Pikes Peak

srdjan.pajic RSS / 12.07.2009. u 00:09

There are bold climbers and there are old climbers, but there are no old bold climbers.

 

SRK_8935.jpg

Na Pikes Peak smo krenuli manjevise kako je planirano, oko 4 sata ujutro, iz Boldera. Zgrada nam utonula u pretpraznicni san, jedino Uske jos dugo mrnjauce za nama, kao da smo ga zauvek ostavili.

Nakon dva sata voznje jos uvek pustim medjudrzavnim autoputem koji krivuda kroz predgradja Denvera i Castle Rock-a, zavrnuli smo na zapad, malo pre Kolorado Springsa i ubrzo stigli do naseg polazista za uspon. U Manitu Springsu, gradicu koji je zbog toplih i lekovitih izvora doziveo procvat u 19. veku i drugu mladost, turisticku, u 21. veku, vec je bilo veomo zivo. Na nase razocarenje, visednevni besplatni parking podno planinarske staze je uveliko bio napunjen. Spas od neumornih pauka smo potrazili u nekoj od skoro milju udaljenih strmih gradskih ulicica.

SRK_8941.jpg

Sa istog mesta odakle se polazi na Pikes, krece i neobicna zeleznicka kompozicija koja za sat i po vremena i 30 dolara po putniku izvozi nebrojeno mnogo turista na vrh koji cemo mi pokusati da osvojimo posteno, pesaka, u naredna dva dana. Ovo je najvisa zeleznicka pruga u Americi, sagradjena jos na pocetku 20 veka. Zbog strmine, njom ne saobracaju obicni vozovi, vec specijalno modifikovane lokomitive i vagoni koji pored regularnih tockova imaju i nesto sto lici na zupcanik, koji uzljebljen u vodjicu izmedju sina prenosi pogon i sprecava proklizavanje (cog railway).

Natovarili smo ranceve na ledja, dopunili vodu u flajkama zgodno okacenim za pojaseve, podesili polarizacione filtre na fotoaparatima i dok se vec uveliko razdanjivalo krenuli na dvadeset kilometara dug uspon do Pikes Peak-a. Kristalno plavo nebo je najavljivalo lepo vreme, koje nam je preko portrebno da bi smo suvi stigli do pola vrha i Barr camp-a.

Staza vec u pocetku strmo krivuda uz prve obronke nemani na koju smo se namerili. Ne preterano gusta cetinarska suma zaklanja pogled na svega dvadesetak metara, tako da se brzo izgubi osecaj koliko smo odmakli. Sam vrh je naravno iscezao iz vidokruga jos od kada smo stigli u Manitu Springs. Samo povremeno pogled pukne na udaljene obronke visoko iznad nas, bez rastinja i tu i tamo pokrivene snegom. Dok ispod nas ostaje spokojni i sve manji Manitu Springs, da nas uveri da ipak polako odmicemo.

Na stazi je vec poprilicna guzva. Veliki broj dnevnih planinara koji ne planiraju da idu do samog vrha zivahno pici uzbrdo, za razliku od nas tesko natovarenih kampera koji kao mazge sporo milimo, racionalisuci zalihe energije i igrajuci sah sa visinskom bolesti. Jer dug je put do vrha i ceka nas skoro 2500 m visinske razlike. Ljudi koje mimoilazimo su veoma vedri i ljubazni, plus 4. je Jul tako da usta ne zatvaramo od cestitanja. Na svakom odmoristu nam prilaze, raspituju se da li idemo do vrha, gde cemo da kampujemo i tako to. Najimpresivniji su planinski dzogeri, kojih je bilo na stotine. Dakle ljudi bukvalno svih generacija, od klinaca do staraca, naoruzani samo pojasom za kojim drze dvobocnik sa vodom i po neki granola bar, ladno istrce celu nasu turu do vrha i nazad, dakle skoro 40 kilometara, za nesto oko 4 sata. U Koloradu je prilicno popularan planinski maraton i neki od trkaca su ovde na pripremama. Na stazi nas obilazi i nekoliko mauntin bajkera, sto je prilicna retkost, posto su obicno staze za pesacnje odvojene od biciklistickih.

SRK_8951.jpg

Kako odmicemo, suma postaje sve gusca, staza sve strmija a broj ljudi koje srecemo lagano opada. Nakon nekoliko kilometara, na stazi gotovo niko ne preostaje, osim pomenutih trkaca i nas planinara opremljenih za kampovanje. Krivudamo izmedju glatkog granitnog kamenja velicine nocne dvadestsedmice, koje je nezamisliva snaga davno iscezlog glecera kao spomenike rasejala svuda po planinskim livadama. U dolini doboko ispod nas sumi reka i cuje se sirena vec druge kompozicije koja nas samouvereno zaobilazi na putu ka vrhu.

SRK_8980.jpg

Priblizava se podne i na nebu pocinju da se formiraju prvi kumulonimbusi, najavljujuci skori pljusak. Poslednja dva kilometra staze do Barr kampa nas planina casti gotovo ravnom deonicom koja prati izohipsu i sprovodi nas prilicno umorne do kampa. Za 5 sati pesacenja prevalili smo nesto oko 11 kilometara i popeli se za priblizno 1500 metara. Kratak prolecni pljusak nas je samo malo ocesao, ulivajuci laznu nadu da NOAA zna sta radi po pitanju vremenske prognoze.

SRK_8975.jpg

Barr Camp je mala naseobina smestena u gustoj sumi na istocnim padinama Pikes Peak-a. Bezbedno je ususkan u visoko rastinje na oko 6 kilometara od mesta gde iduci prema vrhu nestaju cetinari i nastupa alpska tundra (tree line). Pripada sumskoj upravi koja zaposljava par ljudi, obicno supruznike, da organizuju zivot u kampu. Centralno mesto je prastara i oronula brvnara u kojoj ima desetak urednih lezajeva, trpezarija i kuhinja u kojoj ovo dvoje veoma ljubaznih i veselih domacina pripremaju izvrsne obroke, na koje se mozete po zelji pretplatiti. Brvnara je okruzena sa nekoliko koliba sa lezajevima, pristojnim poljskim WC-om i obiljem mesta za podizanje satora.

Kamp je potpuno odsecen od sveta: nema elektricne energije, pitke vode ni telefona. Sve radi na prirodni gas, voda se filtrira iz obliznjeg potoka, a veza sa ostatkom sveta se odrzava preko radiostanice. Namirnice se donose sumskim stazama pomocu specijalnih terenskih vozila (ATV). Ipak i pored skromnosti, sve je veoma skladno uredjeno i neodoljivo podseca na vesticinu kucu i okucnicu iz bajke o Ivici i Marici.

SRK_9009.jpg SRK_8998.jpg

Satorce smo iskusno podigli na malom platou, pored nekoliko komsija, ali dovoljno daleko da se ne uznemiravamo. S obzirom da smo nosili svoju hranu i primuse, domacini su nas pocastili neogranicenom kolicinom kafe, caja i tople cokolade. U prijatnoj brvnari je ubrzo postalo veoma zivo jer se vecina planinara koji borave tu vratila sa staze, tik pred popodnevni pljusak.

Ali umesto kratkotrajne kise koja je uobicajena leti u koloradovskim planinama, a koja prijatno osvezi dan, grom koji je udario na samo nekoliko metra od brvnare doneo je provalu oblaka biblijskih razmera. Za nekoliko minuta je krenulo toliko jako da pada da je kroz prozore brvnare izgledalo kao da cucimo ispod vodopada. Potom je utihnulo na nekoliko minuta, da bi usledio grad i jos jaca kisa. Tu smo se negde u mislima oprostili od satora i sve opreme koju smo ostavili u njemu, jer solidan grad ume da pocepa spoljnju impregniranu oplatu i vise nema sta da zadrzi vodu izvan. Grad i teska kisa su se smenjivali dobrih sat vremena i napokon u sumrak utihnuli. Na radio stanici smo mogli da slusamo komunikaciju spasilacke sluzbe koja je te veceri imala puno posla.

SRK_9002.jpg

Cim je prestalo da lije, strcali smo do satora. Ocekivali smo "garage sale" po celoj livadi, ali za divno cudo, sator je ostao ceo. Zatrpan kuglicama grada sa svih strana, ali neostecen. Unutra je sve bilo manjevise suvo, jer smo ga iskusno podigli na uzvisenju, sem sto je voda pocela da ulazi kroz savove na dnu. Jedino je stradao Rebekin ranac, koji je ostao ispod nastresnice i sada je bio natopljen vodom. Nista strasno, improvizovacemo.

Na spavanje smo otisli rano, vec oko 7 sati, u nameri da se probudimo u 3 i krenemo na vrh najkasnije do 4. Jedna je stvar kad vas oluja uhvati u sumi, a sasvim druga kada se nalazite iznad tree line-a. U prvom slucaju mozete da ostanete mokri, dok u drugom slucaju ozbiljno rizikujete glavu. Rebeka je jedva prezivela grmljavinu na bolivijskim Andima kada su na skoro 6000 metara bili prinudjeni da pobacaju svu metalnu opremu sa sebe i posakrivaju se u pukotinama dubokih glecera, dok sranje ne prodje. Kaze da su neposredno pred gromove culi kako im metalna oprema (cepini, karabineri, klinovi za led) nabijena statickim elektricitetom bruji. Od tada, cim oblacici na nebu pocinju da dobijaju zloslutno sivkaste tonove, Rebeka je vec na dnu planine. Zato nju koristimo kao detektor nevremena i kad je vidimo da struze niz padinu, svi trcimo za njom, bez mnogo sujete.

Polazak rano ujutro bi trebalo da verovatnocu pogibije od groma umanji, jer imamo prozor od oko 6-7 sati da se domognemo vrha, slikamo za blog, klopamo i da palimo nazad, dok je jos zdravo vedro oko nas. Medjutim, 3 ujutro smo docekali sa teskom kisom koja je tukla po ionako iznemoglom satoru. Nije problem planinariti po kisi, ali cim se izadje iz tree-line-a na tundru, gde obicno pice vetrovi, temperatura ume da padne za dvadesetak stepeni i biti mokar na toj vetrometini nije bas najpametnije. Zato odlazemo polazak za jedan sat, pa za jos jedan. Vremenski prozor koji nam je dat se polako zatvara i u sest ujutro smo vec znali da na vrh ovaj put ne idemo.

Kao za inat, vreme se odjednom popravilo, na nebu ni oblacka, sve se osusilo za pola sata, cak i Rebekin ranac. Ali znamo mi to lukavstvo, uobicajenu zamku koju nam dobra stara planina priprema, a u koju necemo upasti. Umesto toga, posvetili smo se odlicnim palacinkama sa raznim semenjem, prelivenim sirupom od javora, a koje su nam za dorucak spremili domacini. Jednim okom motreci na nebo iznad vrha.

Kako armagedon nije dosao, a da ne odustanemo bas bez borbe, odlucili smo ipak da otpesacimo do samog tree line-a, da makar uslikamo vrh, ako nista drugo. I kao sto smo i predvideli, samo sto smo stigli do tacke kada prestaje drvece, niz gole obronke su krenuli da se kao lavina valjaju teski oblaci. Vreme je bilo da se bezi. Dojurili smo do kampa, spakovali satorce i ostatak opreme, pozdravili se na brzaka sa domacinima kampa i zagrebali niz ostatak planine, da bi koliko toliko suvi dosli do grada.

SRK_9052.jpg 

SRK_9065.jpg

Cim smo sisli na ispod 3000 metara, kao da smo usli u drugu klimatsku zonu. Sunce je uredno sijalo kako dolikuje Julu mesecu, razdragani hajkeri su nam trcali u susret, nova tura planinara je isla ka vrhu raspitujuci se brizno za prilike u kampu i kako smo prosli na vrhu. A vrh je ostao iza nas, kao Mordor obavijen teskim oblacima.

SRK_9105.jpg
...
Nije sramota odustati. Zapravo, mislim da je prava vestina planinarenja proceniti kad je vreme da se podvije rep i povuce na rezervni polozaj. Vodjeni ambicijom i egoom, alpinisti i planinari cesto ignorisu taj momenat cak i ako imaju dovoljno znanja i iskustva da prepoznaju kad je dosao. I neretko to placaju glavom. Mi smo odustajali i ranije, nekoliko puta na samo stotinak metara od vrha do kojeg smo se penjali po dvanestak sati. Da bi sledeceg meseca dosli nazad, "with a vengeance" i napili mu se krvi. Tako ce proci i Pikes Peak.

 

 

 

 

 

 

 

Za kraj, preporucio bih dva odlicna dokumentarca: "Am Limit" i "Touching the Void". Medju planinarima a narocito alpinistima imaju status "kultnih" ostvarenja. Ostatak fotografija mozete pogledati na: PikesPeak. Uzivajte.

SRK_9111.jpg

 

Atačmenti



Komentari (38)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

bauer. bauer. 00:21 12.07.2009

...

Lepo komšo, mnogo lepo. Da nisi muško poslao bih ti jedno srce. Evo ti jedno za Rebeku, instead

E, da, ja se zalažem za padavine u planinama Kolorada, sneg, kiša... nema veze, šta god bilo, dobro je došlo
srdjan.pajic srdjan.pajic 00:33 12.07.2009

Re: ...

bauer.
Lepo komšo, mnogo lepo. Da nisi muško poslao bih ti jedno srce. Evo ti jedno za Rebeku, instead

E, da, ja se zalažem za padavine u planinama Kolorada, sneg, kiša... nema veze, šta god bilo, dobro je došlo


Fala Komso, ala si brz, svaka cast, jos nisam stigao da ispravim sve pravopisne i greske u kucanju!
Prenecu mom Detektoru pozdrave, srca i ostalo. Planiram da je uhvatim jednom da napise blog, kao moj gost, (i da to naplatim zestoko, kolacima), o svojim avanturama, posto je za razliku od mene obicnog pesaka kad su planine u pitanju, ona nekakav aplinista. Popela je Mount McKinley pre dve godine, iz drugog pokusaja, tu bi mogao lep i poucan tekst da se sastavi. Prosle godine je isla na Materhorn i tamo su odustali, opet zbog loseg vremena. Ma, vazno je da smo zivi i zdravi, a planine nece nikuda. Sem ako nisu vulkanskog porekla.

bauer. bauer. 00:42 12.07.2009

Re: ...

Planiram da je uhvatim jednom da napise blog, kao moj gost, (i da to naplatim zestoko, kolacima),

just, take it easy my friend. one cookie at the time. don't burn it all at once.
vishnja92 vishnja92 07:17 12.07.2009

Re: ...

to je jack :)
loader loader 00:36 12.07.2009

Miris stena i četina

Mmm... kako su divne planine !!
Unfuckable Unfuckable 00:58 12.07.2009

Rebeka

je pametna. I prati dešavanja okolo.
Sujetni ne prate i ginu.
Komplimenti za Rebeku.
srdjan.pajic srdjan.pajic 01:10 12.07.2009

Re: Rebeka

Unfuckable
je pametna. I prati dešavanja okolo.
Sujetni ne prate i ginu.
Komplimenti za Rebeku.


Ona prati zbivanja, a ja pratim nju .

vishnja92 vishnja92 07:18 12.07.2009

mnogo

ti lepo sve ovo
Jelica Greganović Jelica Greganović 10:01 12.07.2009

Re: mnogo

ti lepo sve ovo
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 11:42 12.07.2009

Re: mnogo

Jelica Greganović
vishnja92
ti lepo sve ovo
ti lepo sve ovo

ti lepo sve ovo
Kazezoze Kazezoze 13:54 12.07.2009

Re: mnogo

Predrag Brajovic
Jelica Greganović
vishnja92
ti lepo sve ovo
ti lepo sve ovo

ti lepo sve ovo

ti lepo sve ovo
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 15:05 12.07.2009

Re: mnogo

Kazezoze
Predrag Brajovic
Jelica Greganović
vishnja92
ti lepo sve ovo
ti lepo sve ovo

ti lepo sve ovo

ti lepo sve ovo

a naročito fotografije.
vishnja92 vishnja92 17:01 12.07.2009

Re: mnogo

Vojislav Stojković
Kazezoze
Predrag Brajovic
Jelica Greganović
vishnja92
ti lepo sve ovo
ti lepo sve ovo

ti lepo sve ovo

ti lepo sve ovo

a naročito fotografije.


Bojan Budimac Bojan Budimac 20:34 12.07.2009

Re: mnogo

Vojislav Stojković
Kazezoze
Predrag Brajovic
Jelica Greganović
vishnja92
ti lepo sve ovo
ti lepo sve ovo

ti lepo sve ovo

ti lepo sve ovo

a naročito fotografije.

a naročito fotografije
srdjan.pajic srdjan.pajic 23:33 12.07.2009

Re: mnogo

Bojan Budimac
Vojislav Stojković
Kazezoze
Predrag Brajovic
Jelica Greganović
vishnja92
ti lepo sve ovo
ti lepo sve ovo

ti lepo sve ovo

ti lepo sve ovo

a naročito fotografije.

a naročito fotografije


Hvala puno

njanja_de.manccini njanja_de.manccini 18:33 13.07.2009

Re: mnogo

srdjan.pajic
Bojan Budimac
Vojislav Stojković
Kazezoze
Predrag Brajovic
Jelica Greganović
vishnja92
ti lepo sve ovo
ti lepo sve ovo

ti lepo sve ovo

ti lepo sve ovo

a naročito fotografije.

a naročito fotografije


Hvala puno


Hvala puno

na ovom tekstu.

p.s. posle ithaca boulder je my favorite!
Doctor Wu Doctor Wu 09:21 12.07.2009

Opasne ti ove sličke

mada je meni i čitava Amerika najlepša iz vazduha, kad se leti s obale na obalu. Evo malo i o geologiji. Izgleda da ima svačega, i peščara, i granita (zapravo piše da je Pikes Peak veliki batolit od granita) i krečnjaka i dolomita... Baš lepo.
miloradkakmar miloradkakmar 09:24 12.07.2009

Izazovan

poduhvat . Lepo dočaravanje planinarske mudrosti i iskustva. Fotografije su za odmaranje očiju.

PS Pre koju godinu išao sam na Brankov gorb na Stražilovu. Bez problema sam se uspeo, ali sam imao velikih muka da siđem.
srdjan.pajic srdjan.pajic 23:42 12.07.2009

Re: Izazovan

miloradkakmar
poduhvat . Lepo dočaravanje planinarske mudrosti i iskustva. Fotografije su za odmaranje očiju.

PS Pre koju godinu išao sam na Brankov gorb na Stražilovu. Bez problema sam se uspeo, ali sam imao velikih muka da siđem.


Bravo za podhvat Milorade!

Silazenje je, iako po sistemu gravitacije sto bi rekao Gruf, prilicno zamorno, narocito kad nosis teret. Jeste da se ne zaduvas kao uzbrdo, ali obicno ubijes noge (kolena i stopala) jer non-stop amorituzes taj teret na ledjima. Ja sam obicno smrvljen na kraju i poslednjih pola milje mi uvek izgleda kao vecnost! Ali su zato planinarski stapovi majka mara za silazenje. Dugo sam ziveo u neznanju da su stapovi samo za matorane, dok a) nisam i sam postao mator i b) dok mi moj mnogo godina mladji drugara iz GSS-a nije rekao da sam budala i da nabavim stapove. Od kad ih imam mnogo lakse i brze picim nizbrdo a i ne povredjujem se vise (skocni zglobovi).

Jednom mi se desilo da sam se povredio na velikoj visini, na pecinarenju, samo sto sam izasao iz pecine, vec prilicno umoran. U nekoj strmoj kanjoncini, sva je sreca da sam imao stapove, inace bi morali da me nose nizbrdo, ili sto je najverovatnije, da mi nose ranac, dok ja bauljam dole sa improvizovanim stakama. Dva dobra stapa zamenjuju jednu sjebanu nogu.

Au, a sto se spava posle silaska! E, drago mi je da ti se svidjaju slike i prica.

Bojan Budimac Bojan Budimac 23:48 12.07.2009

Re: Izazovan

Silazenje je, iako po sistemu gravitacije sto bi rekao Gruf, prilicno zamorno

Negde sam nekad pročitao/čuo da se pri silaženju (nema veze stepenice il' planina) koriste mišići koji se inače ne koriste tako često. Znaš li nešto o tome?
srdjan.pajic srdjan.pajic 19:39 13.07.2009

Re: Izazovan

Bojan Budimac
Silazenje je, iako po sistemu gravitacije sto bi rekao Gruf, prilicno zamorno

Negde sam nekad pročitao/čuo da se pri silaženju (nema veze stepenice il' planina) koriste mišići koji se inače ne koriste tako često. Znaš li nešto o tome?


Ja mislim da je upravo to razlog. Ali je zanimljivo kako ti treba samo par dana trckaranja po planini da se potpuno adaptiras i da uopste ne osecas da nosis nesto, bilo gore, bilo dole. Sve prestane da te boli i lak si ko perce (narocito ujutro, dok si jos odmoran). Dodatni faktor je naravno i visina, mada se i na nju brzo naviknes, barem dok ne postane bas preterana. Na > 6-7000m ja mislim da se niko ne navikava.
thug_b thug_b 16:25 12.07.2009

ne mogu da verujem da nisi uslikao voz!

razumem da nisi u polasku jer si se cuvao za prirodu, ali sto se nisi spremio u povratku da ga uslikas?
e, a na onom linku sto si dao ima videos sa vozom, pa ima voz u snegu, pa voz prolazi pored vodopada... ha, ha - obucite cicu.

e, sad: treba goste negde da vodim i ove godine. a gosti su mi matori (mada pice znas kako, mi se uvek na najvise penjemo i nastavljamo stazom i kad se svako normalan okrenuo na levo krug, ali ne mogu bas povrede da rizikujem). elem, ne znam gde sve ima i neki grad i neka cuvena priroda blizu. pa par dana da budemo u zanimljivom gradu a onda na par dana pravac u neku strava priordu.
gledam ja i sama po netu ali ako imas (ili neko drugi) neku takvu kombinaciju iz prve ruke da pohvalis - please! prosli put smo vitlali po SF-u, pa se iz njega za pola sata sjurili u sred gustih redwoods, i na obale tihog - ooo, kako nam je bilo lepo, toliko da gubim nadu da cu takav aranzman umeti da ponovim.

p.s: veverica rules:)
srdjan.pajic srdjan.pajic 00:14 13.07.2009

Re: ne mogu da verujem da nisi uslikao voz!

thug_b
razumem da nisi u polasku jer si se cuvao za prirodu, ali sto se nisi spremio u povratku da ga uslikas?
e, a na onom linku sto si dao ima videos sa vozom, pa ima voz u snegu, pa voz prolazi pored vodopada... ha, ha - obucite cicu.

e, sad: treba goste negde da vodim i ove godine. a gosti su mi matori (mada pice znas kako, mi se uvek na najvise penjemo i nastavljamo stazom i kad se svako normalan okrenuo na levo krug, ali ne mogu bas povrede da rizikujem). elem, ne znam gde sve ima i neki grad i neka cuvena priroda blizu. pa par dana da budemo u zanimljivom gradu a onda na par dana pravac u neku strava priordu.
gledam ja i sama po netu ali ako imas (ili neko drugi) neku takvu kombinaciju iz prve ruke da pohvalis - please! prosli put smo vitlali po SF-u, pa se iz njega za pola sata sjurili u sred gustih redwoods, i na obale tihog - ooo, kako nam je bilo lepo, toliko da gubim nadu da cu takav aranzman umeti da ponovim.

p.s: veverica rules:)


E, u pravu si, mada tj voz spolja ne izgleda nista drugaciji nego bilo koji obican voz, pa mi nesto nije bilo interesantno. Malo je i nezgodno da slikas jer tu gde bi bilo zgodno da pridjes je uska ulica i kad stanes blokiras saobracaj totano, tako da nisam ni pokusavao. Zato sam okacio link, da se poluizvadim.

Cuvaj te matore, nadji im nesto sto nije mnogo samoubilacko. SF je zakon, jer em mozes po gradu, jal biciklom, jal kolima, em mozes po sumi, em mozes po vodi. Ali evo, mozda cak interesantniji od SF-a je Sijetl (nemoj samo da kazes Wu-u da sam ja ovo rekao , zakazace mi tucu u dvoristu posle bloga ) i ima sve te elemente koji su ti interesantni. Dakle, fenomenalan je kao grad u svakom aspektu, a odma iza grada ti je recimo Snoqualmie Falls (hehehe, secas se Twin Peaks-a naravno, bas sam se vratio pre sat vremena odatle, cherry pie je jos uvek odlican;-)). Pa Olimpija poluostrvo preko puta, mozes ferijem, mozes okolo, mozes sa ove strane Puget- Sound-a, mozes pored Pacifika. Plus vreme je sada nevidjeno lepo! Da ne pominjem i San Juan i Lopez ostrva tamo gore na severozapadu (ide ti trajekt iz Anakortesa)

Ovaj moj kraj, Kolorado, pogotovu centralni deo je odlican sto se tice planincina i tih cuda, ali nema metropole vredne pomena (mislim, Denver je kao neki grad i recimo da je cak poluinteresantan kad se poredi sa drugim USA gradovima te velicine, ali meni su svi ti gradovi (uz izuetak SF-a i Sijetla), New York-ovi u pokusaju. Ima zato puno malih gradica tipa ovog Manitu Springsa, u kojima mozes da se lepo smestis i da odatle cunjas okolo. Plus da ne pominjem tople izvore na svakom cosku (prakticno svaki gradic sa imenom koje se zavrsava na "Springs" ih ima. Estes Park je mali gradic iz koga se ulazi u Rocky Mountain nacionalni park, ali ces ga izgunstirati za jedno popodne i pogotovu poslednjih nekoliko godina je postao prava turisticka zamka. Lep je, ali sarmantniji van sezone.

