„Čovjek je tek onda zaboravljen, kada mu je ime zaboravljeno." (Gunter Demnig)
© Jochen Staadt
Mesingane pločice se nalaze na trotoaru ispred kuće, posljednjeg dobrovoljno izabranog prebivališta. S tog mjesta put je najčešće vodio u prisilna prebivališta, poznatija kao koncentracioni logori ili logori smrti. Ovo kamenje s mesinganom pločicom, na kojoj uz „Ovdje je živio/la" stoji ime osobe, njen datum rođenja i odlaska u logor, održava živim sjećanje na ljude koji su tu nekada živjeli.
Od 1990. Gunter Demnig organizira i sudjeluje u akcijama (pod)sjećanja na žrtve nacističkog režima. Prva akcija je bila Podsjećanje na deportaciju Sinti i Roma iz Kölna 1940. godine. Ideju za projekt Stolpersteine (Kamenje spoticanja) je razvio još 1993., a namjera je bila da se poimence očuva sjećanje na progon i masovno uništenje Jevreja, Roma, homoseksualaca, Jehovinih svjedoka, pripadnika grupa otpora, te žrtava eksperimenata s eutanazijom u vrijeme nacional-socijalizma u Njemačkoj, ali i šire.
Do postavljanja prvog kamena s pločicom protekle su dodatne 4 godine, a postavljena je u berlinskom multietničkom firtlu Kreuzberg. Taj prvi kamen je postavljen bez odobrenja nadležnih, koji su akciju smatrali narušavanjem građanskog mira, a legalizacija je postignuta tek 3 godine kasnije.
Od 2000. godine do kraja septembra ove godine umjetnik je postavio oko 12 500 kamenova s mesinganim pločicama u 277 gradova i sela širom Evrope. Svaki kamen s ugraviranim imenom na mesinganoj pločici podsjeća na jedan ljudski život. Prve pločice van Njemačke su bile postavljene na 12 različitih mjesta u Austriji i Mađarskoj.