AleXandar Lambros
Ne ložim se uopšte na priču o sukobu/obračunu civilizacija. Ta apokaliptična vizija sveta je, mene ako pitate, još jedna verska budalaština koju su smislili popovi, imami, kardinali, sva ta sila lezilebovića i ispirača mozgova, kako ne bi ostali bez posla. Vide i oni da se vremena menjaju i da neće još dugo moći da se održi ovo šizofreno stanje u kome čovek otkriva tajne dalekih galaksija a na Zemlji ga teraju da veruje u mitološke pričice stare hiljade godina. Pa kad više ne mogu da zaustave ljudski napredak silom lomača i mača, onda mogu da iskoriste egzistencijalni strah imanentan ljudskoj vrsti pa da profitiraju na pričama o Armagedonu, kraju sveta, sudnjem danu, zveri sa sedam glava i deset rogova .... kako bi mogli da nam ponude svoje skupe usluge spasavanja grešnih duša, pod uslovom da se prethodno odreknemo života na zemlji. I, pameti, podrazumeva se.
Simptomatično je da se pod sukobom civilizacija podrazumeva zapravo sukob tri velike monoteističke religije koje s podjednakom žilavošću i upornošću, samo nešto suptilnijim sredstvima, nastavljaju da terorišu mozgove ljudi i danas kao i pre nekoliko vekova. I što su te, nazovi sukobljene civilizacije, zapravo tri grane jednog istog drveta, ali računaju na našu neobaveštenost (i to s pravom, reklo bi se). Lepo reče onaj histerik Pavle iz Tarsa - "nauka će biti uništena" (1. Kor. XIII, 8).
Sve tri religije (nazovi civilizacije, judeo-hrišćanska vs islamska) imaju jednu knjigu (od kojih se ne zna koja je tuplja) za koju se neupitno veruje da sadrži svu mudrost sveta te da nije potrebno tražiti znanja van nje. Nekad su monopol jedne knjige održavali vatrom lomače, sad kad to više nije moguće (u dve od pomenute tri "civilizacije"), nude da nam je alegorično i metaforično tumače, sve otvarajući nam oči zaslepljene lepotama zemaljskim i otvrdle uši za poetičnost njihovih grozomorština. Budete li ukazali na nebuloznost tih alegorija, metafora, tumačenja, to će se uzeti kao corpus delicti koliko vam je duša ogrezla u materijalizam i kal ovog propadivog sveta te koliko je satrulela u porocima ovozemaljskog. Cool fora, je l' da? Samo ne mogu da dođem k sebi da prolazi tolke vekove.
Mada će se spremno sukobiti oko najneverovatnijih budalaština tipa da l' da stave kvasac u 'lebac ili ne, te da l' je Isus stvarno u hlebu ili samo kobajagi, te čije su recitacije tačnije zapisane dok je anđeo diktirao, sve licemerno pozivajući se na toleranciju i dijalog, spremno će se združiti da se zajednički brane od zdrave pameti, čitaj Nečastivog, koga su sasvim zgodno predstavili kao Lučonošu/Lucifera, drugim rečima Prometeja, koji je ljudima podario vatru.
Sve tri religije dele strast za oganj, smrt, propise i kazne, transcedentno naspram imanentnog, za strah, pretnju, zabranu, mučenje, proganjanje, mrcvarenje, psihozu, poremećena stanja svesti i skromnu pamet koja se u vidu bezazlene prostodušnosti slavi kao vrlina nad vrlinama.
Zajednička im je i mržnja prema životu, telu, nagonu, erotičnom, čulnom, seksualnom, senzualnom, zemaljskom, radosnom ... Onolika halabuka oko Da Vinčijevog koda, čuvarima pravog Hristovog identiteta koji bi mogli da ugroze opstanak crkve, drži, prži ... da bi se na kraju ustanovilo da je ta strašna i duboka tajna da je Hrist, za života, moguće opalio neku ženu ili ona njega, svejedno .... Može li bednije od toga?
Kaže ovako: Eva, budući radoznala, (pusto žensko), probala je voćku sa drva poznanja dobra i zla. Ajd što ju je kušala ona nego navukla i sirotog priglupog Adama. Pokvareno žensko. I, kako je bogu glavna briga da stvorenja koja je stvorio drži u neznanju, protera ih iz raja i osudi na večito prokletstvo (al i dalje nas beskrajno voli, nevezano za to, čisto da se zna). A šta su otkrili kad su probali jabuku? Pa da su goli! Dakle stvarnost, prirodu, svoje telo.
Divna priča, zar ne? Ako je niste skužili kako treba znači da vam to sa metaforama slabo ide i trebalo bi da se posavetujete s nekim popom koji će vas zaluđivati tlapnjama o slobodnoj volji, bezgraničnoj božjoj ljubavi, bla, bla, bla .... Pa kad nas tako bezgranično voli, a u svojoj svemudrosti je svakako morao znati kako je slabo i radoznalo svorenje stvorio, što ga je namerno odveo u propast? Ali, opet, mora da je tu neka metafora za koju nemam dovoljno pameti.
Dakle, da ne filozofiram ja previše, jer filozofirati znači postavljati pitanja a popovi ionako ne znaju šta će s ovim do sada postavljenim, već su uveliko iscrpljeni od silnih metaforičnih natezanja, bottom line je da nas je Eva sjebala i red je da bude kažnjena.
Pre par dana u dnevniku dve vesti koje su pobudile moju najveću pažnju - u evropski parlament ušla poslanica iz Belgije u burki, a Nikola Sarkozi se u Francuskoj javno izjasnio protiv istih. Izgleda da su ove dve vesti saopštene na nivou "zanimljivosti iz sveta", samo mene uzbudile. Manje više kome god da sam pomenuo tu temu pitao me je zar nemam pametnija posla nego da lupam glavu tim glupostima. Glupostima? Ajd nek vam bude.
Što se mene tiče, na delu je nacizam u najogoljenijoj formi. Pa možete da me zovete kultur-rasistom kolko 'oćete. Potpuno i apsolutno poništavanje ličnosti žene, individue, zatvaranje u lični geto iz kog osuđenik može samo da viri u svet i to kroz mrežu, u ime nepostojećeg nebeskog autoriteta, za mene je divljaštvo bez presedana. Jedva da je malčice bolje od spaljivanja živih udovica što nekad beše običaj kod Hindusa. I pitam se, budući je to deo hindu tradicije, a zalažemo se za slobodu veroispovesti, što se svet upinjao da tu praksu ukine?
Osećajući dobro da se tupavština islama može urušiti samo iznutra, kao komunizam, i da to urušavanje može doći samo kroz emancipaciju žena koje bi jednom, nekada, mogle poželeti da žive (a možda dožive i orgazam pod uslovom da im klitorisi nisu obrezani), ljudi knjige (ali, samo Jedne, podrazumeva se), osudili su svoje bližnje na život čemera i jada.
Ok, stanite .... ZNAM da mnoge, ako ne i većina njih na to pristaje dobrovoljno, kao i da duboko veruju da je to deo njihovog identiteta, da im to štiti dostojanstvo (ma koliko to neverovatno zvučalo). I ne iznenađuje me to. Šta očekivati nakon sistematske indoktrinacije od malih nogu? Najžalosnije od svega je da je sudbina tih sirotih žena toliko u rukama njihovih bezdušnih dušebrižnika da su im šanse za emancipaciju skoro ravne nuli. Znam, takođe, da to ide u korpus ličnih i verskih prava. I ne, ne znam na šta se konkretno pozvati da im se zabrani hodanje u tim šatorima na ulicama sveta koji se koliko toliko upoznao s tekovinama sekularnog humanizma i prosvetiteljstva. Kada su me pitali na koji to tačno način nošenje burki mene ugrožava, nisam znao šta da odgovorim. Rekao sam samo da me plaši da po ulicama hodaju fantomi, zombiji, stvorenja bez identiteta, integriteta i ličnosti. Odgovoreno mi je da su moje zamerke estetske prirode te da je moj samoproklamovani ultraliberalizam samo deklarativan. Nemam odgovor na tu primedbu. Znam samo da mi se budi bes pri pogledu na toliku količinu sistematskog zlostavljanja. I ne mogu da verujem da to bilo kome može da bude prosto deo nečijeg egzotičnog folklora.
Drage žene, nedajte se. Nek vam je Bog u pomoći! Zevs, naravno, on vas ne mrzi. I draga Karla, nek tvoje duge noge onog iskompleksiranog Bonapartu drže večno omađijanog. Amin.