.

Aleksandar Vasović RSS / 06.07.2009. u 10:52

.

Atačmenti



Komentari (31)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

dragoljub92 dragoljub92 11:17 06.07.2009

Komentari (0)

важно да смо у британику,сад док смо тамо није опасно.

ја читао својевремено да је пртпоставкла да је право презиме обилића кобилић а да је то народни песник уобличио,али несмем даље је ћр мр ови антиантифашисти да саране јер је то забога неки комунистички историчар,па још и пуковник у зна се омрзнутом јенеау,даклем што рече другарица блогерица тутим.
Exitus Letalis Exitus Letalis 12:32 07.07.2009

Re: Komentari (0)

čija je ovo pesma?!?!?!?



nema toga oko čega se nećemo zakrviti.... obilić, ruse kose curo imaš... šta god!
il što bi se reklo - besposlen pop jariće krsti!!!!
sentinel26 sentinel26 21:08 07.07.2009

Re: Komentari (0)

Exitus Letalis
čija je ovo pesma?!?!?!?
nema toga oko čega se nećemo zakrviti.... obilić, ruse kose curo imaš... šta god!
il što bi se reklo - besposlen pop jariće krsti!!!!

Pa šta bi naposljetku, čija je ta pjesma ?
Exitus Letalis Exitus Letalis 21:19 07.07.2009

Re: Komentari (0)

Pa šta bi naposljetku, čija je ta pjesma ?

pa, vidiš... svačija i ničija, al za mržnju podobna...
ko obilić... koji nije dokazano da je postojao...
pesma bar postoji.
sad, ko je od koga marnuo, neće se nikad saznati...
al da ćemo se i oko toga krviti, to je sigurno...
loader loader 11:34 06.07.2009

Miloš je " Naš "

Žestoka je ta otimačina. Izaziva kikot.
Jer,
Miloš Obilić nije ni postojao!
Aleksandar Vasović Aleksandar Vasović 11:37 06.07.2009

Re: Miloš je " Naš "

samo nema dokaza da je postojao, što ne znači da nije. a murata je neko fakat rasporio, odnosno isti nije umro u svom krevetu okružen potomcima. sem ako od jeda što mu operacija na polju kosovu ne polazi za rukom nije izvršio seppuku ili mu je konce smrsio lično sin mu bajazit ilderim, pa je onda optužio navodnog srpskog nindžu.
loader loader 11:54 06.07.2009

Re: Miloš je " Naš "

samo nema dokaza da je postojao,
Slažem se. Tako treba zaključivati.

A da je Muratovića rasporio neko iz redova tadanje srpske vojske skoro je isključeno. Pustili ga stražari, jer je bio lep, pametan i ljubazan, da sa perorezom priđe i bocne Muratovićevu džigericu! Hm... U to veruju samo najrevnosniji mitomanijaci.

Ta konstrukcija je potekla iz turskih izvora. Muratoviću je zapravo presudio neko od njegovih ambicioznih sinova, pa je zatim proturio vest kako je neki Srb na podmukao, neviteški način izvršio ubadanje. To je ujedno i početak negativne kampanje protiv čitavog srpskog naroda, koja traje i dan-danas, jer su svi ljubomorni na naše nebeske navike i prirodno date prednosti u odnosu na druge, manje obdarene i manje pravedne narode.
alselone alselone 11:57 06.07.2009

Re: Miloš je " Naš "

loader

A da je Muratovića rasporio neko iz redova tadanje srpske vojske skoro je isključeno. Pustili ga stražari, jer je bio lep, pametan i ljubazan, da sa perorezom priđe i bocne Muratovićevu džigericu! Hm... U to veruju samo najrevnosniji mitomanijaci.
Ta konstrukcija je potekla iz turskih izvora. Muratoviću je zapravo presudio neko od njegovih ambicioznih sinova, pa je zatim proturio vest kako je neki Srb na podmukao, neviteški način izvršio ubadanje. To je ujedno i početak negativne kampanje protiv čitavog srpskog naroda, koaj traje i danas, jer su svi njubomorni na naše nebeske navike i prirodno date prednosti u odnosu na druge, manje obdarene i manje pravedne narode.


Vrsni poznavalac.
libkonz libkonz 11:58 06.07.2009

Re: Miloš je " Naš "

Muratoviću je zapravo presudio neko od njegovih ambicioznih sinova, pa je zatim proturio vest kako je neki Srb na podmukao, neviteški način izvršio ubadanje.

Da nisi to lično video?

loader loader 18:09 06.07.2009

Re: Miloš je " Naš "

Video je prijatelj jednog mog komšije. Eto, baš pre neki dan, bojažljivo je to što je video ispričao. Veli, niko mu ne bi verovao ako glasnije kaže. A možda bi ga opet izbacili s posla, kao 1988, kad je lanuo da nam SM i njegovo vitlanje po Kosovu nikakvo dobro doneti neće, nego samo propast. Sad radi kod privatnika, kod nekog tipa koji se tokom rata obogatio, a koji je u ono vreme, vreme zapleta, žestoko branio SM i napadao sve ostale, ljude i narode. Posle se iz parola preselio u profit. Kaže prijatelj mog komšije da bi mu se kod tog tipa verovatno, opet, desila noga ako bi rekao to što je video, jer je protivno onome što inače tvrdi kolektivna srpska napala.
Exitus Letalis Exitus Letalis 12:37 07.07.2009

Re: Miloš je " Naš "

a murata je neko fakat rasporio, odnosno isti nije umro u svom krevetu okružen potomcima.

pa laušević, zna se:)))

kad je šotra snimio onaj užasno smešni film "kosovski boj", u rahmetli nolitu, sada zekstra, pojavi se slika, ulje na platnu, poveliko, murata "od učkura pa do bijela grla" raspori ovaj naš.
kod murata glava ljube tadića a kod našeg lauševića.
dokle može da ide to ludilo... koje traje?
loader loader 16:04 07.07.2009

Re: Miloš je " Naš "

dokle može da ide to ludilo... koje traje?
Trajaće, sve dok se ne završi Boj na Kosovu u glavama naših komšija, kolega, rođaka, školskih drugova, poznanika, polupoznanika, profesora, oficira, seljaka, radničke klase, kriminalaca, intelektualaca, penzionera...

Ne znam zašto... ali sve nešto imam utisak da će to da se otegne...


sentinel26 sentinel26 11:56 06.07.2009

Slučajno ili namjerno

svi se pecate na pisca te knjige iako priča o navodnom albanskom porijeklu viteza koji je na prevaru prišao do turskog sultana i usmrtio ga nije od juče.

Svi pokušavate da u svojoj razjarenosti lupate šamare svima naokolo.
Aboridžini još nijesu saznali za njega inače bi i oni pokušali da vam ga "otmu".

Nijedan od vas neće da se pozove na turske izvore. Zašto ?

Valjda oni najbolje znaju ko je ubio njihovog sultana.

Tamo istina ima veoma malo podataka o njemu ali taj najvažniji je ipak zapisan a to je da je u pitanju Srbin.

To što su oni interesovanje za njegov identitet sveli na najmanju moguću mjeru, iz razumljivih razloga, da su mogli zapisali bi da je sultan slučajno poginuo ali nijesu mogli (htjeli ) lagati svoje ratnike.

Od svojih predaka nikada nijesam čuo da da su vam Crnogorci otimali Miloša, ne znam za ove druge od kojih se prepadate, ali sa te strane možete biti sigurni.
Iz Zete niko nije učestvovao u Boju na Kosovu jer ih Lazar nije ni zvao a nije ni mogao jer ih je prije toga tri puta vojskom napadao ( i doživio poraze ) .

Nemam ništa protiv i ne smeta mi da se epske pjesme obradjuju na način kako to radi Rambo, ali pjesma o pogibiji popa Mila Jovovića nije pandan nekoj drugoj iz kosovskog ciklusa, a ni recept za njihovu obradu. Čisto sumnjam da bi ovdje to nekome i dozvolili.
U toj pjesmi se ne brani sloboda već čast zbog klevete. Ne vjerujem da vam nije nepoznato da i danas ima ljudi koji su spremni da se od klevete brane na sličan način.
Možda vama ne znači ništa, ali meni znači, ja sam prvi put za pjesmu o popu Milu Jovoviću čuo od jednog Mušovića, potomka nikšićkih kapetana sa kojim sam bio prijatelj. Njegove potomke nažalost ne poznajem.

Nekoliko riječi iz originalne pjesme su zamijenjene ali to je više (po meni ) usmjereno na povećanje tiraža a manje na umanjenje same pjesme.
Aleksandar Vasović Aleksandar Vasović 12:05 06.07.2009

Re: Slučajno ili namjerno

sentinel - kad već (kao što vam ime kaže) - čuvate - ime lik i delo - ajde pročitajte ceo blog još jednom, razmislite o onome što je pisac hteo da kaže, pa se onda javite sa novim opservacijama.

što se pesme o smrti popa mila jovovića tiče, smatram da je ovim rambo amadeus, odnosno gradjanin pušić antonije, načinio antologijski pomak u domaćoj muzici. i istu iskreno obožavam.

a vaše koljeno, čojstvo i prijateljstvo sa mušovićima "niki" ne ugrožava niti osporava.


Ne vjerujem da vam nije nepoznato da i danas ima ljudi koji su spremni da se od klevete brane na sličan način.


tužbom & odštetom?

i još jednom da citiram sebe o'zgo

pušić antonija sam postavio gore jer sam fan pomenutog autora i načina na koji je uglazbio epsku & deseteračku pesmu o počivšem jovović milu.


sentinel26 sentinel26 12:30 06.07.2009

Re: Slučajno ili namjerno

Aleksandar Vasović
sentinel - kad već (kao što vam ime kaže) - čuvate - ime lik i delo - ajde pročitajte ceo blog još jednom, razmislite o onome što je pisac hteo da kaže, pa se onda javite sa novim opservacijama.
Tekst g. B. od kojega i o kojem ste počeli blog nije prvi na ovu ili sličnu temu na ovom blogu.

Po istom kriterijumu ja mogu da izvedem zaključak da vi nijeste dobro pročitali moj tekst. Kada govorite o "čuvanju" imena, lika i djela budite precizniji, možda "čuvam" pogrešnoga pa nastradam.
što se pesme o smrti popa mila jovovića tiče, smatram da je ovim rambo amadeus, odnosno gradjanin pušić antonije, načinio antologijski pomak u domaćoj muzici. i istu iskreno obožavam.

Već sam se izjasnio da nemam ništa protiv takve obrade pjesama i nadam se da će ovo potvrdjivanje biti dovoljno.
Male izmene u pjesmi shvatio sam kao želju za većim tiražem bez nanošenja štete kvalitetu i smislu pjesme.
a vaše koljeno, čojstvo i prijateljstvo sa mušovićima "niki" ne ugrožava niti osporava.
Zadovoljan sam i zahvalan na ovoj informaciji.
aleks-black aleks-black 12:36 06.07.2009

Re: Slučajno ili namjerno

samo da primetim...
pušić antonija sam postavio gore jer sam fan pomenutog autora i načina na koji je uglazbio epsku & deseteračku pesmu o počivšem jovović milu.

Ova pesma nije deseterac.... klasican osmerac...

Aj sad nastavite...
Aleksandar Vasović Aleksandar Vasović 12:38 06.07.2009

Re: Slučajno ili namjerno

veli Vladika Rade

Svat Turčin

Ilderime, svečev buzdovane,
malo li ti bi krstove vjere
međ' istokom i među zapadom
da istrčeš hata krilatoga,
damaskiju da krvi napojiš,
da najstrašnim postaneš šehitom,
no se diže da Fatimu ćeraš,
jedinicu svetoga Proroka?
Tu sagr'ješi Bogu i Proroku;
ko im skrivi, on im grdno plati!
Al' ti prosto dinovo mlijeko
kada Bosni salomi rogove,
kad sve pokla što ne posuneti ;
samo fakir ostavi fukaru
da nas služi, a pred krstom tuži.

Svat Crnogorac

Obiliću, zmaju ognjeviti,
ko te gleda, bliješte mu oči!
Svagda će te svetkovat junaci!
Mrcino nam krunu ne upušti
kad padiši stade pod vilice,
kada dinu zagazi u čorbu.
Sat te viđu na tvojega Ždrala
đe razgoniš kod šatora Turke.
Što će biti, ko će ugoditi?
Srb i Turčin ne slaže se nigda,
no će prije more oslačati.
Aleksandar Vasović Aleksandar Vasović 12:41 06.07.2009

Re: Slučajno ili namjerno

Ova pesma nije deseterac.... klasican osmerac...


pardon, pardon...
angie01 angie01 12:05 06.07.2009

kad smo vec s rambom pocheli, predlazem:

shumska shumska 12:13 06.07.2009

zagrobna poruka

e, Obiliću, izvini što te smaramo
Aleksandar Vasović Aleksandar Vasović 12:22 06.07.2009

Re: zagrobna poruka

shumska
e, Obiliću, izvini što te smaramo


imam amandman:

navodni srpski plemiću (za kojeg nemamo materijalnih dokaza da je postojao), a koji si prema predanju ubio murata - izvini što te smaramo

jer nepouzdana (zaista i najozbiljnije nije uvek pouzdana) wikipedia, pozivajući se na Emmert, "Milos Obilic and the Hero Myth." Journal of the North American Society for Serbian Studies 10 (1996), Emmert, "The Battle of Kosovo: Early Reports of Victory and Defeat." In Kosovo: Legacy of a Medieval Battle (1991). Repoduced online at De Re Militari. The Society for Medieval Military History. ^ Emmert cites V.V. Makušev, "Prilozi k srpskoj istoriji XIV i XV veka," Glasnik srpskog ucenog društva 32 (1871): pp. 174-5. ^ Ahmedi, ed. Olesnicki, "Turski izvori o Kosovskom bo ju." Glasnik skopskog naucnog drustva 14 (1934): 60-2, as cited by Emmert below.
^ Oruc, Tevarih I Al-i Osman, as cited by Emmert. ^ See also Roberta Strauss Feuerlicht, The Desperate Act: The Assassination of Franz Ferdinand at Sarajevo, p. 22 veli:

The earliest Serbian sources on the Battle of Kosovo, which generally favour the cult of Prince Lazar, do not mention Miloš or his assassination of the sultan.[1] The deed itself is first reported by Coluccio Salutati (died 1406), Chancellor of Florence, in his letter to King Tvrtko I of Bosnia (r. 1353-1391), dated 20 October 1389, on behalf of the Florentine Senate.[1][2] The killer is not named but he is described as one of twelve Serbian noblemen who managed to break through the Ottoman ranks:

"Fortunate, most fortunate are those hands of the twelve loyal lords who, having opened their way with the sword and having penetrated the enemy lines and the circle of chained camels, heroically reached the tent of Amurat [Murad] himself. Fortunate above all is that one who so forcefully killed such a strong vojvoda by stabbing him with a sword in the throat and belly. And blessed are all those who gave their lives and blood through the glorious manner of martyrdom as victims of the dead leader over his ugly corpse."[2][3]

The assassin's first appearance in Serbian sources is in the biography of Stefan Lazarevic, Lazar's son, by Constantine the Philosopher, written in the 1440s. The hero, still anonymous, is described as a man of noble birth whom envious tongues had sought to defame before the prince. To prove his loyalty and courage, he left the front line on the pretext of being a deserter, somehow grasped the opportunity to stab the sultan to death and was killed himself shortly afterwards.[1] The initial phase of ignominy and its redemption by a courageous plot of slaying the sultan are narrative ingredients which would become essential to the Serbian legend as it evolved in later times.[1]

The first author to refer to Murad's killer by his full name is Konstantin Mihailović, a Serbian Janissary from the village of Ostrovica, who wrote his Memoirs of a Janissary or Turkish Chronicle in c. 1497. In a passage intended to infer a moral lesson about disloyalty from the Serbian defeat at Kosovo, Mihailović identifies Miloš Kobilac as the knight who on the fateful last Friday of the battle slew Murad.[1]

The next time a name is given in the sources is three decades later, in 1530, when the {Slovene) monk Benedikt Kuripešić (Curipeschitz) wrote memoirs of his travels through the Balkan Peninsula. His visit to Murad's tomb in Kosovo Polje provides the occasion for the story of the knight whom he names Miloš Kobilović.[1]

Kuripešić elaborates on the humiliation and fall out favour which Miloš endured before the battle, his last dinner with Lazar and his nobles, his admittance to Murad's tent, the brutal murder and his own death on attempting to escape on horseback.[1] The monk, though not explicit about his sources, writes that Miloš was a celebrated figure in the popular traditions of Croats and "others in those regions", who sing about his heroic exploits on the border.[1]

According to the most popular version of the legend, during the first Battle of Kosovo, Miloš made his way into the Ottoman camp pretending that he wanted to surrender, and at an opportune moment forced his way into the Sultan's tent and stabbed him to death. Obilić was consequently "slashed to pieces" by the Sultan's bodyguards.[6]


noboole noboole 12:37 06.07.2009

Re: zagrobna poruka

(*******) Mi koji nosimo gene Lepensko virskih pra-somova, nikada se necemo odreci Milosa (******)
shumska shumska 12:39 06.07.2009

Re: zagrobna poruka

amandman prihvaćen
halman halman 14:21 10.07.2009

Милош, Мурат и још по нешто....

Miloš Obilić
Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Skoči na: navigacija, pretraga
Ovaj članak ili poglavlje ne citira izvore, tako da postoji verovatnoća da su neke informacije iznete u ovom članku netačne.
Možete pomoći Vikipediji unoseći odgovarajuće reference.
Ovaj članak, ili jedan njegov deo, treba još da se proširi.
Pogledajte stranu za razgovor za razlog. Kada se poboljšavanje završi, možete skloniti ovo obaveštenje.

Miloš Obilić, freska, HilandarMiloš Obilić (takođe i Miloš Kobilić u nekim izvorima) je bio srpski vitez iz srednjeg veka, koji se često spominje i u srpskoj epskoj poeziji. Najpoznatiji je kao vitez koji je ubio turskog sultana Murata I u Kosovskoj bici.

U narodnim epskim pesmama i legendama, Miloš je slavljen kao heroj natprirodnog rođenja i snage (njegova majka je bila vila ili je njegov otac bio zmaj; Miloš je dobio svoju snagu kobiljeg mleka, od čega potiče njegovo prezime Kobilić ili Kobilović). Imao je izuzetnog konja po imenu Ždral. Njegovi pobratimi su bili Milan Toplica i Ivan Kosančić, a njegova verenica je bila Olivera, kćerka kneza Lazara Hrebeljanovića.

Prema najpopularnijoj verziji legende, 15. juna po julijanskom, odnosno 28. juna po gregorijanskom kalendaru, tokom Kosovske bitke, Miloš je došao do turskog kampa pretvarajući se da je prebegao na njihovu stranu. U pogodnom trenutku, kada ga je sultan primio u svom šatoru, on ga je smrtno ranio nožem „od učkura do bijela grla“. Prema turskim izvorima, sultan Murat I je ubijen nakon bitke, kada je srpski vojnik koji se pravio mrtav ubio sultana kada mu se približio.

Mnoge porodice iz oblasti Stare Hercegovine, Crne Gore, Like, Krajine i Dalmacije u svom porodičnom predanju čuvaju uverenje da vode poreklo od Miloša Obilića (Koprivice, Zarubice, Vojovići i drugi) a to potvrđuju i Dučić, Luburić i drugi istorijski izvori[traži se izvor].

TAKO KAŽU U ВИКИПЕДИЈИ
cult cult 13:00 06.07.2009

Mislim...

da je ova Rambova pesma mnogo bolja, a i primerenija je ovoj seriji tekstova izazvanim Lambrosovim nacional-sevdahom.

Aleksandar Vasović Aleksandar Vasović 14:00 06.07.2009

jedno te isto

ma dobra je ova i primerena je ali ja mnogo više volim onu oz'go (koja je primerena samo na prvu)...
ecce-florian ecce-florian 07:32 07.07.2009

Re: jedno te isto

mali doprinos muzickoj podlozi iz severnih krajeva
behemot123 behemot123 17:51 06.07.2009

Deseteračka istina

Nije vest da je Miloš Srbin, ili Mađar, ili Bugarin. Vest je da će sutra biti objavljena knjiga koja se bavi epskim pesmama koje govore a Albancu Kopiliqu. Vest je i to da će je objaviti jedna od najvećih izdavačkih kuća na svetu, u Njujorku. Vest je i to da se ne objavljuju Vukove pjesme, koje su jako dobro legle kada beše ustanak protiv Turčina, nego da se deseteračke pesme objavljuju na 620 godina od čuvene bitke. Ali, iz albanskog ugla. Da, to nema veze sa time što ono malo kosovksih Srba gladuje. Da, to nema veze sa istorijom, mada se u knjizi knez Lazar ne pominje, pa opet ispada da ima. Ne, to ima veze sa jednom ozbiljnom, dalekosežnom i iznad svega mudrom politikom Albanije. Da, to nije prioritet i što kaže Dežulović, važnija je vijest da Petnica nema para. Ali i ova, kopilićevsko-obilićevska, je u širem kontekstu, bitna vest. Da su Mađari objavili knjigu epskih pesama o Kopilitzu, to ne bi bila baš tolika vest. Ovo, dapače jeste. Naime, Albancima nije teško da se cimaju i oko epike, a kamoli oko real-politike. Nama je sve teško. Ono što sam primetio u celoj ovoj lavini oko knjige je to da smo mi Sorabi jako arogantna nacija. Nama apsolutno ništa nije bitno. Ministar kulturni priča o struji i vodi, zaboravljajući ingerencije, a to je kultura, sve ne bi li se održao na vlasti. A Albanci uporno, i falsifikatorski kulturno dobijaju rat do kraja. I ukratko, vest je i to da su Albanci Turci, kad treba, i Hrišćani, kad treba. I, umesto da se iz vesti o albanskom Obiliću izvede taj, vrlo konsekventan zaključak, pa da (diplomatski), vidimo šta nam je činiti, kako strategiju za opstanak stvoriti, a vi uporno da smo budale. I uporno to ponavljate, na radost onih koji to evidentno nisu. Srećno nam bilo, ali spasa nema. Živeli!
dragoljub92 dragoljub92 21:46 06.07.2009

Re: Deseteračka istina

Živeli!

behemonte da li ti to nas kriviš što država ne radi ništa povodom ovog i mnogih sličnih slučajeva.kriviš nas ,koji u okviru svojih mogućnosti i čega god negodujemo zbog izdanja ovakve knjige.
tu knjigu niko ne može legalnim načinima da spreči da izađe.štiti je zakon o slobodi govora i mišljenja valjda.verujem da nisi toliko neobrazovan i neobavešten da svako malo izlaze knjge sa raznoraznim teorijama .sve te nove teorije pobijaju neke stare.to je tako i ne može da bude drugačije.postoji način da se suprotstavi ovom viđenju istorije.
jedini način da se ova knjiga zaustavi je da se angažuje neki svetski priznati stručnjak,ne naš nego strani i da u nekom od časopisa koji su na ceni objavi svoju recenziju knjige koja bi podržala naše viđenje istorije.toliko.možemo mi da protestujemo politički ,ambasador ,trte mrte i ostale sojke ali jedini odgovor će biti ’’mismo slobodna zemlja i ne mešamo se u izdavačku politiku’’,a razmisli malo kuda bi nas sve dovelo da se uvede kontrola bilo koga nad novi mčitanjima bilo čega.imali smo to u fašizmu i ostalim tozalitarizmima pa čak i u nekim kapitalističkim zemljama ,to se zove cenzura.
ja sam reko jedan način na koji država može da reaguje,a ja nisam nikakav stručnjak za marketing advertajzing ili kako se već zove ta vrsta posla koji treba da se obavi.
kažu da je naša nacija bogata pametnim i stručnim ljudima valjda neko od takvih radi i u državnooj administraciji-vladi gdegod koji zna mnogo bolje od nas ovde kako da se odgovori na ovu teoriju.
mi smo na blogu uradili svoj i jedini mogući deo posla,država nek radi ostalo.ako zna i ume i misli da je važno.
behemot123 behemot123 22:13 06.07.2009

Re: Deseteračka istina

Ne, ne krivim nikog na blogu, nisi me razumeo. Čak su me iznenadile normalne reakcije. Nadovezao sam se na ono što je Lambros rekao, o otupljenosti na nepravdu. U pravi su, stručnjaci bi trebalo da reaguju, i država. Iskreno, ne mogu da zamislim da se bilo koja knjiga pa ni ova knjiga zabrani, to mi je užasno i u kranjem slučaju izaziva kontraefekat. Ne, treba je pustiti, ali i paralelno razviti istinitu priču. Ne o Milošu, nego o Srbiji. Nema veze, lupam. Pozdrav.
znik znik 19:04 07.07.2009

Istorija i mitovi

U popularnoj strateškoj igri "Civilization" postoje razne opcije u gradnji i razvoju nacionalne civilizacije, jedna od njih je i kreiranje nacionalnog mita. Nakon toga, može da se kreira i nacionalni epski mit, koji je ješ delotvorniji.
Mi smo to uradili u 19. veku, Albanci to rade nekih 100-150 godina kasnije.

Kosovska bitka nije bio jednostavan sukob Srba i Turaka. Tursku stranu je vodio sam sultan, tako da lokalni vazali nisu mogli a da se ne pojave. Među njima su bili Dejanovići i Kraljević Marko. (Kraljević Marko je bio legitimni kralj Srpskog carstva nakon smrti svoga oca Vukašina i cara Uroša. ) Sa druge strane su bili srpski oblasni gospodari iz severnih zemalja, nominalni vazali kralja Tvrtka. (Nominalni, zato što su prećutno priznavali Tvrtka za kralja Srbije, ali to je bilo to.) Kralj Tvrtko im kao svojim vazalima šalje svoj odred u pomoć. Taj odred je bio dovoljno velik da popuni celo krilo njihove vojske.

Šta se događalo tokom bitke ne znamo, ali neke stvari se mogu naslutiti. Bosanski odred napušta bojište smatrajući da je bitka rešena i noseći vesti o pobedi. Tvrtko se hvali pobedom, na pobedi mu čestitaju italijanski gradovi. (U toj prepisci, ubistvo Murata se pripisuje jednom od vitezova koji su se tokom borbe probili do samog sultana, nema pomena o nekakvoj predaji). Turci se povlače noseći telo mrtvog sultana. Lazar je poginuo, ali njegova udovica tek nakon par meseci postaje turski vazal. Pri tome se ne zna da li je to uradila da bi se zaštitila od Turaka ili od Mađara. Vuk Branković (o čijoj se izdaji nije govorilo u prvih par vekova nakon bitke) prihvata vazalstvo tek par godina kasnije.

Ovo što imamo u narodnoj poeziji nema veze sa onim što se zaista tamo odigravalo. Sultan je ubijen, ali se ne zna ni ko ga je ubio ni kako. Mogao je biti iz odreda koji je poslao kralj Trvtko, ali i iz Lazarevog ili Brankovićevog odreda. Mogao je biti iz redova sitnog plemstva (vlastelinčića) koji su imali obavezu da idu u rat. Moga je biti i jedan od profesionalnih vojnika - plaćenika, koji su bili redovna pojava u srpskim vojskama.

Cela ova prašina koja se digla oko albanske poezije u kojoj se priča o albanskom junaku koji je ubio Murata je nepotrebna. I mi smo u desetercu pevali o Sibinjanin Janku, mada se taj čovev zvao Hunyadi János.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana