Moj omiljeni casopis je „Politikin zabavnik“. Ne secam se tacno kad sam dobio prvi broj, ali znam da ih imam puno, puno. Svi stoje na mojoj komodi u sobi, od najstarijeg broja, pa do najnovijeg. Oni sa najlepsim naslovnim stranama su na kaucu. Svako jutro kad ustanem, i namestim krevet, poredjam i „Zabavnike“. Ako neko slucajno hoce da legne, ja ih sklonim, ali uvek kazem „Vratice ti!“ I kad obecajuda ce sve vratiti, pustim ih.
Seka mi kupuje „Zabavnik“ svakog petka, i novi broj me uvek ceka kad se vratim iz skole. Ali jednom ga nije bilo, donela ga je tek uvece. Ja sam se naljutio, i od tada joj uvek u cetvrtak kazem „Kupice ti seka „Zabavnik!“ Za svaki slucaj, da ne zaboravi opet. Kad smo bili na moru, nigde nije bilo „Zabavnika“ i onda smo otisli u Canj i tu sam ga nasao. Cika sto prodaje je rekao:“Vidju delije, oces Zabavnik?“ I ja sam odgovorio: „Oces Zabavnik“. Cika mi ga je dao, dosao je tata i platio i tako sam imao „Zabavnik“ i na moru. Sledeceg petka smo se vec vratili kuci, i opet mi ga je seka kupila.
Ja mnogo volim da gledam „Zabavnik“, ali ga ne citam. Umem ja da citam, onako da pretvorim slova u reci, i reci u recenice, ali recenice mi beze, nece lepo da se spoje. Kad procitam jednu, zaboravim sta je bilo u onoj pre. I tako, ja ih jurim, one beze, ja se iznerviram i onda samo gledam slike. A u „Zabavniku“ uvek ima nekih lepih slika. I volim onaj deo sa ukrstenicama. Jednom sam celu ukrstenicu resio sam. Trebalo je da se nadju glavni gradovi, a ja znam sve glavne gradove. Naucio sam ih sa vremenske prognoze. A omiljeni mi je Stokholm, nekako bas lepo zvuci.
Svidja mi se Stokholm, ali ne bih voleo da putujem tamo. Ja inace ne volim bas da putujem. Najlepse mi je u mojoj sobi. Volim ja kad idem na more, i kad idem na rekreativnu, ali uvek sam u nekoj tudjoj sobi, stvari su skroz na pogresnim mestima, krevet nije tamo gde sam ja navikao, pa mi se to uopste ne svidja. I kad mi je lepo, ja uvek brojim dane do povratka kuci. Ako mi kazu da se vracamo u petak, ja brojim ovako: „ponedeljak, utorak, sreda, cetvrtak, petak, subota, nedjelja, ponedeljak, utorak, sreda, cetvrtak, petak i gotovo! Idemo kuci!“
Evo bas sutra idem na selo. Tamo je mnogo lepo, ima puno trave i moze svuda da se trci. Tu sam po ceo dan ispred kuce, igram se, pricam, pevam. Ali ipak, jedva cekam da se vratim u moju sobu, da legim u svoj krevet, i sto je najvaznije, da vidim jesu li mi flomasteri i „Zabavnici“ na svom mestu.
Subota, nedjelja, ponedeljak, utorak, sreda, cetvrtak, petak, subota, nedjelja, ponedeljak, utorak, sreda, cetvrtak, petak, subota, nedelja i gotovo. Idemo kuci!