Njemu će tamo biti bolje.

natasavb RSS / 25.06.2009. u 00:41

Gledam u ženu i ne verujem da to govori. Znam da je trebalo do sada da naviknem na takve stvari, ali mislim da to nikada neću uspeti, pogotovo kad tako nešto čujem od prosvetnog radnika, u ovom slučaju, od jedne učiteljice. Upoznale smo se slučajno i ona o meni ne zna ništa, osim da imam dvoje dece školskog uzrasta. Počinjemo priču o školstvu i ona kaže da ne zna  šta sad hoće sa tom inkluzijom.

-" Eto ja imam u razredu dečaka koji ne čuje dobro i  nije njemu mesto  u redovnoj školi, već u specijalnoj. Znate, njemu će tamo biti bolje".

-"Vidite, ja mislim da mu je baš mesto u redovnoj školi, kao i mom detetu koje ima autizam", pokusavam mirno da joj odgovorim.

-"Ali znate , on ipak treba da bude sa sebi sličnima. Primeti on da se razlikuje i počeće da pati zbog toga .", nastavlja ona.

-"Ne znam ništa osim toga da to što vi predlažete meni liči na geto. Hoćemo li posle škole da ga stavimo u neko naselje koje ćemo do tada da napravimo, a u kojima će živeti samo slični njemu, da i tada ne bi patio?", odgovram joj, a onda brojim u sebi i pokušavam što mirnijim tonom da objasnim koliko je važna inkluzija.

            Pričam joj kako Aleksa zahvaljujući tome što ide u školu pored zgrade, sad kad izadje u park više deci nije tako neobičan, jer je on sad neko koga poznaju, njihov školski drug. Naš razgovor traje nekih destak minuta, a ja se posle nadam da će ona barem još toliko, ako ne može više, da razmisli o tome, o čemu smo pričale.

            Posle toga odlazim na kafu sa meni dvoje jako dragih ljudi. Pričamo o raznim stvarima, šalimo se, a meni stalno na pameti ona učiteljica. Njima ništa ne pričam o razgovoru koji sam vodila. Nemam snage, a i počinjem da mislim da nije uredu da ljudi oko mene stalno slušaju takve priče. Dolazim kući sa idejom da pišem blog, a onda iz istog razloga odustajem.

            Ipak od nekih stvari ne možemo pobeći, a tako ni ja izgleda od ove teme. Sinoć mi stiže molba prijateljice koju sam spominjala u svojim komentarima, da postavim njen tekst kod sebe. Ona je takođe na blogu i njen nik je boskovic4, ali ima lošu interenet vezu i misli da neće moći da odgovori na komentare ako ih bude.

            Pristajem naravno i zbog nje i zbog toga što se nadam da će ovo pročitati i neko ko o inkluziji ima stav kao pomenuta učiteljica  i posle barem malo razmisliti o tome.

            Vi ostali, za koje znam da razumete šta je za decu dobro i važno, nadam se da ćete imati razumevanja  za još jednu moju priču o inkluziji.

            "Jedino što je potrebno zlu da trijumfuje je da dobri ljudi ne urade ništa."

                                                                           Edmund Burke

            Ja i dalje verujem da ima više dobrih ljudi.

 Evo sad prica moje prijateljice :

Već godinama pokušavam da moje dete sa autizmom uključim u redovnu predškolsku ustanovu uz asistenta, na dva sata dnevno. I već godinama nailazim samo na odbijanje. Najčešća obrazloženja koja sam dobijala su:
"Mi nismo dovoljno stručni za rad sa takvom decom. Sa vašim detetom treba da
rade psiholozi i defektolozi." Lazara, od njegove treće godine, redovno vodim kod logopeda i psihologa, i upravo su mi oni preporučili da ga uključim u redovnu vršnjačku grupu zbog pospešivanja socijalizacije i
komunikacije.
"Naše grupe su prepune, morali bismo da smanjimo broj dece za određeni procenat, što je nemoguće!!!" Ova konstatacija najčešće bude izgovorena takvim tonom kao da sam ja zahtevala da ispišu bar dvoje tipične dece i prime ovo moje jedno, i to sa autizmom. Ne razumem zašto niko unapred ne misli i na decu poput Lazara, zašto se planski ne formiraju grupe??? Čak i u mnogim razvojnim grupama (častan izuzetak "Pčelica", PU 11. april, Novi Beograd) dobijala sam ovakav odgovor : "Ja već imam dva autizma, nema šanse da radim i sa trećim!!!". "Dva autizma" su u prevodu dva deteta sa
autizmom, a "treći autizam" se odnosi na mog Lazara.
Doživela sam i preživela i ovakav savet: "Majko, potražite vezu da ga trajno smestite u neki dnevni boravak jer, verujte mi, niko Vam ga neće primiti, a kad ga smestite, moći ćete da se posvetite ostalim članovima Vaše porodice".
U mom slučaju, "ostali članovi porodice" je moj suprug i, kad ga već pomenuh, ne mogu da propusitim priliku i ne kažem da je među stručnjakinjama sa kojima sam se ja sretala "hit" pitanje (među prva tri svakako): "U kakvoj porodici Vi živite, mislim, da li živite sa ocem Vašeg deta i kakav je
njegov odnos prema detetu?".
Uz ovo pitanje ide i obrazloženje da muževi najčešće napuštaju svoje porodice kad se ispostavi da dete ima "problem". Ja sam, eto, srećna jer mene moj još uvek nije napustio.
Na jednom seminaru za stručnjake "inficirane" inkluzijom, jedna od predavačica posebno je naglasila da " stručnjaci ne treba da procenjuju stil života porodice deteta sa teškoćom u razvoju" .
Možda ću sledeći put reći da živim sa partnekom i da sam homoseksualno
orijentisana.
Naravno da neću nabrajati imena svih vrtića koji su me odbili, bio bi to veoma dugačak spisak, ali moram da napomenem bar one koji se nalaze na 3,5 do 5, 5 minuta hoda od zgrade u kojoj trenutno živimo.
U vrtiću "Maja" (ulica Gramšijeva, Novi Beograd) rekli su mi da u maju mesecu donesem svu potrebnu dokumentaciju i da ću odgovor dobiti u oktobru!!! U oktobru su mi rekli da se obratim komisiji za prijem dece.
Zar vam ne liči ovo na jednu od priča iz neke čekaonice?
Kad sam konačno došla do jedne od članica komisije, saznadoh da na celoj teritoriji opštine Novi Beograd nema mesta za moje dete, ali da mogu da posećujem bibloteku igračaka dva puta nedeljno u poslepodnevnim terminima.
Socijalna radnica iz vrtića "Čarolija" (ulica Radiča Petrovića, Zemun) objasnila mi je da bez obzira na to šta ja želim i šta su mi stručnjaci preporučili, oni ne primaju "takvu decu" i da za njih postoji grupa u Zemun Polju. Na moje pitanje kako da odlazim svakodnevno iz Bulevara Nikole Tesle do Zemun Polja, dobila sam odgovor: "pa sedamstočetvorkom !!!".
Pola godine kasnije, ponovo sam otišla u taj vrtić da vidim da li bi mogli da uključe Lazara u njihovu predškolsku grupu i tom prilikom, pored socijalne radnice, pridružila nam se i psihološkinja. Njih dve su se potrudile da mi "plastičnim" primerom objasne koliko je to nemoguće: "U predškolskoj grupi ima puno dece, a prostorija u kojoj se sve dešava je veoma mala, i šta ako Vaše dete postane agresivno zbog tolike dece i  te male prostorije???".
Pomislila sam: " ko zna zašto je to dobro", pozdravila ih i otišla.
Ne želim da imenujem sve institucije i osobe koje su doprinele da ovakve situacije budu još neprijatnije, jer bih time mogla ugroziti opstanak meni nekih dragih ljudi u tim istim institucijama.
Zgrada u kojoj živimo pripada Zemunu, te sam zato otišla u OŠ "Majka Jugovića", (Gradski park), iako u neposrednoj blizini naše zgrade postoje još tri škole.
Psihološkinja, prijatna žena, čim sam joj saopštila razlog mog dolaska, rekla mi je: "Mi to ne radimo zato što nismo dovoljno stručni. Naši učitelji/ce smatraju da nisu obučeni za rad sa takvom decom."
Imam utisak da sam ovu rečenicu već negde čula !
"... imali smo mi tri dečaka sa autizmom, ali to je išlo taaaako teško, mislim da je mali Mihajlo baš patio, ... mada su ga deca izuzetno lepo prihvatila i nekako se zaštitnički postavila prema njemu."
Pomislih da bih mogla da pošaljem dopis Ministarstvu prosvete i na taj način da pokušam da ostvarim pravo mog deteta na obrazovanje, kao i moju obavezu da ga upišem u osnovnu školu.Sad mi je žao što nisam tražila pismeno obrazloženje.
Bilo kako bilo, ta veoma prijatna žena zna da niko nema prava da odbije da primi moje dete u školu ako istoj teritorijalno pripadamo, ali njen savet je: "ipak je za vas bolje da idete tamo gde to znaju da rade i gde za topostoji dobra volja".
Uredno je zapisala moje ime i kontakt telefon. Obećala mi je, i bez moje molbe, da će mi se javiti ako se nešto promeni.
Šta mislite, da li očekujem taj poziv?
Otišla sam tamo gde ima dobre volje...
Nisam znala da odgovorim na pitanja koja su mi postavili: "Zašto mislite da naši učitelji imaju veću obavezu da prime Vaše dete od njihovih kolega u Zemunu ili Novom Beogradu? Kako  da objasnimo našim učiteljima da Vas je odbila škola kojoj teritorijalno pripadate zato što 'nisu dovoljno stručni',
a  mi, ipak, treba da ga prihvatimo?"
"Zašto se škole ograđuju rečenicom 'nismo dovoljno stučni' i ništa ne preduzimaju po tom pitanju? Svako od nas ima pravo da nešto ne zna, ali svi imamo obavezu da naučimo. Naša škola ni po čemu nije inkluzivna, osim što ne odbijamo decu sa teškoćama u razvoju sa naše opštine. Nemamo specijalne
edukatore, stručne saradnike, asistente, volontere..., čak ni smanjen broj dece u odeljenju, ali imamo dobru volju, učimo, snalazimo se..."
U Beogradu postoje tri ili četiri redovne osnovne škole koje primaju decu sa teškoćama u razvoju. Tri ili četiri nije dovoljno. Ovom prilikom neću nabrajati imena tih škola, kao što neću imenovati niti onih nekoliko privatnih vrtića koji, takođe, uključuju u svoje redovne grupe decu sa teškoćama u razvoju. Šta se događa kad se pročuje da postoji takva škola?
Roditelji sa svih opština počnu da se obraćaju samo toj školi. Očekivana reakcija odgovornih ljudi je da se u jednom trenutku zabrinu zbog tolikog priliva dece sa teškoćama, jer ne mogu samo oni da preuzmu svu odgovornost i svima nama izađu u susret. Zato su takve škole primorane da se ograniče na upis dece samo sa svojih opština.
Elem, šta mi valja činiti?
1.  Da odustanem od upisa u školu ove godine jer nas je, izmedju ostalih,odbila i škola kojoj pripadamo?
2. Da se preselimo na Čukaricu, jer tamo postoji mogućnost da prime Lazara u školu, a zaista je nemoguće da svakodnevno dva puta prelazimo most i dva puta prolazimo pored Sajma, i - što kaže moja prijateljica - posle više od sat vremena vožnje autobusom dete neće biti ni za šta, a kamoli da prati šta se dešava na času.
Preselićemo se i zvanično promeniti adresu stanovanja, jer je to jedini način da Lazara ove godine upišemo u školu kako bi bio u prirodnoj sredini u kojoj se uči, kao i sva druga deca, kao i svi mi.
Pitam se kada će ta naša svest već jednom da izraste i poraste?
Kad ćemo početi da kreiramo kvalitetne usluge za sve građane ove države?
Ako ne kažem dovoljno glasno da imam problem koji sama ne mogu da rešim,
niko na mene neće obratiti pažnju. I dalje zavisim od dobre volje dobrih
ljudi...


 

Tagovi



Komentari (53)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

NNN NNN 01:13 25.06.2009

(Ne)volja..

"ipak je za vas bolje da idete tamo gde to znaju da rade i gde za to postoji dobra volja".
Ovo je ono što ne sme da se događa. Dobra volja je za svaku pohvalu, ali potreban je red i zakon... i da niko ne može da se "izvlači" na kapacitete, stručnost, male prostorije i štatijaznam ... Nenormalno je da čovek treba da pređe pola grada ne bi li dete odveo do škole.

A ovo
"Ja već imam dva autizma, nema šanse da radim i sa trećim!!!"
je nedopustivo.

Biljana 77, aka BFN
natasavb natasavb 10:20 25.06.2009

Re: (Ne)volja..

Nenormalno je da čovek treba da pređe pola grada ne bi li dete odveo do škole.

Nije samo problem u tome, mada to jeste veliki problem, jer kako dete posle toga moze biti za nastavu, vec sto je odlazak u najblizu skolu stvarno najbolaj sansa da se dete ukljuci u socijalnu sredinu.
Ono sto ja svima isticem je da mislim da Aleksa ne bi ovako dobro napredovao da ide u neku drugu redovnu skolu koja nije blizu nase kuce. Mislim da je je jako vazno to sto kad on izadje u park ispred zgrade sretne drugare iz skole. Da ne ide u ovu skolu, a s obzirom na proble socijalizacije koji ima, male sanse bi bile da napravi bilo kakav kontak sa njima.
loader loader 01:13 25.06.2009

Inkluzija

Potrebna je inkluzija kompletnog našeg, ovdašnjeg sveta u neke aktuelne tokove, odnosno, u modernije i fleksibilnije načine shvatanja problema. To je možda prezahtevan, ali jedini efikasan način da se stvori ambijent u kome se osobe koje su drugačije od većine neće osećati izdvojenim, odbačenim...
dali76 dali76 01:42 25.06.2009

sutnja: sramota svih nas

Ucitelj/uciteljica nije samo tu da klince I klinceze uce koliko su visoke Himalaje,kako ide formula za pitagorinu teoremu vec da djecu uce toleranciji gdje god I kad je god to moguce.
Zato jedan od mojih profesora je rekao
Posao ucitelja nije obican posao vec profesija.
Za neke struke moras biti dobar covjek da bi bio dobar strucnjak.
Najlakse je dakako okrenuti glavu,reci “njima je tamo bolje”, olaksati sebi posao I misliti da radis dobro isti posao ako djetetu das million informacija.
Iroditelji I ucitelji moraju biti ukljuceni u vaspitavanje djece zajednicki.
Sve ostalo je samo farsa ,sve ostalo je cutanje I okretanje glave.
Ako se samo majke djece sa hendikepom moraju boriti za prava svoje djece to je sramota prvo drzave pa I drustva na kraju.
Ono sto zalosti I ljuti u isto vreme sto oni ljudi od kojih ocekujete podrsku,promjene imaju stereotype predrasude I oni svojim ponasanjem okrecu glavu.
I onda kazu :
“Bolje je njemu tamo “

mashha mashha 03:02 25.06.2009

!

Nataša, ja sam do skoro prilično podcenjivala uticaj bloga na javno mnjenje a onda i shvatila da nisam u pravu.
Treba da se govori o inkluziji što je češće moguće, jer je to jedan od puteva da se dopre do sličnih "učiteljica". Sigurno nije lako, ali jeste vredno napora. Treba da se uzdrmaju ljudi, da i oni koji nemaju ovakva iskustva stave prst na čelo i razmisle kako bi se ponašali da su u istoj situaciji. Kad već nemaju nimalo empatije... Znam da moć apstraktnog razmišljanja nekim ljudima nije jača strana, ali nek se vežbaju bar malo. Dalibor je napisao dobrim delom suštinu problema, a meni još uvek odzvanjaju u glavi ove užasne rečenice
"Ja već imam dva autizma, nema šanse da radim i sa trećim!!!"
"Majko, potražite vezu da ga trajno smestite u neki dnevni boravak jer, verujte mi, niko Vam ga neće primiti, a kad ga smestite, moći ćete da se posvetite ostalim članovima Vaše porodice".

Sramota! Nečovečnost, neprosvećenost, nezainteresovanost...
boskovic4 boskovic4 11:06 25.06.2009

Re: !

"dva autizma", "ona retardacija", "onaj Daun", "radim sa jednim dečakom, on je autizam, mnogo je sladak", su termini koje stručnjaci u svim institucijama redovno koriste i zato je Nataša i pisala o rečniku u jednom od prošlih tekstova.
Većina roditelja je doživela iste ili slične neprijatne situacije i na to zaista ne možete biti ravnodušni!!
Ali izgleda da ima istine u onoj rečenici " ono što me nije ubilo , osnažilo me je"
mashha mashha 19:01 25.06.2009

Re: !

Nedopustivo je da "stručnjaci" koriste takvu terminologiju. Ja kao laik vidim koliko je to ružno, pa ne može zaboga nečiji hendikep da se koristi kao etiketa i prekrije čitavu ličnost neke osobe... valjda smo na prvom mestu svi ljudi pa tek onda ostalo... Ja se uhvatih samo za taj rečnik, ali stvarno mislim da je i to jako važno da se menja jer on u velikoj meri šalje određene poruke društvu.
Ali izgleda da ima istine u onoj rečenici " ono što me nije ubilo , osnažilo me je"

Drago mi je što to čujem Ne daj se
Blade Runner Blade Runner 05:03 25.06.2009

.

miloradkakmar miloradkakmar 08:20 25.06.2009

Sramota

"Zašto se škole ograđuju rečenicom 'nismo dovoljno stučni' i ništa ne preduzimaju po tom pitanju?

I ovo je nedopustivo ! Šta su učili na fakultetu ? Ako su nesposobni da detetu otkriju put do znanja i to znanje mu utkaju, onda ne treba ni da rade vaspitno-obrazovni posao.
Pa, ni sva " obična " deca ne usvajaju znanja istom brzinom , jedni brže , drugi sporije. Zar se ne posvećuje više pažnje ovim drugima ? Izgleda da oni idu na posao u školu da bi primali platu, ispredaju ono što trebaju , a ostalo prepuštaju deci i roditeljima.
Sramota za prosvetne radnike da bar ne pokušaju rad sa detetom sa autizmom, da steknu nova iskustva i na kraju da osetet zadovoljstvo svoga poziva i rada.
sladjamk sladjamk 09:00 25.06.2009

Pa nije potrebno da majke objasnjavaju

nastavom kadru i debatuju o tome . Potrebno je da drzava odradi svoje. Nazalost Natasa ti si pionir u borbi i svi znamo na cija se ledja lome borbe. Znam da ces u svojoj misiji uspeti zajedno sa svima koji se bore uz tebe za dobrobit ne samo ove dece nego i iducih generacija. Natasa podrska od srca
4krofnica 4krofnica 09:20 25.06.2009

od svih

bezobraznih izgovora, ovaj je broj 1
Zašto mislite da naši učitelji imaju veću obavezu da prime Vaše dete od njihovih kolega u Zemunu ili Novom Beogradu? Kako da objasnimo našim učiteljima da Vas je odbila škola kojoj teritorijalno pripadate zato što 'nisu dovoljno stručni',
a mi, ipak, treba da ga prihvatimo?"


meni je ova vest ulepsala jutro

(a mali Aleksa mi je od proslog teksta u mislima i u srcu)
natasavb natasavb 10:14 25.06.2009

Re: od svih

4krofnica

meni je ova vest ulepsala jutro

Evo i ti si meni.
Hvala puno za ovaj link.
boskovic4 boskovic4 11:43 25.06.2009

Re: od svih

Kad se ovaj tekst izdvoji iz konteksta stvarno zvuči kao izgovor, i žao mi je što to nisam drugačije napisala jer vidim da nije do kraja razumljiv.
Žena koja mi je postavila ta pitanja je deo tima osnovne škole u kojoj se intezivno primenjuje inkluzija dece sa različitim teškoćama. Zapravo je želea da se stavim u njenu poziciju i čujem pitanja koja njoj postavljaju učitelji i nastavnici jer osnovno obrazovanje je obavezno za sve a većina škola daje sebi za pravo da ne ispunjava svoje obaveze i bez ikakvih posledica odbijaju decu poput Lazara.
Bojim se da ako nastavim sa pojašnjavanjem samo ću dodatno zakomplikovati

NATAŠA NE SMEM VIŠE DA STAVIM NI JEDAN ZAREZ.
4krofnica 4krofnica 12:53 25.06.2009

Re: od svih

razumem. mislim.

meni je vazno pored uvodjenja zakona da ljudi drustveno prihvate decu, bez rezerve, kao sto je to uradila Aleksina uciteljica..
Dzaba ti slovo na papiru alo imas klade da ih izvrsavaju...
Recimo decu sa down-ovim sindromom treba zasipati sa osmesima, njima mnogo to znaci....das ima malo ljubavi i vrate ti 10 puta vise...
boskovic4 boskovic4 19:32 25.06.2009

Re: od svih

na istoj smo strani.
d_sandic d_sandic 09:28 25.06.2009

Promena svesti

Teško će doći do promene svesti u širem kontekstu kada imamo zatucano nastavno osoblje.
Cenim tvoju hrabrost i upornst. Nadasve, cenim to što pomenutu učiteljicu nisi poslala u PM. Ja taj stepen samokontrole ne bi imao.

pozz
natasavb natasavb 12:06 25.06.2009

Re: Promena svesti

d_sandic
Teško će doći do promene svesti u širem kontekstu kada imamo zatucano nastavno osoblje.
Cenim tvoju hrabrost i upornst. Nadasve, cenim to što pomenutu učiteljicu nisi poslala u PM. Ja taj stepen samokontrole ne bi imao.

pozz


Mene takvi komentari najvise pogode zbog toga sto uvek pomislim kako ce Aleksa jednom biti sam medju takvim ljudima, a ne znam hoce li umeti da se nosi sa tim.
Nije mi bilo lako da se suzdrzim, ali da sam joj drugacije odgovorila, mislim da bi ona imala samo dokaz vise da ta inkluzija nije dobra stvar.
Ovako se nadam da ce bar malo da razmisli o tome.
Hansel Hansel 09:33 25.06.2009

Znaci pitanja

Rizikujem da me razumete pogrešno ili da i sâm nedovoljno jasno predstavim svoja razmišljanja, ali - pokušaću.

Mnogo puta sam razmišljao da obrazovne grupe treba da se formiraju prema sklonostima i talentima dece. Za neke je matematika (tj. prirodne nauke) mučenje, za druge društveni predmeti, za treće fizičko, likovno, muzičko... Svestan sam, istovremeno, opasnosti od segregacije (u širem smislu, koja još ne znači diskriminaciju), ali - licemerno je (ili nedovoljno svesno) misliti da ona, na izvestan način, ne pobeđuje - na kraju. Pritom, sasvim je sigurno koji se sve animoziteti među decom stvaraju, a čini mi se da na taj način svi trpe - jedni jer su frustrirani, drugi jer trpe od frustriranih (ako su ovi siledžije, na primer). Jedni nisu u prilici da nauče koliko bi mogli, jer je nivo nastave ispod njihovih mogućnosti, drugi - zbog previsokih zahteva, takođe neće biti u prilici da nauče, tj. usvoje osnove nekih predmeta jer su "ugušeni" prevelikim zahtevima. Uprosečavanje je u onom "čisto" obrazovnom delu škole jako loša stvar!

Drugi nivo, a možda i prva uloga škole je - vaspitna, mada je ne primećujemo u poslednje vreme... ja se zaista ne bih zadržao na famoznoj toleranciji (znate da ta reč znači "podnošenje, trpljenje, trplejivost, popuštanje" ). Ja tu glasam za razumevanje, saosećajnost, prihvatanje. Čini mi se da se to ne postiže nametanjem. Mislim da se to postiže jasnim paralelnim postojanjem grupa koje faktički postoje, uz jasno određenje da one postoje, da je to normalno... uz aktivnosti njihove saradnje na nekom projektu, na primer, gde će svako imati svoju ulogu, organizacije raznih druženja, zajedničkih časova (npr. građanskog vaspitanja) i sl. Dakle, ne specijalne škole, već - više specijalizovanih odeljenja (uključujući i "specijalna" ) u okviru jedne škole!

Da pojasnim na primeru: ako mališan normalne inteligencije ima problema sa sluhom, i ako ima slušni aparat i s njim bez problema može da komunicira s decom koja taj problem nemaju, dakle da prati redovnu nastavu i u njoj učestvuje - nema nijednog normalnog zamislivog razloga da ne bude u običnom odeljenju! Ako pak komunicira samo gestovno, jasno je da neće moći da funkcioniše u takvom odlejenju. Nažalost! Ali, ja bih da takvo dete, na primer, radi pisane zadatke zajedno sa ostalom decom - tako bi se kod svih razvijala svest da su ravnopravni, d ahendikep na jednom polju ne znači opšti hendikep. I na testu to dete, na primer, bude bolje od drugih - to bi za svest svih, po meni, bilo idealno!

S druge strane, zaista ne znam kako će neko dete oštećenme inteligencije, komunikativnosti i sl. moći da učestvuje u nastavi gde jedan pedagog radi s grupom od 25-oro dece na primer. Da bi to dete napredovalo, njemu je neophodna posebna pažnja. Ne znam kako bi se to moglo realno, a kvalitetno izvesti.

Vrtići su sigurno manje "problematični" u smislu obrazovnih zahteva i to je baš pravo (i prvo) mesto gde deca treba da nauče prihvatanje različitosti. Ali, milsim da i tu treba, u okviru grupe, da dete s posebnim potrebama ima pomoćnika, možda posebnog vaspitača koji će brinuti o njih nekoliko. Ponavljam, u istoj prostoriji gde su i druga deca. Ipak je previše da jedan vaspitač brine o svima - to mogu da razumem, ali ne i drskost kojom je to izrekla pomenuta vaspitačica koja već ima "dva autizma"... U svakom slučaju, društvo ne sme da zaboravi na ovu decu i ove porodice. Zvuči izlizano, ali tako je...
natasavb natasavb 10:10 25.06.2009

Re: Znaci pitanja

S druge strane, zaista ne znam kako će neko dete oštećenme inteligencije, komunikativnosti i sl. moći da učestvuje u nastavi gde jedan pedagog radi s grupom od 25-oro dece na primer. Da bi to dete napredovalo, njemu je neophodna posebna pažnja. Ne znam kako bi se to moglo realno, a kvalitetno izvesti.

O tome sam nesto vise pisala u mom proslom blogu. U nacrtu novog zakona o obrazovanju predvidja se uvodjenje inkluzivnog obrazovanja, ali naravno uz promenu nekih stvari. Ja kao roditelj sam potpuno svesna da uciteljica ili vaspitacica ne moze pored ostalih 25 dece, a u dosta odeljenja ih je i vise, da se posebno posveti mom ili bilo kom drugom detetu. Zato sam se dogovorila sa ljudima iz skole da u odeljenju bude i asistent, a koliko sam videla i novi zakon predvidja tu mogucnost.
Osim uvodjenja asistenta predvidjeno je i da se za svako dete kome je to potrebno radi individulni program ,koji je prilagodjen njegovim mogucnostima, sto je po mom misljenju osnova svega. Taj program bi pravili, ako sam dobro razumela, psiholog, pedagog, uciteljica , neko od strucnjaka koji je specijalizvan za oblast vezanu za probelem deteta i roditelj. Takodje bi svaki ucitelj dobio podrsku koja mu je neophodna u resvanju problema koje misli da ne moze sam da resi.
Za sve to ce trebati vremena, ali svaki pocetak je tezak.
Ono sto sam ja imala prilike da vidim je da kad se krene sa dobrom voljom, pronadje se i resenje za svaki problem.
bocvena bocvena 11:11 25.06.2009

Re: Znaci pitanja

Oduševljena sam idejom asistenta koji čini sponu između deteta, učiteljice i ostale dece. Kada bi država plaćala asistente (jer će roditeljima generalno to biti ozbiljan izdatak), to bi prvo otvorilo nova radna mesta za defektologe i psihologe, a drugo smanjilo bi pritisak na učitelje. Onda ne bi mogli da potežu argument nestručnosti.
Bilo bi dobro da dovedeš Boru na blog (Aleksin aisitent) da on iznese svoja iskustva. Čini mi se da on ne pomaže samo Aleksi, nego da je velika pomoć učiteljici i sa drugom decom!

A Dragani želim sve najbolje, čini mi se da je na ivici živaca, ali jača nego što ću ja ikada biti.
boskovic4 boskovic4 11:48 25.06.2009

Re: Znaci pitanja

Hvala na dobrim željama, odavno sam na "ivici živaca" !!!
natasavb natasavb 14:01 25.06.2009

Re: Znaci pitanja

Bilo bi dobro da dovedeš Boru na blog (Aleksin aisitent) da on iznese svoja iskustva. Čini mi se da on ne pomaže samo Aleksi, nego da je velika pomoć učiteljici i sa drugom decom!

I ja bih volela i nadam se da ce Bora naci vremena da napise nesto o svom iskustvu , jer on je bio sa Alkesom i u predskolskoj grupi i sad u prvom razredu, a u skoli smo napravili dogovor da ostane tu dok god bude potrebno.
Na razgovoru koji smo imali na kraju skolske godine , uciteljica je rekla da joj je dosta pomoglo sto je on bio tu.
Naravno, potrebno je da uciteljica i asistent imaju dobru komunikaciju, jer bez toga nema uspeha.
Hansel Hansel 22:02 25.06.2009

Re: Znaci pitanja

Nataša, to je i po mom shvatanju jedan od boljih načina za rešenje problema. Ne znam kako će se rešavati praktični problemi - u ocenjivanju na primer, ali i to je sigurno rešivo. Pozdrav i puna podrška!
leopold_lady leopold_lady 10:07 25.06.2009

Znaš kad čovek misli da ne....

može da čuje nešto još gore - upravo se to desi....

Ne znam šta je to sa ljudima danas?

Ne odustaj.... Uz tebe sam 100 %.... To je jedino što mogu da ti garantujem....
grozdje grozdje 10:19 25.06.2009

E moja Nato Zlato...

....u svakom zitu ima kukolja. Nismo mi uciteljice sve iste. Kod te gospodje je u pitanju odsustvo inteligencije. Ona jadna misli da dobro misli. Teskim putem ides a kad na njemu stjena stoji ne treba je razbijati vec zaobici. Ih, kad bismo se stalno TUKLI sa tim KAMENIM mozgovima, gdje bi nam kraj bio.

Zato, draga moja, iskoristi svoj prirodan talenat da namirises one koji su cestiti i pametni ljudi i sa svojim zlatnim srcem i uz tvoje besjednicke bisere nacices i putic za srecu tvoga djecaka.

A mi smo tu...sta treba javljaj!
reanimator reanimator 10:45 25.06.2009

...

Da ne bude posle..vidi ga ovaj..nema ga..ovo, ono.. :)
natasavb natasavb 10:50 25.06.2009

Re: ...

Da ne bude posle..vidi ga ovaj..nema ga..ovo, ono.. :)

mislis da ces da se izvuces bez kratkog sadrzaja?!
nema sanse . :)
niccolo niccolo 11:12 25.06.2009

Stavovi...

Uz ovo pitanje ide i obrazloženje da muževi najčešće napuštaju svoje porodice kad se ispostavi da dete ima "problem". Ja sam, eto, srećna jer mene moj još uvek nije napustio.

Buuu
"... imali smo mi tri dečaka sa autizmom, ali to je išlo taaaako teško, mislim da je mali Mihajlo baš patio, ... mada su ga deca izuzetno lepo prihvatila i nekako se zaštitnički postavila prema njemu."

Čekaj, ne razumem, na osnovu čega je zaključila da je baš patio ako su ga deca lepo prihvatila?

P.S. još nisam pročitao onaj prethodni tekst
natasavb natasavb 12:13 25.06.2009

Re: Stavovi...

P.S. još nisam pročitao onaj prethodni tekst

I ti ces morati da pises kratak sadrzaj.
Čekaj, ne razumem, na osnovu čega je zaključila da je baš patio ako su ga deca lepo prihvatila?

To isto je rekla i uciteljica sa kojom sam ja razgovarala. Kaze on ce da pati jer vidi da se razlikuje od druge dece. Kakav argument ! Pa svko dete se po necemu razlikuje i treba da je tako. Ako se ta razlicitost prihvata , onda ne vidim u cemu je problem. Mislim da tu jako vaznu ulogu ima uciteljica. Aleksa je u pocetku ustajao za vreme casa i pricao sam sa sobom. Uciteljica tome nije pridavala znacaj i kad bi neko od dece to prokomentarisao objasnila bi zasto on to radi i nastavila dalje kao da je to nesto sasvim normalno. Deca su jako brzo prestala da obracaju paznju na to, a i on je promenio svoje ponasanje.
rapunzel rapunzel 11:18 25.06.2009

ovo

Majko, potražite vezu da ga trajno smestite u neki dnevni boravak jer, verujte mi, niko Vam ga neće primiti, a kad ga smestite, moći ćete da se posvetite ostalim članovima Vaše porodice".

me je ostavilo bez teksta.
slično je rečeno i mojoj rođaki pre 20 godina i to više puta od različitih ljudi (onih što sve znaju).

ima ljudi koji su uz vas, a još više onih kojima vaša borba mnogo znači!

boskovic
natašice
alexi
boskovic4 boskovic4 11:52 25.06.2009

Re: ovo

HVALA, SVAKO DOBRO NEK VAM SE DOBRIM VRATI
majacvet73 majacvet73 12:58 25.06.2009

:-(

Joooooooooooooooooj, samo to mogu reci. Drugih reci nemam
Reci tvojoj drugarici da se ne preda, nikad!
malasneki malasneki 13:01 25.06.2009

moje misljenje znate, stoga evo lepa pesma

shumskaa shumskaa 13:45 25.06.2009

e ovako

ne razumem jednu stvar kod tih ljudi, stručnjaka i ostalih: zar misle da su oslobodjeni mogućnosti da se tako nešto desi njima? ovde ja govorim o svemu živom....možda će sutra ogluveti, možda njihovo unuče bude imalo Daunov sindrom, ne shvatam - zašto neki ljudi misle da ne činimo svi jedan isti svet?!
a samo malo truda (pored stručnosti i znanja) je potrebno...pa u ovom našem društvu je svaki čas neko diskriminisan, kako nekima ne padne na um da bi oni mogli biti sledeći? otišla sam u nekom drugom smeru sad, ali eto, grozim se toga i lepo me prestravljuje taj odnos -
"Majko, potražite vezu da ga trajno smestite u neki dnevni boravak jer, verujte mi, niko Vam ga neće primiti, a kad ga smestite, moći ćete da se posvetite ostalim članovima Vaše porodice".

ali, ohrabruje činjenica da je zakon donet i sad je potreban napor da se on valjano i sprovodi. zbog svih nas. zbog Lazara, Alekse, dečaka koji lepo napreduju i čiji se roditelji kao lavovi bore, i zbog svakog deteta ponaosob .da druga deca budu deo njihovog sveta, a i oni njihovog.
nismo ostrva.

boskovic4 boskovic4 16:32 25.06.2009

Re: e ovako

baš lepo rečeno "nismo ostrva"
Biljana 77 Biljana 77 14:31 25.06.2009

Kakva budalaština

-" Eto ja imam u razredu dečaka koji ne čuje dobro i nije njemu mesto u redovnoj školi, već u specijalnoj. Znate, njemu će tamo biti bolje".


Mi imamo prijatelja izuzetno oštećenog sluha, bez slušnog aparata ne čuje gotovo uopšte, a i sa njim dosta "čita sa usana". Čovek je završio redovnu osnovnu školu, gimnaziju i fakultet. Govori engleski, a uči i španski.
kleinemutter kleinemutter 17:29 25.06.2009

dokle vise

Draga Majko,

obavezno se zalite Ministarstvu Prosvete i to pismenim putem. Jedan overen primerak njima (od strane njihove službe overen ) jedan overen primerak Vama, koji opet oni overavaju. I TO SE ŽALITE NA ODREDJENU ŠKOLU. Svi se boje pritiska javnosti i skandala. Nadjite način da Vaša priča dospije u novine, u vesti , u neku tv emisiju, kojih je malo ili ih nazalost i nema, a koje se bave ovom problematikom.

Mislim i da bi neki medij zaista trebao da se posveti ovoj problematici. Niko ne pita kako je nam roditeljima živeti bez podrške. Kako je toj našoj deci, koju stalno svi odbacuju!

Mislim i da se mi roditelji moramo udružiti i organizovati i izaći u javnost sa problemima koje nam društvo nudi, umesto da dobijemo podršku, mogućnost bilo kakvog izbora i osnovna ljudska prava. Da li se iko zapita kako je odgajati dete koje ima problema i koliko nega oko takvog deteta košta i kako je teško organizovati sve životne i radne aktivnosti u takvoj porodici kad se stalno na ometanje i nerazumevanje od strane okoline, društva u celini.

Mislim da Grad treba da dodeli neku vrstu stipendije studentima defektologije , koji bi radili u Školama i Vrtićima kao asistenti ili da taj asistentski posao rade u u tim ustanovama defektolozi kao njihov pripravnički ispit.

Vi Nataša ne obraćajte pažnju na tu učiteljicu. Mi moramo ovom društvu postati vidljivi sa našom decom i našim problemima, jedino tako ćemo moći koliko toliko da im omogućimo malo bolji život.
Takvih učiteljica u školi u kojoj ja radim ima koliko hoćeš-Glavni je izgovor da na učiteljskom nisu imale defektologiju.
Neka im uvedu defektologiju kao predmet. Svi ćemo biti zadovoljniji. Neka im defektolozi održe seminare i poduče ih....
Sa tim učiteljicama i sama stalno vodim diskusiju i svaki put podvlačim da smo mi u školi zbog dece, a ne obrnuto i ne samo zato da nam prodje radni dan, već da učimo, podučimo, pomognemo toj deci i roditeljima.
U stvari ideja tih učiteljica je da imaju što manje obaveza i napora u radu. One koriste rečenicu,, ja to odmah rasejem da se ne mučim do četvrtog razreda,,. TIME MISLE , DA NEKE DJAKE OBORE NA GODINU, A NEKE PREDLOŽE ZA SPECIJALNE ŠKOLE. Tužno i ružno.

Mislim da se zaista moramo organizovati i traziti pomoć i prava za našu decu.
Pozdrav i podrška. Nemojte odustati!


boskovic4 boskovic4 19:28 25.06.2009

Re: dokle vise

Hvala Vam na savetima i podršci .
Planirala sam da se obratim Minisrarstvu prosvete ispred UG "Novi dan", koje okuplja roditelje i prijatelje dece sa teškoćama u razvoju.
Naše udruženje je u više navrata konkurisalo kod različitih donatora sa projektom vezanim za asistente u vrtićima i u nastavi ali do sada nismo dobili pozitvan odgovor,... to ne znači da odustajemo.
U pravu ste treba da postanemo vidljivi!!
Postoje učiteljice, koje samoinicijativno posećuju seminare o inkluziji, i koje u svojim odeljnjima imaju decu sa teškoćama.. ali to nije ni blizu sistemskog rešenja koje treba da postoji na nivou državae.
Roditelji mogu da se obrate servisu " VelikiMali", koji će uz podršku drugih, deset, nevladinih organizacija proslediti dopis Ministarsvu prosvete, i tada postoje velike šanse da dete bude upisano u školu kojoj pripada ali ako u toj školi ne postoji učiteljica koja će voljno prihvatiti i dete i asistenta to je veoma, veoma mučno iskustvo..
Znači, treba nam zakon! Nacrt postoji, vreme prolazi, deca rastu...
cassiopeia cassiopeia 19:00 25.06.2009

...

Kad ćemo početi da kreiramo kvalitetne usluge za sve građane ove države?
Ako ne kažem dovoljno glasno da imam problem koji sama ne mogu da rešim,
niko na mene neće obratiti pažnju. I dalje zavisim od dobre volje dobrih
ljudi...


Kreiraćemo humanije uslove za našu decu onda kada ljudi postanu svesni potreba svoje dece i da je važno da ogajimo srećno i optimistično dete koje veruje da zaslužuje prijateljstvo, ljubav i uspeh u onome što radi.
Nije važno da li će baš svaka lekcija u školi biti savladana, pružajmo im ljubav i jačajmo u njima veru u sebe. Deca nikada neće odbiti od sebe dete koje je po nečemu drugačije ako to ne vidi od nas odraslih. A nažalost, iz vaših priča vidimo da mnogi koji bi po svojoj vokaciji trebalo da imaju podržavajući i prihvatajući odnos prema deci sa hendikepom čine upravo suprotno.
A ova rečenica me je zgrozila: "Majko, potražite vezu da ga trajno smestite u neki dnevni boravak jer, verujte mi, niko Vam ga neće primiti, a kad ga smestite, moći ćete da se posvetite ostalim članovima Vaše porodice".


Ako ne kažem dovoljno glasno da imam problem koji sama ne mogu da rešim,
niko na mene neće obratiti pažnju. I dalje zavisim od dobre volje dobrih
ljudi...


Nadam se skorom usvajanju zakona da bar malo olakša roditeljima da ne zavise samo od dobre volje drugih.

A vikati bi trebalo. I zato Nataša piši i dalje :) Ti si

Boskovic - pozdrav i podrška da istrajete
boskovic4 boskovic4 19:30 25.06.2009

Re: ...

golubica.bg golubica.bg 02:16 26.06.2009

Inkluzija

Svaka cast majkama na inicijativi! Nezainteresovanost institucija, nazalost, nije nista novo. Mozda je glupo pitanje, ali posto niste spominjali, da li ste stupili u kontakt sa ljudima iz Udruzenja za pomoc osobama sa autizmom? Mozda bi oni mogli da pomognu.
boskovic4 boskovic4 11:44 26.06.2009

Re: Inkluzija

Hvala
Da, u kontaktu smo sa " Udruženjem za pomoć osobama sa autizmom" ali ni oni na žalost ne mogu da pronađu rešenje za svako dete, upravo zato što ne postoji "sistemsko rešenje".
Na primer, Udruženje je u tradicionalno dobrim odnosima sa privatnim vrtićem " Nojeva barka" koji uključuje decu sa teškoćama u svoju redovnu grupu ali oni mogu da prime najviše do troje dece, jer su ograničeni prostorom i brojem svojih zaposlenih... čak oni sami pronalaze asistenta za dete, koga, naravno plaća roditelj.
U ovom trenutku u taj vrtić upisano je dete Natašine i moje prijateljice, pa sam zato upoznata sa detaljima.
Postoje i drugi privatni vrtići koji uključuju decu sa tekoćama ali njih je malo, i najčešće primaju jedno dete po grupi.
Tako da smo svi suočeni sa istim problemom..
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:29 26.06.2009

Tuga golema

Preporuka za tekst.
boskovic4 boskovic4 11:48 26.06.2009

Re: Tuga golema

Na žalost postoji i tužnije..
hvala za preporuku
sensus sensus 11:32 26.06.2009

Pitanja

Izvinjavam se unapred, ako je neko vec odgovorio na ova pitanja.
Ko odlucuje o prijemu dece sa teskocama u razvoju u skolu? Da li su to pedagozi, psiholozi, direktori, uciteljice(svi zajedno ili ...)?
Da li je obavljen razgovor i sa direktorom skole?
I da li uciteljice mogu samoinicijativno da odbiju da prime dete? Ako se na primer sloze pedagog, psiholog i direktor da prime dete u skolu.
boskovic4 boskovic4 17:36 26.06.2009

Re: Pitanja

Kao i kod upisa bilo kog deteta, idete na razgovor kod psihologa i pedagoga.., naravno ako je direktor/ka isključivo protiv prijema dece sa teškoćama u takvoj školi, nema sreće za vaše dete,
Kroz sopstveno iskustvo, videla sam da je veoma značajan lični stav direktora/ke..
Ako se slože psiholog, pedagog, direktor da uključe dete sa teškoćom u redovno odeljenje, ne očekujem da" nateraju neku učiteljicu" da prihvati dete... već da imaju osobu dovoljno senzitivisanu , koja svojom voljom, prihvata to kao profesionalni izazov.
Takođe je veom bitan međusoban odnos ljudi u tom kolektivu, jer kao i u svakoj grupi imate vođu i one koji prate vođu.. Zatim, u nekim školama postoje ljudi koji se baš daju za to u šta veruju npr. za inkluziju, i ima onih koji vas spopliću na svakom koraku jer moraju "tu da vas trpe"~ ovo je već iz iskustva drugih roditelja..
Lično ne bih volela da moje dete bude kod učiteljice koja sama ne želi da ga prihvati, i ne treba vam puno mašte da zamislite tu atmosferu..
Psiholog može da obavi testiranje deteta i da po rezultatima testa preporuči da se uradi razvrstavanje tj. čuvena kategotizacija (procena stepena ometenosti) od koje mi roditelji zaziremo, jer svi to doživljavamo kao neku konačnu presudu.. a najčešće to i bude... razvrstavanje rade lekari i logopedi u domuovima zdravlja i tu ste stvarno prepušteni sreći ili nesreći..
Ja, zaista ne mogu da živim s mišlju da će neko za petnaest minuta posmatranja mog Lazara da odluči u kom pravcu če ići njegov život..
Zato tražim sredinu u kojj će biti ispunjen preduslov " dobrodošao" a tek onda počinje težak fizički rad, jer ni jednog trenutka ne tvrdim da je lako raditi sa decom koja pripadaju spektru autizma.
j.bre j.bre 14:12 26.06.2009

Draga Boskovicka

ili Boskoviceva, nikako ne mogu da zapamtim sta je kad :)

Citam cega si se sve naslusala i stidim se sto u mojoj zemlji, mom gradu, postoje ljudi s toliko arogancije, a tako malo empatije i znanja, a rade tako vazan i odgovoran posao. Molim te da me ne shvatis pogresno, ali nakon sto cujes "Ja već imam dva autizma, nema šanse da radim i sa trećim!!!", pa ne moze nista drugo nego da ti bude drago sto tvoje dete neces ostaviti takvim ljudima na staranje.

Ja sam danas bila na razgovoru sa vaspitacicom mog sina(pretpostavljam da si na prethodnom Natasinom blogu citala moje komentare i da nema potrebe da objasnjavam o kakvom je vrticu rec). Nakon sto sam istresla svo svoje nezadovoljstvo, vaspitacica je rekla da ce intervenisati kod logopeda, ne bi li ova najzad pocela da radi s mojim detetom. Iako sam do sada pokusavala nekako da ih umilostivim da se to desi, danas sam najzad progutala knedlu i rekla da ne zelim da ta zena radi s mojim sinom. Ako neko nema zelje, volje i ljubavi da pomogne detetu koje ima problem, smatram da iz (prinudnog) rada s takvom osobom, dete ne moze da ima koristi. Na vaspitacicino insistiranje da ipak pokusamo, rekoh joj da cu joj biti zahvalna ako preusmeri svoju volju i paznju na to da mi sin uvek bude obuven i obucen, neoznojen i da ga sprece u eventualnim pokusajima da povredi samog sebe. Eto, samo toliko i ja cu biti srecna.

Razlika izmedju ovde i tamo je u tome sto ovde ne bi smeli ni da sanjaju da mi se obrate na nacin na koji su se tebi obracale razne vaspitacice, psiholozi, direktori. Realno gledano, nikakva korist od toga, jer ocigledno je kada tako misle iako se smeskaju. Ponekad tako silno zelim da budu arogantne i proste, da bi meni dale povod da im istresem u facu sta ja mislim o njima i njihovoj navodnoj inkluziji!

Edukacija zaposlenih u vrticima i skolama je primarna. Da oni nisu isfrustrirani, indiferentni i isprepadani od sopstvenog neznanja, nikakvo nepostojanje zakona ne bi ih sprecilo da tvog Lazara prime u grupu. Eto Natasinog primera. Poslednje sto treba da se desi je da oni, tako neosvesceni, nezainteresovani i drveni, inkluziju sprovode u praksi i da onda kukaju na sav glas kako je uvodjene inkluzije totalni promasaj.

Srecna vam selidba, a Lazaru zelim da se lepo uklopi u skolicu. Njemu ce tamo svakako biti bolje nego negde, blize sadasnjoj kuci, gde bi bio samo jedan od tri autizma.

Svako dobro :)
vishnja92 vishnja92 16:35 26.06.2009

Re: Draga Boskovicka

ili Boskoviceva, nikako ne mogu da zapamtim sta je kad :)

"Boskoviceva" je tzv. devojacko, "Boskovicka" je vencano.
nikad nisam napisala goru recenicu.
j.bre j.bre 16:47 26.06.2009

Re: Draga Boskovicka

vishnja92
"Boskoviceva" je tzv. devojacko, "Boskovicka" je vencano.
nikad nisam napisala goru recenicu.

Znaci ubola sam, pod uslovom da je koleginica nam blogerka uzela muzevljevo prezime :)

Hvala Shnjoki
boskovic4 boskovic4 18:18 26.06.2009

Re: Draga Boskovicka

Bošković je moje devojačko prezime, a uzela sam ga za nik jer stalno zaboravljam kako sam se prijavila..

Shvatila sam, od ranije, da si nezadovoljna odnosom ljudi iz tog vrtića prema tvom sinu i žao mi je što ti se to dešava..
Potpuno se slažem s tobom da kad nema dobre volje i ljubavi, to je užasno gubljenje vremena i energije...
Grozan je i taj licemeran odnos i to kad su ljudi samo deklarativno za inkluziju, a ti se trkaš s vremenom..

Ali ima i lepih dana, nismo se valjda predplatile na tugu !!!

Hvala na divnim željama, svako dobro tebi i tvom dečaku


omega68 omega68 21:56 26.06.2009

rekao sam već negde

nemam dovočjno velikih reči za ta velika dela koja Vi činite
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 08:38 27.06.2009

...

nakon nekolikog razmišljanja pade mi na pamet sledeće:
u jednom razredu (nebitno da l' su u isti uključeni slučajevi pod 1, 2, 3, i to) imate klince koji nisu svi podjednakih sposobnosti.
imate klince koji su sličnih sposobnosti i aspiracija ali ih iskazuju a) na različite načine b) u različitim vremenskim obrascima; tako da oku koje ne seže dalje od prvog imidža, može da promakne svašta nešto, a u skladu sa tim propuštanjem - neće se postaviti na odgovarajući način.
imate klince koji sporije kapiraju i one koji brzo kapiraju i one, koji su negde na sredini.
imate klince koji su povučeni i tihi i a) puno znaju b) srednje znaju c) malo znaju d) ne znaju da znaju.
imate jako inteligentne klince, kojima je dosadno, pa im opada pažnja - te ne prate koliko treba, a samim tim i ne napreduju onako kako se to očekuje. budu nemirni, itd.
imate klince koji su spori iz milion razloga - pa onda tu treba izbunariti šta je u pitanju i shodno tome dati odgovor na sadržaj.

hoću da kažem da su sva deca posebna na svoj način.
i ukoliko želite da svi oni budu uključeni u ono što sa njima radite, morate im pristupiti individualno.
(npr. imala sam klince koji ne potpadaju pod one slučajeve 1, 2, 3, i to, a koji nisu progovorili cirka 6 meseci.)
hoću da kažem da ukoliko postoji želja da se nekom pomogne da: da svoj maksimum, onda se mora pretpostaviti da mi NE ZNAMO (izvinite na vikanju) koji je to maksimum, već otkrivamo načine da isti stalno mic-po-mic pomeramo.
koliki će ti koraci biti, opet zavisi individualno od svakog deteta (imala sam klinca koji je nakon letnjeg raspusta, a kada je upisao drugi razred, došao i čitao rečenice na engleskom koje su namenjene šestacima. ono što je čudno, je da pre tog letnjeg raspusta nije umeo propisno da razaznaje latinična slova, pisanje da ne pominjem. i onda se u toj njegovoj glavici nešto dogodilo - nekakva opruga se otkačila i mali, vergla li vergla.).
hoću da kažem: nije na nama da presudjujemo koliki će koraci biti, niti da ih vrednujemo.
na nama je svojom podrškom, strpljenjem i bezgraničnom verom
da m o ž e, omogućimo detetu da nauči i uvidi da m o ž e.
i bez: na silu.

hoću da kažem da granice koje postavljamo služe da samo napravimo odredjene kategorije i ništa više. za mene je cilj rada: prevazilaženje kategorija uz shvatanje različitosti.

a za to je potrebno puno ljubavi, predanosti, učenja i truda.

opet odužih...izvinjavam se.
i ps.
ovo: pablo pineda je već išlo na blogu, al' ne mari.
natasavb natasavb 11:40 27.06.2009

Re: ...

hoću da kažem da ukoliko postoji želja da se nekom pomogne da: da svoj maksimum, onda se mora pretpostaviti da mi NE ZNAMO (izvinite na vikanju) koji je to maksimum, već otkrivamo načine da isti stalno mic-po-mic pomeramo.


Upravo tako.
Uvek govorim kako Aleksa ima svoj tempo, ali je vazno da ide napred, pa dokle stignemo....
A mislim da to vazi za svako dete. Samo mu treba dati sansu i ohrabriti ga.
Snezana, hvala na razumevanju, podrsci i ovako lepim recima.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana