Nisam jedan od onih mushkaraca koji bi za jedan snoshaj uradili bilo shta... ali, za vodjenje ljubavi, dobar sex spreman sam da osobi do koje mi je stalo skrenem paznju, cak i pozivajuci je telefonom, na mesecinu koja se vidi sa njenog prozora i izgleda `nesvakinoshnje`. Nisam ja to smislio niti sam prvi koji se posluzio time... ali ideja me je opcinila i nagnala da o `necemu` napishem par reci.
Osoba, mushkarac, SCORPIO s izrazenom sexualnoshcu, ne zadovoljava se da mu se cak i `vrhunska riba` prosto, shireci noge, ili.. trteci svoju predivnu guzu, poda a da to ne bude propracheno mesecinom, muzikom, zvezdanim nebom, naivnim deliriumom i psihodelijom...
Zamishljam... prolazeci Brankovom ulicom pa spushtajuci se Crnogorskom ulicom ka reci, usamljen a desetinak metara udaljen od vreve, dok me obuzima jeza zbog svega shto u momentu prostruji kroz moje telo, prisecajuci se svega shto sam saznao o sudbinama ljudi koji su upravo tim ulicama i mozda bash u slicno doba nochi i prolazili istim `putevima`... jesu li i takvi pronalazili u prirodi nochi inspiraciju za i prema svojim velikim ljubavima, strastima... zenama, muzici, vinu, drzavi....
Mozda sve to kao i ovu mesecinu nad Beogradom vidim u drugacijim bojama. Mozda sve to, kao i shto mi se ova mesecina cini plavom, vidim suvishe strasno, i trazim i ono ccega u njoj nema...
To je samo ulica, kao i svaka druga u bilo kom gradu... to su bili ljudi, isti kao i bilo koji drugi, s istim bolestima i demonima protiv kojih se bore ali im ne pridaju suvishe znacaja. Ne boje ih u plavo... ne traze od nochi da bude strasnosablasnotiha i burna, da bi mogli u njoj `voditi ljubav`... ma sta ona bila! Taj ccin koji neki mogu obaviti na klupi u parku, u krevetu nesvojezene, u kolima, WC-u, senu.... Ne boje je u plavo da bi u toj nochi ziveli kao da je poslednja. Prva ili poslednja, nekima je sve jedno... imam utisak da neche ni biti svesni kada napuste ovaj svet.
A ja, cini mi se kao da ga napushtam sa svakom nochi koja je ispunjena drugaccijim svetlom, pa makar i ne bilo plavo, drugaccijim mirisom pa makar podsechao na trulez, drugaccijom ljubavlju, makar pretila da mi naudi i iscrpi i poslednju kap dushe...
...Samo za tu noch... Jer u svakoj novoj nochi, sa svakim shapatom urbanog vetra, ja potroshim nekoliko godina zivota samo da bih jos jednom doziveo strasnosablasnotihu i burnu noch... i jos jednom doziveo plavu meseccinu.