Srbija, koja je nekada za Bugarsku, Rumuniju i Mađarsku bila Zapad, doživela je da ona postane Bugarskoj istok na zapadu, a Bugarska njoj Zapad na istoku.
Dovoljno je deprimirajuće da je za građane Srbije Bjeljina ono što je nekada bio Trst , a Bosna njen Zapad.
Puna su nam usta kako je Srbija lider na Balkanu, u regionu, ili kako hoćemo to da budemo, samo što nismo postali, te kako je ovaj ili onaj državnik, ministar ili strani zvaničnik izjavio upravo to.
Lepo je čuti ono što nam lepo zvuči, lepo je čuti i lepe želje ali nije lepo kad sami sebe lažemo ili kad narod uopšte u to ne veruje. Ponekad se treba i zapitati da li nas ti stranci zavitlavaju kada nam tako olako laskaju.
Tačno je da možemo biti lider ali za to treba mnogo više da se radi ,a ne priča za unutarstranačke potrebe i predizborne kampanje. Valjda je normalno da prvo postanemo stabilan, pouzdan i predvidljiv partner kome se veruje. Partner koji je deo rešenja, a ne potencijalno deo problema, partner koji je i kreator, a ne samo konzument zajedničkog sistema bezbednosti, partner koji ima inicijative za rešavanje i najkomplikovanijih problema, koji vidi i svoje promašaje, a ne samo drugih, partner čije su inicijative usmerene ka nečemu «ZA», a ne protiv nečega, a kroz realizaciju toga «ZA» samo po sebi će se podrazumevati i otpadati ono protiv čega smo.Samo od svih priznat i poštovan partner može biti lider. Nije to nikakav vođa već neko ko u nečemu ili većem broju oblasti prednjači, u ekonomiji, reformama, privrednom rastu, investicijama, povećanju životnog standarda itd, itd..
Biti lider znači moći uporedo voditi uspešnu unutrašnju i, koliko jer uspešnije moguće i spoljnu politiku, a ne zapostaviti unutrašnju zbog spoljne i pravdati sve «Borbom za naše Kosovo».Biti lider znači moći nalaziti optimun između stvarnog i mogućeg- ono što je izgubljeno nadoknaditi, kompenzovati, korigovati, preokrenuti u svoju dugoročnu korist.
Pa da li smo i u čemu smo onda lider?
- u brzini sa kojom šanse pretvaramo u propuštene prilike?
- u broju propuštenih prilika;?
- u najčešće neopravdanom hvalisanju?
- u količini onoga što nismo uradili , a trebali smo, i onoga što smo uradili a nismo trebali?
- u teranju inata sa svima pa i samim sobom
- u olakom kvarenju onoga što smo popravili da bi se ponovo hvalili kako baš to uspešno popravljamo
- u neispunjavanju predizbornih obećanja
- u zaboravljanju onoga što smo obećali sebi i drugima?
- što imamo najviše cene goriva u regionu?
- što su trgovačke marže veće nego u EU?
- što su nam najveće kamate na kredite?
- što su preskupe avionske karte i turistički aranžmani?
- što je stanje kriminala, korupcije i nasilja na zabrinjavajuće visokom nivou?
- što su svi u regionu ispred nas u procesu pristupanja EU?
- što jedini mi nećemo u NATO, a poslednji smo primljeni u PzM?
- što smo vojno neutralni, a imamo strane trupe na našoj suverenoj teritoriji, gde naši vojnici ne mogu da učestvuju a slovenački i hrvatski mogu?
- što jedini mi nismo sigurni gde nam je državna granica, graničimo li sa Albanijom ili Kosovom?
- što jedini mi imamo najsvetliju istoriju i njome se uporno bavimo, dok se drugi bave svetlijom sadašnjosti i budućnošću?
- nije nam uopšte stalo da utvrdimo šta je bilo u poslednjih 25 godina ali zato veoma jeste šta je bilo 1944. i 45.godine;
- dok drugi sa ne tako svetlom prošlošću iz nje izvlače ono što je i malo svetlo i time se ponose, mi zatamnjujemo ono svetlo i upinjemo se da osvetlimo mračno?
- naša tranzicija je drugi naziv za prvobitnu akumulaciju kapitala uskih stranačkih vrhuški i njima bliskih tajkuna i tajkunčića i enormno osiromašenje širokih socijalnih slojeva;
- naše stranke se pozicioniraju oko centra i desno, držeći se uglavnom nacionalnog i verskog kriterijuma, dok socijalni zapostavljaju , tako da ozbiljnije socijal-demokratske opcije i nema;
Biti lider ne znači samohvalisanje, već da ti oni u čijem si društvu to priznaju, a ne da se samnoproglasiš;
Jedino je nesporno da smo lider neutralnih zemalja na Balkanu jer smo jedini.A ne može nam se ni sporiti da smo postali religiozniji no što smo ikada bili, uveli smo veronauku od obdaništa do vojnih akademija i izgradili više crkava nego škola i ambulanti.
Evo još nekih pokazatelja naše stvarnosti:
- Životni standard građana Srbije je među najnižim u Evropi, kupovna moć na trećini proseka EU, tri puta slabija od slovenačkog, nešto niži od bugarskog i nešto viši od makedonskog. BDP Srbije je prošle godine bio realno niži za 20% ostvarenog u 1990.godini, a induistrijska proizvodnja bila je 2008.godine na polovini proizvodnog nivoa dostignutog početkom devete decenije prošlog veka.
- Spoljni dug Srbije 2008.godine je 30,7 milijardi dolara i iznosi 62,9 % od BDP.
- Inflacija u 2008.godini je bila 10,9% i posle Bugarske (12%) najveća u regionu (BiH 7,7%, Makedonija 7,2%, Rumunija 7.9%, Hrvatska 6,1% )
- Posle početnog uspona i reformskog poleta, Srbiju su itekako koštale dve godine stagnacije u reformama (2006. i 2007.) u kojima su ekonomska pitanja bila u senci političkih zbivanja, pa šta košta da košta. Za to vreme konkurenti nisu čekali, pretekli su nas i ostavili na začelju. Tako je Srbija danas uglavnom u društvu Makedonije, BiH i Crne Gore, nekad malo bolja, nekad malo gora.
- Iako je tranzicionim stazama krenula najvećim stopama privrednog rasta u regionu posle 2000.godine, Sa 1.723 evra u 2001.godini BDP po stanovniku dostigao je 4.500 eura po stanovniku. . Prosek BDP prve petnaestorke EU je 29.200 eura po stanovniku.
Upoređenja radi Mađarska sa 35% višestanovnika ostvaruje 3 puta veću BDP od Srbije, Rumunija sa 3 puta više stanovnika četiri puta veći obim ekonomije, ali Hrvatska sa 40% manje stanovnika ima za 40% veći BDP, a Slovenija sa 3,7 puta manje ljudi ima za desetinu veći BDP i 4 puta veći BDP po stanovniku od Srbije.
- Srbija je uvećala svoj BDP sa 13,2 u 2001. godini na 33,8 2008.godine, dakle za 20,6 milijardi evra, što u poređenju sadrugim državama u reginu izgleda po sledećem: Bugarska povećala za 18,8 mrd, Rumunija za 91,6, Mađarska 45,7, Hrvatska 22,6 i Slovenija za 20,6 milijardi evra u odnosu na 2002.godinu. Ostvareni BDP ovih država u 2008.godini izgleda po sledećem: Bugarska 34,1, Rumunija 137, Mađarska 105,2, Hrvatska 48,1, Slovenija 37,5 i Srbija 33,8 milijardi eura.
- Za dinamičan rast BDP Srbije najzaslužniji je segment usluga, dok je rast prerađivačke industrije u periodu 2001-2008.godine sa svega 16% među nanižim u tranzicionom regionu ( Poljska 84, Bugarska 76, Slovačka 61, Rumunija 41, BiH 81, Mađarska 55, Hrvatska 40%). Prerađivačka industrija učestvuje sa 16% u stvaranju BDP Srbije (u Češkoj 27%,Hrvatskoj 25, Mađarskoj 23,Sloveniji 24, Makedoniji 19%) i doprinosi sa 95% ukupnom izvozu. A srpski izvoz, baziran uglavnomna prodaji hrane i metala, dostigao je 11 milijardi dolara ali je i dalje među najnižim po stanovniku. Da bi dostigli Sloveniju treba nam 9 a Hrvatsku 4 godine, pod uslovom da oni stagniraju a da naš izvoz raste po prošlogodišnjoj stopi od 37,3%.
- Uvoz nam je rastao mnogo brže nego izvoz i dostigao 22,9 milijardi dolara. Tekući platni deficit povećan je sa 2,4 u 2001. na 17,9 % BDP na kraju prošle godine i postao, kako kažu stručnjaci, jedna od najvećih pretnji makroekonomskoj stabilnosti srpske ekonomije.
- Po oceni za dostizanje standarda razvijenih tržišnih privreda, Mađarska je na čelu sa ocenom 4, zatim Bugarska 3,6, Hrvatska 3,5, Makedonija 3,2, Albanija 3,1, a iza Srbije 2,9 ,su samo Crna Gora 2,8 i BiH 2,6.
- Iako je stopa nezaposlenosti u poslednje dve godine smanjena sa 20,9 na 18,1, a onda metodološkim promenama u propisima na 14 %, ona je i dalje daleko iznad proseka od 7,1% u EU, odnosno iznad proseka u regionu , koji se kreće od 5-10%.
- Od 2000.godine Srbija je privukla 14, Hrvatska 21, Bugarska 34, Mađarska 41, Rumunija 50 , a Češka čak 61 milijardu dolara direktnih stranih investicija. Srbija poslednjih godina dobija konkurente u Albaniji i Crnoj, koja je u 2007.godini imala priliv od 1401,8 dolara po stanovniku a Srbija svega 296,7 dolara.
- Prema poslednjem Izveštaju o konkurentnosti Svetskog ekonomskog foruma, Srbija zauzima 85 mesto od 134 zemlje, što je svrstava u zemlje niske konkurentnosti u svetskom , ali i regionalnim okvirima.
U studiji «Poslovanje u 2009» koju je uradila Svetska banka,ukayuje se na usporavanje reformi u Srbiji i u odnosu na 2005.godinu sada je pala na lestvici za tri mesta – na 94 mesto na rang-listi 181 zemlje. Srbija ima bolju poziciju od Hrvatske (106) i BiH (119), a lošija od Mađarske (41), Rumunije (47), Slovenije (54), Makedonije (71), Crne Gore (90) i Albanije koja je napravila skok sa 135 na 86.mesto.
I tako dalje o rezltatima naše osmogodišnje tranzicije.
Prema nezvaničnim procenama, zbog postojanja monopola život je u Srbiji skuplji za 20 do 30 odsto, a najveći monopolista je sama država koja kontroliše javna preduzeća i cenu njihovih usluga.
Najveći monopoli u Srbiji su: uvoz sirove nafte ,proizvodnja i distribucija struje, avionski saobraćaj ,poštanski saobraćaj , komunalne usluge ,proizvodnja mleka, trgovinski lanci ,bankarski karteli.
Isti kredit kod iste banke skuplji je u Srbiji nego u Makedoniji, BiH i Hrvatskoj.
Prema tome, isticanja naše uloge lidera u regionu možda ima neki andragoško-optimistički smisao i motiv. To je , istina, zasnovano na objektivnim procenama našeg položaja u regionu, naših ljudskih, prirodnih i potencijalno ekonomskih i materijalnih resursa i onoga što nam neki visoki zvaničnici sa Zapada kurtoazno kažu u formi da eto računaju na Srbiju kao lidera i da smatraju da ona to može biti. Ali, i mnogo puta ali....
Sve to, naravno, stoji ali samo potencijalno, kada bi razumno koristili potrencijale. Pretvoriti potencijalno u stvarno zahteva mnogo više rada svih,a pre svega političke elite.
Stvarnost je , na žalost, mnogo surovija. Srbija je dopustila da je preteknu skoro sve zemlje u okruženju.
Tačno, krivi su i drugi, ali najviše smo krivi sami i samo mi možemo da stanje popravimo.
DS ima priliku da ne propusti šansu da stvarno pobedi probleme sa kojima je Srbija ozbiljno pritisnuta jer ako propusti priliku i tu bitku izgubi, biće i sama izgubljena.
Još nije sasvim kasno ukoliko se više ne kasni, treba na vreme krenuti, a krajnje je vreme.
Izgubljeno na lokalu je opomena šta se može desiti na «globalu».