Jubileji| Život

17. 08. 1999. 3:02

Bojan Budimac RSS / 17.08.2009. u 15:02

Kako su kasnija seizmološka i geološka ispitivanja pokazala severna anadolijska ploča se pomerila u trenutku koji je naslov ovog teksta za 2,6 metra. Drugim rečima zemljotres jačine 7,4 Rihterove skale sa epicentrom (41,81° N; 30,08° E, na dubini od 17 km) u mestu Goldžuk, nekih 80-tak km od Istanbula, je pobio (zvaničan broj) 17510 ljudi, povredio 24286 i uništio 16649 građevina.

Gledajući breaking news tog dana na BBC&CNN nisam ni sanjao da ću koliko sledeće godine u to doba živeti u toj zemlji, niti da ću proći tim krajem Turske skoro tačno na godišnjicu tragedije. "Život...", što kaže moja Fu.

Hladni jezik statistike nam nimalo ne može predstaviti razmeru tragedije. Listajući današnje novine čitam o ljudima koji se i posle deset godina nadaju da će naći dete izgubljeno u haosu pre deset godina, a jeza se penje niz kičmu. Mlada žena Šukran Salas (37) je preživela gledajući sestru kako umire pod ruševinama. Nju su izvukli živu, ali je paralizovana od vrata na dole. Šukran kaže, "Ne razumem zašto su ljudi koji mogu da hodaju i da se kreću sa lakoćom nesrećni. Kada bi samo znali koliko su srećni." Šukran se nada oporavku, do pre nekoliko godina nije mogla da diše bez pomoći aparata, sada može.

***

Fu je u tom momentu prala zube, spremajući se za krevet. Neposredno pre toga se vratila sa koncerta na koji je vodila sina svoje prijateljice. Po njegovoj želji gledali su Sezan Aksu, megazvezdu turskog popa. Sajmon (to je nadimak) boluje od epilepsije i te godine mu je dijagnostikovan rak. Fu je uporno pokušavala da mu usadi makar nešto od one nade koju Šukran Salas gaji.

Pomislila sam, "Gotovo je." Vratila sam četkicu u čašu. Zgrada se ljuljala i tresla, možeš misliti kako je bilo na osmom (poslednjem) spratu. Tome je prethodio zvuk poput krika neke jezive životinje koji je došao iz dubine zemlje. Psi su besomučno grebali na vrata njihove sobe. Otvorila sam ih. Ženke (3 komada) su pojurile u predsoblje i nastavile da grebu na ulazna vrata stana, jedino je Bab-bab ostao samnom i legao pored mog kreveta, gde sam legla čekajući da se zgrada sruši. Nije bilo svrhe izlaziti. Onda je sve stalo – trajalo je svega 45 sekundi.

***

Delovi Istanbula ozbiljno pogođeni zemljotresom su van uobičajenih staza. Međutim, uprkos nedostatku vizuelnih tragova post-zemljotresna atmosfera, iako je bledela, se mogla osetiti leta 2000. U našem neposrednom susedstvu je još uvek bilo ljudi koji su iz čistog straha proveli leto pod šatorima u dvorištima svojih inače neoštećenih vila. Fu nije bila jedina od koje sam čuo da su ljudi posle zemljotresa postali ljubazniji i manje svadljivi.

Grčka tradicionalni "neprijatelj" je bila zemlja koja je prva reagovala, u roku od nekoliko sati poslala je ekipu od 24 spasilaca sa dva spasilačka psa i avione "kanadere" za gašenje požara koji je izbio u rafineriji Tupras. Naravno, mnogi drugi su takođe pomogli (računajući i Sadama Huseina – 10 miliona dolara)*, ali grčka pomoć je bila najzapaženija i dovela je do tzv. zemljotresne diplomatije. Prevodim iz National Geographic, broj iz jula 2000: Uprkos krizi, Mebuse (koordinator pomoći) ukazuje na pozitivne promene koje je doneo zemljotres.
"Srušio je neke tabue," kaže ona. "Mnogo Turaka je mislilo da nema prijatelja u svetu osim drugih Turaka.** Međutim, mnogo stranaca je došlo da nam pomogne, moramo videti novu realnost. Čak su i Grci pokazali da nam nisu neprijatelji. Televizija je pokazala grčku ekipu u suzama pošto su spasli devojčicu iz ruševina. Takođe mnogo ljudi koji su požurili da pomognu su iz sveta umetnosti. Sada tradicionalniji Turci moraju promeniti njihove predrasude prema dugokosim ili muškarcima sa minđušama u uhu i ženama u mini suknjama. Ti ljudi su se pojavili prvi."

–––––

* Ovo navodim samo zato što se u Wikipediji taj podatak nekako izbegava, dok se neke znatno manje sume (recimo indijska) pominju).

** Zar je čudo kad ih baš u to ubeđuje svaki treći od sveprisutnih spomenika ocu nacije? (fusnota, naravno, moja)

––––––––––––––––––––––––––––

Beleška na margini

Zašto nam je potrebna tragedija da bi osetili empatiju?

Fu kaže da to nije empatija nego strah i da sam ja nepopravljivi patetični romantik. Kad bi bila empatija ne bi se mogla nikad zaboraviti, a strah bledi.



Komentari (58)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

antioksidant antioksidant 15:19 17.08.2009

tuzno

zbog ljudi koji su poginuli ali ...

dobro je kad osetis da nisi sam bas kada ti je to potrebno


"Srušio je neke tabue," kaže ona. "Mnogo Turaka je mislilo da nema prijatelja u svetu osim drugih Turaka.** Međutim, mnogo stranaca je došlo da nam pomogne, moramo videti novu realnost. Čak su i Grci pokazali da nam nisu neprijatelji. Televizija je pokazala grčku ekipu u suzama pošto su spasli devojčicu u ruševinama. Takođe mnogo ljudi koji su požurili da pomognu su iz sveta umetnosti. Sada tradicionalniji Turci moraju promeniti njihove predrasude prema dugokosim ili muškarcima sa minđušama u uhu i ženama u mini suknjama. Ti ljudi su se pojavili prvi."
Jelica Greganović Jelica Greganović 15:27 17.08.2009

Fu

je u pravu što se mene tiče...

Fu kaže da to nije empatija nego strah i da sam ja nepopravljivi patetični romantik. Kad bi bila empatija ne bi se mogla nikad zaboraviti, a strah bledi.



Pre 3-4 godine sam doživela zemljotres pristojne, ubedljive jačine na Bohinju i mogu ti reći da to u prirod zvuči jezivo. Tek tada sam shvatila šta je tutanj iz nedara zemlje...deset minuta posle zemljotresa, koji je iščupao vrbu na obali, podigao talase na jezeru, otkinuo vezani čamac i izazvao niz kamenih vodopada sa planine, je šuplja planina Pršivec tutnjala kao ljuta zver...e, tad sam shvatila kako smo zapravo sićušni i malečki, sa svom tehnikom i tehnologijom...
Bojan Budimac Bojan Budimac 15:42 17.08.2009

Re: Fu

Tek tada sam shvatila šta je tutanj iz nedara zemlje...

Koliko znam postoje (barem što se zvuka tiče) dve vrste zemljotresa, jedna kad je zvuk dugačak i tako "zverski" i druga kad je to više kao pucanj (doduše gromoglasan) bičem. Tu drugu sam doživeo jedne noći u Istanbulu, prvo se čuo taj gromoglasni pucanj, zgrada je malo poskočila i ništa... To je bio onako blag zemljotres, ali bogami zastrašujuć.
Bojan Budimac Bojan Budimac 15:57 17.08.2009

Re: tuzno

dobro je kad osetis da nisi sam bas kada ti je to potrebno

na žalost, to se zaboravlja, a šteta, ne bi trebalo...
Jelica Greganović Jelica Greganović 16:11 17.08.2009

Re: Fu

Bogami, ovaj na Bohinju je bio dugačak, em je odjekivao po okolnim planinama, što je doprinelo strahoti zvuka, na koji se čovek oseti kao buba jedna beznačajna, koja egzistira zahvaljujući samo dobroj volji Mame Prirode i Planete nam kao takve...jer kad im padne mrak na oči, postajemo mravi...
sinergija92 sinergija92 19:28 17.08.2009

Re: Fu

Bojan Budimac
Tek tada sam shvatila šta je tutanj iz nedara zemlje...

Koliko znam postoje (barem što se zvuka tiče) dve vrste zemljotresa, jedna kad je zvuk dugačak i tako "zverski" i druga kad je to više kao pucanj (doduše gromoglasan) bičem. Tu drugu sam doživeo jedne noći u Istanbulu, prvo se čuo taj gromoglasni pucanj, zgrada je malo poskočila i ništa... To je bio onako blag zemljotres, ali bogami zastrašujuć.


Ima vise podela zemljotresa, ali ovo je posledica rasprostiranja longitudinalnih i transverzalnih talasa, od kojih se ovi potonji ne rasprostiru kroz sve slojeve, i sporiji su, 'kasne'.
Doctor Wu Doctor Wu 19:44 17.08.2009

Re: Fu

Ima vise podela zemljotresa, ali ovo je posledica rasprostiranja longitudinalnih i transverzalnih talasa, od kojih se ovi potonji ne rasprostiru kroz sve slojeve, i sporiji su, 'kasne'.

Pa, dobro je Budimac opisao, čak vrlo dobro. jer to o čemu piše se odnosi na frekventni sadržaj zemljotresa. Taj potmuli je duboki sa dužim dominantnim periodom, verovatno pojačan nekom debelom naslagom tla iznad bedroka i on ruši zgrade (jer ih zemljotres roka u domenu njihove prirodne frekvence), a ovaj "bič" je neko plitko prlićkanje bedrocka koje malo zaljulja zgradu i ništa.

Nego, mene zanima i kako one brane oko Istanbula izdržavaju svo to zemljotresenije.
selica_nena selica_nena 15:25 17.08.2009

Zašto?

Zašto nam je potrebna tragedija da bi osetili empatiju?


E to se i ja stalno pitam. Valjda ljudi u normalnim okolnostima zaborave da su smrtni, pa im neke druge stvari izađu u prvi plan.
Na isti način zaboravljamo i koliko nam je vredno zdravlje. Mene ovo skroz naježilo:

"Ne razumem zašto su ljudi koji mogu da hodaju i da se kreću sa lakoćom nesrećni. Kada bi samo znali koliko su srećni."

Bojan Budimac Bojan Budimac 15:55 17.08.2009

Re: Zašto?

Na isti način zaboravljamo i koliko nam je vredno zdravlje.

Kao petnaestogodišnjak (1974.) za letnji raspust sam radio u Švajcarskom centru za epilepsiju kao pomoćno osoblje. Zauvek naučio tu (životnu) lekciju.
margos margos 16:03 17.08.2009

Re: Zašto?

Često pomenem, kao klinka sam čula rečenicu: ''Plakala sam što nemam nove cipele, sve dok nisam videla čoveka bez nogu.'' i ta me rečenica drži u sreći i zahvalnosti - a to da smo mali, malečki što kaže Jelica, dovoljno mi je da pogledam u nebo.

Tužan i prelep tekst. Pozdravi Fu - njena reakcija mi zvuči tako bliska. :)
Bojan Budimac Bojan Budimac 16:15 17.08.2009

Re: Zašto?

Pozdravi Fu - njena reakcija mi zvuči tako bliska. :)

Hvala Margita
Biljana 77 Biljana 77 17:23 17.08.2009

Više volim da mislim

da su ljudi spremni na pomoć drugima zbog empatije nego zbog straha... Možda je tragedija.. strah, neka vrsta emocionalnog okidača za empatiju..
dragoljub92 dragoljub92 18:26 17.08.2009

Re: Više volim da mislim

kad je bio rumunski zemljotres nisam bio u zemlji,pa nezna,to je valjda najjači zato ga spominjem,ostale sam ili prespavao ili nisam primetio.sad sećam se jednog ,ne i mad i kojeg nego po tome što sam osetio onaj iskonski strah kako sepojavljuje u meni.
jedino je Bab-bab ostao samnom i legao pored mog kreveta, gde sam legla čekajući da se zgrada sruši. Nije bilo svrhe izlaziti.

Fu je moj čovek.mislim da je najveća fora u životu ukapirati trenutak kad od beganje i kukanje vajda nema .sad ja nisam doživeo takav zemljotres i bio bih srećan kad bih se tako ponašao kao Fu.
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 18:33 17.08.2009

Re: Više volim da mislim

ja se slazem sa Biljom da ljudi pomazu drugima zbog empatije koju osecaju. deca su tu da nam pokazu kako se to radi. kad je nasa cerka bila 3 i po godina krenula je u neki vrtic koji je bio u sklopu universiteta gde su profesori ekperimentisali nove nacine odgoja dece u predskolskim ustanovama. kad god bi se neko dete slucajno povredilo igrajuci se cerka je isla do tog deteta i grlila ga i pricala mu kako ce sve da bude u redu i da ce brzo da prodje. uciteljice su cudile se kako je moguce da tako mala devojcica razume da nekome treba uteha u teskom trenutku.
antioksidant antioksidant 18:39 17.08.2009

Re: Više volim da mislim

uciteljice su cudile se kako je moguce da tako mala devojcica razume da nekome treba uteha u teskom trenutku.

uciteljice su se cudile jer su odrasle pa su zaboravile.

deca pomazu iz empatije, odrasli jer su nauceni
marco_de.manccini marco_de.manccini 18:43 17.08.2009

Re: Više volim da mislim

Njanjo, podseti me na nashu malu Novosadjanku.

Kazhu vaspitachice roditeljima (nashim komshijama ovde) da im dete (u to vreme dve godine otprilikke, verovatno i manje) da im dete pricha kineski. Oni kazhu, shta je vama ljudi ne zna ona kineski, odakle bi znala.

Posle se ispostavi da su imali neku novu klinku u obdanishtu, Kineskinju, koja je gorko plakala svakog jutra dok je mama ostavljala. Posle nedelju dve, kad bi mama otishla i ostavila uplakano dete ova nasha mala Novosadjanka mu je prilazila i ponavljala na kineskom, dok se dete ne smiri, rechi utehe koje je svakog jutra chula od njegove majke.
Bojan Budimac Bojan Budimac 19:02 17.08.2009

Re: Više volim da mislim

Biljana 77
da su ljudi spremni na pomoć drugima zbog empatije nego zbog straha... Možda je tragedija.. strah, neka vrsta emocionalnog okidača za empatiju..


Mislim da se malo ne razumemo terminološki. Na stranu pomoć i da li je ona posledica empatije ili nekog humanitarnog refleksa ja se pitam zašto nam je za empatiju potrebna tragedija (a i to je diskutabilno, eto Fu i Jelica se ne slažu da je empatija u pitanju, a i ja počinjem da mislim da su u pravu). Naime, ja sam protumačio (možda pogrešno) kao empatiju stanje koje je vremenom izbledelo, kada su ljudi bili ljubazniji nego inače i manje svadljivi (primera radi, prvih pola godine posle zemljotresa se nije besomučno sviralo na semaforima ako prvi u koloni ne startuju iste desetinke kad se upali zeleno), da je to proizvelo efekat na ljude da sa lakoćom mogu da "ulaze u tuđe cipele". Čini mi se da je nešto od te atmosfere bilo i u SRJ posle bombardovanja. Fu tvrdi da kad bi to bilo empatija ne bi izbledelo, nego da je ta vrsta ponašanja izazvana strahom, koji vremenom izbledi i, što kaže Unf dole, krenemo po starom do novog reseta. Dakle, nema veze sa pomoći.

Biljana 77 Biljana 77 14:13 18.08.2009

Re: Više volim da mislim

Dakle, nema veze sa pomoći.

Pomoć je i "ne stajati drugome na muku" besomučnim trubljenjem ili besmislenim raspravama i pridikama.. Nisam ni ja mislila striktno na pomoć u humanitarnom smislu.
Unfuckable Unfuckable 18:14 17.08.2009

ja mislim

da Ljudi, svojim beskrajnim svađama, sukobima, predrasudama i glupostima koje čine jedni drugima pa i sebi samima, s vremena na vreme ozbiljno isprovociraju strpljenje Đavola
- dakle - nekada toliko već sami dovršavaju posao, uništavajući Mu prostor za Kreaciju
...što naravno, kod Ovoga izaziva dosadu, a dosada neraspoloženje, a neraspoloženje : bes - i onda mora sve da resetuje da bi se krenulo u new game
selica_nena selica_nena 18:31 17.08.2009

Re: ja mislim

...što naravno, kod Ovoga izaziva dosadu, a dosada neraspoloženje, a neraspoloženje : bes - i onda mora sve da resetuje da bi se krenulo u new game


Je l' ti se ne čini da smo blizu kritične tačke? Mnogo se, bre, ovaj svet iščašio i prozlio, sve strepim da resetovanje nije daleko.
Unfuckable Unfuckable 18:55 17.08.2009

Re: ja mislim

pa to nekako ide ciklično...mi malo previše poludimo, Đavo pošizi u besposlici - i onda - tras
Mora da se zna ko kosi a ko vodu nosi
ssvetlana92 ssvetlana92 18:18 17.08.2009

To se ne zaboravlja!

Nikada neću zaboraviti užas kada sam čula vest da je u zemljotresu poginulo preko sto hiljada ljudi! Pa onda nastavak prebrojavanja. Svaka sledeća vest..podigne broj za nekoliko hiljada. I sad mi se plače kada se setim. Hvala ti što si se setio da nas podsetiš, da je prošlo toliko vremena.
Tog trenutka sam sedela sa porodicom na okupu, nas petoro! A tamo se broje stotine hiljada!
Blade Runner Blade Runner 18:53 17.08.2009

Svakodnevnica

i njeni detalji zamagljuju najbitnije stvari u životu. Tek tragični dogadjaji kao što je taj zemljotres podsete ljude da nešto što uzimaju zdravo za gotovo ne mora da bude tako sigurno.
Unfuckable Unfuckable 18:56 17.08.2009

Re: Svakodnevnica

da to se poklapa sa mojom čuvenom "teorijom o bojleru"
Naime : mi bojler uopšte ne zarezujemo dok je sve ok.
Tek kada prestane da radi shvatimo koliko nam je bitan i koliko nam nedostaje.
Bojan Budimac Bojan Budimac 19:05 17.08.2009

Re: Svakodnevnica

Blade Runner
i njeni detalji zamagljuju najbitnije stvari u životu. Tek tragični dogadjaji kao što je taj zemljotres podsete ljude da nešto što uzimaju zdravo za gotovo ne mora da bude tako sigurno.

Ali zašto se to tako lako zaboravlja, baš kao bojler?
margos margos 19:10 17.08.2009

Re: Svakodnevnica

Super je teorija. :)
Ima i ona preporuka: 1 nedeljno na groblje, 1 nedeljno u bolničku posetu!
Život dobije na vrednosti - svačiji, ne samo sopstveni i najbližih.
Blade Runner Blade Runner 19:12 17.08.2009

Re: Svakodnevnica

"teorijom o bojleru"

margos margos 19:13 17.08.2009

Re: Svakodnevnica

Ali zašto se to tako lako zaboravlja, baš kao bojler?

Čovek je biće navika - kad mu je dobro - misli uvek će tako biti. Kad mu je loše, seti se da je bio nezahvalan, pa to doživi kao kaznu, pa to mnoge još više pokvari. Beš ga... život..
Blade Runner Blade Runner 19:15 17.08.2009

Re: Svakodnevnica

Ali zašto se to tako lako zaboravlja, baš kao bojler?

Zato što je tako lakše živeti ...
Unfuckable Unfuckable 19:29 17.08.2009

Re: Svakodnevnica

zato što mnogo lakše prihvatamo i po inerciji, preskačemo (podrazumeva se, zaboga! ) ono što se poklapa sa našim interesima i što nas ne remeti, nego bilo šta drugo
To možda i objašnjava zašto deca reaguju na način koji neke odrasle čudi : decu sve to duboko uznemirava i to verovatno doživljavaju kao neki poremećaj ravnoteže u okolini koji ne uspevaju da racionalizuju kao što to obično urade odrasli.
Nikada neću zaboraviti scenu kada moja majka preko telefona saznaje da joj je otac upravo umro i počinje da plače. Klinac sam bio, i scena u kojoj vidim majku kako plače potpuno me je opustošila od očaja i nemoći. Na sve to se pojavljuje njena svekrva, a moja baba po ocu (pravi model srpske svekrve, da ne širim dalje) koja celu tu situaciju, a videvši me da izgibam od plača i očaja, vrlo pametno racionalizuje u jedno " pa dobro, dešava se....umiru ljudi"
koje meni u tom uzrastu i trenutku apsolutno ništa ne pomaže, a nju definitivno zakucava u poprilično nepovoljnu fioku u mojoj glavi.
Mislim...kako bre dobro ?
Bojan Budimac Bojan Budimac 20:35 17.08.2009

Re: Svakodnevnica

Ima i ona preporuka: 1 nedeljno na groblje, 1 nedeljno u bolničku posetu!
Život dobije na vrednosti - svačiji, ne samo sopstveni i najbližih.

A ima i ono kod Kastanede da ti smrt diha za ovratnik tu negde na dohvat ruke iza levog (?) ne znam davne se čitalo) ramena... U islamu ima ono da pomisliš na smrt barem pet puta dnevno, ezan (poziv za molitvu) tome pomaže... I (j)opet ljudi zaboravljaju... šašava bića © Gordana(c)...
margos margos 20:40 17.08.2009

Re: Svakodnevnica

U islamu ima ono da pomisliš na smrt barem pet puta dnevno, ezan (poziv za molitvu) tome pomaže... I (j)opet ljudi zaboravljaju...

Zato što je automatika, navika... kada bi to radili svesno, bilo bi drugačije .

Edit: A pitala jedna dama 'a sa kojom Vesnom?' - mrtva ozbiljna...
myredneckself myredneckself 01:59 18.08.2009

Re: Svakodnevnica

Ali zašto se to tako lako zaboravlja, baš kao bojler?

ne znam zašto smo tako pusti !?
sto puta mi se desilo kad umre neki moj prijatelj ili neko drugi ko mi je blizak da imam neku vrstu griže savesti što mu/joj nisam rekla sve lepe stvari koje mislim o njemu/njoj, što nisam više pokazala osećanja, što ih nisam više grlila i ljubila...nije dovoljno misliti - pa to se podrazumeva, znaju oni to, treba govoriti i pokazati, baš kao markova i njanjina ćerka i mala novosađanka
treba da pokazujemo ljubav i ukazujemo više pažnje ljudima oko sebe
da se ne ponašamo kao neke drvene marije
bindu bindu 19:18 17.08.2009

.



Figure 5. Major tectonic blocks of the Eastern Anatolia region. The borders are modified from Sengor et al. [2003]. I: Rhodope-Pontide fragment, II: Northwest Iranian fragment, III: Eastern Anatolian Accretionary Complex (EAAC), IV: Bitlis-Poturge Massif, V: Arabian foreland. Dark green areas: outcrops of ophilitic melange, Pink and red areas: collision-related volcanic units, white areas: undifferentiated units or young cover formations. EKP: the Erzurum-Kars Plateau in the north.

Figure 6. Topographic map of the Eastern Anatolia Collision Zone (EACZ) over which the main tectonic units as well as collision-related volcanics are superimposed. NIF: Northwest Iranian Fragment, BPM: Bitlis-Poturge massif, EAAC: Eastern Anatolian Accretionary Complex, AF: Arabian Foreland. For more explanation, see Figs. 4 and 5.
link
bindu bindu 19:38 17.08.2009

Re: .

On Tuesday, 7 September 1999, a powerful earthquake struck nea Athens, Greece. This was the strongest earthquake to hit Athens in nearly a century and the worst to hit Greece in nearly 20 years. The quake killed dozens of people. Dozens more were trapped beneath the rubble of collapsed buildings. Hundreds more were injured and thousands more were left homeless. Preliminary assessment shows that 672 homes were destroyed beyond repair while 2,217 more were in need of repair. The greatest damage to buildings, occurred in the Athens suburbs of Menidi, Ano Liosia, Nea Filadelphia, Nea Ionia, Kifissia and Zefyri. There was no apparent damage to the Acropolis, to the Temple of Zeus, and other antiquities in the area.


The eastern Mediterranean basin where the Anatolian plate extends, is one of the world's most intense seismic zones where large destructive earthquakes occur with frequency. The geological instability and the resulting earthquakes are caused by the active grinding of the Anatolian plate wedged against the continental plates of Africa, Eurasia and Arabia. As these larger tectonic plates grind against the Anatolian plate, Asia Minor and Greece move, smashing closer together in some places and drawing apart in other regions. The 500-mile North Anatolian fault marks the northern boundary of the Anatolian plate grinding against the Eurasian plate. This great fault zone appears to be moving eastward at the present time. At its western end it impacts on the North Aegean fault, a volcano-dotted undersea rift that runs down the middle of the Aegean Sea. The fault zone then meanders under Greece and heads up the Ionian and Adriatic Seas. As a result of active interaction and movement along these major faults, hundreds of earthquakes of all sizes are recorded every year throughout this region. Since 1964, more than 20,000 quakes have been recorded around Greece alone
link
Bojan Budimac Bojan Budimac 20:40 17.08.2009

Re: .

I to je dovelo do seismic diplomacy or earthquake diplomacy

Stiven Kinzer u NYT od 13. septembra 1999. piše (naglašavanje moje):
The day after Athens was struck by its most serious earthquake in decades, millions of television viewers watched in awe as Turkish rescue workers pulled a Greek child from under a pile of rubble. Announcers struggled to control their emotion.

''It's the Turks!'' one of them shouted as his voice began to crack. ''They've got the little boy. They saved him. And now the Turkish guy is drinking from a bottle of water. It's the same bottle the Greek rescuers just drank from. This is love. It's so beautiful.''

ceo članak ovde
Черевићан Черевићан 19:32 17.08.2009

него, имал сигурне локације

средоземље није баш спокојно за трајање. јаше се афричка и еуропска плоча баш ту испод те водускаре па ими острвљени није да неутртисмо, плус

таласасе медитеран плави
глође Малту ради јој о глави
климавија све печурка бива
судбина јој том је ,ваљда, крива




знате г Будимац често се докон упитам дали тек несреће треба да у нама потакну оно хумано, љуцко, нормално.
Bojan Budimac Bojan Budimac 19:46 17.08.2009

Re: него, имал сигурне локације

средоземље није баш спокојно за трајање. јаше се афричка и еуропска плоча баш ту испод те водускаре па ими острвљени није да неутртисмо

Mi se sa severne anadolijske raseline preselismo u blizinu južne, ni Bodrum nije imun na zemljotrese. Al' što kažu, boj se ovna, boj se govna, a kad ćeš živeti? (Žestoko me interesuje verzija izreke koju je koristila baka od Gordana(c), a koju neće da podeli s nama).
Hvala na redovnosti g. Čer.
miloradkakmar miloradkakmar 21:57 17.08.2009

U

osnovi i saosećanje i strah su u isto vreme u čoveku. Šta se prvo pojavi ? Mislim strah, jer on je duže prisutan u ljudskom biću, ako se u međuvremenu , do danas, nešto nije promenulo u čovekovom razvoju. Saosećanje zna da bude razumsko i dobro je što se javlja i takvo, strah je daleko od te kontrole.
Možda nisam u pravu. Razmišljam.
margos margos 22:40 17.08.2009

Re: U

Evo, podseti me na jedan zanimljiv primer - u jednoj knjizi prof. Golemana postoji primer kada je čovek video da se dete davi u jezeru, skočio, izvukao dete na obalu - a potom se onesvestio. Kada je došao k sebi, priznao je da ne zna da pliva i da se onesvestio od straha, jer se mogao udaviti.

Zaključili su, da je potreba da se pomogne drugom ljudskom biću kada je život ugrožen ukorenjena i usađena u naš program opstanka kao vrste - te se i u ovom slučaju instinktivno pojavila, pa tek potom strah.
dragoljub92 dragoljub92 22:46 17.08.2009

Re: U

te se i u ovom slučaju instinktivno pojavila, pa tek potom strah.

aj da trolujem malo.kako bi taj doktor objasnio ovaj slučaj.
dođe tip na polaganje prijemnog za dif u niš i kad je trebalo da polažu plivanje mrtav ladan skoči i počne da se davi,ispostavi se da nema pojma sa plivanje
Bojan Budimac Bojan Budimac 22:50 17.08.2009

Re: U

Evo, podseti me na jedan zanimljiv primer - u jednoj knjizi prof. Golemana postoji primer kada je čovek video da se dete davi u jezeru, skočio, izvukao dete na obalu - a potom se onesvestio. Kada je došao k sebi, priznao je da ne zna da pliva i da se onesvestio od straha, jer se mogao udaviti.

Kao što imam običaj da kažem adrenalin čini čuda. Sjajan primer!
Bojan Budimac Bojan Budimac 22:52 17.08.2009

Re: U

aj da trolujem malo.kako bi taj doktor objasnio ovaj slučaj.

jednostavno... subdifovac
marco_de.manccini marco_de.manccini 23:38 17.08.2009

Re: U

kako bi taj doktor objasnio ovaj slučaj.

не га стра.
dragoljub92 dragoljub92 23:45 17.08.2009

Re: U

marco_de.manccini
kako bi taj doktor objasnio ovaj slučaj.

не га стра.

neznam šta je al taj slučaj ne mogu da zaboravim ajoš pričaju da je to istina i da se desilo u niš
darkonduty darkonduty 23:47 17.08.2009

Re: U

dragoljub92
te se i u ovom slučaju instinktivno pojavila, pa tek potom strah.

aj da trolujem malo.kako bi taj doktor objasnio ovaj slučaj.
dođe tip na polaganje prijemnog za dif u niš i kad je trebalo da polažu plivanje mrtav ladan skoči i počne da se davi,ispostavi se da nema pojma sa plivanje



margos margos 21:23 18.08.2009

Re: U

Kao što imam običaj da kažem adrenalin čini čuda. Sjajan primer!

Grešimo što posmatramo te stvarne životne situacije u kojima najčešće reagujemo instinktivno i skačemo da pomognemo ukoliko nismo u varijanti 'freezing'- a kao odgovor na stres, što je takođe zaštitni prirodni mehanizam.
Češće sam sretala da ljudi drugima u običnijim (aj što ovo glupo zvuči, al ne umem sad drugačije), ustvaru u pojedinačnim situacijama (da, tako je bolje) kada pojedinca strefi nenadana nevolja - okrenu leđa, od straha.

Imala sam prilike da srećem neke dosta jake osobe koje su drugima čitav život pomagale, hrabrile ih, podizale, a kada im se desila nesreća - ljudi nije bilo. Tada se kod njih javljao bes i ogorčenost, a ja sam to tumačila ljudskim strahom - jer ako se tebi koji/koja si toliko mnogo pomagao/la drugima, desilo to i to, jadni mi ko će sad nama da pomaže ubuduće?
darkonduty darkonduty 23:44 17.08.2009

.........

Doživjela sam potres prije 13 godina, to jedno od najezivijih iskustava u životu.
Iako je bio poprilično jak, nije bilo velike fizičke štete.
Nažalost, imala sam tu nesreću da me zatekao u polunesvejsnom stanju, u rano jutro baš u trenutku kad sam se budila. Teško je opisati osjećaj straha i nemoći kad otvoriš oči u polumračnoj sobi i odjednom sve počne tutnjati i nekontrolirano drmati od zidova pa sve do ormara kojem je malo falilo da se prevrne i svali na moj krevet.
Od šoka i straha sam se oporavljala mjesecima. Noćima nisam mogla normalno zaspati, a i kad bih zaspala budila bih se od nervoze. Trzala bih i na najmanji podrhtaj zemlje uzrokovan prolaskom većeg kamiona ispred kuće.
Uvjerena sam da bih istog trena kupila šator da mi se opet dogodi ista stvar.

Zato se dobro sjećam te tužne '99 i nesretnih ljudi u Turskoj, bilo je to stravično gledati, preteško za mene.

shumska shumska 02:19 18.08.2009

Re: .........

moja sestra je totalna kontra u odnosu na mene, paničarka po prirodi. plaši se zemljotresa, puno. ja pak, naopaka, izrastem u nekog ko baš prezire slabost i vrstu onog straha, straha u nekim nepredvidjenim situacijama, neprijatnostima, katastrofama...krajem devedesetih sećam se, bilo je nekoliko malih potresa (većina ljudi ih je prespavala recimo) i dok bi ona umirala od straha ( živimo na velikoj visini) ja sam se grizla što nikako ne mogu da joj pomognem ili je utešim, (dok gledamo npr. luster kako se ljulja) eventualno obrnem situaciju, bilo kako. što je najgore, čim vidim nekog u panici, čak i u situacijama kada je svaki strah realan, opravdan, čak i poželjan - ja sam hladna kao špricer, nešto se obrne u meni.
sećam se druga, to mi je bila prva asocijacija na text, koji je nakon bombardovanja počeo da žali što je ono gotovo
pitam ga "što, pobogu?" on kaže "pa, svi su bili dobri. pomagali jedni drugima. slušali jedni druge. saosećanje se osećalo. fali mi to vreme"...
često se prisetim tih reči kad vidim koliko ljudi umeju bespotrebno jedni drugima da zagorčavaju život na 1001 način.
pozdrav mudroj Fu
deepblue deepblue 10:49 18.08.2009

wiki sa distance

@Budimac,
u osnovnom clanku je zbilja dosta saseceno uscestvo grka,
ali u sekciji linkova stoji link za Earthquake diplomacy

Earthquake diplomacy

tek odatle saznah i za uzvratnu posetu.
Ipak steta sto se to ne istice malo vise. Pored toga sto taj pokusaj pokusava da predje preko njihove istorije i stvori prijatnije odnose izmedju grka i turaka, taj dogadjaj bi trebao da posluzi i drugim narodima, da prevazidju svoje zatucanosti.
Bojan Budimac Bojan Budimac 11:24 18.08.2009

Re: wiki sa distance

u osnovnom clanku je zbilja dosta saseceno uscestvo grka,

zaista ne razumem izraz "sasečeno"

a upravo radi objašnjenja tzv. earthquake diplomacy sam dao link na wiki, a posle u komentaru na članak Stivena Kinzera u NYT, u kome se govori upravo o uzvratnoj pomoći posle zemljotresa u Atini 12. septembra 1999. (izgleda, po tom članku, da je izraz skovao naš stari pozanik Nikolas Burns, koji je tada bio ambasador SAD u Atini)
deepblue deepblue 11:53 18.08.2009

Re: wiki sa distance

saseceno~iseckano~usitnjeno,
tj grci se pominju samo jednom, u tabeli gde su navedeni da su pomagali u Avcilar (Istanbul), dok su ostale drzave navedene na vise lokacija. Ako sam te dobro shvatio onih prvih 24 grka (+psi) su isle u Golcuk, a medicinske ekipe su posle stigle u Istanbul?

Sto se tice diplomatije, nisam ni citao clanak Stivena Kinzera, vec sam se bazirao na wiki stranici, gde ucestvo grka zbilja deluje neprimetno.
Tek sad sam malo vise obratio paznju na komentar i primetih link za Earthquake diplomacy. Izvini zbog toga

I da, zanima me da li je ista od te promene gledista prema grcima zivo i danas?
Bojan Budimac Bojan Budimac 12:26 18.08.2009

Re: wiki sa distance

I da, zanima me da li je ista od te promene gledista prema grcima zivo i danas?

Na žalost, ne onoliko koliko bi se moglo očekivati (zaboravilo se), kad je narod u pitanju. S druge strane dva premijera (Karamanlis i Erdoan) imaju izuzetno prijateljski odnos koji ide iza politike, što je pre bilo jednostavno nemoguće. Npr. Karamanlis je bio svedok (kum) na venčanju Erdoanove ćerke, pre nekoliko godina.
deepblue deepblue 12:45 18.08.2009

Re: wiki sa distance

Steta sto nisu iskoristili to da zakopaju ratne sekire i zaborave na brojanje mrtvih. Jer ih zbilja ima previse.
Veliki pozdrav uz cekanje nove price iz zanimljive Turske

Bojan Budimac Bojan Budimac 13:00 18.08.2009

Re: wiki sa distance

Steta sto nisu iskoristili to da zakopaju ratne sekire i zaborave na brojanje mrtvih. Jer ih zbilja ima previse.

Poptuno se slažem. Na žalost Kipar je i dalje veliki kamen spoticanja. Bilo bi idealno kad bi Kiprani mogli da to rešavaju bez uticaja "matičnih" zemalja (pa i prevelikog mešanja sveta). Imam utisak da bi onda ta napetost znatno opala.

Hvala i pozdrav tebi i dobrodošlica na blog
marco_de.manccini marco_de.manccini 14:27 18.08.2009

два савета

ostao samnom i legao pored mog kreveta, gde sam legla čekajući da se zgrada sruši. Nije bilo svrhe izlaziti.


Поздрави Фу да је тачно да не треба покушавати сићи са осмог спрата за време земљотреса, али да ипак кревет није најбољи избор. Простор испод врата ближе унутрашњем делу зграде (у носећем зиду би било идеално) даје више наде.

И пошто сам потрошио моју дневну дозу озбиљности, ево још један савет око земљотреса.
Bojan Budimac Bojan Budimac 14:38 18.08.2009

Re: два савета

И пошто сам потрошио моју дневну дозу озбиљности, ево још један савет око земљотреса.

nelekrele nelekrele 16:45 22.08.2009

nekom bombe nekom zemljotresi...

... ,rece moj drugar Vlade dok smo lecili zivce vodkom a iznad nas leteli Fantomi i ostale letelice.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana