Opste poznata stvar je da Novi Beograd prednjaci po broju pasa lutalica. Moj blok je, sigurna sam, ubedljivo na prvom mestu po mackama. Ima i velikih, i srednjih, i malih, i sasvim malih, i uskoro ce prispeti nova generacija, gledajuci stomacice buducih mama-macaka. Oko moje zgrade ih je trenutno oko 40. Posto sam zasadila oko zgrade cvecnjak, ispada mu nekako normalno da bas nisam odusevljena tolikim brojem macaka, jer nikako ne mogu da zastitim svoje cvece od njih. Sama sam kriva sto im rastresita zemlja mog vrta veoma prija za valjanje, cesanje i, hm, "djubrenje". Hajde da zanemarimo sve to.
Nekolicina stanara visih spratova hrane te mace bacajuci preko balkona sve i svasta: hleb, koske, ljuske od jaja, polutrulo voce i povrce. Asortiman dnevnog menija je dopunjen ukakanim pelenama, prezervativima, pikavcima, polomljenim casama, a bogami i ziletima. Da nam macori budu izdepilirani. Ionako se stalno pare (ko jos veruje u februar). Kada udjete u blok zbunice vas na desetine macaka koje po vasceli dan mirno sede sa pogledom uperenim u terase odakle stize "hrana."
Tu je i penzionerka koju vecito mozete videti u kontejnerima. Prevrce golim rukama po njima, a onda, valjda nesvesno, provuce ruke kroz kosu. Ako vam u susret ide 20-ak macaka znajte da cete i penzionerku ubrzo videti. Fascinantno je to da ona ima 18 "svojih" macaka koje uredno, posle "vecere" iz kontejnera, nosi u svoj stan, jer joj, kako kaze, neko truje mace. I svaka ima svoje ime: Tasa, neizbezni Marko, Laza... Tu je i Bilja, Mira, Kasandra... (izvinjavam se onima cije sam ime pomenula).
Po dnevnom meniju macaka znamo kada je komsija, penzionisani doktor, primio svoju penziju. Tu su teglice izmiksane djigerice, sveza krilca, fileti ribe. Ponekad mi se cini da se macke bolje hrane, no sto ja hranim svoje dete.
Korist od toga imaju i misevi, a bogami i vidjeni pacovi. Njih nema ko da lovi. Njih stanari zgrade pokusavaju da (bezuspesno) truju.
U podrumu se desava sledece. Mi koji zivimo u podrumskim vesernicama i garazama, pride, uz macke, dobijamo i na hiljade buva (nije hiperbola), jer su tu kontejneri i raznobojne cinijice za macju hranu i vodu. Normalno je (?!) da niko od stanara nece da silazi u podrum i baca smece. To ja radim cisteci svoju bastu.
Tu je i jedan pas koji ima neku bolest, gotovo da nema dlaku i stalno se cese (vrsta psorijaze kako mi rece penzionerka). Macici svakodnevno umiru, leze po travnjacima na kojima se igraju deca. To je od "slinavca" kako mi rece penzioner-doktor.
Da skratim "meracenje." Par ljudi bukvalno maltretira celo naselje. Tu su i verbalni sukobi, i fizicki obracuni. Kazu da penzionerka najjace udara. Kako ta zena ne dobije neku bolest ostaje enigma.
Dolazila bezbroj puta gradska inspekcija. Narede, i, kako obicno biva, krene sve po starom. Ona ima pravo da hrani. Zakon joj ne brani. Ona "svoje" mace sklanja, a tudje zatvara u zajednicke podrume koje godinama drzi pod svojim katancem. Tek da prenoce.
Kako bi ste se vi osecali kada bi vam se gosti stalno cesali?
Pitanje postavljam narocito ljubiteljima zivotinja: Da li su i buve zakonom zasticene? Smem li ih daviti u posudi sa vodom, posto nemam 100 ruku da ih lovim i ubijam na "civilizovan" nacin?
Ima li pomoci?
Cekajte, nesto me svrbi lakat.