Literatura

Posle Isidore, Simona i Margerita (I)

vladimir petrovic RSS / 18.08.2009. u 11:00

                                                    Štefica Cvek je prilikom čišćenja mladog graška osjetila da u njezinu  životu nešto nije u redu.

 (Dubravka Ugrešić: Štefica Cvek u raljama života)

 

Ranije sam pisao o Isidori Sekulić, sa dubokim respektom i privrženošću prema toj našoj velikoj književnici, ujedno jednoj od najmudrijih žena tadašnje Srbije. I danas pomno pročitavam sve što je ona napisala, jer ne prestaju da me fasciniraju načini kako se ona suočavala sa mnogim životnim problemima - problemima čovekove slobode, njegove odgovornosti u izboru i odlučivanju, njegovog odnosa prema dobru i zlu, prema religiji, prema drugima i sebi, prema lepoti i ružnoći; njeni stavovi prema ljubavi, odricanjima, samosavladjivanju i usavršavanju, uz kontinuelan rad, rad i rad; i uopšte prema svim pitanjima koja se tiču čoveka i njegovog položaja na zemlji, i šire u vasioni.

Isidora me je uputila kako da čitam i, umnogome, koga da čitam.  

Čitajući njene eseje (najbliža mi je u esejima) mnogo sam naučio o Geteu (bila je veliki poklonik Geteov, napisala je četiri poduža štiva o njemu), o rimskim elegičarima i staroj Grčkoj, o Manu, Haksliju, Valeriju, Dostojevskom, Tolstoju i drugima, kao i o Tinu Ujeviću i mnogim našim pesnicima. A naročito o - Njegošu.

Sa žaljenjem primećujem da Isidora u svoje vreme nije bila šire prihvaćena, pored ostalog, zato što je bila - žena. To pitanje je od primarne važnosti za mene. Otuda moj prilično istančan osećaj kada su u pitanju umne delatnosti žena. Jer, svaki put kada vidim da se ženama ne priznaju u potpunosti zasluge samo zato što su žene, dodje mi da viknem floberovski: "Žena, to sam ja" (La femme, c'est moi).

Pred nama stoje mnoge teme o kojima možemo razmišljati i pisati. Ja razmišljam ovih dana (pa i pišem) o velikim ženama, čak se pomalo i sileći, u naporu da ostvarim svoje biće.

Ovom prilikom imam nameru da govorim o još dvema damama iz književnog sveta, koje me u poslednje vreme duboko privlače i stalni su cilj mojih iščitavanja. To su Simona de Bovuar (Simone de Beauvoir, 1908-1986) i Margerita Jursenar (Marguerite Yourcenar, 1903-1987).

Simona de Bovuar jeste izvanredna ličnost. Neki su je smatrali ne samo za "prvu filozofkinju Pariza", već i za najumniju ženu Francuske u XX veku. Nemojte me prekoriti da se olako oduševljavam, te da velika francuska kultura (a naročito književnost), ima značajnijih žena od Simone. Možda i ima. Ali, moje ojadjeno srce, u ovim avgustovskim danima, oduševljava se Simonom. Kao i Margeritom, koja je, takodje, deo bogate francuske civilizacije; o njoj ću govoriti u nastavku. 

Simona je pisala romane, traktate o filozofskim, političkim i društvenim pitanjima, eseje, putopise. Njen najpoznatiji roman jeste "Mandarini" (Les Mandarins, 1954), za koji je dobila Gonkurovu nagradu (Prix Goncourt), najviše francusko književno priznanje. Medjutim, sa današnje vremenske distance, Simona je najpoznatija po dvotomnim  knjigama "Drugi pol" ((Le deuxième sexe, 1949), i "Starost" (La Vieillesse, 1970), kao i po četvorotomnoj autobiografiji: "Uspomene dobro vaspitane devojke" (Mémoires d'une jeune fille rangée,  1958), "Zrelo doba" (La Force de l'âge, 1960), "Sila prilika" (La Force des choses 1963), i "Svi računi svedeni" (Tout compte fait, 1972). U ovim autobiografskim knjigama, pored ostalog, može da se umnogome upozna život i rad brojnih francuskih intelektualaca u periodu od 1930 do 1972. godine. (U "Svim računima svedenim" Simona govori, sa dozom simpatije, makoliko uzgredno, i o - Vladimiru Dedijeru).

Simona je bila doživotna (formalno nevenčana) saputnica Žana Pola Sartra (Jean Paul Sartre), francuskog filozofa i pisca, čoveka briljantnog uma, za koga neki smatraju  da je bio najveći filozof XX veka, a kao pisac da se može meriti sa V. Foknerom (W. Faulkner) i Dž. Džojsom (J. Joyce). Francuski glasoviti filozof Bernar Anri Levi napisao je poznatu knjigu na tu temu (Bernard-Henri Lévy: Le Siècle de Sartre). A biti saputnica Sartra za Simonu nije bio lak posao, ali ga je ona, budući jaka i sposobna žena, obavljala sa priličnom lakoćom.

Kaže se da je odnos Simone sa Sartrom predstavljao duboko intelektualno-emocionalno preplitanje njihovih sudbina. Očigledno je da su imali zajedničke, ili vrlo bliske, poglede na život i na književnost, što im je omogućilo da imaju tako trajnu, skoro neraskidivu vezu. U «Zrelom dobu» Simona je zapisala: «Imala sam u mome životu jedan nesumnjiv uspeh: moje odnose sa Sartrom. U više od trideset godina mi smo samo jednom zaspali razdvojeni... Da bismo shvatili svet raspolažemo istim instrumentima, istim šemama, istim ključevima; vrlo često jedan završava rečenicu koju je započeo drugi; ako nam postave pitanje, dešava se da formulišemo skup identičnih odgovora». Nešto slično govorio je i Sartr: «Kada nam oboma postave pitanje u isto vreme, dajemo generalno isti odgovor... Imamo zajednički materijal sećanja da reagujemo u jednoj situaciji na isti način, odnosno sa istim rečima uslovljenim istim iskustvima».

Iako su se oboje bavili filozofijom egzistencijalizma, Simona je priznavala da su filozofske i političke inicijative uvek dolazile od Sartra, ali je isticala da nijednu Sartrovu ideju nije primala kao konačnu, već je prethodno preispitivala i kritikovala. «Sartr je izmedju nas dvoje bio neiscpljiviji.... On je živeo da piše. Smatrao je svojom dužnošću da svedoči o svim stvarima, da ih ponovo razmotri i to u svetlu nužnosti. Ja sam smatrala svojom dužnošću da se duboko interesujem za mnogostruki sjaj života i trebalo je da pišem da ga otmem vremenu i ništavilu... Sartr me je nadmašivao čvrstinom svoje volje. Divila sam mu se što je sam upravljao svojom sudbinom, no nisam se zbog toga zbunjivala, već mi je bilo ugodno što ga cenim više od sebe... Bila sam manje odana literaturi negoli Sartr, ali bejah kao i on lakoma za saznanjima. On je, medjutim, mnogo strastvenije od mene tražio istinu»

U njihovom zajedništvu bitna komponenta, naravno, bila je ljubav. Ona je itekako postojala na obema stranama, ali je bila neobična. Sartr je važio za ženskaroša i često je harmoniju odnosa sa Simonom narušavao «svojim avanturama». Simona je jednom zabeležila: «Sartr po svojoj prirodi nije imao sklonisti prema monogamiji; veleo je društvo žena i smatrao ih je manje komičnima od muškaraca. Medju nama, tumačio mi je, reč je o nužnoj ljubavi, ali treba da upoznamo i prolazne ljubavi». Kada je prvi put primetila da se Sartr vidljivo zaljubio u drugu ženu, ona je zapisala u «Zrelom dobu»: "Ljubomora nije osećaj koji ja podcenjujem i za koji ne bih bila sposobna. Ali ta avantura me nije iznenadila, ona nije smetala ideji koju sam imala o našoj ljubavi, jer me je Sartr već u početku bio upozorio da će imati pustolovina. Prihvatila sam bila princip i bez teškoća prihvatih sada i činjenicu. Znala sam kako je Sartr tvrdokorno odan planu koji je upravljao čitavim njegovim životom; upoznati svet i izraziti ga. Bila sam sigurna da sam sjedinjena s tim planom i tako usko da mi ga nikakva epizoda njegovog života nije mogla oduzeti". Medjutim, dolazilo je do kritičnih situacija, u kojima je Simona, pateći od ljubomore, umela da pita Sartra da li će je napustiti i vezati se za drugu ženu (kao u slučaju njegove petogodišnje veze sa mladom Amerikankom Dolores Vaneti). Na to je on odgovarao: «Veoma mi je stalo do Dolores, ali ja sam sa Vama». Radilo se o tome da su Simona i Sartr tolerisali «slučajne i nužne ljubavi» koje su im se javljale sa strane.

Simona, sa svoje strane, imala je dve velike ljubavi, o kojima se zna: američkog pisca Nelsona Algrena i francuskog režisera Kloda Lancmana (Claude Lanzmann). Svoj najbolji roman «Mandarini» Simona je posvetila Algrenu, a u njemu je opisala svoju vezu sa njim (on je oličen u karakteru Luisa Brogana).

Zajedno sa Sartrom Simona je osnovala tadašnji najpoznatiji francuski intelektualni časopis "Moderna vremena" (Les Temps modernes), koji je više od četvrt veka bio najpoznatiji francuski forum za radikalne političke i filozofske debate.

Još sa studija na Sorboni (bila je odlična studentkinja, diplomirala je kao druga, s tim što je prvi najbolji student bio - Sartr), Simona je bila poznata pod nadimkom "Castor", kako joj se Sartr tokom celog života  obraćao. To je francuska reč za dabra, pošto se ona odlikovala "životinjski strogom radnom etikom i energijom", a i zbog sličnosti izgovora njenog prezimena sa engleskom reči "beaver" (dabar).

U "Drugom polu", knjizi koja se danas najviše vezuje za ime Simonino, na preko 800 stranica, govori se o najokrutnijim oblicima diskriminacije protiv žena. Drugih žena. Jer, u poslednjem intervjuu pred smrt, Simona je izjavila "da ona nikada nije bila diskriminisana kao žena". Jer,  ona je svesno, veoma svesno, živela svoj život.

"Drugi pol" prikazuje Simonu (imala je tada oko četrdeset godina) kao velikog filozofskog i političkog mislioca. To je jedan od istorijskih radova feminizma (mada se sama Simona nije osećala feministkinjom). Zapravo, knjiga je poslužila kao «biblija» pri stvaranju svetskog ženskog pokreta, dvadesetak godina kasnije. Feministkinje danas kažu da je Simona "postavila temelje feminističkog konstrukcionizma i početke radikalnog feminizma".

Osnovna ideja knjige naznačena je u samom naslovu. Žene jesu Druge, one koje ne odlučuju, ne odredjuju, koje su umnogome izvan zakona, izvan istorije, pa i nebitne. Tu "drugost" Simona elaborirano dokumentuje analizom ženskih uloga majke, supruge i seksualnog objekta iz raznih kultura i raznih vremena. Naime, Simona je smatrala da je dotadašnja istorija bila prepuna mitovima čiji je cilj bio da opravdavaju suprematiju muškaraca. Bori se za ukidanje mita o tzv. "večnoj ženstvenosti". Jer, smatra da su  razlike izmedju žene i muškarca posledica kulturnih modela. Odlučno odbija ono što se zove «pozivom žene», i sve što iz toga proizilazi.

Jedna kratka  definicija, sa filozofskog stanovišta suštinska, učinila je ovu knjigu da postane besmrtno delo. A to je: "Žena se  ne radja, nego postaje". U originalu to je:  On ne naît pas femme, on le devient (na engleskom: One is not born a woman, one becomes one). Time, kažu neki, Simona faktički negira prirodu, uvodeći egzistencijalističko mišljanje da se žena ne radja, već da postaje. Neko, dakle, nije žena zato što je to datost prirode, već je žena zato što je to datost društvenih, kulturnih, istorijskih i drugih uslova. Smatra da se ti uslovi mogu i moraju menjati. Stoga, njena osnovna poruka ženama jeste: "Birajte svoj život".  Jer, sama Simona je upravo to radila.

Neki Simonini stavovi (da je trudnoća, pored očigledne društvene korisnosti, «zamoran posao koji za ženu ne predstavlja nikakvu dobit već zahteva teške žrtve», da je za ženu radjanje i  negovanje dece - «tiranija na zemlji», te da je razlika izmedju materinstva i očinstva mnogo više pitanje kulture nego instinkta i prirode) nisu naišli na razumevanje ni muškaraca ni žena. Zato, kada se knjiga pojavila smatrana je skandaloznom zbog načina na koji su u njoj opisani seksualnost, materinstvo, abortus, eksploatacija žene i sl. Naročito tvrdnju"da je materinstvo konstrukcija koja ponižava žene" nisu mnogi mogli da prihvate. Alber Kami (Albert Camus) knjigu je negativno okarakterisao, rekavši: "To je sramota za latinskog muškarca!"(Une insulte au mâle latin). Fransoa Morijak (Francois Mauriac), nobelovac, izjavio je: "Bukvalno smo dodirnulu granicu niskosti" (Nous avons littéralement atteint les limites de l'abject), te je vodio kampanju protiv knjige, smatrajući je «pornografijom»; a predstavnica tada uticajne Komunističke partije Francuske je rekla da je knjiga "uvreda za radnice" (Une insulte aux ouvrières). Vatikan se požurio da zabrani knjigu, stavivši je na ozloglašenu Listu zabranjenih knjiga (Index Librorum Prohibitorum). (Kasnije, na istu Listu zabranjenih knjiga naći će se i Simonini «Mandarini»).   

Protivnici Simone su je optuživali da svojim stavovima o ženi ustvari zagovara njenu "deseksualizaciju", što bi moglo voditi stvaranju "neuspelog čoveka", o kome su neki stariji filozofi govorili. Drugi su govorili da ne može o trudnoći i materinstvu govoriti žena koja nije radjala.  

Simona se branila: «Zamera mi se nepristojnost, proglašavaju me za nezadovoljenu ženu, frigidnu, nimfomanku, lezbejku, ženu koja je stotinu puta abortirala i čak majku skrivene dece... Svi takvi neosnovani napadi samo dokazuju koliko Francuzi svode ženu na njenu funkciju seksualnog objekta».

Naravno, neki su u knjizi odmah prepoznali njenu veličinu. Tako je uticajni nedeljnik Pari Mač (Paris Match) pisao «Jedna žena poziva žene na - slobodu» (Une femme appelle les femmes à la liberté!). A što je bilo najvažnije, Simona je imala podršku Sartra, što joj je bilo veoma važno.

Knjiga se odmah počela prevoditi na strane jezike, i u kratkom vremenu prodata je u preko dva miliona primeraka u engleskom prevodu. Njena nezaustavljiva popularnost širom sveta učinila je da se danas o toj knjizi zna skoro u svakom delu ove planete. 

Već sam pomenuo da Simona, pišući "Drugi pol", nije sebe smatrala feministkinjom. Žermena Grir (Germaine Greer), jedna od radikalnih feministkinja, u svojoj knjizi "Ženski evnuh" (The Female Eunuch), priznaje da je mnogo saznala od Simone proučavajući "Drugi pol", ali nije imala razumevanja za način na koji je sama Simona živela, tako dugo održavajući blisku vezu sa - Sartrom. Naime, za nju je neshvatljiva Simonina izjava "da je njena veza sa Sartrom bila njen najveći životni uspeh", jer ona (Žermena Grir) smatra ono što (izgleda) mnoge feministkinje danas smatraju - da je, biološki govoreći, krajnje neprirodno za muškarca i ženu da stalno žive zajedno! (For a male and female to live continuously together is ... biologically speaking, an extremely unnatural condition). Ovakav stav se meni čini, naravno,  kao - preterivanje.

Da pomenem još jednu Simoninu knjigu - remek delo. "Starost" (La Vieillesse, 1970), na oko 600 stranica, pokazuje vrhunac Simonine intelektualne meditacije nad nebrigom društva za starije osobe. Lamentira u stilu - da za mnoge onaj koji ostari prestaje da bude ljudsko biće. (Kada je pisala ovu knjigu, Simona je imala 62 godine). Kao i u slučaju "Drugog pola", i ovde je Simona koristila različite metode posmatranja - biološke, antopološke, istorijske i sociološke. Ali, za razliku od "Drugog pola", "Starost" je pozdravljena sa oduševljenjem, makoliko je Simonin pristup bio oštar i upozoravajući.

Tokom svog doživotnog druženja sa Sartrom Simona je u značajnoj meri doprinela razvoju i širenju egzistencijalističke filozofije. O etici egzistencijalizma pisala je u delima «Pirus i Sineas» (Pyrrhus et Cinéas, 1944) i u «Etici dvosmislenosti» (Pour une morale de l'ambiguïté, 1947). Naravno, njeni tekstovi o egzistencijalizmu mnogo su razumljiviji od Sartrovog glavnog dela"Biće i Ništavilo" (L'Être et le Néant). Takodje, što smatram veoma važnim, tokom poluvekovne veze, Simona je uredjivala sve što je Sartr bio napisao (on je jednom rekao da je ona "filtrirala" sva njegova dela), bez obzira da li su bili stalno zajedno ili su se povremeno udaljavali. Jer, Sartr je bio svestan da su razgovori sa Simonom i njene kritike i ohrabrenja imali velikog značaja za njegov sveukupni filozofski i književni rad.

Kao i Sartr, Simona je neko vreme bila politički prilično angažovana - bila je vrlo kritična prema kapitalizmu i SAD, a prilično naklonjena prema komunističkim vladama u Kini, SSSR i na Kubi, odnosno prema socijalizmu kao društvenom uredjenju.

Pošto je Sartr umro šest godina pre Simone, ona je pri kraju života napisala "Ceremoniju oproštaja - Razgovore sa Sartrom" (La Cérémonie des adieux, 1981), u kojima je iznela bolnu sliku Sartrovih poslednjih godina. To štivo daje neke nove dimenzije u Sartrovom poimanju slobode i uloge intelektualca u savremenom svetu. Bila je to jedina Simonina knjiga koju pre objavljivanja nije bio pregledao - Sartr.

Posle Sartrove smrti, Simona je štampala njegova integralna pisma upućena njoj ("Lettres au Castor", 1983). Pisma pokazuju veliku naklonost i ljubav koju je prema njoj gajio Sartr, ali u njima ima i detalja koji se nisu svideli nekima, prvenstveno Sartrovoj usvojenoj kćerci Arleti Elkaim (Arlette Elkaïm), koja je protestvovala što su neka Sartrova pisma štampana u neizmenjenoj formi. S druge strane, Simonina usvojena kćerka i naslednica Silvija Lebon (Sylvie Le Bon), za razliku od Arlete Elkaim, štampala je nepromenjena pisma Simone obojici, Sartru i Algrenu. I opet, iz tih pisama, vidi se toplina i velika ljubav koje je Simona gajila prema toj dvojici. Sva ta pisma popunila su neke praznine na koje su nailazili njeni i Sartrovi biografi, jer se Simona u pismima Sartru uvek obraćala kao zaljubljena žena, makoliko je bila svesna da joj on nije bio seksualno veran. Zapravo, dosta uobičajenu sliku Simone kao ohole, hladne i arogantne žene, koja je živela u svom apstraktnom svetu, pobijaju ta njena naknadno objavljena ljubavna pisma Sartru i Nelsonu Algrenu. (Simonina pisma Algrenu, započeta u periodu kada je bila prešla četrdesetu godinu života, imala su, na primer, utisnute poljupce lipstikom, te je u njima pre delovala kao zaljubljena tinejdžerka nego kao prvosveštenica feminizma).

Simona je umrla u 78. godini, šest godina posle Sartra. Sahranjena je u zajedničkom grobu sa Sartrom, na groblju Monparnas (Cimetière du Montparnasse), u Parizu.

Nakon Simonine smrti, njena reputacija je porasla. Ne samo da se smatra rodonačelnicom feminizma nakon 1968 godine, već je poraslo saznanje o njoj kao o značajnom francuskom misliocu i filozofu egzistencijalizma, te o ličnosti koja je vršila veliki uticaj na Sartra.

U Parizu, blizu nove Nacionalne biblioteke Francuske, jedna moderno projektovana pešačka pasarela preko Sene nosi Simonino ime (Passerelle Simone-de-Beauvoir). Takodje, u centru Pariza (Sen Žermen de Pre, Saint-Germain-des-Prés), postoji "Trg Sartra i Simone".

 

 

Kao što se vidi, život Simone de Bovuar bio je prilično šarenolik. A ja volim šareno. S pravom Bosanci imaju poslovicu: "Šareno je i budali drago".

Atačmenti



Komentari (87)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

reanimator reanimator 11:22 18.08.2009

...

Odsustvo čemu, čemu?
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:32 18.08.2009

Re: ...

Re
Odsustvo čemu, čemu?

Kada pitam "Čemu?", uvek ima - zezanja. Makoliko pozitivnog, ali ipak - zezanja.

Kada su u pitanju Isidora, Simona i Margerita, ne mogu da se zezam. Ne ide.

Čast za prvoga.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 19:16 18.08.2009

Re: ...

Odsustvo čemu, čemu?

zaustih da pitam...
ps. žene-pisci, čemu?
vladimir petrovic vladimir petrovic 05:51 19.08.2009

Re: ...

BOL
žene-pisci, čemu?


Da se malo našalim. Volim, volim žene-pisce
antonacci antonacci 11:44 18.08.2009

Sve te fascinantne žene :)

Odličan tekst!

Simona i Sartr su bili potpuno fascinantni ljudi, ona možda i više nego on. A o Isidori sam želeo da pišem ranije, ali nakon tvog bloga... nisam znao šta više da kažem o njoj.

Stvarno bi mogao malo češće da pišeš.
vladimir petrovic vladimir petrovic 12:08 18.08.2009

Re: Sve te fascinantne žene :)

Antonacci
Simona i Sartr su bili potpuno fascinantni ljudi, ona možda i više nego on

I ja tako mislim.

Jer, i meni je Simona, na odredjeni način, zanimljivija od Sartra.

Ali kada se setim da je na tvom odličnom postu o Sartru i Simoni, pod naslovom "Les Temps Modernes - jedna ljubavna priča" (nažalost, bio sam tada odsutan), jedan vrlo uvaženi blogokolega i dobar poznavalac literature, s prezirom rekao za Sartra da je “napuhana literarna lažovčina”, a za Simonu da je “manje važna od Sartra”, osetio sam veliku nelagodu… makoliko shvatam da svako od nas ima pravo na svoje misljenje, he, he, he…

Ipak, taj i takvi stavovi ne mogu me pokolebati. Ostajem pri tome da su Sartr i Simona bili svojevrsne znamenite ličnosti Francuske u XX veku.

I, baš kao što ti kažeš, bili su fascinantni.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 12:33 18.08.2009

Re: Sve te fascinantne žene :)

vladimir petrovic
...s prezirom rekao za Sartra da je “napuhana literarna lažovčina”, a za Simonu da je “manje važna od Sartra”, osetio sam veliku nelagodu… makoliko shvatam da svako od nas ima pravo na svoje misljenje, he, he, he…

Не сећам се никог да је с презиром ово рекао. О коме говориш?

И шта значи оно: makoliko shvatam da svako od nas ima pravo na svoje misljenje, he, he, he… ?
antioksidant antioksidant 13:21 18.08.2009

Re: Sve te fascinantne žene :)

osetio sam veliku nelagodu

takt koji je urodjen ili stecen?


inace
Zapravo, dosta uobičajenu sliku Simone kao ohole, hladne i arogantne žene, koja je živela u svom apstraktnom svetu, pobijaju ta njena naknadno objavljena ljubavna pisma Sartri i Nelsonu Algrenu
ne bih rekao da pobijaju, samo bacaju jos jedno svetlo na taj njen apstraktni svet. u njemu nije bila sama kao sto smo videli iz tih pisama

myredneckself myredneckself 13:46 18.08.2009

Re: Sve te fascinantne žene :)

Vladimire lepa tema, velike i jake žene
Naravno, neki su u knjizi odmah prepoznali njenu veličinu. Tako je uticajni nedeljnik Pari Mač (Paris Match) pisao «Jedna žena poziva žene na - slobodu» (Une femme appelle les femmes à la liberté!). A što je bilo najvažnije, Simona je imala podršku Sartra, što joj je bilo veoma važno.

za moje prvo javljanje - ona jednostavno nije volela da ona i druge budu taj mračni predmet želja
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:48 18.08.2009

Re: Sve te fascinantne žene :)

AO
... takt koji je urodjen ili stecen?

Na pitanje BORN or BRED, uvek štrikliram BRED
Milan Novković Milan Novković 23:57 18.08.2009

Re: Sve te fascinantne žene :)

Antonacci
Simona i Sartr su bili potpuno fascinantni ljudi, ona možda i više nego on
I ja tako mislim.

Jer, i meni je Simona, na odredjeni način, zanimljivija od Sartra

Antonacci, Vladimire, o kojim konkretno tipovima fascinacije govorite?

I zašto vam je Simone zanimljivija od Sartra? Meni nije, ali onako amaterski, i stvarno sam amater, pošto se ne mogu oteti površnom utisku da je Simone u relativno jasnoj psihološkoj ravni gde je od oca pravnika i amaterskog glumca, koji je imao ćerke, a neskriveno želeo sina, izuzetno pametna, kasnije odabrala društvo u Sartru pa tako nastavila da "dokazuje" njemu ono što nije uspela dokazati ocu.

Meni su oboje popriličan skup kontradikcija raslojenih oko egocentrizma, iako je meni takav veliki deo francuskog mentaliteta, opet na površan način i u moru neznanja.

I sam sam pun kontradikcija kad pokušam da razmišljam o Francuzima, počevši od toga da mi njihovi filozofi privlače najviše pažnje kad je dvadeseti vek u pitanju, samo da bih prečesto uhvatio sebe kako na silu pokušavam da im zalepim etiketu gde su skloni pisanju mora rigidne logike, gde je mnogo manje dovoljno, povrh aksioma za koje zanju i sami da su podložni relativno proizvoljnoj fluidnosti.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 00:33 19.08.2009

Re: Sve te fascinantne žene :)

Milan Novković
Meni su oboje popriličan skup kontradikcija raslojenih oko egocentrizma

Надрљао си, Милане. Сада ће и тебе анонимно, кроз извесно време, да спомињу. Као неке...
vladimir petrovic vladimir petrovic 05:39 19.08.2009

Re: Sve te fascinantne žene :)

Predrag Brajović
Надрљао си, Милане. Сада ће и тебе анонимно, кроз извесно време, да спомињу. Као неке...


Predraže, mudri ljudi kažu da je sve u dobro odabranim rečima.
Siguran sam da ti to bolje osećaš od mene. Dakle, sve je u rečima.

Nešto se može reći uljudno ili - manje uljudno.

Kad naidjem na ovaj drugi slučaj, ja se osetim nelagodno. Kao što sam već pomenuo, ja sam se tako osetio kada sam čitao ove tvoje kontemplacije, nedavno kod Antonačija:

"Сартр (и мање важна Симон) у ствари су дубоко презирали људе. То је било насупрот свих њихових прокламованих циљева, насупрот страсног левичарства и акција за те исте људе. О радницима, слободи, залагању за племените циљеве мислило се, у ствари, из те дубоко десничарске перспективе, где су њих двоје били нови жреци и нови изабраници. Њихова заједничка руска љубавница није доказ њихове величине, већ доказ њиховог пада. Не из некакве моралистичке перспективе, то је сасвим непотребно; не, већ из перспективе агитаторске лажи која је сачињавала њихов живот. Презирући Рускињицу, презирали су и своја прокламована начела; презирући туђу егзистенцију, презирали су и властити егзистенцијализам.

Но, добро. Сартра годинама сматрам напуханом литерарном лажовчином, лакмус појавом једног доба. Да ствари до краја извргнем руглу: не верујем да је тај Француз у животу написао онолико редова колико си их ти поводом њега написао, antonacci, с једнаким убеђењем и вером као твојом. Интелектуална самозаљубљена намигуша, ништа више... То је био".

U prvom pasusu, od devet redova, ti si pet peta upotrebio reč prezir, u glagolskom obliku.
Nimalo floberovski, koji je nastojao da na jednoj strani rukopisa jednu reč ne upotrebi dva puta, he,he, he...

Znam ja za slučaj Tolstoja koji je veoma rdjavo pisao o Šekspiru. Sve najgore. Ali kada sam to bio saznao, rekao sam sebi: "Veliki često ne trpe velike". Taj osećaj sam donekle imao i kada sam kod Krleže nailazio na reči nipodaštavanja za T. Mana, a naročito za Njegoša i još neke. Umeo je i Andre Žid da piše rdjavo o Šekspiru.
Dakle, veliki često ne trpe velike. Dozvoljavaju to sebi, iako nisam siguran koliko je to pametno.
Toga sam se setio kada sam video tvoje pljuvanje po Sartru i Simoni.

Da ponovim. Nisam ja za princip "poštovanja svetih krava". O svakome se može iznositi kritičko mišljenje.
Sve je u odbiru reči. Jer, volim samo uljudne kritike.

P. S. Naveo sam da postoji, u mnoštvu dela o Sartru, knjiga Bernara Anrija Levija "Sartr, filozof XX veka". Kažu da se veoma dobro prodavala i da je danas prilično teško nabaviti .

Kada bih morao da biram izmedju Bernara Anrija Levija i Predraga Brajovića, izabrao bih prvog. Uz rizik da grešim.

O odnosu "prema Ruskinjici" - neki drugi put.
vladimir petrovic vladimir petrovic 06:13 19.08.2009

Re: Sve te fascinantne žene :)

Milan Novković
... I zašto vam je Simone zanimljivija od Sartra?

Pa Simona je, u vremenu i prilikama u kojima je živela, bila umnogome - svojevrstan fenomen.

Sartr nije. On je bio uman čovek. Do genijalnosti. Naravno, sa mnogim manama, koje često prate genijalne ljude.

Više o tome neki drugi put.

P. S. Grešiš dušu, Milane, što imaš predrasude prema francuskom mentalitetu.
Zanimljivi su Francuzi, ti galski petlovi, prozaično rečeno.
Meni su bliži od, recimo, Nemaca.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 08:14 19.08.2009

Re: Sve te fascinantne žene :)

vladimir petrovic
Sve je u odbiru reči. Jer, volim samo uljudne kritike.

Управо тако, Владимире.

Да сам ја написао за Сартра да је интелектуално говно којe је своје ставове мењало у складу са менструалним циклусима свог ега, то би била увредљиво. Али ја то нисам написао.
vladimir petrovic
U prvom pasusu, od devet redova, ti si pet peta upotrebio reč prezir, u glagolskom obliku. Nimalo floberovski, koji je nastojao da na jednoj strani rukopisa jednu reč ne upotrebi dva puta, he,he, he...


Ако ја пет пута поновим један глагол у кратком коментару, то је питање стилског наглашавања и коришћења фигура понављања, а не немара и незнања. Ако се то не препозна, већ ту ћемо се разићи по питањима књижевности. Ако се не разумеју особености стила или се он, у тумачењу, изврће, Сартр нам за неслагање и неразумевање није ни потребан. Ми смо се разишли већ на елементарном нивоу. (Оно подебљано је фигура понављања анафора.)
vladimir petrovic
Kada bih morao da biram izmedju Bernara Anrija Levija i Predraga Brajovića, izabrao bih prvog. Uz rizik da grešim.

O odnosu "prema Ruskinjici" - neki drugi put.


Када бих ја морао да бирам између Бернара Анрија Левија и Предрага Брајовића, свакако бих изабрао другог, уз ризик да грешим. (И ово, кад цитирам готово целу твоју реченицу, а незнатно је изменивши дам јој супротан смисао, јесте једна од фигура понављања, па то не значи да нисам способан да смислим властите реченице, као неки, да бих се морао користити туђим.)

Следећи пут када се са неким од мојих ставова не будеш слагао, немој ме помињати као jedan vrlo uvaženi blogokolega i dobar poznavalac literature. То личи на оно некадашње састаначко неки другови у нашем колективу, после чега је дотични друг обично добијао по тамбури. Напросто, то је неуљудно и звучи сикофантски. (Ево, пажљиво бирам речи.)

С туђим мишљењем се полемише. Оно се не дојављује.

П.С.
Пусти Рускињицу. Дај гувернанту ;-)
Milan Novković Milan Novković 08:43 19.08.2009

Re: Sve te fascinantne žene :)

P. S. Grešiš dušu, Milane, što imaš predrasude prema francuskom mentalitetu.
Zanimljivi su Francuzi, ti galski petlovi, prozaično rečeno.
Meni su bliži od, recimo, Nemaca.

Ja sam pun predrasuda, o svemu i svačemu, nisu mi tu Francuzi specijalni po tom pitanju :)

Nije mi bio ni cilj da ovako merim bliskost ili zanimljivost - više mi je dana života otišlo na francusku istoriju nego na bilo koju drugu, uključujući srpsku ili englesku (iako je ovo više uvijeno priznanje o mom nivou znanja istorije), a ako isključim Srbiju i Englesku više je otišlo vremena na Francusku nego ostatak sveta zajedno.

Prosto, kao što ne razumem kod Japanaca da ti bez razmišljanja daju-poklone ono što tražiš, iako na trenutke pomislim da razumem, tako kod Francuza ne razumem da ti ne daju. Opet, naravno, predrasuda istegnuta iz mizernog iskustva.
Milan Novković Milan Novković 09:53 19.08.2009

Re: Sve te fascinantne žene :)

Simona i Sartr su bili potpuno fascinantni ljudi, ona možda i više nego on

Pročitao blog, ali sad je kasno da se tamo komentariše.

Moje mišljenje, ukratko, je kombinacija Bocveninog i Predragovog. Ima puno interesantnih komentara. Ja bih dodao:

- Ja mislim da se ne živi filozofija, nego se filozofira život, u proseku.
- Mislim da se, i pored svih poligamnih gena i poriva, monogamija pojavila (nije se pojavila preko noći) isto kao rezultat gena i evolucije.

Tako su, po meni, viši smisao, harmonija i sloboda više izraženi kod onih koji su u monogamnoj vezi našli sreću i dovoljnost i kojima "ostatak" genetskog materijala i mentalne magle "svira" kroz add-hoc i sporedna maštarenja.

Nanositi drugima bol je, po meni, vrhunski primer neslobode i nesposobnosti da se uživa u lepom oko sebe, bliskoj okolini, pa se neka forma opipljivog očaja samo gura što dalje gde postaje manje jasna, manje opipljiva i ezoterična, gde pomešana sa nejasnim i plitkim postaje neka vrsta svog kratkoročnog leka, droge.

Tako su meni Sartr i Simone poprilično jadni, neslobodni i plitki u životu, pa po potrebi umotani u dublju filozofiju.
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:42 19.08.2009

Re: Sve te fascinantne žene :)

Predrag Brajović
... Када бих ја морао да бирам између Бернара Анрија Левија и Предрага Брајовића, свакако бих изабрао другог, уз ризик да грешим.

Ti svesno prihvataš greh da o sebi lepo misliš, he, he, he.

Naravno da sam bio dragovoljno zločest kada sam rekao da bih “izmedju Bernara Anrija Levija i Predraga Brajovića” izabrao - Levija. Hladne glave govoreći, ne bih. Rekao sam to od muke, jer sam se osetio kao dete priterano uza zid, koje mora da se brani.

Nisam ja poklonik Levija. Kad pomislim na njega setim se da je Krleža (u “Hrvatskom Bogu Marsu”, čini mi se) za jednog tipa pisao da je “gradski fakin po zanimanju”. Ja sam spreman ponekad da pomislim i da je B. A. Levi - “pariski fakin po zanimanju”. Jer, mnogo toga ne volim kod njega. Ali ponešto i volim. Nije on mačji kašalj. Volim i što je napisao filipiku o Sartru (“najvećem filozofu XX veka”), što ga je uporedio sa Foknerom i Džojsom, makoliko to bilo preterivanje.

Ali, ljudi moji, ne sme se bagatelisati činjenica da je, recimo, Sartr dobio Nobelovu nagradu za književnost (1964). Ponavljam, za književnost, a ne za politički angažman ili za nekakve seksualno nezajažljive apetite koje je pokazivao do duboke starosti, i ne znam već šta još... (Pravio je greške u životu i on, naravno). Divim mu se i što je odbio nagradu, mada ne moram da se slažem sa razlozima koji su ga na to naveli.

Kada bi meni neko ponudio Nobelovu nagradu, ja bih bio zadovoljan, ali bih se poveo za Sartrom, i odbio bih je nalazeći neki razlog, a razloga uvek ima, he, he, he... Izvikan je Nobel, ali NOBEL JE NOBEL.

Dakle, činjenica jeste da je Sartr dobio Nobelovu nagradu, kako u Nobelovom komitetu rekoše "for his work which, rich in ideas and filled with the spirit of freedom and the quest for truth, has exerted a far-reaching influence on our age". Suvislo obrazloženje, zar ne?

Kamo sreće da naš Dobrica Ćosić bude kandidovan za Nobela. I da dobije. Trebalo bi da se to dogodi, ja često napominjem, za dobro Srbije, jer nismo nikada imali Nobelovu nagradu za književnost (ne računajući Andrića). Ako se neko smeje dok čita ovo, ja kažem da nije smešno. OK, podržao bih ja i nekog drugog srpskog pisca (osim Mome Kapora, he, he, he), samo neka Nobel dodje kod nas.

Naravno da i dalje mislim da si prekardašio ružeći I pljujući po Sartru. Takav rečnik mogao bi da ima samo Marco de_Manccini kada bi govorio o – Salvadoru Daliju, he, he, he (jer znam da on ne voli Dalija). Jer je neuljudno reći za Sartra da je "напуханa литерарнa лажовчинa, лакмус појавa једног доба", kao i "Интелектуална самозаљубљена намигуша, ништа више".

Ovo sledeće baš ne razumem dobro, ne znam šta si hteo reći
То личи на оно некадашње састаначко неки другови у нашем колективу, после чега је дотични друг обично добијао по тамбури. Напросто, то је неуљудно и звучи сикофантски. (Ево, пажљиво бирам речи.)

Nisam ti pomenuo ime, jer me je nekako bilo sramota, plašio sam se da te ne uvredim baš direktnim pominjanjem; kako sam ja postupio, mnogi (površni) čitaoci ne bi se ni setili da je reč o tebi.

I samo još da dodam. Sartr je dobio Nobela, a ima tu i Simonine zasluge, jer Francuzi ne kažu džaba "da iza svakog muškarca stoji žena - Cherchez la femme!). Ja lično smatram da je i ona mogla komotno dobiti Nobela, why not?
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 11:26 19.08.2009

Re: Sve te fascinantne žene :)

vladimir petrovic
Ali, ljudi moji, ne sme se bagatelisati činjenica da je, recimo, Sartr dobio Nobelovu nagradu za književnost (1964). Ponavljam, za književnost, a ne za politički angažman ili za nekakve seksualno nezajažljive apetite koje je pokazivao do duboke starosti, i ne znam već šta još... (Pravio je greške u životu i on, naravno). Divim mu se i što je odbio nagradu, mada ne moram da se slažem sa razlozima koji su ga na to naveli.

...

Dakle, činjenica jeste da je Sartr dobio Nobelovu nagradu, kako u Nobelovom komitetu rekoše "for his work which, rich in ideas and filled with the spirit of freedom and the quest for truth, has exerted a far-reaching influence on our age". Suvislo obrazloženje, zar ne?

То је управо оно што ја говорим: Сартр је био лакмус папир свога доба. И та целокупна прича са Нобелом одражава тај дух.

vladimir petrovic
Jer je neuljudno reći za Sartra da je "напуханa литерарнa лажовчинa, лакмус појавa једног доба", kao i "Интелектуална самозаљубљена намигуша, ништа више".

Не смета мени што је он лагао у свом животу. Смета ми што је лагао у својој литератури.

vladimir petrovic
Nisam ti pomenuo ime, jer me je nekako bilo sramota, plašio sam se da te ne uvredim baš direktnim pominjanjem; kako sam ja postupio, mnogi (površni) čitaoci ne bi se ni setili da je reč o tebi.

Не, увредљиво је било то моје околишно напомињање. Толико, тек да разјаснимо ствари.

vladimir petrovic vladimir petrovic 14:07 19.08.2009

Re: Sve te fascinantne žene :)

Predrag Brajovic
Не смета мени што је он лагао у свом животу. Смета ми што је лагао у својој литератури

Tell me about it?
Lažu i drugi. Itekako.

Podsećam sve one koji vole da nisko drže Sartra, na njegovu famoznu (ali mudru) izreku:

"Čovek ne vredi ako nije sposoban da osporava".

Prema tome, osporavajte Sartra do mile volje. Osporavajte Hrista i Budu, Sokrata i Hegela, Njutna i Ajnštajna, Česlava i Herberta, Šopena i Vagnera i ine...

Ali budite nežni sa Simonom de Bovuar.
Sartr bez nje ne bi bio ono što jeste. A jeste neko izvanredan.

Uostalom, ovo nije post o Sartru. On je bio, makoliko glavna, istovremeno i sporedna ličnost u životu Simoninom. Ona je veća od njega. Mada manje priznata.
Milan Novković
...Tako su meni Sartr i Simone poprilično jadni, neslobodni i plitki u životu, pa po potrebi umotani u dublju filozofiju.

Ne stavljaj ih u istu korpu. Nisu bili isto.
Ali kao što rekoh gore, osporavajmo ih.
Samo da ponovim: nežno sa damom. Ekstra damom. Neponovljivom.
nsarski nsarski 16:21 19.08.2009

Nista strano nije mi ljudsko

je bila jedna od omiljenih uzrecica Skrama.

Samo da ponovim: nežno sa damom. Ekstra damom. Neponovljivom.


Postoje misljenja u Beogradu, a i sire, da bi se dama prigodno mogla zvati De Bljuvoar. Ali to ti, cini se, nije poznato, dragi moj Vladimire. Zato, tvoj entuzijazam za doticnu nije dokaz njene velicine - snaga zanosa je obrnuto proporcionalna uverljivosti, da tako kazem. Superlativi tu slabo pomazu. (Setimo se Tita, na primer).
Nego, ima li indicija da je Dedijer bio "vise nego prijatelj" sa doticnim parom "galskih petlova", kako ti to originalno rece?

vladimir petrovic vladimir petrovic 17:09 19.08.2009

Re: Nista strano nije mi ljudsko

Nsarski
Nego, ima li indicija da je Dedijer bio "vise nego prijatelj" sa doticnim parom "galskih petlova", kako ti to originalno rece?

Hm.
Naveo sam da je Simona, u svojim autobiografskim knjigama (tu je bila posebno jaka), sa simpatijom govorila o Dedijeru. Znam da je on, sa svoje strane, veoma cenio ulogu Sartra u stvari koju su zajednički jahali (tzv. Raselov sud). Dakle, simpatije - onako skroz prijateljske - postojale su na obema stranama tog privremenog francusko-srpskog tandema. (Zanimljivo je da ga je Simona ponekad sažaljevala, kada se on pomalo gubio, te se pitala da li je to "zbog rane u glavi" - jer on je za vreme rata bio ranjen u glavu, onu gornju, pa čim nije bio raspoložen pozivao se na tu ranu...).

da bi se dama prigodno mogla zvati De Bljuvoar

Ja znam da neki imaju teškoća sa izgovorom Simoninog prezimena, verovatno je to i ovde slučaj. Ameri su ga izgovarali Biver (od beaver), pa joj otuda nadimak Dabar (Castor). Ali tebi, Nsarski, svetskom čoveku, ne bi trebalo da bude teško da izgovaraš jedno fino francusko prezime. Jer, sve je u imenu (odnosno prezimenu).

Da li se ja olako oduševljavam Simonom? Jok.

Kao da sam znao da me neki mogu olako optužiti za to ja sam se u samom tekstu lepo ogradio od toga.

Čak šta više, ja se retko oduševljavam. Ponekad pomislim da mi je srce od kamena, pa onda uzmem da čitam Isidoru ili Simonu ili Margeritu, da mi srce omekša... Jer ja se ponekad uplašim da mi neki instinkti ne zakržljaju. S tim u vezi, podsećam da je Karl Jung govorio: "Postoje pacijenti koje treba preplašiti, jer su njihovi instinkti za strah zakržljali". Eh, taj Jung!

(Setimo se Tita, na primer).

Ovo baš ne shvatam, iako ne bih voleo da me neko optuži da se pravim naivan kao francuska sobarica.

Nije valjda da je Tito olako koristio superlative da bi farbao narod? ...
nsarski nsarski 17:32 19.08.2009

Re: Nista strano nije mi ljudsko

Wrong, wrong, and wrong again.

Ja sam gledao intervju sa Dedijerom gde se on hvalio da je "krsni Dalmatinac" (ili bese Hercegovac), koji je Sartra zadirkivao zbog male fizicke pojave i isticao da je on, stoga, u filozofskoj prednostinad znamenitim Francuzom, stagod to znacilo.

De Bljuvoar je samo posalica na njeno ime (ti ga, kao poklonik galskih petlova [jbt. ja ceo zivot mislio da se to odnosi samo na fudbalere], sasvim dobro izgovaras). Bljuvanje, bljuvoar, povraca mi se od nje - razumes, he, he, he...

Nije Tito koristio superlative da bi farbao narod, nego su cankolizi (ukljucujuci i Dedijera) koristili superlative kad su govorili o Titi ne bi li time dokazali njegovu izvanrednost. Superlativi ne dokazuju nista, sem da pisac ne ume da nadje bolji izraz.

Ima i drugih zamerki, ali ja sam samo tri puta napisao "wrong", pa da ostanem dosledan. A doslednost je majka geologije.


marco_de.manccini marco_de.manccini 17:43 19.08.2009

Re: Sve te fascinantne žene :)

osim Mome Kapora

eto još jednog na onom mom spisku.
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:50 19.08.2009

Re: Sve te fascinantne žene :)

Milan Novković
Moje mišljenje, ukratko, je kombinacija Bocveninog i Predragovog

Bocvena, who?

Nisam je video medju komentatorima. Am I missing someone?
Milan Novković Milan Novković 18:32 19.08.2009

Re: Sve te fascinantne žene :)

Bocvena, who?

Nisam je video medju komentatorima. Am I missing someone?

Ja sam se prvo obratio Antonacciju ovde, pa tek onda video da čovek ima blog. Mislio sam na komentare sa tog bloga.
Milan Novković Milan Novković 18:35 19.08.2009

Re: Sve te fascinantne žene :)

Надрљао си, Милане. Сада ће и тебе анонимно, кроз извесно време, да спомињу. Као неке...

Vladimir je samo strastven navijač, nije militantan, pa ću se izgleda jefino provuću :)
vladimir petrovic vladimir petrovic 18:46 19.08.2009

Re: Nista strano nije mi ljudsko

Nsarski
...Ja sam gledao intervju sa Dedijerom gde se on hvalio da je "krsni Dalmatinac" (ili bese Hercegovac), koji je Sartra zadirkivao zbog male fizicke pojave i isticao da je on, stoga, u filozofskoj prednosti nad znamenitim Francuzom, stagod to znacilo.

Da je Sartr bio znamenit Francuz, bio je.

Ja ne znam mnogo o Dedijeru, ali sam nedavno čitao knjigu "Rat i mir Vladimira Dedijera" od Mila Gligorijevića (1986) i tu ponešto zanimljivo saznao. Dedijer je bio po ocu Hercegovac a po majci Bosanac, dok je rodjen u Beogradu, 1914. godine.

Na jednom mestu, u vezi sa Sartrom, prilikom zajedničke posete Norveškoj, Dedijer je govorio: "Sartr i ja smo izlazili da se prošetamo po fjordovima i pravili egzibicione bokserske mečeve. Sartr je još kao mlad profesor u Avru, posle časova filozofije, svojim djacima predavao boks. A ja sam bio djak našeg slavnog Tome Stanisavljevića, ali bi ipak Sartr ubio boga u meni, iako je bio niži 27 centimetara. Skromno je primao pobedničke aplauze začudjenih Norvežana".

Sartr je, dakle, bio prilično niži od Dedijera, ali nije bio mačji kašalj.

Ne znam koliko je i da li je Dedijer bio ponosan na svoj visok i kršan stas (nije bilo teško biti viši od Sartra, koji je imao samo 160 cm), ali znam da je napisao esej "Sjaj i beda dinarskih veolentnih tipova?". U njemu, kako sam Dedijer kaže, iznosi neku vrstu oštre kritike Cvijićevog gledanja na dinarske violentne tipove, te pokušava da ispravi nepravdu prema Moravcima i ostalim takozvanim "nižim vrstama", kako je Cvijić - inače veliki naučnik - bio sklon da ih nazove.

Ovo je prvi put da sam čuo da neko kritikuje tu famoznu Cvijićevu teoriju o kršnim dinarskim tipovima. Iako nisam niskog rasta, to mi se svidelo (moji preci su Moravci, zapravo iz Kruševca).

Da se vratim na Sartra. Kada je Sartr umro, Dedijer je dao dužu izjavu (NIN) pod naslovom "Odlazak velikog buntovnika", koja ovako počinje: "Sartrovu smrt očekivao sam svakoga dana otkako sam obavešten da je prenesen u bolnicu. Ipak, jutros kada sam čuo da je Sartr preminuo, ta vest o smrti najnezavisnijeg filozofa, književnika i upornog borca za prava obespravljenih današnjice, teže me je pogodila nego što sam očekivao, pa zato pišem ove redove, brzo, u grču i nesredjeno, moleći čitaoce da me izvine. Snaga Ž. P. Sartra ležala je u tome što je bio jedan od filozofa koji nije želeo samo da tumači ovaj svet, nego da ga i menja. On je pre svega ustao protiv sopstvene buržoazije, njene države i njenog šovinizma, protiv osvajačkih pohoda Pariza. (Sećate se njegovog angažovanja za vreme revolucionarnog rata u Alžiru). Nije bio od onih ljudi koji se bore samo protiv šovinizma u drugim zemljama... Sa Sartrom sam se zbližio ne u kružocima pristalica njegove egzistencijalističke filozofije, niti u literarnim salonima Pariza. Mi smo se našli zajedno u borbi protiv imperijalizma i hegemonizma. U prvom sudu Bertranda Rasela, Sartr je bio izvršni predsednik, a ja predsednik zasedanja... Tako je počelo da se gradi naše prijateljstvo. Mene je naročito privukla skromnost velikog pisca i filozofa... Sartru ništa ljudsko nije bilo tudje. Bio je nekoliko puta kod mene u kući u Staroj Fužini, u Bohinju.... ". Sartr je na ovim putovanjima uvek bio sa Simonom.
vladimir petrovic vladimir petrovic 13:59 18.08.2009

Fascinantna Simona

Evo nekih fotografija i izreka Simoninih
mimi09 mimi09 15:35 18.08.2009

Re: Fascinantna Simona

Evo jos jedna njena izreka

La beauté se raconte encore moins que le bonheur.

Njih dvoje su mi pravi primer lepotice i zveri. Ona sa lepotom Nefretete i on...
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:50 18.08.2009

Re: Fascinantna Simona

Mimi
Njih dvoje su mi pravi primer lepotice i zveri

Fina kombinacija.
Bilo bi tužno da su bili lepotica i lepotan. Ili zver i zverkinja, he, he, he...

N. B. Izreka je odlična (Lepotu je teže objasniti nego sreću)
Vladimir Maričić Vladimir Maričić 22:48 22.08.2009

Re: Fascinantna Simona

Looking at these quotes, all I can say that she has been blessed to lead a superficial life. I do not mean to be a contrarian, but really... lets be objective.

One is not born, but rather becomes, a women. -Utter nonsense as far as the up-to-date LGBT... scientific community is concerned.
I wish that every human life might be pure transparent feedom. -This is the crux of the matter - total irresponsibility.
The child is ignorant because he has not yet had the time to acquire knowledge. -Well, duh...
Ethics does not furnish recipes any more than do science and art. -Well duh...whose ethics.
To say that life is ambiguous is to assert that its meaning is never fixed, that it must be constantly won. ??? -What a priviledged life!
To make oneself an object, to make oneself passive, is a very different thing from being a passive object. -Say what??


I must say that all these lines have not survived the test of time. All this was a romantic story of mid 20th century. I must admit that I was a part of this. Sartre and Simone were role models of their age, but only for those who could not see beyond the present. I supported this, I bought the books, I read them, I identified with this. But what have I gained from all of this 25 years later? Nothing. Time lost and nothing gained, except, perhaps, just, an experience. But what can we do, we are all born as ignorant children who needed time to acquire useless knowledge, as Simone says.

Thanks for reminding me of the age which may perhaps be called the Golden Age in a few years.



miloradkakmar miloradkakmar 14:29 18.08.2009

Progutah

tekst sa ukusom Antonaccijevog.
Obično se bavimo samo krajnjim rezultatom / knjigom, slikom ../ ljudske duhovnosti i kreativnosti, a manje pozadinom i dubinom iz kojih je proistakao.
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:54 18.08.2009

Re: Progutah

Miloradkakmar
...Obično se bavimo samo krajnjim rezultatom / knjigom, slikom ../ ljudske duhovnosti i kreativnosti, a manje pozadinom i dubinom iz kojih je proistakao.

Neka to bude naš sledeći zadatak!
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:37 19.08.2009

Re: Progutah

Miloradkakmar
...tekst sa ukusom Antonaccijevog.

Ovo je slucajnost. Ja sam Simonu de Bovuar vec odavno imao na pameti, odnosno zelju da posle Isidore pisem blogovski o Simoni i Margeriti.
A onda, dok sam bio odsutan (i bez konekcije sa Internetom) Antonacci, koji ima prefinjen smisao da nadje zanimljive teme, je pisao o jednom aspektu famoznog para Sartr/Simona. Nije krio svoj respekt prema Simoni.

Ipak, smatram da ovo moje pisanje o Simoni, posle Antonaccija, niti ponavljanje... Simona zasluzuje da se o njoj govori iz vise aspekata.

Vladimir - The Poklonik
ninasimone ninasimone 16:29 18.08.2009

Isidora

Vladimire, jel' mozes da stavis link do tih tvojih ranijih pisanja o Isidori Sekulic?
vladimir petrovic vladimir petrovic 18:07 18.08.2009

Re: Isidora

Ninasimone,
Evo linka za moj post "Volite li Isidoru"?
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 16:35 18.08.2009

knjiga

Sad skoro sam trazila neke clanke o Simone i uz put nasla ovu knjigu
A Dangerous Liaison: A Revelatory New Biography of Simone de Beauvoir and Jean-Paul Sartre
Carole Seymour-Jones koja je izasla prosle godine. Ukratko:

In this sensationalist account of the unconventional private and public lives of Jean-Paul Sartre and Simone de Beauvoir, Seymour-Jones (Painted Shadow) offers Sartre's "incestuous" relationship with his mother as a psychosexual backdrop to his adult life as Beauvoir's lover. While generally more sympathetic to Beauvoir, the author presents her with distaste as an exploitative manipulator, a "paedophile" with a predilection for "girl-on-girl action" who busied herself procuring young women for Sartre's "harem." Woven through these accounts of sexual exploits is the story of their intellectual development, the genesis of their writings and their deeply problematic relationship to Marxism and the Soviet Union. However, all too often, we are returned to cheap psychologizing ("murder was in Beavoir's heart" and prurient detail. With frequently unreferenced quotes and claims, the book offers little more than insinuation, eschewing clear evidence and demonstration in favor of conflating the lives of the writers with their fictional characters. Any value such a biography might have as a revisionist antidote to its subjects' own hagiographic tendencies is fatally undermined by the author's questionable use of source material, judgmental tone and preference for cheap effects.

bas bi htela da procitam celu knjigu.
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:59 18.08.2009

Re: knjiga

Njanja, upravo sam ja bio na tvom postu i dao jedan (poduži) komentar.

Što se biografija Sartra i Simone tiče, mogu da kažem da ih ima dosta, naročito u poslednje vreme. Prošle godine je slavljena stogodišnjica rodjenja Simone, pa je bilo dosta knjiga o njoj, kao i članaka. Naravno, neki članci, sa kobojagi istraživačkim tendencijama, je oslikavaju u dosta negativnom svetlu...

Simona nije bila svetica.
Ali je bila velika žena. Izuzetno hrabra za svoje vreme. U mnogočemu UVRNUTA, ali iskrena i časna. Znala je šta hoće i uglavnom je dobijala to što hoće.

Verovatno je, živeći, pravila i greške. Jer, nema bezgrešnih.

Ali ne treba od drveta ne videti šumu.
Ne treba po neki detalj iz Simoninog života, koji ima iole negativnu konotaciju, da bude dovoljan da se o noj negativno sudi.
Simona će ostati lik velike Francuskinje i s protekom vremena njeg sveukupan ugled će rasti, a neće se smanjivati.

Dakle, neka nas ne kolebaju sporadična negativna pisanja o jednoj fenomenalnoj ženi.

P. S. Ja namerno nisam hteo da pomenem da u poslednje vreme ima nekih insinuacija o navodnim Simoninim lezbejskim naklonostima. Da je, zapravo, bila biseksualka. Jer ona je volela muškarce, i pored Sartra, imala je dve poznate i duboke ljubavi, od kojih je ona sa Amerikancem Algrenom trajala petnaestak godina.

Simona je napisala četiri knjige svoje autobiografije. Bila je veoma detaljna. Ali ni jednom za života nije rekla (daleko od toga da kažem: priznala) da je imala seksualnih odnosa sa ženama. U drugoj knjizi autobiografije pomenula je slučaj, kada je bila mlada profesorka u Marselju (to je bila prva njena služba), dok je Sartr bio na drugom kraju zemlje, da ju je neka koleginica startovala sa lezbejskom inicijativom, ali da je ona to odbila. Jednostavno, nije bila zainteresovana. Kasnije, ne više.
Dakle, o tome nije govorila. To treba poštovati.
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 17:12 18.08.2009

Re: knjiga

pogledaj sta kaze nacionalna biblioteka Amerike o ovoj istoj knjizi:

A revelatory new biography of Simone de Beauvoir and Jean-Paul Sartre. Tells the intense, passionate and sometimes painful story of how these two brilliant free-thinkers - and rivals - came to a share a relationship that was to last over fifty years. Moving from the corridors of the Sorbonne and the chestnut groves in the Limousin, to the cafes of Paris' Left Bank, we discover how the strikingly beautiful and gifted young Simone came to fall in love with the squinting, arrogant, hard-drinking Jean-Paul. Seymour-Jones describes that first summer of 1929; We hear how Sartre clandestinely compromised with the Nazis and fell into a Soviet honey-trap; The darker, more dangerous side to their philosophy of free love is revealed, including Simone's lesbianism and her pimping for younger girls for Jean-Paul, in order to keep his love. This is a compelling and fascinating account of what lay behind the legend that this brilliant, tempestuous couple had created.

kako je ton razlicit, primecujes li?

U prvoj kritici koju sam citirala ja tu vidim problem kod kriticara ne kod Simone.

neznam kakvo je nepostovanje prema Simone ako neko pomene da je biseksualac?
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:33 18.08.2009

Re: knjiga

Njanja de_manccini
... ne znam kakvo je nepostovanje prema Simone ako neko pomene da je biseksualac?

Sa ovim se slažem.
Insistirao sam samo da se ona sama nije tako izjašnjavala.
ines08 ines08 17:34 18.08.2009

Re: knjiga

vladimir petrovic
Simona nije bila svetica.
Ali je bila velika žena.
Izuzetno hrabra za svoje vreme.
U mnogočemu UVRNUTA, ali iskrena i časna.
Znala je šta hoće i uglavnom je dobijala to što hoće.


Malo žena danas na takav način "prkose" vremenu u kome žive (ili se bar meni tako čini).
Vladimire, odličan tekst, uz onaj antonaccijev koji govori takođe o Simon i Sartru.
vilovuk vilovuk 18:05 18.08.2009

Re: knjiga

vladimir petrovic
Njanja de_manccini
... ne znam kakvo je nepostovanje prema Simone ako neko pomene da je biseksualac?

Sa ovim se slažem.
Insistirao sam samo da se ona sama nije tako izjašnjavala.

Simon (Drugi pol) piše o 'razmeni nežnosti među ženskama' kao o najnormalnijoj stvari na svetu.
A šta neku žensku cini lezbijkom?
Citat:
Kod lezbijke ne treba, dakle, objašnjavati pozitivan vid njenog izbora, već njegovo naličje:
nju ne odlikuje ljubav prema ženama, već isključivost te ljubavi.


Nema tu više šta da se priča.
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:15 19.08.2009

Re: knjiga

Vilovuk
... Nema tu više šta da se priča

Imaš krivo, kako bi rekli Hrvati.
Ništa nije definitivno rečeno. O svemu će imati još da se priča i istražuje. Dakle, ima šta da se priča.
Mudri ljudi kažu da ne smemo verovati ni svojim rodjenim očima. Naime, ponekad nešto vidimo našim očima, ali se pokaže da pogrešno vidimo.
Unfuckable Unfuckable 15:17 19.08.2009

Re: knjiga

Mudri ljudi kažu da ne smemo verovati ni svojim rodjenim očima. Naime, ponekad nešto vidimo našim očima, ali se pokaže da pogrešno vidimo.

jeste, jeste
tako je jedan ćaletov prijatelj, kada ga je žena safatala na gomili sa spremaljkom, srčano negirajući bilo kakav prekršaj, mudro rekao "pa je l' više veruješ svojim očima ili - meni ?"
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:40 19.08.2009

Re: knjiga

Unf
jeste, jeste


Ma ja vidim da ti mene razumeš. Još samo kada bi Predrag Brajović pokušao... ovaj blogosvet bi bio lepši.
vilovuk vilovuk 19:09 19.08.2009

Re: knjiga

vladimir petrovic

Imaš krivo, kako bi rekli Hrvati.
Ništa nije definitivno rečeno. O svemu će imati još da se priča i istražuje...

Taman posla da nema šta da se istražuje i priča o Simon d'Bovuar!
Ja sam samo rekao da je ona, Simon, jasno kazala šta misli o ljubavi između dve žene,
te da puko otkrivanje njene 'biseksualnosti' ne može biti nikakvo dramatično otkriće:
njena biseksualnost nije neočekivana, nije sporna. Drugim račima: nema tu šta da se više priča.
vladimir petrovic vladimir petrovic 05:35 20.08.2009

Re: knjiga

Vilovuk
...o Simon d'Bovuar

Naši lingvisti (Ivan Klajn: Kako se kaže - Rečnik jezičkih nedoumica) ukazuju da se francusko "de" (u kome je 'e' nemo) kod nas transkribuje u celosti, dakle kao "de" a ne kao "d'". Prema tome, Charles de Gaulle jeste Šarl de Gol, a Simone de Beauvoir jeste Simona de Bovuar (ili Simon de Bovoar), a ne Simon d'Bovuar.
Ja sam samo rekao da je ona, Simon, jasno kazala šta misli o ljubavi između dve žene,
te da puko otkrivanje njene 'biseksualnosti' ne može biti nikakvo dramatično otkriće

Ovo obrazloženje mi nije dovoljno ubedljivo, jer pisac u svom delu može da opiše homoseksualni odnos izmedju dve osobe, a da pritom ne bude (lično) homoseksualac; drugim rečima, ako je Simona kazala šta misli o ljubavi izmedju dve žene ne mora obavezno da znači da je ona bila - lezbejka (odnosno biseksualka). Jer, ona to nije nikada za sebe rekla u svom dugom životu.

S druge strane, ja ne tvrdim da Simona nije imala lezbejskih iskustava.

P. S. Ovo me je podsetilo na argentinskog pisca Manuela Puiga. On je tvrdio "da homoseksualni činovi postoje, a homoseksualci ne postoje". Drugim rečima, nije priznavao postojanje homoseksualnog identiteta.
vilovuk vilovuk 11:14 20.08.2009

Re: knjiga

vladimir petrovic
... pisac u svom delu može da opiše homoseksualni odnos izmedju dve osobe, a da pritom ne bude (lično) homoseksualac; drugim rečima, ako je Simona kazala šta misli o ljubavi izmedju dve žene ne mora obavezno da znači da je ona bila - lezbejka (odnosno biseksualka). Jer, ona to nije nikada za sebe rekla u svom dugom životu.

S druge strane, ja ne tvrdim da Simona nije imala lezbejskih iskustava...

Prijatelju, oba moja komentara si pogrešno pročitao.
Ja sam citirao monografiju Drugi pol, a ne roman.
Iz te monografije se jasno vidi da Simon de Bovuar 'razmenu ljubavnih sadržaja' između ženskih
osoba (pogotovo mlađe dobi) smatra savršeno uobičajenom i normalnom pojavom,
te da ono što ti i ja nazivamo 'lezbijskim iskustvom' - za nju je obično, žensko iskustvo.
U tom svetlu, odsustvo eksplicitnih 'priznanja' nema značaj kakav mu ti pridaješ.
Jesmo li se sad razumeli?
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:28 18.08.2009

Žena se ne radja, ona postaje

Evo video zapisa pod Simoninom čuvenom izrekom "Žena se ne radja, ona postaje... ", sa španskim titlovima:

vladimir petrovic vladimir petrovic 17:59 18.08.2009

Žena se ne radja, ona postaje, II

Evo drugog dela
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 00:12 19.08.2009

.

obozavam filozofiju egzistencijalizma
hvala vam na divnom tekstu
stasava stasava 02:40 19.08.2009

zenz, ljubav

Divno, mogao bi da pises i o drugim fascinantnim zenama-Fridi Kalo, Lu Salome, Zorz Sand.....ili o fascinantnim ljubavima....
vladimir petrovic vladimir petrovic 06:05 19.08.2009

Re: zenz, ljubav

stasava
Divno, mogao bi da pises i o drugim fascinantnim zenama-Fridi Kalo, Lu Salome, Zorz Sand.....

Hm. O Fridi Kalo, a naročito o Žorž Sandovoj bih mogao. Smatram ih vrlo piktoresknim ličnostima, ako se tako može reći za te dve velike žene.

Nažalost, Lu Salome me manje zanima (moja širina je, ipak, ograničena, he, he, he...), ali bih voleo da jednog dana napišem nešto o - biblijskoj Salomi. Jer, pored ostalog, znam i da su o njoj pisali neki zanimljivi ljudi. Preko njih sam je i upoznao.

I, možda, o Sari Bernar.

Hvala što ste se javili.
vladimir petrovic vladimir petrovic 06:24 19.08.2009

Autokorekcija

Moram sam sebe da korigujem, odnosno dopunim.
Znao sam da je Simona bila briljantan student, pa sam naveo ovaj podatak koji je široko dostupan:
... Bila je odlična studentkinja, diplomirala je kao druga, s tim što je prvi najbolji student bio - Sartr

Slušajući dva video zapisa pod nazivom NO SE NACE MUJER (Žena se ne radja...), koje sam priložio ovde, čuo sam ovo:

Tačno je da je Simona bila druga, posle Sartra, kao prvog; ali Sartr je polagao po drugi put (jer je prvi put bio omanuo). Dakle, nakon pada, on je seo i učio i učio, te (drugi put), medju mnoštvom studenata, bio - najbolji. A kod Simone imamo slučaj da je ona iz prvog pokušaja bila izvanredna, makar je to bilo i broj dva, he, he, he...

Simona de Bovuar - The Izvanredna!

sofianada sofianada 06:51 19.08.2009

Re: Autokorekcija

A kod Simone imamo slučaj da je ona iz prvog pokušaja bila izvanredna

Iz drugog puta bi bila prva, sigurno.
Godinama sam pokusavala da budem kao Isidora-otvorena za utiske i zatvorena za ljude, jednostavna a tajanstvena, topla a suzdrzana...onda sam odustala....Kasanin je lepo pisao o Isidori .
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:29 19.08.2009

Re: Autokorekcija

Sofianada
... Godinama sam pokusavala da budem kao Isidora-otvorena za utiske i zatvorena za ljude, jednostavna a tajanstvena, topla a suzdrzana...

Well, ja ne bih rekao da je Isidora bila, generalno govoreci, zatvorena za ljude. Imala je ona, ako ne bas prijatelja u klasicnom smislu (a bilo je, Boga mi, i njih), poznanstava kojima je pridavala itekako znacaja. Naravno, ona nije bila niti je mogla biti otvorena prema svima, jer nije po prirodi bila previse drustven tip. Ali je vodila racuna o drugima, patila je; nije volela da drugima nanosi zlo, a trpela je da drugi budu grubi prema njoj, umnogome i zato sto je bila - zena.

Isidora - to je lepa zivotna prica.
onda sam odustala

OK, u redu je sto ste odustali. Ali pretpostavljam da pokusaji koji su prethodili (da budete kao Isidora) nisu bili -uzaludni.
Kasanin je lepo pisao o Isidori

Kasanan je bio fini gospodin. Onako - vodjvodjanski sirok (i Isidora je, poreklom, Vojvodjanka).

Uzgred budi receno, Kasanin me prilicno zanima, i uvek se radujem kada o njemu nesto procitam.

Hvala na javljanju.
mimi09 mimi09 10:20 19.08.2009

Re: Autokorekcija

Tačno je da je Simona bila druga, posle Sartra, kao prvog


In 1929, at the age of 21, Beauvoir became the youngest person ever to obtain the agrégation in philosophy, and the 9th woman to obtain this degree. On the final examination she received second place; Sartre, age 24, was first (he'd failed his first exam). According to Deirdre Bair's 1990 biography of Beauvoir, the jury for the agrégation argued over whether to give Sartre or Beauvoir first place in the competition. In the end they awarded it to Sartre.


A bila mladja od njega 3 godine. Nesto mi se cini da su do kraja zivota imali i taj takmicarski odnos, cak i u ljubavi. Posle Simone vise nista nije kao pre. To je konacan kraj sarmantnih midinetkinja, zenski sarm je posle nje ipak nesto drugo.
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:51 19.08.2009

Re: Autokorekcija

Mimi09
...Posle Simone vise nista nije kao pre. To je konacan kraj sarmantnih midinetkinja, zenski sarm je posle nje ipak nesto drugo.

Veoma si u pravu. Posle Simone ništa nije kao pre.
Bila je to umnogome posebna žena.

Ljudi moji, nije se ona dogodila u nekoj Albaniji ili drugoj minijaturnoj državi, u kojoj su srećni da je neka žena uopšte - intelektualka. Simona se dogodila u Parizu, u najintelektualnijoj sredini na svetu.

Ako preterujem, činim to namerno.
stasava stasava 13:07 19.08.2009

Isidora

Isidora je strasno prosla u SANU....Skerlic...samo zato sto je zena...a kada pomislimo da je to zapravo bilo skoro...
sybil sybil 14:01 19.08.2009

odlican tekst, simon

je mainstream filozof i najvaznija feministkinja 20- og veka, ako odbacimo definiciju feminizma s pocetka 20-og veka koja je jos u opticaju kod nas, da su feministkinje neke ostrokondje koje niko nece, pa se zato bave socijalnim reformama. ideje iz second sex izgledaju trivijalne, ali ne, to su komplikovane analize koje se izvode iz Hegelove dijalektike gospodara i sluge.Hegelova ideja je da se ljudi definisu kao autonomni subjekti dominacijom nad drugim ljudima, tu ideju je dalje razvio sartr, a simon je primenila na musko - zenske odnose. on je subjekat, on je apsolut, ona je neesencijalo drugo. i tako simon kaze muskarci manifestuju transcedent tako sto slobodno ulaze u projekte, rade i definisu odnos prema okolini. zene su osudjene na ponavljanje zadataka domacice, majke, itd. simon ne misli da su muskarci zenama uzeli slobodu, radi se o tome sto zene sebe dozivljavaju kao prirodno inferiorne.zene se cesto opredeljuju za udobnost doma, radije nego da otpocnu svoje slobodne projekte. vecna zenskost je iluzija, kaze simon, zena se ne radja, zena se postaje. da bi osvojile svoju slobodu zene moraju obaciti tradicionalne okove koji ih primoravaju na dosadu, rutinu i ponavljanje.

sta reci na ovakvu filozofiju? ostavlja bez daha, simon walk with me! valjda je jasno zasto je simon kljucna i najuticajnija feministkinja 20-og veka koja je najvise doprinela da danas vecina zena zivi svoje samostalne projekte.

sta reci za simonin zivot? svakako u skladu sa egzistencijalistickom filozofijom da su svi ljudi genuine free i da treba da prozive zivot autenticno. ali, veliko ali. biti u ljubavnoj vezi gde su seksualne prevare normalna stvar? to je kao da gledas predstavu gde se miki maus ili sve sto je lepo i sveto i decije, kupa u blatu i otpacima i kazes sebi da je to ustvari super??? ljubomora je socijalna konstrukcija???? ama fizicke, tj. seksualne prevare su nesto najodvratnije, moze da vara intelektualno koliko hoce, i to je tipicna konstrukcija dominantnih muskaraca i kako je jedna takva zena mogla da nasedne na tipicnu musku podmetacinu? Kakva ironija zivota!
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:30 19.08.2009

Re: odlican tekst, simon

Sybil
Simon je mainstream filozof i najvaznija feministkinja 20- og veka

Pa ja to sve vreme pričam, sestro draga, ali se neki, slično muškim šovinistima, okomili na nju... te smatraju da je ona... nekako manje važna od Sartra, a da ni on nije važan.
ideje iz second sex izgledaju trivijalne, ali ne, to su komplikovane analize koje se izvode iz Hegelove dijalektike gospodara i sluge.

Da.
simon walk with me!

I sa mnom. Zato pišem o njoj, da bih je vodio u šetnju tihim večerima avgustovskim, pogodnim za meditaciju.
sta reci za simonin zivot? svakako u skladu sa egzistencijalistickom filozofijom da su svi ljudi genuine free i da treba da prozive zivot autenticno

Da. Drugim rečima, da probaju sve.

ama fizicke, tj. seksualne prevare su nesto najodvratnije,

Hm. Oprosti, ali ovde se ne slažem. Pa to nije u redu sa Simoninom filozofijom. Ona je (ipak) dozvoljavala da je njen partner (fizički, seksualno) vara. Ne samo da mu je dopuštala, već bila spremna i da mu pomogne... samo neka se zadovolji sitna duša muška...

Da se razumemo. Simona je bivala (u svoje vreme) ljubomorna. Onda je varala i ona. Ali je kao mudra žena shvatila da fizičke/seksualne konekcije zadovoljavaju samo jedan prohtev, ponekad minoran, te da u životu postoje važnije stvari. A velika je stvar znati da odvojiš važno od manje važnog, da ne kažem od nevažnog.
Simona je to znala.
sybil sybil 15:24 19.08.2009

Re: odlican tekst, simon

vladimire, slazemo se po pitanjima simoninog intelekta i znacaja.
on a personal note, nismo in line.
Hm. Oprosti, ali ovde se ne slažem. Pa to nije u redu sa Simoninom filozofijom. Ona je (ipak) dozvoljavala da je njen partner (fizički, seksualno) vara. Ne samo da mu je dopuštala, već bila spremna i da mu pomogne... samo neka se zadovolji sitna duša muška...

ok, ne slazemo se. po mom misljenju simonin rezon koji ti branis je tipican muski rezon zato mi i smeta. kako zena kao simon moze da padne na taj stos.

Da se razumemo. Simona je bivala (u svoje vreme) ljubomorna. Onda je varala i ona. Ali je kao mudra žena shvatila da fizičke/seksualne konekcije zadovoljavaju samo jedan prohtev, ponekad minoran, te da u životu postoje važnije stvari. A velika je stvar znati da odvojiš važno od manje važnog, da ne kažem od nevažnog.
Simona je to znala.

po mom misljenju ti ovde zastupas muski point of view- ozbiljne veze i avanture koje ne znace nista. to nije zenski point of view. ako se dosledno prati simonina filozofija trebalo bi da se forsira zenski pogled na veze i avanture, a zene hoce da poseduju, ljubomorne su i ne zele da im neko zadaje bol seksualnim prevarama koje ne znace nista.
Kazezoze Kazezoze 16:19 19.08.2009

Re: odlican tekst, simon

po mom misljenju ti ovde zastupas muski point of view- ozbiljne veze i avanture koje ne znace nista. to nije zenski point of view. ako se dosledno prati simonina filozofija trebalo bi da se forsira zenski pogled na veze i avanture, a zene hoce da poseduju, ljubomorne su i ne zele da im neko zadaje bol seksualnim prevarama koje ne znace nista.

koliko sam ja shvatio, simon je feministkinja i u svakom pogledu je pokushavala da taj svoj feminizam izrazi, tako da u njenom sluchaju ne mozhemo da govorimo o zhenskom pogledu na seks i avanture, nego o feministichkom pogledu na seks i avanture, a to nije nishta drugo nego imitacija mushkog pogleda na tu vrstu slobode. simon je bila samo bleda kopija sartra. uprkos svim njegovim kompleksima koje je uglavnom lechio intelektualnom arogancijom, sartr je uspevao da do svoje smrti igra svoju kompleksashku igru sa simonom "slobodan sex oslobodjen ljubavi".
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:24 19.08.2009

Re: odlican tekst, simon

Sybil
...po mom misljenju ti ovde zastupas muski point of view-

Pa ja pokušavam sve vreme da mislim kao žena... ali opet.... kad pogledam dole, niz telo... vidim vidno muško obeležje, časna reč! Ne mogu da ga ne primećujem, čak ni kada ...

Dokle, Sybil, te razlike?
Bogme, ima nekih analiza po kojima je u vezi sa Sartrom temperamentna Simona bila - muškarac!
A zli glasovi tvrde da se kao muškarac ponašala i prema nekim ženama...
Milan Novković Milan Novković 16:29 19.08.2009

Re: odlican tekst, simon

...ali se neki, slično muškim šovinistima, okomili na nju... te smatraju da je ona... nekako manje važna od Sartra, a da ni on nije važan...

Ja ne vidim nikakvu sličnost sa muškim šovinizmom, niti vidim tragove nekog okomljivanja :)

Najače reči što sam iskoristio je da je bila jadna i vodila plitak život. Nema veze što je žena, isto bi vazilo i za muškarca u sličnoj situaciji.

Ja znam nekoliko žena čiji su muškarci posebni švaleri i te žene jezivo pate, dok od onih koje su manje patile i potezale slobodu kao argumenat, kao nije im bitno, uvek se pokazivalo da se radi o mehanizmu odbrane, jeftinoj racionalizaciji. Isto i sa muškarcima.

Simone nije bila malo ljubomorna u početku nego jako ljubomorna za vreme većine svog života, po mom mišljenju. Pa je onda racionalizovala tu patnju i uvrtala misaonu i socijalnu okolinu oko svoje situacije.

Samopoštovanja je imala u sumnjivim količinama, a ljubav dobrog čoveka sigurno ne, dve od samo nekoliko osnovnih pretpostavki ženske sreće.

Ja mislim da je feminizam kao širi pojam doneo ženama dobro, u kvalitativnom smislu, ali u kvantitavnom pa u užem smislu, to je veliko pitanje - ja mislim da su ženska pamet i vrednoća, pa sveukupni civilizacijki pomak, posebno u komunikacijama i sposobnosti za generisanjem sve više vrednosti, daleko ispred svega ostalog.

Meni je neverovatno kako ljudi lako zaboravljaju da su početak dvadesetog veka, i počekat dvadeset i provog veka, svetovi toliko različiti da su samo te razlike svet fantastičan samo za sebe.

Ali je kao mudra žena shvatila da fizičke/seksualne konekcije zadovoljavaju samo jedan prohtev, ponekad minoran, te da u životu postoje važnije stvari. A velika je stvar znati da odvojiš važno od manje važnog, da ne kažem od nevažnog.

Ja bih "...fizičke/seksualne konekcije..." radije zamenio sa ljubavlju, poštovanjem i nesebičnošću. To nije dobila, a šta je važnije od toga?

Na kraju, ja mislim da svet ide u smeru gde će brige oko osnovnih potreba biti prošlost, rad decentralizovan i gde se ideal sreće sigurno neće vrteti oko posla senior sales executivca, muškarca, koji kao papagaj ponavlja slavospeve i laži o firmi za koju radi.

Lova i velike odluke? Zar to u kući ionako nije u rukama žena? Pa srećniji su muškarci u kućama gde je tako :)

Zar neće lova i velike odluke ionako da izumru u ne tako dalekoj budućnosti?
stasava stasava 17:32 19.08.2009

Re: odlican tekst, simon

Lova i velike odluke? Zar to u kući ionako nije u rukama žena? Pa srećniji su muškarci u kućama gde je tako :)

Profesor Vladeta Jerotic misli da se matrijarhat vec vraca, i to na velika vrata.
sybil sybil 17:52 19.08.2009

Re: odlican tekst, simon

nego o feministichkom pogledu na seks i avanture, a to nije nishta drugo nego imitacija mushkog pogleda na tu vrstu slobode. simon je bila samo bleda kopija sartra.

feministicki pokret je pre svega pokret koji ima za cilj da kaze- zene kao i muskarci imaju intelektualne potrebe, tj. potrebno im je da se dokazu van kuce. tu se dakle radi o intelektualnoj ravnopravnosti, i feministicki pokret nema nikakve veze sa seksualnim revolucijama. e sada simon je bila ta koja je rekla-ustani, o tebi se radi, sama si kriva, you are in charge, u tome je njen znacaj. simonin privatni zivot nema nikakve veze sa njenim zahtevima za musko-zensku intelektualnu ravnopravnost. dalje, ako neka zena ima muski stav prema seksu, to nije nesto sto treba prezirati. podseticu na beskonacno inteligentne zene sa muskim stavovima - orijana falaci recimo. naravno, moze da se postavi pitanje da li je to nesto sto zena zaista oseca ili racionalizuje neuspeh i poraz zavaravajuci sebe da joj bas to odgovara. kome to moze da odgovara? kome odgovara da ima 2-3 ljubavnika istovremeno i da ljubav zivota ima seksualne avanture? hocu da kazem, intelektualna musko-zenska ravnopravnost je uspela, seksualna revolucija nije.
ne mislis valjda da je erika jong feministkinja?
sybil sybil 17:56 19.08.2009

Re: odlican tekst, simon

Dokle, Sybil, te razlike?
Bogme, ima nekih analiza po kojima je u vezi sa Sartrom temperamentna Simona bila - muškarac!
A zli glasovi tvrde da se kao muškarac ponašala i prema nekim ženama...

vladimire, avangardno, nema sta. samo se postavlja pitanje da li se tako zaista oseca ili se samo racionalizuje poraz?
vladimir petrovic vladimir petrovic 18:54 19.08.2009

Re: odlican tekst, simon

Sybil
vladimire, avangardno, nema sta. samo se postavlja pitanje da li se tako zaista oseca ili se samo racionalizuje poraz

Sybil,
Ma nešto mi pada na pamet.
Svidelo mi se ono što si gore rekla o Simoninom "Drugom polu". Ja sam očekivao da ćeš tu misao razviti malo dublje, pa ćeš zažaliti (kao što ja radim) što Simona nije dobila Nobelovu nagradu za književnost baš za tu knjigu koja je postala poznata bukvalno širom cele ove naše planete. Kao i zbog "Starosti", ali i zbog romana "Mandarini", "Gošća", "Slomljena žena" i dr.

Siguran sam da je Simona zasluživala Nobelovu nagradu za književnost ako se uzmu kritirijumi po kojima se u poslednjih pedesetak godina deli ta nagrada. Čini mi se (grešim li?) da su je dobili neki čiji je književni doprinos bio manji od Simoninog.

Naravno, Simona nije mogla dobiti Nobela prvenstveno zbog - Sartra. Nije se mogla dati tako visoka nagrada pojedinačno, prvo jednom pa drugom, u tandemu Sartr-Simona...
mimi09 mimi09 19:44 19.08.2009

Re: odlican tekst, simon

Milane, aki si u blizini, molim te objasni sta ovo znaci.

Najače reči što sam iskoristio je da je bila jadna i vodila plitak život.
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:53 19.08.2009

Re: odlican tekst, simon

Stasava
Profesor Vladeta Jerotic misli da se matrijarhat vec vraca, i to na velika vrata.


Ranije, Sofijanada je pomenula da je Kašanin lepo pisao o Isidori Sekulić. Setih se da je i Vladeta Jerotić, naravno, pisao veoma toplo i sa poštovanjem o Isidori.
Milan Novković Milan Novković 22:58 19.08.2009

Re: odlican tekst, simon

Milane, aki si u blizini, molim te objasni sta ovo znaci.

Vladimir se zabrinuo da moj sentiment naginje muškom šovinizmu i okomljavanju na Simone, a ja sam ponovio svoje najteže reči koje komentarišu teze iz ovog bloga i onog Antonaccijevog:
...Tako su meni Sartr i Simone poprilično jadni, neslobodni i plitki u životu, pa po potrebi umotani u dublju filozofiju...

U kojima ne bi trebalo da bude muškog šovinizma pošto se odnose i na Sartra.

Što se tiče okomljavanja ne bi trebalo da bude ni njega - da ne ponavljam sve: ja razumem ljude koji su u zajedničkom odnosu punom ljubavi, razumevanja, poštovanja i poštenja, razumem pojedince koji se klone dubokih emotivnih veza i nalaze mir i inspiraciju u samoći. Oni što se upuštaju u višegodišnje rvanje oko laži, prevara i samozadovoljavanja, koje onda, iscrpljeni, počinju da racionalizuju i umotavaju u filozofiju - u redu, njihov pogled na egzistenciju i svet, meni jadna i plitka egzistencija.

Samo moje mišljenje, poštujem i skoro svako drugo iskreno mišljenje.
mimi09 mimi09 03:36 20.08.2009

Re: odlican tekst, simon

Sartre: the philosopher of the twentieth century
By Bernard Henri Lévy

Milane, prvih nekoliko stranica je najbolje odjasnjenje njihove ljubavi, razumevanja, poštovanja i poštenja. I sto kaze Henri Lévy, ipak je to jedna od najvecih ljubavi XX veka.
Milan Novković Milan Novković 08:44 20.08.2009

Re: odlican tekst, simon

mimi09
Sartre: the philosopher of the twentieth centuryBy Bernard Henri LévyMilane, prvih nekoliko stranica je najbolje odjasnjenje njihove ljubavi, razumevanja, poštovanja i poštenja. I sto kaze Henri Lévy, ipak je to jedna od najvecih ljubavi XX veka.

Uh Mimi, stranice iz BHL knjige (ili BHV (robna kuća) :) - pametnije od Kurira, ali ne još uvek top-tabloid, "...a student padding out a term paper...".

Sartra ću pročitati ponovo (bilo pre više od 20 godina, u Bgd, sve zaboravljeno, ostali samo fragmenti pa onda neke nove konstrukcije) ali BHL-a neću siguno :)

Naravno, pročitao sam nekoliko stranica sa ovog tvog linka i one samo pojačavaju moje mišljenje, da ne ulazim sad u misaone eksperimente o životu.

Ako nešto provejava kroz naše živote danas onda je to egzistencijalizam, tako, iako meni Sartr nije "the man of the century", čak ni među Francuzima, nije ni autor koga treba preskočiti.

Samo, ako malo odvojimo pisano delo od ostatka, što je jako teško, on je meni u tom ostatku egzistencijalna karikatura.

mimi09 mimi09 13:23 20.08.2009

Re: odlican tekst, simon

Za BHL si u pravu, ali to je ipak najpametnije sto sam mogla da linkujem na tu temu. Ostalo su nadobudne amerikanke koje su savatavale Simonu na ulici da im prica o svom privatnom zivotu.

Za Sartra me bas briga, njega sigurno necu citati ponovo, ali mi se cini da njegov i Simonin Liaison dangereuse ne bi bio toliko strasan da on nije bio toliko monsruozno ruzan, pa jos imao potrebu da se dokazuje kao veliki ljubavnik. Bljak. A ona je gledala tog monstruma 51 godinu.

Ono sto se zaboravlja je da su oboje uzasno puno radili, citali tekstove jedno drugom, a da je privatni zivot bio samo zavrsnica strasno napornog dana. Zato me nervira to njihovo tabloidno tretiranje.

Uostalom, u dva poslednja veka u Francuskoj, jedino mogu da se setim Sent Egziperija i Magrita i njihovih gospodza da su imali smislene veze, ali mozda zato sto nisu bili interesantni za cerecenje od strane tabloida.
marco_de.manccini marco_de.manccini 14:57 20.08.2009

Re: odlican tekst, simon

е ту имамо мало кокош-јаје проблем. можда нису били интересантни таблоидима зато што су имали смислене везе.
mimi09 mimi09 15:39 20.08.2009

Re: odlican tekst, simon

sto jes jes.
vladimir petrovic vladimir petrovic 06:11 21.08.2009

Re: odlican tekst, simon

Mimi
... da on nije bio toliko monsruozno ruzan, pa jos imao potrebu da se dokazuje kao veliki ljubavnik. Bljak. A ona je gledala tog monstruma 51 godinu.

Hm.
Sada moram da branim Sartra od tebe.
Mislim da si (nepotrebno) prestroga prema fizičkom izgledu njegovom. OK, nije bio lepotan, ali je "imao nešto", a žene obično to cene.


Povodom Simoninih pisama Sartru, Filip Solers (Philippe Sollers) je, u članku: «Ponovo čitajte Bovuar» («(Re)lisez Beauvoir») naveo da je svako njeno pismo bilo malo umetničko delo, da mu se obraćala ovakvim nežnim i toplim rečima: «Predragi maleni» (Tout cher petit), “Maleni, mnogo voljeni” (Petit bien-aimé), “Uzvišeni maleni” (Petit pur), “Dragi mali Apsolute” (Cher petit absolu), zatim: “Bićete jednog dana veoma veliki filozof, mala mudra glavo” («Vous seriez donc un bien grand philosophe, petite bonne tête», “Sva podrhtavam od nežnosti koju osećam prema vama” (.. de tendresse pour vous) i slično.
Siguran sam da to nije bilo foliranje. Simona je bila iskrena žena, he, he, he…



Na kraju, da kažem da smatram da zdravorazumske žene, duboko u srcu, cene visoko inteligentne muškarce,
a Simona je to osećala. I tako se ponašala. Jer, Sartr jeste bio - ekstra, u intelektualnom pogledu, voleli mi njega ili ne.

Uostalom, ne bi bilo dobro kada bi Sartra svi voleli!
arianna arianna 09:26 21.08.2009

Re: odlican tekst, simon

"...da zdravorazumske žene, duboko u srcu, cene visoko inteligentne muškarce..."

Bravo za odičan avangardni tekst

antioksidant antioksidant 10:09 21.08.2009

Re: odlican tekst, simon

Ono sto se zaboravlja je da su oboje uzasno puno radili, citali tekstove jedno drugom, a da je privatni zivot bio samo zavrsnica strasno napornog dana

vladimir petrovic vladimir petrovic 11:53 21.08.2009

Re: odlican tekst, simon

Arianna
Bravo za odičan avangardni tekst

Hvala. I dobrodošla, čini mi se da ranije nisi dolazila na moj blog.
Hvala čak i da mi nisi dala ovakav vrhunski kompliment. Ne mogu da se pravim lud - kao da mi ne godi. Jer, ja volim Simonu. (Kad kažem "volim", mislim "cenim", ali ovo prvo mi je jače).

Hvala i za dobar video zapis, sa španskim titlovima.
Pesma "Je ne regrette rien", koju peva Edith Piaf - i dalje je nezaboravna. Bože, kakav glas! Kakvo pevanje!
Eh, te velike, fascinantne Francuskinje!
mimi09 mimi09 12:15 21.08.2009

Re: odlican tekst, simon

"To nesto" je bio njegov intelekt, tu se slazemo. Inace nije mogao ni da je pogleda lepo s onim jednim okom u planinu a s drugim u slaninu.

Vladimire, za utehu, izvoli Juliette Greco koja peva njegov tekst

vladimir petrovic vladimir petrovic 12:37 21.08.2009

Re: odlican tekst, simon

Mimi
.. Inace nije mogao ni da je pogleda lepo s onim jednim okom u planinu a s drugim u slaninu.

Hm.
Setih se sada da je postojao još jedan tip, izuzetne inteligencije i obrazovanosti, koji je mnogo kuburio sa očima, a koga veoma volim (Sartra ne volim, njega cenim).

To je - Oldos Haksli (Aldous Huxley).
By the way, i on je bio - ženskaroš! Izgleda da ti cvikeraši... (bolje da ne pričam).

P. S. Odlična je ova Žilijeta Greko. Nisam znao za ovu njenu "koprodukciju" sa Sartrom.
Pun pogodak!
mimi09 mimi09 12:59 21.08.2009

Re: odlican tekst, simon

Ovo sa ocima sam se naravski salila. A Haksli je meni jako lep, onako na Gari Kupera
mirelarado mirelarado 18:19 21.08.2009

Re: odlican tekst, simon

Симон Де Бовоар
«Sartr je izmedju nas dvoje bio neiscpljiviji.... On je živeo da piše. Smatrao je svojom dužnošću da svedoči o svim stvarima, da ih ponovo razmotri i to u svetlu nužnosti. Ja sam smatrala svojom dužnošću da se duboko interesujem za mnogostruki sjaj života i trebalo je da pišem da ga otmem vremenu i ništavilu... Sartr me je nadmašivao čvrstinom svoje volje. Divila sam mu se što je sam upravljao svojom sudbinom, no nisam se zbog toga zbunjivala, već mi je bilo ugodno što ga cenim više od sebe... Bila sam manje odana literaturi negoli Sartr, ali bejah kao i on lakoma za saznanjima. On je, medjutim, mnogo strastvenije od mene tražio istinu»


Управо ове Симонине речи које си навео, Владимире, сведоче о њеној опчињености Сартром, о томе колико је била подређена њему. Због тога ми не полази за руком да у њој видим истинску феминисткињу. Знам да је тај покрет шездесетих у њој видео зачетницу, али је она, ипак, у сенци Сартра и његових идеја.
Кажеш да је волиш, стога је тешко расправљати о њеном стварном значају, и уопште о томе колико су салонски левичари шездесетих и седамдесетих година били заправо интелектуални помодари, уздизале су их и левичарске партије на Западу, а били су слављени и на Истоку, па и код нас, нарочито у такође салонским дисидентским круговима. Кад се само сетим сјаја у очима мојих гимназијских професора филозофије и социологије... Ех, Маркса су презирали, али су зато Сартра обожавали... било је исувише извештачености у свему томе, бар за мој укус.

Маргерит Јурсенар ми је много дража. О њој ће бити речи у другом делу?
omega68 omega68 11:07 23.08.2009

Re: odlican tekst, simon

Pročitao sam njenu knjigu ''Drugi pol'' u vojsci sa 19 godina.
Ali nisam postao feministiknja
Zato što sam, ipak , čitao i Bukovskog

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana