Autor: Rodoljub Šabić
Juče me je Ombudsman, ili kako se to zvanično kaže Zaštitnik građana, Saša Janković obavestio da je prihvatio moju inicijativu da na Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o slobodnom pristupu informacijama podnese amandman koji će biti u funkciji zaštite insajdera.
Inicijativu sam podneo nezadovoljan tim što pomenuti Vladin Predlog zakona, za razliku od sličnog ali boljeg Predloga koji je podnet kao inicijativa građana, ne sadrži baš nikakve odredbe s tim u vezi. Nisam naravno, ni malo iznenađen što je Omdbudsman prihvatio inicijativu. Od ranije dobro znam kako Omdbudsman Saša Janković gleda na tu stvar i to sam s punim pouzdanjem i očekivao. I siguran sam da će Saša i njegovi saradnici Narodnoj skupštini u najdoglednije vreme ponuditi kvalitetno rešenje u vezi sa zaštitom insajdera. A nakon toga, ostaje da se nadamo da će i narodni poslanici razumeti, po meni, očigledno neophodnu potrebu da se ljudi koji su ustali u zaštitu javnih interesa zaštite od neprijatnih konsekvenci koje, zbog toga, gotovo po pravilu snose, te da će usvojiti amandman.
A prosto je neverovatno da moramo da se nadamo, da to nije potpuno izvesno. Mnogo je argumenata u prilog neophodnosti da se insajderi, ljudi koji su, da bi se suprotstavili zloupotrebama, kriminalu i korupciji, došli u sukob sa „pravilima" o čuvanju tajne, zaštite. Mnoge od njih sam i ranije pominjao i na ovom blogu http://blog.b92.net/text/9611/A%20INSAJDERI%3F/ A na jedan, koji nisam pominjao, podsetila me nedavno „vest" sa kojom ovih dana špekulišu mnogi mediji.
Mislim na „vest", po kojom bi, ako u njoj ima istine, famozni Joca Amsterdam, „kralj heroina", ili kako ga još sve ne zovu, mogao da postane „svedok saradnik". U svetu, ta vest bi izgledala praktično neverovatna. Tamo nije uobičajeno da se ovaj privilegovani status daje gazdama, bosovima, već sitnijim ribama, odnosno manjim grešnicima koji su u stanju da svojim iskazima doprinesu gonjenju i kažnjavanju tih glavnih. Uostalom, s tim u skladu i naše krivično zakonodavstvo ne dopušta mogućnost da svedok saradnik bude neko ko je organizator kriminalne grupe. Ali i pored toga, tu poziciju je, uz još neke „sitnije" pripadnike nekadašnjeg njegovog klana, ipak obezbedio i takođe famozni Čume.
Kako - to je mnogima i danas ostalo nejasno. Ali, nije mi namera da se bavim tim, ni Amsterdamom, ni Čumetom, već samo da preko njih podsetim na još jedan argument u prilog usvajanju amandmana koji će podneti Ombudsman.
Dakle, ima već više godina kako smo u svoj pravni sistem ugradili instituciju „svedoka saradnika". Na taj način stvorili smo mogućnost da čak i „veliki", najteži, okoreli kriminalci, ukoliko svojim svedočenjem stvore mogućnost da budu osuđeni neki tipovi, još gori od njih, izbegnu i sasvim očegledno zaslužene sankcije za izuzetno teška krivična dela. Čime bi se onda moglo objašnjavati i da li je moguće da će biti narodnih poslanika koji imaju sumnju u to da je neophodno da poštene „male" ljude zaštitimo bar od sankcija koje su sasvim očegledno nezaslužene? I to ćemo videti uskoro.