E. da mi je neko rekao da ću čitati poeziju, da ću se smejati, plakati, da će mi nedostajati neko koga ne znam, da ću ga upoznavati tek kad nije tu, da ću....
Da se nisam rodila kao žensko - kao seka, već kao bata, dobila bih ime Mladen. Brat je određivao ime bebi koja treba da se rodi, tj. meni. Stariji je tri godine tri meseca i 13 dana - tako kaže mama svaki put kada je pitaju - i ispostavilo se da je bio dovoljno velik da odabere lepa imena. Barba nam se, inače, zove Mladen.
A ja, opet, svaki put kad upoznajem nekog Mladena - odmah ga nekako blisko doživim - kao, to sam ja, al' zamalo. Jednom prilikom, poslovno, kada sam se tako odmah intimizirala oduševljeno rekavši 'e, pa da sam muško ja bih se..' - čovek ustuknuo s pomišlju 'u, al me ova radi k'o na tri šibice, opasna je...' Trebalo mu je malo da se opusti i skapira da sam blesava kad se tako detinjasto na poslu ponašam prema klijentima.
Napravila sam uslovni refleks kad vidim ime Mladen. Nedavno mi jedan ponudi da starost dočekujemo... ismejah se pošteno, da se zove drugačije - drugačije bih i tu njegov ponudu doživela. Ovako mi moje i normalno.
Možete misliti kad ugledah na blogu nik mladen.mladen. Jeee... dva Mladena!!! Ura!
Dalje neću da vam pričam - pročitajte sami! Verujem da ćemo se mimoići negde na stranicama ovog linka! Od juče boravim tamo...
I ne, nije on Moj Bog... moj se zove drugačije, ipak sam seka.