...slavili smo rođendane subotom - jer su tad tata i mama mogli da se nose sa decom - svojom i tuđom... Mame su mogle natenane da odu do prodavnica u kojima je bilo bageta za sendviče i da se dave sa tonama maslaca, tanko sečene praške šunke i kačkavalja. Kad se pojavio tommy majonez u tubi sa onim reckavim vrhom koji ostavlja dekorativnu šaru - dodat je uz komadić kornišona. Mama koja se setila prva da narenda kačkavalj - bila je obožavana od sve dece - a psovana od drugih majki koje su posle rođendana pronalazile sir gde god mu mesto nije bilo.
Kada bi nešto razbili ili pokvarili - to bi značilo da je proslava uspela, naravno, ukoliko bi nam stomaci bili puni. A bivali su i prepuni. Proždirali smo sve što nam prinesu, kao da smo direktno iz Bijafre deportovani.
Kasnije su uspešne rođendanske žurke bile one na kojima su matorci bili slabo vidljivi. Potom, one na kojima matoraca nije bilo. Prazna gajba - sinonim za dobru žurku. Posebno rođendansku. To bi značilo da klope i pića ima u izobilju - pa čak i torte, da nema keve u kuhinji i da je kuhinja naša - a zna se, tu je uvek najluđe. Tu bi se uletalo da se prepriča sve šta se u drugim delovima gajbe dešavalo.
Današnje rođendanske žurke blogoovisnika - dešavaju se, naravno, u virtuelnom svetu. Kuhinje su pp-ovi, mesindžeri, skriveni blogovi ili skrivena mesta na drugim blogovima.
Svega ima više - i kuhinja i gostiju i klope i pića i muzike i - duže traje. Nastavlja se danima, kad god ko doš'o - dobrodoš'o. Nema doterivanja, kupovine i umotavanja poklona. Nema blama zbog podočnjaka i nema žuljeva od novih cipela. Nema mrvica po ćoškovima, progorelog mebla, opuška u torti, ispražnjenog kućnog bifea na koji su roditelji bili ponosni... I da, nema ribanja kupatila jer je neko prepio, pa nije stigao na vreme da zagrli šolju.
A da... da ne zaboravim - ono što je neophodno za rođendansku žurku - slavljenik.
Na blogu to obično bude iznenađenje koje neko nekom pripremi. Iako svako od nas zna kada mu je rođendan - logično - pa zna i ko od blogera ima info - ipak, to se uvek brižljivo upakuje da se slavljenik zbuni. Ne znam da je iko ostao sabran, pa ma koliko bio bad i blogoiskusan.
Evo, ja ne želim da pravim žurku, ali želim da iznenadim onog kome je sutra, u nedelju, rođendan... Sa kakvim moronom imam posla, može da se desi da uopšte i ne bude tu. Ko zna šta može da smisli? Možda ode na čas estonskog ili u neku akciju grinpisa... Možda se zaleti da spašava neke retke vrste lasica... da ode u Guču... da sedne u avion i ode negde bez plana i adrese... Ili reši da apstinira od bloga...
Ni večeras nije bio tu. Najverovatnije trči negde kroz drveće... za njom.
Bolje da ja zaključam kuću, a da mu ključ ostavim ispod otirača....pa ako dođe...
I da, da mu poželim da je stigne... što pre.
ja želim
tako smiješno malo
u par njenih osmijeha
sve bi stalo
E, Re...