tvrdi na Tajlandu Thung-taow Yaow,
u Kini Changwazi Pipi,
u Estoniji Pipi Pikksukk,
u Letoniji Pepija Garzeke,
u Finskoj Peppi Pitkätossu,
u Francuskoj Fifi Brindacier,
u Iranu Pipi Gurab-baland,
u Izraelu Bilbee Bat-Gerev,
u Japanu Nagakutsushita no Pippi,
u Poljskoj Fizia Pónczoszanka,
u Turskoj Pippi Uzuncorap,
u Vijetnamu Pippi Tat Dai,
Ona i kada spava, spava naopako, s nogama na jastuku. Jedna čarapa joj je narančasta, druga zelena. Živi u kući s konjem i majmunim Gospodinom Nielsonom. Uzima specijalne pilule da ne bi morala odrasti. Može podići konja i snažnija je od najvećeg svjetskog snagatora – Moćnog Adolfa (kakve li „slučajnosti“ - prva priča o Njoj ispričana je 1941., prenešena na papir 1944. i objavljena 1945.!)
Njenim literarnim rođacima smatraju crno-humorne obješenjake Maxa i Moritza, junaka „crne pedagogije“ Struwwelpetera (Schockhead Peter) i Petra Pana, dječaka koji ne želi odrasti.
Ona preispituje i ruši tabue. Njeno ponašanje i karakter nazivaju sokratovskim i ničeovskim, prepoznaju je u feminizmu Simone de Beauvoir. Ne ponaša se onako kako bi se djevojčice „trebale“ ponašati. Odlazi u kupovinu u do poda dugačkoj haljini-spavaćici, sa šeširom veličine mlinskog žrvnja i predimenzioniranim kopčama na cipelama koje ne čine nogu nimalo erotičnom. Ona definitivno nije objekt muške požude, ali zato ostvarenje feminističkih čežnji.
Kada Ona u izlogu drogerije ugleda reklamu s natpisom: „Muče li Vas pjege?“, smatra neophodnim da jasno izrazi svoje mišljenje: „Ne, mene NE MUČE pjege!“. „Ali, dijete drago, tvoje lice je puno pjegica!“ „Da, znam“, uzvraća Ona samouvjereno, „ali mene one ne muče. Meni se one SVIĐAJU. Želim Vam ugodan dan!“
Ona je snažna, odvažna, samopouzdana, nepterećena stereotipima, zabavna, buntovna, šarmantno anarhična. Ona je postala princeza feminističkih bajki i izvor nadahnuća u borbi za jednakost spolova.
Kroz lik Pippilotte Viktualie Rullgardine Krusmynte Efraimsdotter Longstrump, Astrid Lindgren potakla je u Švedskoj ´40tih godina val prosvjeda protiv fizičkog kažnjavanja djece, te veliki doprinos razvoju anti-autoritarnih pedagoških koncepata širom svijeta.
Inger Nilsson, koja je šarmantnoj nevaljalici posudila svoje lice i privatnost, nikada se nije uspjela osloboditi identifikacije s njom. Nakon što je prestala glumiti Pipi Dugu Čarapu, nije dobijala ponude za druge uloge sve do 1989. Poslije toga je igrala još u dva filma i trenutno u njemačkoj krimi-seriji „Der Kommissar und das Meer“.