Kursk, jedna godisnjica...

fender_bender RSS / 13.07.2009. u 23:02

...
...
 

U vece 13. jula 1943. godine, cak je i Adolfu bilo jasno: na danasnji dan je zavrsena Kurska bitka, i zvanicno, pismeno. Ne toliko medijski eksploatisana od strane savremenika, kao neke druge bitke 2. svetskog rata, mozda ni toliko sudbonosna, psiholoski pre svega, oznacila je kraj mnogih stereotipa, ali i pravu prekretnicu: Nemacka je izgubila inicijativu, da je vise nikada ne povrati, a put na Istok je promenio smer i to definitivno. Pao je jos jedan stereotip, istorijski nimalo nevazan: da Rusi znaju da se tuku samo zimi. Kursk je, naime, pao bas usred leta. 
Mozda sublimacija, ekstrakt rata, sa svime sto rat donosi, bitka na kurskoj izbocini je stavila jedne na spram drugih sve same prvoligase: medijski promovisani Romel (ime je, pored nespornog vojnickog talenta, stekao kao protivnik Zapadnim saveznicima – zapadnoj stampi onog vremena bilo je nezamislivo da joj je protivnik neko iz druge postave) tesko da bi kod Kurska usao cak i u uzi izbor pored takvih imena kao sto su Guderijan, Manstajn, Model, Hot…. I logicno uostalom: Nemacka je znala da joj se sudbina odlucuje na Istoku, pa je prema tome tamo i koncentrisala najbolje cime je raspolagala. Druga strana, sovjetska, je, povrativsi konacno samopouzdanje posle prolecne nemacke ofanzive i ko zna kog po redu pada Harkova, konacno uhvatila zamah. Zamah placen milionima mrtvih, beskrajnim i beznadeznim povlacenjima u leto ’41 i ’42 godine, a kod Kurska je svet imao prilike da se upozna sa imenima plejade vojnih komandanata, u tome se slazu i najzagrizeniji antisovjetski istoricari, kakve nije bilo jos od Napoleonovih vremena: Konjev, Vatutin, Rokosovski, Cernjahovski, Rotmistrov…. 
Iza svega je, naravno, stajao obican vojnik, nasuprot njemu obican pripadnik Wehrmacht-a ili Waffen SS-a, milioni njih tacnije, da bi, u manje od mesec dana doveli do kraja bitku kakvu svet do tada nije, a nadajmo se da nikad i nece videti. Poniri i Prohorovka, dva sela koja cete tesko naci na ma kojoj karti postala su simboli i mesta sudara hiljada tenkova, pojmovi kojima ce covecanstvo ubuduce da meri svoj napor zvani rat.
Sta je mogao da misli bivsi logoras, kod Kurska vec zamalo marsal Rokosovski komandujuci grupom armija kod Kurska? Da li se, ma i na kratko, prisecao sibirskih dana, da li je mogao ili hteo da zna da ce od Kurska svaki korak na Zapad predstavljati jos vece ucvrscenje na vlasti tiranina iz Kremlja, istog onog koji ga je u Sibir i poslao? 
Hitler se mozda setio svoje izjave sa pocetka napada na CCCP ‘da ce svetu zastati dah’…. Svetu jeste zastao dah, tog leta ’43 peci krematorijuma u Ausvicu su jos uvek radile punom parom, ali se ratu i rezimu koji ga je zapoceo vec video neizbezni kraj. Dolazilo je, primicalo se vreme polaganja racuna, a godina koja je usledila posle Kurska je, mozda, bila prava i jedina, toliko retka u istoriji covecanstva – godina nade: medju saveznicima je jos uvek vladala naizgled nepomucena sloga, znalo se na kojoj strani je dobro, a na kojoj zlo, a mali covek je imao razloga da veruje da se blizi kraj svim ratovima – jos nije bilo naznaka nekih drugih, hladnih.
Sta je tog leta ’43. mogao da misli poslovicni prosecan, obican covek, ovog puta Nemac: sa nimalo dobrim vestima sa Istoka, sa vazdusnim uzbunama koje su postajale danonocne: da li mu je padalo na pamet da ostatak sveta, takodje obicni ljudi u Nemackoj i njenim ljudima vide nekoga i nesto za koga vazi da nista sto mu se dogodi ne moze biti dovoljno lose. Da racuni stizu, kao sto rekoh, na naplatu, a da ce naplata biti bolna, a poraz katastrofalan. Da onaj ko milost nije davao, milost tesko moze da ocekuje, da se uzasi rata priblizavaju, sele iz ravnica Ukrajine i Rusije, planina Bosne, severnoafricke pustinje, na umivene i uredne ulice nemackih gradova….
Ipak, industrijska proizvodnja u Nemackoj je nastavila da raste da bi svoj vrhunac dostigla ’44, a sa Nemcima nije bilo sale zna svako ko se tih dana, sve do kraja rata, nasao oci u oci sa njima kao protivnicima…
Sve to, i jos toliko toga, tesko da je bilo na pameti ratnicima obe strane, u vece 13. jula 1943. godine, u vece kada je popustila dnevna vrucina, a tenkovski motori utihnuli…. Obicni je, kao i obicno, bio srecan sto je preziveo jos jedan dan, a od svih svetskih problema je bila vaznija jedna obicna vecera. I cigareta.
Na danasnji dan, kada je Adolf Hitler izdao naredjenje da se operacija ‘Citadela’ obustavlja...  

 

Atačmenti



Komentari (4)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

miloradkakmar miloradkakmar 00:01 14.07.2009

Dobra

priča.
Hvala za pesmu .
fender_bender fender_bender 01:44 14.07.2009

Re: Dobra

Hvala.
margos margos 20:53 14.07.2009

:)

sa pocetka napada na CCCP

Setih se kako su Italijani ovo čitali kao ćećećepe :)

Još jedna dobra priča :) Hvala.
dunja73 dunja73 12:08 15.07.2009

Re: :)

Da racuni stizu, kao sto rekoh, na naplatu, a da ce naplata biti bolna, a poraz katastrofalan. Da onaj ko milost nije davao, milost tesko moze da ocekuje, da se uzasi rata priblizavaju, sele iz ravnica Ukrajine i Rusije, planina Bosne, severnoafricke pustinje, na umivene i uredne ulice nemackih gradova….


jako lepo napisano..i ja sam bas ovih da na se pozabavila
citanjem slicne tematike ..
ps
Na umivene nemacke ulice nagrcu danas , stanovnici novih
prikljucenih clanica i obaraju cenu rada..
pre par meseci se u velikim firmama govorilo da kriza ovoga i ovakvoga tipa
nije ni "onda" bila poznata ..
Porez divlja , meni juce stiglo pismo
i umalo nisam dozivela sok , porez na "niederschlagwasser" ..
To znaci , kad pada kisa - placas odvod ..

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana