Rođake ubijenih Srba na žetvi, najviše boli činjenica što, kako kažu, ni posle deset godina niko nije odgovarao za ovaj zločin.
Iz vesti sa sajta B92 o desotogodišnjici zločina u Starom Gackom
Reče mi neko ovde pre neki dan „pa vi ste Ms Milić velika čekalica“. Čudno, al umem baš da budem nestrpljiva, i to često isitčem ko svoju glavnu manu. Al evo, možda zato što i nisam imala izbora, mislim hetela ne htela svira mi Benson večeras. Dočekala sam. ( ko ne razume a zanima ga, see profil). Al kad razmislim malo zrelije, možda čovek i čitao blog Ms Milić, pa je odlučio.....Al, nisam samo čekalica. Po nekad i radim na tome, da se desi ono što očekujem.
Mogu AD i Maxa i co da me zezaju koliko hoće, bila, išla na Hulija, super se provela, makar mi ovde pao tiraž da priznam i da na Harisa Džinovića umem da otkinem, ali Benson, .....
Sećam se kad sam ga prvi put čula. Sećam se, već sam sama otkrila Kvinis Džonsa, moja ekipa je polako skretala ka panku, ka Azri, sister i ja ne, još smo se poklapali oko Dajr Strejca, išli na ova koncerta u Pioniru i na onaj u Krajnjčevićevoj u Zagrebu, možda nas je još jedino veliki J.J: Cale pored Dajr Straits držao zajedno. U ostlalom on je čovek iza ili oko Marka.
I došao je jedan novi svet. Krusajdersa. Spirogire. Pa fanka. Fank/soula. Fank-soula-diska. Fank-soula-diska-hiphopa. Accid jazz, sećam se leta 98 kupila sam dva dupla CD , wow, Brendi nju heviz, wow.... Pa onda još jedan veliki prodor do Ms Milić –MPB, zahvaljući sister. Ona, opet, kaže da sam je ja navukla na Bensona. I tu sam, za sad, ostala. Ometena u daljem muzičkom razvoju. Mislim, slušam ja i Pink, Kejt Peri odma prepoznam u Njujorkeru, ali, ali, ali....Benson rules.
Pisala sam vam već, moj prvi koncert u oslobođenom Beogradu, Rendi Kraford. Wow, mrtva pijana ili stondirana, pita šta još da vam pevam, sister i ja se deremo iz prvog reda sredina viiiiišing on a staaaaar .....
I dalje sve bitne događaje u svom životu pamtim po tome šta sam tada slušala. U atačmentu je tekst koji će izaći kao prilog za knjigu, zbirku radova, grupe mladih političkih lidera iz istočne Evrope ( da, da, i prvo i drugo ne zadovoljavam, al ajde) u izdanju nemačke fondacije Fridrih Nauman, a glede i unatoč dvdesetogodišnjice pada Zida. I tu sam, celo moje viđenje tog perioda i onoga posle, i ulogu MZ, propuste i dobre poteze, opisala kroz pesme kojih sam slušala u određenim periodima.Pusti ću ga jednom i kao post. ( za one koji sad propuste;)
A na dan kad sam čula za zločin u Gacku, slušala sam, kao i celo bombardovanje pre toga, Mariju od Blondi. Kako krenu sirene, ja nam odvrnem Mariju. Ne znam tačno zašto, ali ona me je držala da ne poludim, sama sa the Taliban na Dorćolu.U stvari poslušajte sam početak pesme. Ona i Šer Du ju biliv...( AD i Makso, da reč niste rekli).
Pa evo, danas je deset godina od tog zločina. Nerešenog. Još. Na parastosu nije bilo nikoga iz Kosovske vlade i MZ al i malo i naših zvaničnika. Slušam vesti, pita žena koga je mislim izgubila brata:“ Šta radi taj Haški tribunal, šta je sa Niš ekspresom?“ Meni se čini da je jedna od najvećih propusta u koncipiranju samog Tribunala bilo to što je nekako nedorečeno ostalo, do kad mu je mandat, u smislu do kog momenta u ratovima na Balkanu oni zločine iz njih procesuiraju.
I? I ništa. Upornost. Upornost. Razapnite me, OK, al pitala sam se i da li će iko od onih kojima su Kravica puna usta oko godišnjica Kravica i Srebrenice, išta o tome pisati dan posle. U danima posle godišnjice. Ništa. Nije dobar način. Posle MZ krivi, NGO krivi. Kako kaže onaj bog jevrejinu u onom vicu.....Ne moraju Sonja i Nataša sve. Ne mogu. Niko ne može sve. Ali mnogi izgleda mogu ništa. To Eulex or not to Eulex that is an issue now. Jeremiću, ti vidi. Ako već znaš da ne možeđž sve, vidi šta možeš najviše. Ako znaš da ne možeš sve, to jest, ....I ako si svesan cene. Nije to poraz. Poraz jer ne uraditi sve ovo drugo što se može. Zbog inata i veličine.
A porodice i prijatelji su pomen održali pod sloganom “Sejmo žito, žanjimo slobodu”. Ne znam šta tačno podrazumevaju pod slobodom. Naslućujem. Pred njima je teško reći Kosovo će verovatno biti nezavisno. Opet, šta reći onima čiji su bližnji u Batajnici.
Nisam pametna.Lakše mi da razmišljam o uzrocima i lekcijama i preventivi. Da se ne ponovi. O tome je, valjda, taj tekst za knjigu, koji vam je u atačmentu. Zove se Između zidova.
Pa evo, Njih dve. Sa svom snagom koja zrači iz tih pesama. U pomen. Umesto ičeg pametnog.