Dogovorismo se jos u maju ,da ako Bog da lepog vremena u avgustu (jer smo nekako sve tad tu na okupu ) napravimo nama zenama jedan dobar ,ali pravo dobar "dernek" zenski , i da se uradimo , ali bas u pravom smislu reci "muski" .
Receno - ucinjeno .
Njih je osam i ja deveta .
Tamo to zamisljeno je 150 km u jednom pravcu ..Ma to nije nista za ove "tigrice" pamtimo i gora vremena..
Koliko treba da si udaren mokrom carapom da sa 50 godina (to je keva ) posle provedene noci u ludari zvanoj folko -diskoteka , skaces u jezero , u gacicama i brushalteru..
Glad je opasan covekov neprijatelj , pogotovu u zemlji u kojoj do cetiri ujutru samo sugavi MEK radi.. a snage za natrag valja sakupiti..
Meni uvek u tim trenucima onaj moj rodni grad pred ocima u jutarnje sate , dok kroz ventilaciju se uvlaci miris bureka proizveden od kamiona koji voze na nekakvo biljno gorivo .
Pauza za rucak konacno u elegantnom italijanskom restoranu . Iz tri automobila izlaze zene , razlivenih maskara , podocnjaka , od frizura ni f .. jezik srpsko-hvatski , smeh kretenski , stanje alkoholisano u post fazi ..
Ugladjeni svet koji je dosao u podnevne casove na casicu vina i neko vrsno italijansko jelo , sa kiselkasnim osmehom, ali , molim OSMEHOM , posmatra ove slatke zenice ( boz`oprosti Mirjana Karanovic bi nas uzela .. garant ..)
Sestre Kovac su najhrabrije , i prve ukljucuju mobilne ..Pip , pip .. propusten poziv ..A valja nam jos voziti do "home sweet home" ..Muzevi,deca , svaleri , partneri.. su , u vazduhu se oseca , PODIVLJALI..
A zasto zuriti?? Ma jok .. Hajmo pesma ..
"I nikom nije lepse neg´ je nam , samo da je ´vako svaki , dan ,dan ,dan " ...