Kada su oni neočekivano izašli iz stana, dat je oglas. Telefoni su neprestano zvonili. Ljudi dolazili i odlazili. Tražili mane i dlake u jajetu. Bilo im je neprirodno skupo ili neprirodno jeftino.
Dobra lokacija. Pedesetdevet kvadrata bez uračunatih kvadrata - tri terase. Prvi sprat, novija gradnja, klima, skoro full oprema ( bez mašine za pranje veša, koja možda i stigne pre prvog ). Telefon, kablovska. Gazde ne stanuju u zgradi, samo su im najbliže rođake tu, u komšiluku. Blizina gradskog prevoza, škola, prodavnice, pijaca, dom zdravlja. Sve pogodnosti.
No, podstanari su tražili više. Možda extra luksuz za male pare. Nevažno za ovu priču.
*******
Jednog dana se ona javila. Ima bebu, da li smeta - ne smeta ( eh, da je više beba u zgradi ), stanovala bi sa suprugom. Njeni i njegovi bi plaćali kiriju pošto oboje ne rade.
Može. Ne mora prvog, može do desetog. Tolerancija maksimalna.
Sutradan je došao on. Sve je super, hoće stan, kupiće umesto kirije veš mašinu, i to onu modernu-časna reč.
****
Narednih dana se nisu pojavili. Došao je prvog, sa mamom. Minimum stvari i računar novije generacije.
Ona će doći kasnije sa bebom.
*****
Prošao je peti, pa deseti i petnaesti dan u mesecu. Od nje ni traga ni glasa. Nema ni bebe, a ni njega.
U stanu samo mama u kasnim sredovečnim godinama, preko pedesetdevet.
Mama od jutra do mraka na kompu, igra igrice, ide na net.
Veš mašina prohujala sa vihorom, nema ni nje.
Nema ni pola centa, ni pet dinara kirije.
*******
Dan 16. Imaju rok da se sele. Izračunato koliko su telefonskih impulsa potrošili, i koliko kilovata struje.
Za " Infostan " nema veze. Platiće gazde, nije to sto dukata.
*****
Dan 17.
Svađa. Nema novca. Ni dinara. Nema od koga da pozajmi. Mama takođe skroz bez para. Računar neće da prodaju. Nephodan je. Auto takođe neophodan.
*********
Epilog: Umesto para rem - računar. Ko ne zna šta je rem, neka pita u prvoj kockarskoj kladionici.
Odneli u dve kese stvari.
Ispostavilo se da ona sa početka priče nije žena, već devojka, i da ne žive zajedno. Njihova privatna stvar.
******
I ja bih da tako stanujem. Da imam ok računar, lep auto, i da ništa ne plaćam. Da se pravim luda.
Ali, neće moći.
Nisam iz te priče. Plaćam račune na vreme. Nemam gazdu već svoj stan. Nemam računar novije klase, ne vozim auto.
Ova gore napisana priča ostaće zagonetka za mene.
Ne znam kakav utisak ostavlja na vas.