Od kako je Nadja Higl pobedila u Rimu u meni kuva jedan nemir izazvan strepnjom za ternutak kada ce troprsta patriotska javnost u Srbiji saznati da je Higlova, zajedno sa njenim ocem, vec par godina, ne samo clan LDP-a, vec i poslanicka kandidatkinja ove partije na proslim izborima.
To se desilo ovih dana - na Borbinu kratku vest - odreagovao je Kurir, dok je Press i ako sa intervjuom sa Higlovom na naslovnici uspeo da previdi ovaj podatak (za sada!)!
Igre mogu i zvanicno da pocnu!
To change the subject completely, Higlova je od Opstine Pancevo kao nagradu za svoj uspeh dobila stan za sebe i brata joj. Slicno se cujem desilo i Cavicu!
Smem li da pitam - zasto?
Jer evo kako se cini problem - drzava se ovde i u opstem odnosu prema sportu ponasa jako cudno! Skrstenih ruku sedi na Cilju i gleda ko ce do nje stici! KO stigne super - ko ne, bez njega se moze!
Tako recimo, godinama aktivno od drzave i opstine izbegavana Nadja Higl, uzimimo joj ime ipak genericki, uspeva da nekako, spram ale i vrane, kusog i repatog, dopliva do tacke kada je drzava primecuje! Za to vreme, u bazenima (kojih btw i nema jer drzavu bas briga za sport) "udavilo" se i nestalo da se nikada na pobednickom postolju ne pojavi X-Y talentovane i pretalentovane dece-plivaca koja bi mozda plivala isto i/ili bolje od Higlove (na primer) ili Cavica, e da je postojala organizovana kampanja podrske tom sportu!
I onda - umesto da imamo 4, 14 ili 24 vrhunskih plivaca - imamo dva, koje je do tog vrha doveo skup raznorazni faktora - od tvrdoglavosti njihovih roditelja, bogatstva roditelja, licnih veza roditelja do cinjenice da su poceli u drugoj zemlj! Recju - slucajem!
Dakle, pored licnog zalaganja, treninga i sportske discipline - nas sportista - plivac (na primer) mora da podjednako dobro i vandredno uspesno da kuka pred sponzorima, moli opstinu, kleci pred ministarstvom, kukumavchi pred Pokrajnom... Pa ko u tome ne uspe - dzaba mu i talenat i predispozicija.
Fantastican uspeh Higlove zapravo je trogubi venac - venac njenom sportskom umecu, venac upornosti i uspesnosti njene porodice da namaknu sredstva, ali i spomenik mnogim neznanim plivacima palim u borbi protiv Sistema Kojeg Bas Briga!
U ostalom ni mnogo bogatije drzave od Srbije ne podrzavaju sport direktnim finansiranjem sportista iz budzeta vec stvaranjem uslova u kojem je podrska sportu (kulturi) recimo put ka poreskim olaksicama.
Sa druge strane - sve i da uzivaju podrsku drzave - sportisti umeju da se ponasaju vrlo cudno - u najmanju ruku. Recimo, da koriste benefite svoje poznatosti u Domovini gde gomilaju besplatne placeve, istovremeno vezujuci svoju finansijsku sudbinu za sudbinu Monte Karla ili Lihtenstajna!
Imaju li gradjani Srbije toliko novca da njime pomazu budzete Monte Karla ili Lihtenstajna?
Nije li fer da se svi koji vec traze finansijsku pomoc drzave Srbije najpre poreski uzmu sa Svojom Otadzbinom i time otklone sumnje da su njihova podignuta tri prsta zapravo mapa ka Monte Karlu, Vaduzu i Devicanskim ostrvima?
Na kraju krajeva - ne bi svi ovi problemi nestali onog trenutka kada bi se drzava povukla iz celog posla i omogucila olaksice za finansiranje sporta iz trecih izvora?
Ovako, ovim odnosom, problematika Zivotnog Uspeha postavlja se u ravan poruke - ti se uspi do vrha kako umes - fer/nefer, posteno/neposteno, podlo/vrlo - kad stignes na vrh sve se do tada brise - niko te nece pitati, a tamo te cekaju tvoj presednik opstine/republike i svi oni ljudi koji su te do tada izbegavali i jurili za nekim ko je bio poznatiji od tebe - da se slikaju sa tobom!
Elita ce te onda obasjati miloscu koja ce na tobom sijati dok se ne pojavi novi klinac u nekom novom sportu!
Ceo ovaj odnos dovodi ljude koji treniraju sport u nezavidnu situaciju - jer se uspesnost u sportu kod nas svodi na nivo dobitka na lotou - odnosno - treniramo nadajuci se da ce bas u trenutku kada mi dodjemo na red za vrhunske rezultate neko stariji probiti u nasem sportu i usmeriti pozornost javnosti na nas dovoljno dugo da nam se olaksa situacija dovoljno da nesto ucinimo - bez strepnje da li ce biti novca za otici na takmicenje, kupiti opremu i sl!
Tako sada u ovom trenu svi mladi plivaci mogu da sanjare da ce im se ipak otvoriti kese koje kontrolise nasa politicka bolumenta i omoguciti im da zasijaju, dokle svi oni koji sada treniraju, na primer, veslanje ili rukomet - mogu da tuku glavom o zid zbog rdjave srece - tough luck guys!
Steta ovakvog stihijskog pomamljivanja za Sportom Koji Trenutno Ima Medijsku Pozornost je nenadoknadiva - hiljade mladih talenata propada u ovoj pravoj homo homini lupus est bitki protiv Sistema koji smatra da uspeh nije posledica rada nego zaticanja u pravo vreme na pravom mestu!
No - lako ce sportisti - teniseri vec obrcu milione, plivanje postaje dobro placen sport, fudbal i kosarka to odavno jesu. Ljudi zele da plate da bi gledali sport, sponzori bi to da iskoriste...
Prava tuga je za sve one mlade koji bi u nauku i umetnost. Koga danas zanima mlada nada baleta, mladi nada kompozitor, buduci virtuoz na klaviru ili mlada nada biohemije?
I dok je nekako jasno, ma koliko haoticno i dzunglasticno, kako mozete da uspete kao sportista, kako je moguce se izborite sa Zivotom u Srbiji i postanete vrhunski baletan ili chelista?
-------------------------------------------------------------------------------------------
Tragedijo ime ti je mladost u Srbiji!