Re: bilo je...

užasnute saznanjem da nas je toliko povređenih i sve ćutimo iz istog razloga - nekog glupavog stida i straha da ćemo biti obeležene u društvu. A to naše povlačenje je ono najgore što možemo učiniti, i sebi i onima koje će tek postati žrtve napasnika.


O,da, uvek se solidarisati, reagovati i goooovoooritiii.
Zaista, bravo i za temu i kako si sve opisala
selica_nena selica_nena 22:46 04.09.2009

Re: bilo je...

Mrvicak, tebi nagrada za 100.
mrvicak mrvicak 13:36 07.09.2009

Re: bilo je...

O, hvala - mnjam, I miris i ukus
roseblue roseblue 11:53 05.09.2009

Dobra tema

Lepo je što si pokrenula ovu temu. Svima puna usta ljudskih prava, a pravo na život i na rad ljudi ne postoji. Kod nas na poslu postoji kao neki etički kodeks, ali radi samo kada su oni ugroženi. Oseća se vrlo polna diskriminacija i što se tiče rasporedjivanja na radna mesta ali i spopadanja od raznih kolega.
To što sam ljubazna u svakodnevnoj komunikaciji i što sam vesele prirode i volim da se smejem ne znači poziv na sex. I stvarno mi nije jasno kako muškarci tako nešto mogu da protumače na taj način. Vremenom sam naučila da se s tim izborim tako što ću direktno da kažem, kada primetim da je priča pošla u nekom drugom smeru " Ne interesuješ me na taj način, nemoj da pričaš predamnom tako jer me to vredja i neću da slušam takve priče." I jednostavno ga otkačim i ignorišem. S takvima se ne vredi svadjati, raspravljati, tući jer je to njhov nivo i tu se jako lepo snalaze.
Inače, od većine žena sam čula te podsmehe i podrugljive komentare tipa "dok kučka ne mahne repom..." Solidarnost ne postoji i na žalost svaka od nas treba da se osloni samo na sebe i nikoga više. E to je ono što mene boli !
selica_nena selica_nena 12:36 05.09.2009

Re: Dobra tema

To što sam ljubazna u svakodnevnoj komunikaciji i što sam vesele prirode i volim da se smejem ne znači poziv na sex.


Baš tako.

Inače, od većine žena sam čula te podsmehe i podrugljive komentare tipa "dok kučka ne mahne repom..." Solidarnost ne postoji i na žalost svaka od nas treba da se osloni samo na sebe i nikoga više. E to je ono što mene boli !


I to je ono s čime ne mogu da se pomirim. Šta znači emancipacija, ako žena ne poštuje ženu?

roseblue roseblue 21:35 05.09.2009

Re: Dobra tema

Pa ja mislim da to ne postoji u realnom zivotu, samo na papiru. Kao što su nam dali 8. mart, koji se by the way više ni ne slavi jer smo mi eto emancipovane :) Sve soc. grupe, divlje i domaće životinje itd. koje imaju svoj dan su ugrožene.
sentinel26 sentinel26 22:08 06.09.2009

Otpor

momentalni je najbolji (ne i jedini ) i najdjelotvorniji lijek u borbi protiv nasilnika koji vrše mobing i ovakvu vrstu uznemiravanja i maltretiranja.

Nikada ne razmišljajte o varijanti "stav okoline" - svaki nasrtaj tretirati kao atak na vaš integritet.

U ovoj sredini to ne počinje sa 17 već sa 7 godina. Ženska djeca budu još u osnovnoj školi maltretirana od muških, a učitelji/ce to prepuštaju roditeljima a u težim slučajevima upravi škole.
Zašto, zato što su sami tako vaspitavani, da žensko treba da "trpi".
To se prenosi kroz srednju školu, sa malim zatišjem na fakultetu a onda u firmi odmah po zaposlenju počinje žurnal.

Djevočice treba učiti da su jednako vrijedne kao i muški i trebaju odmah pružiti otor pri svakom pokušaju maltretiranja.

Kada sam ja (bilo je to poodavno ) radio u srednjoj školi, ja sam svaki treći čas razrednog držao samo sa učenicama na kome su one slobodno iznosile sve probleme, kako sa učenicima tako i profesorima. Slučaj profesora koji je volio da pipka ( "slučajno" ) učenice sam riješio tako što sam ga pozvao u ćoše i rekao mu otvoreno za tu njegovu naviku, da neću da ga tužim direktoru, ali da medju "pipkanima" ima i jedna "moja rodjaka" i da ću to reći njenom ocu poslije čega će ga pojesti mrak..
Neke kolega su (za teže prekršaje ) dobili otkaze a bogami i sramotu na vratu za cio život.

Kasnije kada sam prešao u društveno-državnu firmu sretao sam se sa sličnim problemima, pa i tamo sam bio u situaciji (položaju ) da (u paru sa jednim kolegom ) takvima tako zagorčamo život da su brzo odustajali, a mi dobili titule "ženski zaštitnici - advokati".
Ali to su bila drugačija vremena.

Protiv kolege koji vas uznemirava napišite prijavu direktoru škole i neka vam se potpiše na kopiji da je primio, a ako neće pošaljite mu je preporučenom poštom.

Ako direktor ne reaguje (a obavezan je po zakonu ) sledeću podnesite policiji.

Poslije toga imate mnogo veća "prava" u primjeni mera samoodbrane. O sredstvima ćemo drugom prilikom.


selica_nena selica_nena 23:11 06.09.2009

Re: Otpor

Djevočice treba učiti da su jednako vrijedne kao i muški i trebaju odmah pružiti otor pri svakom pokušaju maltretiranja.

Mogu samo da ti se zahvalim i blagosiljam te za ovaj komentar. Stalno razmišljam koliko nam treba razumevanje i zaštita i žalim što vas, čestitih muškaraca, nema više.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana