Film| Kultura| Umetnost

[29] INTERVJU: ČEN-VUK PARK

bojan ljubomir jugovic RSS / 14.08.2009. u 13:18

167045_1755846971966_1112714589_32084958_3197809_n.jpgNakon što je započeo svoju karijeru 1992. godine sa filmom beznačajne recepcije "Mesec je... Sunčev san" [The Moon Is... The Sun's Dream], Čen-Vuk Park [Park Chan-wook] postao je poznato ime u Koreji, svojoj domovini, zahvaljujući filmu iz 2000. godine „JSA" [Joint Security Area], koji je izazvao tenzije između Severne i Južne Koreje. Poštovanje prema njegovom radu na međunarodnom planu poraslo je 2002. godine pojavljivanjem filma „Simpatije za gospodina Osvetu" [Sympathy For Mr. Vengeance], prvog filma iz trilogije koja se bavi temom osvete [Revenge trilogy]. Njegovi sledbenici, „Stari dečak" [Oldboy, 2003.] i „Simpatije za gospođu Osvetu" [Sympathy For Mrs. Vengeance, 2005.], mešaju Hičkokom inspirisanu neizvesnost sa moralnim implikacijama užasnih zločina, koji su često dočarani sa uznemirujućom slikovitošću, u koje su upleteni njegovi likovi. Poslednji Parkov film, „Žeđ" [Thirst], spaja većinu fabule romana „Tereza Rakin" [Thérèse Raquin, 1867.] Emila Zole sa pričom o naizgled nepodmitljivom svećeniku koji postaje vampir posle podvrgavanja opasnom medicinskom eksperimentu. Dok je bio u poseti Međunarodnom sajmu stripa, naučne fantastike i filma u San Dijegu [San Diego Comic Con], Park je razgovarao za A.V. Club o vampirima, o nasilju i o tome da li se može ili ne može izbeći zlu.

Koja ideja je došla prva - da se uradi film o vampiru ili da se adaptira roman Tereza Rakin?

- O vampirima sam razmišljao pre nego što sam se zaineresovao za Terezu Rakin. Ali čak i pre toga, priča je otpočela onda kada sam pokušavao da snimim film o katoličkom svećeniku.

Pre par godina spomenuli ste kako želite da snimite film o Đavolu i postojanju zla. Da li je film „Žeđ" proizašao iz te prvobitne ideje?

- Jeste, zbog toga je i radni naslov filma na engleskom glasio „Evil live". Ako te dve reči pročitate unatrag one [p]ostaju „Evil live". Dakle, identične su s koje god strane ih čitate. Ali prilikom kreiranja priče, dok sam popunjavao sve njene praznine, shvatio sam da priča ne govori o tome i promenio sam naslov u „Žeđ". U ovoj priči, naučnici obavljaju transfuziju neke krvi, krvi čije je poreklo nepoznato. Odakle ona dolazi? Čija je to krv? Ko ju je postavio tamo tako da na svećeniku mogu izvršiti njenu transfuziju? To mogu biti Đavolja dela ili Božji čin koji naučnici ne mogu da objasne ili ne možemo da saznamo ništa u vezi toga. Čak iako je to krv Đavola ili neka Đavolja rabota, mi to ne saznajemo. To pitanje je ostavljeno otvoreno. Tako da se može reći da je prvobitni plan bio da se film bavi konceptom postojanja zla, ili današnjim promenjenim konceptom Đavola, a možete i reći da sam naposletku uradio film koji je potpuno suprotan svemu tome.

Protagonista je neko ko zaista želi da čini dobro, ali ipak skonča tako što radi zle stvari. U svetu ovog filma, da li je zlo neizbežno?

- Jeste, ali ne samo u ovom filmu već, mislim, za svakoga u stvarnom svetu. To ne mora biti neki ozbiljan greh - neka mala sitnica, međutim u ovom savremenom dobu, u ovoj mreži međuljudskih odnosa greh je neizbežan u životu svakog pojedinca. Nije moguće da osoba bude potpuno oslobođena greha i da bude potpuno čista.


Da li Vas je baš to razmišljanje dovelo do priče o katoličkom svećeniku pre nego što ste došli na ideju da snimite film o vampiru?

- Da. U pravu ste. Želeo sam da početna tačka bude taj veoma plemenita i vrlo sveta osoba. Ali takođe ni takav čovek ne može biti savršen, besprekoran. On je stegnut neprestanim sumnjama i zaokupljen mišlju da zapravo on nije od pomoći ljudima kojima želi da pomogne. Sve što može da uradi jeste da se moli za njih, što se čini beskorisno i on oseća da njegove molitve u stvari ne deluju. Tako da ga to navodi da neprestano sumnja u sebe i to predstavlja neka vrstu pritiska za njega. Druga stvar, iako su sveštena lica u poređenju sa drugim ljudima bezgrešnija, to njih čini mnogo ranjivijim kada su izloženi borbi u teškim vremenima. Iako stanje u kojem postaje vampir nije bilo nešto što je želeo, svećenik je prisiljen da postane vampir i počinje da sumnja u svoju veru i za jednu takvu osobu, koja je suočena sa situacijom poput ove, koja je na silu dovedena u nju, to znači da počinje da sumnja u svoju veru i u Boga čak i više nego bi to činila prosečna osoba.

Koliko ste bili upoznati sa predanjima o vampirima pre nego što ste počeli da snimate ovaj film?

- Zapravo i nisam posebno istraživao izvore o Vampirima i ostao sam u okvirima svog načina rada da uopšte ne gledam mnogo različitih materijala. Možda samo prosečnu količinu, bar pretpostavljam. Verovatno poslednji film koji sam gledao a koji se bavio vampirizmom u savremenom dobu bio je „Intervju sa vampirom" [Interview With The Vampire, 1994.]. I pročitao sam neke romane Ane Rajs [Anne Rice, „Intervju sa vampirom" je snimljen prema njenom istoimenom romanu iz 1976. prim. prev.] To uglavnom obuhvata svu moju familijarnost sa vampirima. Još nisam imao priliku da gledam „Sumrak" [Twilight, 2000.] ili bilo koji skoriji film o vampirima. A kada su me u San Francisku pitali koji je moj najomiljeniji vampirski film, odgovorio sam da je to „Martin"[Martin, 1977.], ali kada sam malo bolje razmislio o tome, tu bih dodao još jedan. To je Hercogov rimejk fima „Nosferatu".[Werner Herzog, Nosferatu: Phantom der Nacht 1979.]

Da li imate neku teoriju o tome zbog čega su vampiri tako popularni posebno u današnje vreme?

- To je pitanje koje mi svaki novinar postavlja. Nikada nisam uspeo da dam neki dobar odgovor prosto iz razloga što ja ne znam zašto su sada filmovi o vampirima popularni. Nisam gledao „Okus Krvi" [True Blood, tv serija, 2008]. Nisam odgledao ni „Sumrak". Tako da kada bih pokušao da odgovorim, to bi samo zvučalo popmezno i besmisleno.

Vi imate podlogu u oblasti filozofije i umetničke kritike. Šta mislite u kojoj meri takva pozadina igra ulogu u vašim filmovima?

- Pa, istina je da sam upisao studije filozofije jer sam želeo da postanem umetnički kritičar, ali nikada nisam uspeo to da budem. Postao sam filmski reditelj, ali pošto nisam bio uspešan sa svoja prva dva ostvarenja, morao sam da radim kao filmski kritičar da bih zaradio za život. Tako da je za mene studiranje filozofije bilo neka vrsta treninga u formiranju stava prema samom činu promišljanja. A to znači - ne samo zagrebati stvari po površini već ih čvrsto držati i pratiti lanac logike sve dok se na kraju ne pojavi zaključak, sve dok ne dođem do samog zida. Nisam uvek uspešan u iznalaženju tog zaključka, ali smatram da je veoma važno imati upravo takav stav.

MrVengeance.jpgVaši filmovi su poznati po eksplicitnom prikazivanju nasilja. Šta je to što vam prikazivanje eksplicitnog nasilja omogućava da poručite a ne možete na način da ga tek sugerišete?

- Pre svega, želeo bih da odmah nešto razjasnimo kada govorimo o tome kako su oni poznati po veoma slikovitim prikazima nasilja. Moji filmovi uopšte nisu tako eksplicitni koliko bi vi mogli da pomislite. Postoji zabluda o tome da ljudi tvrde kako su videli scenu u filmu „Stari dečak" u kojoj glavni junak odseče sopstveni jezik. Ili im se čini kako se sećaju da su na platnu videli ubistvo dece u filmu „Simpatija za gospođu Osvetu". Ili će reći kako su videli da glavni junak u „Starom dečaku" vadi zub jednom od negativaca. Ali to nije tačno. Te slike se zapravo ne vide na platnu. Na njih se upućuje, one se unapred očekuju, o njima se govori, ali one zapravo nisu eksplicitno prikazane u filmu. Tako da se osećam pomalo iskorišten kada ljudi pričaju takve stvari. Ali ne poričem da u ovom filmu ima agesivnog i slikovito dočaranog nasilja, jer ono jeste tu. Samo osećam da se preteruje kada ljudi pričaju o tome. I to je sve. Priznajem da je nasilje prisutno. Poenta je u stvarima sa kojim želim da se bavim u svojim filmovima, u bilo kom slučaju, da li je to nasilje između pojedinaca i to osećanje pogrešnog delovanja, ili to osećanje da je u pitanju greh, kao i proces iskupljenja povezan sa time. A pošto se ja bavim takvom temom, neizbežno je i da prikažem neku vrstu nasilja u svojim filmovima. To je kao kada kažete da je u romantičnom filmu neizbežna scena ljubljenja. Ili da je scena seksa neizbežna u erotskom filmu. Baš iz razloga što su te scene upravo ono čime ti filmovi pokušavaju da se bave.

[6/8/2009]

[ izvor: A.V. Klub / razgovor vodio: Kit Fips / prevod: Bojan Ljubomir ]



Komentari (8)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 13:28 14.08.2009

+

Sad vidim da ima nekih grešaka, nemam vremena da ispravljam,
palim na more, ekipa ugodan vikend vam želim, čujemo se!
margos margos 22:17 14.08.2009

Re: +

e srećan put... ja ceo dan preskačem ovaj tvoj blog, nikako da nađem skoncentracije da pročitam - sad mi lakše, imam vremena dok se ne vratiš
mashha mashha 18:01 16.08.2009

Re: +

Sad vidim da ima nekih grešaka, nemam vremena da ispravljam,

pa ti Bojane uvek nešto ispravljaš, čak i kad nema grešaka
Uživaj na moru
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 19:23 18.08.2009

Re: +

nikako da nađem skoncentracije da pročitam -


ha, 'el vidis kako volim da gnjavim sa ovim rediteljima
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 19:37 18.08.2009

Re: +

čak i kad nema grešaka


Vidim par, ponajviše u poslednjem pasusu, ispada kao da Park trabunja gluposti
a u stvari prevod nije elegantan

Uživaj na moru


Hvala, da znaš da jesam, bilo je kratko ali inspirativno
(kao i svake godine) putovanje Jadranskom magistralom
ovaj put od Zadra do Rijeke.
darkonduty darkonduty 00:05 16.08.2009

HVALAAAAAA

Meni Old Boy dođe k'o pilula za laku noć...imam ga kod kuće i često vrtim .
A rado poslušam i nešto sa ovog soundtracka:



Ugodan provod gdje god te put namjeri!
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 19:30 18.08.2009

Re: HVALAAAAAA

Meni Old Boy dođe k'o pilula za laku noć...imam ga kod kuće i često vrtim


Woow, how uvrnuto dark :) Mene je Čen Vuk Parku privukla jedna istovremeno
i lijepa i bizarna vizuelna ideja iz Sympathy For Mr. Vengeance. A Oldboy je baš odličan.
To je i Dimitrije V. svojevremeno potvrdio :) U ovom intervjuu mi je zanimljiva priča o
nasilju koje nije eksplicitno prikazano na platnu, ima jedan zanimljiv esej Dejvida
Memeta o arhitekturi i dramskoj strukturi a koji se dotiče nečeg
sličnog pa ću pokušati da i to ubacim na blog.

Ugodan provod gdje god te put namjeri!
U Pagu na Pagu :) prošao sam pored internet kluba - ali nisam svratio
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 20:03 18.08.2009

Evo par fotkica



[Lika]

rh.

[arh. Nikola Bašić Pozdrav Suncu, detalj, Zadar]



[Diklo, kod Zadra]



[Paški most]

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana