Ko se sunca krije , bolje da ga nije , stara , narodna umotvorina ..
Osecamo svi kako je se klima promenila tj kako se lagano iz godine u godinu menja .Ni Sunce nije kao sto je nekad bilo .Tacka . I ovo mora , hteo ko ili ne da se shvati bas u bukvalnom smislu .
Secam se nekih sesirica i belih kapica kao skroz mala , koje su mi "naturali " na glavu dok bih bila negde u setnji sa roditeljima i uvek mi je bilo vrucina i secam se da sam to nerado nosila . Kao kec na desetku se pojavio neki decak Petar iz sela kod moje nane koja me cuvala dok mama i tata rade koji je znao "sto puta " u danu da prodje pored mene dok se igram , i da mi onako elegantno "smakne" sesiric ili da ga povuce meni preko lica i pritom da pobegne zacenjujuci se od smeha ...
Pero je bio pravi "arambasa" , rodjen je na selu , sa 7 godina radio sve poslove "kao mator" imao pravi zoloski vrt , od psa , maca , zeceva , zabu jednu , i pri tom njegovi roditelji su ziveli na selu i posedovali domace zivotinje od -do . Pero je oduvek ( tako su ga komsije zvale ) bio star - mali , za njega nije postojalo neosvojivo drvo , sa pet godina je kad niko ne vidi uzimao ocu kljuceve i vozio kola , jahao konja , ma pojma nemam sta on nije radio ,za razliku od mene koja sam bila "dedina princeza" i u dedinoj vikendici posedovala svoj mali "raj" sastavljen od knjiga , ploca cak i jednog magnetofona sa mikrofonom ( kad je ujak hteo da baci dao meni ) pisace masine "licno moje" .. Pero u tim svojim "pohodima " na mene najcesce je imao neki stap ili motku sa kojom bi mi zadizao haljinice ili suknjice i naravno kapica je morala da fijukne negde na "ledinu" .Izbegavala sam da se zalim nani i dedi jer sa sigurnoscu bi usledila zabrana druzenja i svake vrste konverzacije sa "arambasom" a nije mi se po cenu izivljavanja i svega ostalog odricalo zadovoljstva da vidim malo tele , da milujem malo jagnje tek pristiglo na svet...
I tako "mic po mic" suknjice su zamenile pantalone , a kapa :" Pa ko jos nosi kapu , sem nekih " peča i smotanih " govorio bi Pero i plazio jezik na mene ..
Odlazeci sa mamom i tatom na more , i uprkos tadasnjih jako nizih temperatura nego danas ( sto imamo ) i uprkos maminih pogleda uprtih u neku od "mazalica" i standardnog " idi pod suncobran ili u hlad" dogadjalo se ,a i ne zaboravlja se tako lako , da me to sunce dohvati i "opali" po ledjima ..Onda sledi noc . Dok ovo pisem osecam negde u daljini jos uvek miris jekoderma ..
Kasnije kad sam se "zadevojcila" gledale smo koja ima najbolju boju kada se vrati sa mora , pa kojoj "najduze traje" pa bela majica da to jos vise dodje do izrazaja..Meni je Zoka inace Romkinja "skidala kapu" na boji ..naprimer..
Sve to da bi izgledalo "tako " je pratila ponekad velika patnja na suncu , opekotine , ulje maslinovo za koje neki i danas danji tvrde da se "najbolje tamni" ( ja ne delim to misljenje ) ,a opet kod mene sve te hrabrosti ne bi ni bilo , da u mojoj podsvesti nije uvek bio prisutan onaj Pero koji se smejao mojom kapama i pravio grimase na mene.. Pa sta kad njemu nista "ne fali" sta sam ja to pa kao drugacija ??
I tako pre par godina Zvijezda me je dotukla , u hladovini , pod zastitnim 30 faktorom i to na Kubi . Ovoga puta za cilj nisam ni imala "preplanuce" jer su se vremena promenila , kao i klima , pa te ozonske rupe, a i trend "biti i ostati beo" . Par meseci kasnije po povratku za Nemacku , i kada je sva boja otisla jer tamo hteli ili ne hteli tamnite brzinom za nepoverovati , na mome licu u predelu jagodica pojavile su se one "fleke " sasvim obicne , nista posebne ,ali sunceve fleke . Verovali ili ne , obijala sam pragove raznih salona i uglavnom dobijala odgovore da sve vrste fleka najnovije metode uspesno skidaju , ali samo ovu vrstu proizvedenu Suncem , nazalost jos ne ..Naravno postoje neke jako skupe metode koje apsolutno ne garantuju pozitivan ishod i nisu za ovu tridesetogodisnjakinju preporucljive, moglo bi se , ali moglo na nekoj Gospodji deceniju starijoj , naprimer..itd..
Evo skoro sedam godina , one ulogovane na mom licu , doduse ne tako upadljivo ,ali prisustvuju tj ne odsustvuju..Pre par godina , kupujuci nesto od povrca na pijaaci u mom gradu , u masi i navali naroda petkom ujutru , kroz rupice izmedju bostana (lubenica i dinja) ugledah dva dobro poznata oka .I ona su mene zapazila . Nisam pomislila da je to neki tatin kolega ili poznanik iako odokativno bi se "sacovala" pripadnost generaciji sa pocetkom petice ,a ne sedmice .Moj temperament mi odmah podize ruku i ja mahnuh nekome kome su bore urezale lice , nekome kome je koza toliko ostarila , nekome kome okolina Atine nije rodna gruda , nekome koga niko nikada nije obukao u belo , objasnio cemu kapa sluzi , niko namazao kremom , nekome koga su hvalili i nazivali "cudom od deteta" pri obavljanju letnjih seoskih poslova sa grabuljama u ruci ..Nekoga koga su zaplasili da ce izgledati kao neki "smoto " ako ne daj Boze koristi negu i proseta kapu ...
Zalutam neki put sa ovim mojim " zenetinama" u tajne seksipila preplanulog tena i tela , a poneke od njih redovne su u solarijumu . Nemaju jos fleke ,a i ne znaju Pera . Ustvari cini mi se , da je jednostavnije ne znati Pera i ne razmisljati previse unapred . Sad i danas . Zato bih linkovala ovo :
http://www.nacional.hr/clanak/63636/video-suncanje-u-solariju-opasno-kao-i-pusenje