Mozes u skoro svakoj drzavi da nadjes po nekoliko dobrih mesta, ali bas tu kombinaciju veliki grad + super priroda u okolini, malo teze. Ja ne poznajem toliko drzave srednjeg zapada, u principu nista istocno od Kanzasa, mada sam pecinario u Kentakiju. Znam malo bolje ovo na drugu stranu, pa ako suzis malo izbor, mogu da se prisetim sta sam tu obisao pa da ti dam nek predlog. Ako batalis gradsku pricu i interesuje te samo priroda, a bliza ti je zapadna obala, onda nema sta da se mislis - vodi ih u Josemite. To sam vec sto puta rekao - za mene nema lepseg mesta na kugli zemaljskoj, barem u ovom malom delu koji sam do sada sacnuo, eto.


thug_b thug_b 04:44 13.07.2009

Re: ne mogu da verujem da nisi uslikao voz!

prehvala ti na odgovoru. tako sam i ja cenila iz svoje sobe, ali bas isto, casna rec:) ako sad nova putovanja ne budu toliko impresivna znacu da nije zato sto se nisam lepo raspitala. osim toga, hvala i jer sam uhvatila sebe kako se vise ne pitam da li 'vamo ili tamo i kako cu, nego planiram kojim redom da krenem, t.j. planiram umesto sto sanjarim i odugovlacim:)

a to sto si pomenuo olimpiju i cherry pie iz tween peaks-a, sad cu da kazem drugovima, nece mi verovati - duga je to prica... samo da znas - isti smo k'o dva brata:))) samo sto ti volis da se pentras uz planinu, kroz cetinare i ka kamenom vrhu, a ja uz i niz brda, kroz travu i pesak i blizu neke vode, pacifika po mogucstvu. to nije voda, to je nasmejano zivo bice i moj drugar:)

odoh da sljakam, treba necim da platim putesetvija.

a tebi jos jednom hvala, i za tebe i rebeku (sto volem to ime:) malo osvezenja - zasluzili ste!!!
(jeste od prosle godine ali nije uopste bajato, skroz sveze:)
voda,
lubenica,
pozdrav:)
srdjan.pajic srdjan.pajic 19:33 13.07.2009

Re: ne mogu da verujem da nisi uslikao voz!

thug_b
prehvala ti na odgovoru. tako sam i ja cenila iz svoje sobe, ali bas isto, casna rec:) ako sad nova putovanja ne budu toliko impresivna znacu da nije zato sto se nisam lepo raspitala. osim toga, hvala i jer sam uhvatila sebe kako se vise ne pitam da li 'vamo ili tamo i kako cu, nego planiram kojim redom da krenem, t.j. planiram umesto sto sanjarim i odugovlacim:)

a to sto si pomenuo olimpiju i cherry pie iz tween peaks-a, sad cu da kazem drugovima, nece mi verovati - duga je to prica... samo da znas - isti smo k'o dva brata:))) samo sto ti volis da se pentras uz planinu, kroz cetinare i ka kamenom vrhu, a ja uz i niz brda, kroz travu i pesak i blizu neke vode, pacifika po mogucstvu. to nije voda, to je nasmejano zivo bice i moj drugar:)

odoh da sljakam, treba necim da platim putesetvija.

a tebi jos jednom hvala, i za tebe i rebeku (sto volem to ime:) malo osvezenja - zasluzili ste!!!
(jeste od prosle godine ali nije uopste bajato, skroz sveze:)
voda,
lubenica,
pozdrav:)



Fala, fala, e, odo i ja da sljakam. Ista prica, mislim ovo oko lifestyle-a.
aleksandra1966 aleksandra1966 00:05 15.07.2009

Re: ne mogu da verujem da nisi uslikao voz!

Iz perspektive Vankuvera, Sijetl nije bas tako velicanstven. Vredi doci i videti, a nije daleko od Sijetla .
Pozdrav iz tmurnog Vankuvera!
topcat topcat 21:02 12.07.2009

...

bjutiful!

zavidim vam ponekad...iz perspektive NY smoga : ))
srdjan.pajic srdjan.pajic 19:32 13.07.2009

Re: ...

topcat
bjutiful!

zavidim vam ponekad...iz perspektive NY smoga : ))


Eh, smog, sta to bese?
crossover crossover 00:10 13.07.2009

Баш је добро

и ове фотографије овде и оне на Пикаси.
Јел’ ово D300 или онај мали?
srdjan.pajic srdjan.pajic 19:31 13.07.2009

Re: Баш је добро

crossover
и ове фотографије овде и оне на Пикаси.
Јел’ ово D300 или онај мали?


300. Mali (Coolpix5000) nosim samo u pecine, narocito kad ima neko opasno puzanje. Ili na visednevni teren, pa preispitujem svaki gram tezine koji treba da vucem. Tad i od hrane zakidam. Mogu mnogo vise da gladujem (to jest da se grebem od drugih) nego sto mogu da grbacim u kicmatransu.
mirelarado mirelarado 02:18 13.07.2009

:)))

Лепа прича, лепе фотографије, леп подухват. Мудра поука: треба знати када стати. Као што кажеш, напићете му се крви следећи пут.
albicilla albicilla 08:06 13.07.2009

touching the void

... mi je kum dao na dvd-ju, nikako da ga pogledam.. valjda sto iz iskustva znam da se visina, gledana odozgo, zove dubina (misao je iz knjige beogradskog planinara i profesora raska dimitrijevica "ka visinama i cutanju", uglavnom o njegovim turama julijskim alpima, objavljena negde sredinom xx veka, opisuje iskustva iz 1930-ih - preporucujem)

pokojni slovenacki alpinista nejc zaplotnik je u svojoj knjizi "pot" (put) rekao: mnogo je teze odreci se cilja, nego osvojiti ga
shumska shumska 12:20 13.07.2009

kolorado šumski ljudi:)

heh, najlepši letnji blog, ever.
doputovah i već sam 4 puta pregledala fotke (topeći se od ovih predela, visina, zelenog)i priču. ti i rebeka carevi, sličke sjajne. divota jedna
još i dokumentarci, vrh
srdjan.pajic srdjan.pajic 19:28 13.07.2009

Re: kolorado šumski ljudi:)

shumska
heh, najlepši letnji blog, ever.


Ne samo da je blog lep, nego nema drugih postova da mu ugroze nisumnjivi primat Otisli ljudi na more, ko ce bre da se zahebava sa pisanjem, osim ovih koji more nemaju na manje od 2000 milja okolo.
anastasija.p anastasija.p 02:35 14.07.2009

Re: kolorado šumski ljudi:)

Stvarno je mnogo lepo :)

Pozdrav
A
aleksandra1966 aleksandra1966 23:18 14.07.2009

Pikes Peak

Kakva slucajnost! Pre tri dana smo se vratili iz Kolorada i jedna od atrakcija koje smo cekirali tamo jeste Pajks Pik.Doduse, popeli smo se kolima.Sa petoro dece drukcije nije moglo, ali smo ispenjali neke family friendly vrhove u okolini Fort Kolinsa.
Srdacan pozdrav od nekadasnjeg beogradskog planinara i alpiniste!
P.S.
Muz ima u opusu skoro pa ispenjan Denali, tj McKinley.Zaustavila ih oluja skoro na vrhu.Ali, planina stoji i moze da ceka.
srdjan.pajic srdjan.pajic 00:03 15.07.2009

Re: Pikes Peak

aleksandra1966
Kakva slucajnost! Pre tri dana smo se vratili iz Kolorada i jedna od atrakcija koje smo cekirali tamo jeste Pajks Pik.Doduse, popeli smo se kolima.Sa petoro dece drukcije nije moglo, ali smo ispenjali neke family friendly vrhove u okolini Fort Kolinsa.
Srdacan pozdrav od nekadasnjeg beogradskog planinara i alpiniste!
P.S.
Muz ima u opusu skoro pa ispenjan Denali, tj McKinley.Zaustavila ih oluja skoro na vrhu.Ali, planina stoji i moze da ceka.


Eh, svet je mali! Pa javite se nekad kad svracate u ove pasivne krajeve, nije da bas da ne znamo sta cemo od posetilaca .

Denali su prilicno ozloglaseni, zli jezici kazu da ih je teze ispenjati od Everesta, na koji te za pare serpasi iznesu na vrh, dok ovde ima da radis ko Deda Mrazov jelenko, da izvuces na sankama sva svoja sranja do poslednjeg logora pred vrh. Ali nisam ja ekspert za to, cu da pitam zenu da pise blog, kao sto vec rekoh ranije.



astrid92 astrid92 19:45 17.07.2009

Planina

Za kraj, preporucio bih dva odlicna dokumentarca: "Am Limit" i "Touching the Void". Medju planinarima a narocito alpinistima imaju status "kultnih" ostvarenja. Ostatak fotografija mozete pogledati na: PikesPeak. Uzivajte.

Sad sam tek primetila ovaj blog.

"Touching the Void" je izuzetan! Meni se dopao i "Cerro Torre" (nije dokumentarac), a znam i neke koji prate serijal "Everest: Beyond the Limit". Možeš da ga skineš sa neta.

Lep ti je ovaj Pikes Peak, ali meni je lepši Durmitor. Nadam se da si bio. Možeš da se bez opreme popneš na sve vrhove, obiđeš Ledenu pećinu, sva jezera (Škrčko je predivno), vidiš razne geološke formacije (napr. Šareni Pasovi), itd.
Jedino je malo problematičan prelaz od Savinog Kuka do Šljemena, tu sam se isprepadala pri povratku.

Pozdrav!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana