Intervju sa Zanom Poliakov...

shunjich92 RSS / 04.08.2009. u 14:34

... koji sam uradio za STUDENTSKI SVET. Ispod mozete procitati intervju, a mozete i direktno na sajtu klikom ovde.

 

Ružičasto, sa puno strasti
 

 

Malo je ljudi pred kojima ne možete da ostanete ravnodušni. Jedna od njih je definitivno i Žana Poliakov, urednica Život-a na B92 i magazina Sensa, umetnica, blogerka, kolumnistkinja...

Studentski svet: Producent, novinar, urednica, umetnica, blogerka, pop star... ili jednostavno multidisciplinarna ličnost. Kada bi vas neko pitao ko je Žana Poliakov, šta biste mu rekli?

Žana Poliakov: Pa to sam sve ja, šta sad… nekada me uznemiravalo pitanje A čime se ti zapravo baviš?! Sad mi je zabavno pošto se obično smejem i pitam koliko imate vremena? Ili odgovorim u različitim situacijama drugačije. Kad je neka ozbiljna atmosfera predstavljam se neozbiljno ili kad je neki raspad sistema, onda se predstavim i kao preduzetnica J Ja sam entertainer, najviše volim da zabavljam sebe. U suštini, sad kao ozbiljno, ja sam umetnica, urednica Života i direktorka Svemira. Imam inženjerski mozak, dakle prvo smislim a onda to i materijalizujem i smislim način kako da sve to napravim. To je ujedno i posao producenta, inženjer i producent nisu dve različite ideje, setite se Nikole Tesle. Takav je i posao urednice bilo magazina, bilo TV emisije, bilo radija.


SS: Kako birate način na koji ćete se predstaviti/izraziti, da li će to biti neka instalacija, internet ili...?

ŽP: Prvo osluškujem, razgledam, primećujem, zapisujem, čitam, gledam, razmišljam šta me muči, u kojim sam dilemama, šta mi nije jasno… učim. Pa opet čitam. Meditiram, vežbam jogu. Onda uvek postoje i neki konkretni zahtevi, recimo za Belef su tražili da pravimo klupe od betona. Beton?! Nikad nisam ništa pravila u betonu, ali sam sela i proučila kako se radi. Inženjerski mozak, how the stuff works, a onda to spojim sa idejom koja mi se obično vrti oko glave. I sad ih imam jedno desetak, prave mi društvo svakog dana…


SS:Šta se dešava sa knjigom koju pripremate? Šta će se sve tu ’’naći’’?

ŽP: Otišla je na korekturu. Knjiga je bazirana na kolumnama koje sam pisala za Elle magazin pre…koliko beše godina? Ne znam, ali u jednom periodu svog života sam bila Žaneta Bredšo i imala svoju Single & fabulous kolumnu. Bilo je zabavno jer sam istraživala realan život, sopstveni kad sam ostala sama, a onda, naravno, to literararno poetizovala. Biće tu i nekih ranijih tekstova, nekih sasvim novih, nikada objavljenih. Posle svakog teksta imam i behind the scene (moj tribute to MTV) šta se zapravo dešavalo, pa sad tu opet šta je realno, a šta nije. Može da se čita od početka do kraja, a možeš da uđeš na sajt, a onda klik na neki link, pa kud te odvede… Knjiga se zove Lovemarks ili još jedna knjiga o zbunjenosti. Očekujemo je u septembru.


SS:Šta smatrate svojim najvećim uspehom?

ŽP: To što sam pomogla bratu svojim dosadašnjim znanjem i istraživanjima na polju energija, psihologije i alternativne medicine da pronađe svoj put i u tridesetoj godini potpuno promeni svoj život. Za 180 stepeni na bolje. Mislim da bi naša majka, da je među živima, bila ponosna na nas danas.


SS: Kako biste opisali umetničku scenu u Srbiji danas?

ŽP: Nije mnogo zabavna, ali neki ljudi jesu. Pravo da vam kažem, ne delim ja scenu tako. Taj nacionalni koncept mi nikad nije baš bio jasan, više posmatram scenu all over the world. Sad se spremam za Venecijansko bijenale da pogledam šta se dešava u nacionalnim paviljonima, ali i to ništa ne znači. Obično neki vrlo zanimljivi umetnici i radovi stignu sa velikim zakašnjenjem na takve velike izložbe.

U poslednje vreme upoznajem ponovo mnoge naše umetnike koji se bave istraživanjima, pre svega. Ili pored toga što su umetnici oni su i praktičari nekog holističkog pristupa zdravlju. Znate za onu priču da kad su pitali Vorhola šta je najvažnije za umetnika. On je odgovorio Zdravlje. Ja to zovem healing art, stvaranje je lekovito, šta god da radite sa strašću je lekovito, ali i kad možete da pomognete drugima…nekako ja to vidim kao zadatak umetnika. Recimo, proučavam Bahove cvetne kapi, pomaže ljudima kod različitih emotivnih stanja. Zbog tog se sad potpisujem a flowered by Žana Poliakov J

Neke moje poznanice umetnice, imaju neke druge sposobnosti ili su imale svoje probleme, pa u traženju rešenja za sebe otkrile EFT, Homeopatiju, Akupunkturu, Akupresuru, Reiki, Tai Či, Art terapiju… svet je ovaj tako bogat različitim mogućnostima. Ko traži, on i nađe. Ja vidim ovde vrlo zanimljive umetnike i vrlo zanimljive radove. Oduvek je tako bilo i biće.


SS: Šta je ključ uspeha jednog blogera? Šta je to što jedan blog treba da sadrži da bi bio čitan?

ŽP: Neki drugi ljudi se bave takvim stvarima. Ja to stvarno ne znam. Nemam neku strategiju. Samo radim ono u sta verujem, potpuno se posvetim i… valjda je Strast ključna reč. Šta god da radiš i pišeš, ljudi se vezuju za emociju, pa sad meni je bilo bitno da bude moja,sugar, spice & everything nice. Always look on the bright side of life. Neki drugi ljudi sa strašću pljuju političare i aktuelnu političku scenu i opet se neko društvo vezuje za njih. Neki se pasionirano bave modom ili tehnologijom, i oni imaju svoj krug. Bitno je da pronađeš šta je ono što tebe zaista zanima, tome se posvetiš i verujem da uspeh neće izostati.


SS: Zašto ste prestali da objavljujete svoja pisanja na vašem blogu, odnosno žurnalu zanapoliakov.com?

ŽP: Htela sam da vidim kako izgleda kad prestanem da pišem online. Nešto sam previše svojih rečenica počela da čitam na drugim mestima; ja sam capy –all right ali u međuvremenu sam otkrila da ima veze između copyright-a i karme. Napisaću jedan prigodan tekst o tome. Plus, moj novi eksperiment je offline trenutno, stari mediji, magazin i knjiga, pa onda opet idem online i offline sve zajedno… to je samo faza. Vratiću se, sve ide u ciklusima.


SS:Par saveta za srećniji život...
ŽP: Do what you love, love what you do.
Ima jedna poslovica odlična, govori o tome kad imamo mnogo problema i stalno pokušavamo da ih rešimo. Sad neke rešimo, namučimo se ali rešimo a neke nikako. Ono što nikako ne uspevamo da rešimo, onda to možda i nije naš problem.

Jel da da je nekako relaksirajuće kad ovo samo pročitaš? Nešto možda treba da pustimo.
To je to čuveno let it go.


SS: Odakle interesovanje za feng šui, holističku medicinu, meditaciju...?

ŽP: Feng šui sam otkrila tako što me zanimalo kako art, slike, radovi utiču na ljude u prostorijama, to je bilo pre nego što sam počela da pravim ambijentalne instalacije. Tako sam otkrivala dalje, kako stvari utiču na ljude, energiju prostora, zemlje, drugih ljudi… malo sam imala i problem sa zdravljem i sopstvenom poremećenom energijom, pa sam onda upoznala čitav jedan novi alternativni svet…

Homeopatiju i akupunkturu sam upoznala tako što sam imala problem sa želucem od previše sedenja ispred kompjutera i nikakve, pogrešne ili junk food ishrane. Tako sam se srela i sa makrobiotikom. Hrana je izuzetno moćna. Mi ne shvatamo značaj hrane. Logično da sam ubrzani tempo i razbarušeni um počela onda da smirujem jogom a tek kasnije, postepeno mogu da kažem da sam prihvatila meditaciju. Sad se samo čini spolja da sam sporija, ali sam zapravo sto puta produktivnija i fokusiranija. Za pisca i umetnika je meditacija, tj kreativna vizuelizacija vrlo važna. Pisanje se vežba svakog dana, kao i disanje.


SS: Vodili ste Kokošinjac na Radiju B92 sa Goricom Nešović. Šta vam je ostalo u sećanju iz tog vremena, i kako je uopšte došlo do ideje da vas dve vodite jutarnji program?

ŽP: Duga je to priča. Nas dve smo se upoznale u jutarnjem programu uživo. Kasnila sam, naravno. Posle smo od toga napravile likove, smislile ime i čitav koncept outrageous jutarnjeg programa gde se voditelji zabavljaju sve vreme. Gorica je divna osoba i žao mi je što sam u jednom trenutku morala da odem, ali mislim da je za nju to bilo bolje. I za mene, na kraju krajeva.

B92 kao medij nije suštinski naklonjen ženama koje se zalažu za drugačiju vrstu ženske emancipacije. Ja pravim razliku između ironije i autoironije, zabavno je smejati se sam sebi i ne shvatati sebe previše ozbiljno (mi smo sebe nazvale kokoškama direktno) i ne volim bespotrebnu aroganciju (sad ću da vam kažem kako treba da mislite, šta da slušate, i kako da se ponašate), niti cinizam (u osnovi toga je obično neki strah), primetili ste da je Sensa očišćena od sarkazma, i ne volim kritiku radi kritikovanja koja se pretvori samo u pljuvanje.

Tu transponuješ sopstveno nezadovoljstvo, lične probleme koji možda nemaju nikakve veze sa onim o čemu govoriš. Ok, sve kritikujemo, to je sasvim u redu, kritika može da bude produktivna, ali u šta tačno verujemo? If you do not stand for something you stand for nothing.


SS:Šta je ono što se vama najviše sviđa u new age filozofiji?

ŽP: Loving kidness. To što nakon nekog vremena otkriješ kako je sve u našim životima povezano. I mi sami, jedni sa drugima. Što počneš svet da gledaš kao celinu i sebe kao deo celine. To se zove holistički pristup.


SS:Zašto Apple i da li je Apple u poslednje vreme postaje sve popularniji u Srbiji?

ŽP: Meni je bilo bitno da mi kompjuter savršeno radi, i ne bežim od toga da mi je bitno i kako nešto izgleda, ja sam vizuelni tip i između ostalog i vizuelna umetnica, kad kreiram lepotu, bitno mi je iz čega i na čemu stvaram. Mislim da to otkrivaju mnogi ljudi danas, a dizajneri i umetnicu su oduvek bili oni koji vole to think different još onoliko godina kad je Apple imao taj slogan. Nadam se da će postati dostupniji jer svako zaslužuje da radi na dobroj mašini.


SS: Kada bi postojala četvrta dimenzija, šta bi to bilo?

ŽP: A ko je rekao da ne postoji?


SS: Dosta ste putovali. Koja vam je omiljena destinacija i zašto?

ŽP: Volim Daleki Istok, ali volim i Srbiju, bez obzira na sve, naša priroda je božanstvena. Ali, nekako mislim da ću verovatno u nekom periodu svog života živeti na Šri Lanki. To mesto volim. Ne znam zašto, ali srce mi je tamo ostalo pa moram da se vratim. London, zato što mi je to druga kuća, nije destinacija. Čitav Bliski Istok, Afrika… svako mesto na ovoj planeti je zanimljivo.

Nešto bliže - Istra je prelepa i sva hrvatska ostrva. Italija, tamo je sve lepo.
Kako da vam kažem, kad je čovek otvorenog uma i sam sa sobom u miru i ljubavi, svako mesto gde se kreće je lepo. Sad mi je najlepše kod kuće. A kuća može da bude svugde gde sam ja.


SS: Bliži se leto, pominju se odmori... Gde ćete vi biti ovog leta?

ŽP: Na Venecijanskom bijenalu i u rukama jednog italijanskog džentlmena J
U Vali kod doktora Houške da gledam kako se pravi ova odlična homeopatska kozmetika. Posle toga na skupu u Frankfurtu da se sretnem sa Dalaj Lamom, ima predavanje te je idealna prilika, pa u Londonu da nastavim svoje izučavanje i napravim neke nove razgovore sa inspirativnim ljudima za Sensu.

Meni je sam London neverovatno inspirativan, sve što mene zanima nalazi se tamo, na jednom mestu. Idem malo i kod čuvene bioenergetičarke na sesiju od 5 tretmana, preventivno. A onda idem u prirodu da me energetski pročisti i ojača u svakom smislu, joga retreat na Braču. More, sunce, joga… pa još mora. Plivanje je najbolji sport za pisce. Plivaš, istežeš se, svi mišici rade, u slanoj vodi si, to je važno a pritom sinhronizovano dišeš i mrdaš delove tela. Kad sve to uskladiš, ideje same naviru. Mada meni ta ista vežba pomaže i dok vozim, deo mozga koji obavlja rutinske radnje gleda na put i upravlja vozilom, dakle, zauzet je a onaj kreativni deo onda ispliva na površinu. Najbolje stvari sam smislila na autoputu Bratstvo i Jedinistvo, od Beograda do Zagreba i nazad.


SS: Čega se najradije sećate iz studentskih dana i da li imate neku poruku svim studentima, a i ostalima, koji ovo čitaju?


ŽP: Nisam studirala u najsrećnije vreme, ali smo bili na FDU po vasceli dan zauzeti nekim svojim projektima i onim što smo učili, tako da sam čitav krizni period, embargo i sve ono što se dešavalo početkom devedesetih, jednostavno preskočila. To stalno govorim ljudima danas, da ako se isključe iz medijskog plašenja i posvete se onome što vole, potpuno zdravi mogu da izađu iz krize. Nisam gledala televiziju tako da me šeme nacionalne mržnje i netrpeljivosti zaobišlo.

Čitala sam knjige, išla u pozorište i sate provodila u kinoteci i gdegod da su se prikazivali neki filmovi. Zabave možda nisu bile na nekim mnogo fensi mestima, ali su bile odlične, muzika je bila odlična. Pominju danas nekakav turbo dizel, ja se toga ne sećam, bila sam okružena ili nečim što se slušalo na radiju B92 ili koncertima Plejboj, Darkvud, Dece loših muzičara, Sanšajna… nešto što se ligično nastavilo na zlatni period osamdesetih. Soul food je imao nikakav enterijer i grozan toalet ali odličnu muziku.

Sad, nije poenta u tome da se isključimo potpuno i živimo mimo sveta, nego jednostavno kad radiš ono što voliš i što te potpuno okupira, samo otvaraš nova vrata. Ovako opterećen situacijom, stalno ćeš ih sam sebi zatvarati.

Sećam se nekih zgodnih momaka koji su i tada mislili da su niko i ništa bez novca, ali se sećam i dan danas poštujem ljude koji su znali da naprave čaroliju i koji su imali znanje, šarm i harizmu i bez debelog novčanika, sećam se reditelja koji su upisivali režiju da bi izlazili sa glumicama, koristili su neke drugačije reči ali ne bih sad,… sećam se i dan danas komuniciram sa nekim svojim profesorima. Od njih sam mnogo naučila i beskrajno sam im zahvalna. Mnogi moji prijatelji i dan danas su zapravo prijatelji sa Akademije. Izgledalo je kao da smo neki otpadnici, niko od nas se nije pronašao nigde drugde, a onda smo se svi sreli na jednom mestu. Sličan se sličnome uvek obraduje. Lepo je kad znaš da nisi sam.

Studentski period je odličan period jer možeš da se posvetiš samo učenju, ko ima sreće, pa ne mora da studira i radi. Neki kažu da im je to najlepši period života. Ne znam, lep svakako jeste, ali ako posle toga ne napraviš sebi da ti bude jednako lepo ili još lepše ili čak fantastično … pa, sam si kriv.

Ne dajte da vas zavaravaju i ne zavaravajte sebe, vi možete sve što zamislite. Za to je potrebna samo hrabrost i rad na sebi.



Komentari (4)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

margos margos 20:02 04.08.2009

Bravo za tebe!

A BRAVO za Žanu!
shunjich92 shunjich92 20:09 04.08.2009

Re: Bravo za tebe!

thanx :)
leopold_lady leopold_lady 21:09 04.08.2009

Svaka čast ....

samo napred ..... za dobro odrađen intervju .....
shunjich92 shunjich92 17:14 05.08.2009

Re: Svaka čast ....

hvala hvala :)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana