Društvo

ovo je

snezana mihajlovic RSS / 23.06.2009. u 09:13

...ponavljački blog.
a uz to je i konfuzan.
tako da...izvin'te.

"Najstrašnije od svega - ne raspravljamo o uzrocima mržnje, već se opredeljujemo o posledicama mržnje, tražimo opravdanja i zakonske mere za mržnju, izgovaramo čuvene laži o «ravnoteži mržnje, ravnoteži ekstrema» i time gradimo kobajagi politiku i kobajagi društvo."

Ne podnosim nasilje.
U bilo kom obliku.


Ne volim ni svadje i sve ono što izranja prilikom istih.
Svaki put me oblije neki hladan znoj i lepo osetim kako mi se srčani mišić pregreva. A u stomaku mi se zgči nekakva pesnica i vrti. I ništa od toga se ne dešava meni - ja sam samo slučajno tu, pa ipak, moje telo reaguje.
Svaki put.


Izvlači iz nesvesnog informacije i mota, neki svoj program.


Ne volim slave, svadbe, rodjendane, usiljena ljubljenja, uparadjeno sve, bele čaršafe i brdo hrane. Umaraju me lica koja kao da se specijalno pripremaju za taj dan, sa svojim specijalno odabranim materijalima koje trpaju na moje platno.


I sklanjam se.


Uglavnom provodim vreme s klincima. Mlatim nešto, njima to bude zanimljivo, pa mlatimo zajedno. I bude mi lepo.

Tu se uvek nadje i neki ponosan roditelj ili roditeljica, pa jadno dete mora da recituje, a ja im posle pričam kako je bio jedan što je vuko po gradu neku jadnu mečku sa ogromnom mindjušom, i to.
Onda me oni malo čudno gledaju, a mi nakon epp-a nastavimo da mlatimo.


Priznajem,
ovaj uvod mi i nije nešto - dugačak, konfuzan... ni meni nije leg'o, al' je uvod.
u priču o licemerju.


U priču o nama velikima, koji uglavnom mlatimo praznu slamu a bogme i nešto drugo (za razliku od onog lepog mlaćenja opisanog gore), i stalno bre nešto tražimo, nikad nam nije dovoljno, sve nam nešto fali, i sve je neko drugi kriv, a mi smo sve to lepo hteli, ali avaj... I da, u naše vreme je uvek bilo bolje.


U priču o tome kako sam se tukla kao mala - početak ovekovečen zadovoljstvom koje sam osetila izbijanjem zuba nekoj tamo (doduše, mlečnog i verovatno klimavog), a koja je baš volela da me maltretira, i zabezeknutošću vinovnika ovog dogadjaja koji su svi po komandi prestali da se druže sa mnom. Ali samo na trenutak. Posle sam postala glavna.


Pa da, niko ne voli slabiće.
Tako sam ja to ukapirala.

I intermezzo, pa da  nastavite sa sablažnjavanjem - tukla sam samo kada sam bila izazvana, gotovo u samoodbrani. I uživala sam, prvi put u životu u nečemu što mogu sama da kontrolišem.
Umela sam i da se svadjam. I uvek u samoodbrani. I uvek jer je postojao neki jak razlog.


Jesam li već pomenula da ne volim nasilje i svadje?


I kakve veze ima sad pa licemerje i svadje i tuče i samoodbrana i kontrola i snaga i popularnost i deca? Da pokušam - svakakve.


Pre otkrovenja koje sam izbijanjem dotičnog mlečnog osetila, bila sam jako povučeno dete. Klinci su me često zezali nekad i fizički doterivali, a meni je bilo zabranjeno da uzvraćam, pa nisam - tako me je jednom prilikom, ćerka prijatelja mojih roditelja bola olovkom, a ja sam samo sedela tamo gde mi je rečeno da sedim i plakala.


Ali tiho. Odrasli su večerali.


Ne, ovo nije ispovest.


Sad kad razmislim, ta mala bez zuba, njen ćale je alkos. Težak. Udala se posle, sa nekih 14 godina i otišla u zemlju čokolade. Tata alkos se složio sa odlukom i potpisao.


Ne volim kad mi se ljudi unose u lice. Ne volim kad mlate rukama i viču. Nekad, kad mi u susret ide gomila nečega što moj mozak skenira kao pretnju, predjem na drugu stranu.
To što sam se tukla omogućavalo mi je da prestanem da se bojim. Tako je meni to tada izgledalo. Odjednom, bila sam hrabra, spremna da branim druge i te gluposti.


Strah ume tako lepo da vas zavara. Pritaji se i čeka povoljan momenat. I vi, posle x vremena (ako imate sreće) shvatite da ta druga, unapredjena verzija, zveči od praznine i da je bol još uvek tu.
I opet, ako imate sreće, naučite i da ne morate baš uvek da postavljate gard. Da ima ljudi koji bi samo da vam daju sebe. Da ljubav nudi neke druge vidove borbe i odbrane i da... leči. Sporo, ali leči. Da taj vicious circle ne može niko drugi da prekine umesto vas.


Ali, za to je potrebno da krenete nekim drugim putem.


Da li je moj detinji život uticao na izbor onog što danas radim? Verovatno. Verovatno sam zbog toga, kako to braća Englezi kažu - more alert, verovatno i previše razmišljam o svakom detetu pojedinačno. Verovatno zbog toga stalno skeniram klince. Verovatno sam zbog toga, iz čisto subjektivnih razloga, uvek na njihovoj strani, jer verujem u mogućnost promene.


Decom se morate baviti aktivno. Deca nisu dekor u vašim životima. Nasilje nad decom nije samo kada to dete bijete. Nasilje je i kad ih zanemarujete, postavljate zahteve, a njihova jedina svrha je da na iste odgovore. Nasilje je i kad nemate vremena da se detetom bavite i kad mislite da to što je odlično znači da ste vi odradili vrhunski zadatak. Nasilje je i kada vaše dete mora da bude najlepše i najbolje i kada mu ne ostavljate mogućnost za grešku. Nasilje je i kad se ne trudite da objasnite zašto. Nasilje je i kad trpite nasilje zbog deteta i kad koristite to dete za neke više ciljeve. Nasilje je kad nekoj klinki ispadne telefon (najlepši, najbolji i najskuplji) i onda počne da plače, jer će majka da je „ubije". Nasilje je i kad dete ne sme da se upusti u novo, jer se boji neuspeha, a vi to ne primećujete. Nasilje je i kad moj prijatelj čuje da vaspitačica (u jaslicama) kaže detetu da umukne. Nasilje je i kad ne prepoznajete ili ne želite da prepoznate problem, već uporno odbijate da prihvatite tu mogućnost, jer... Nasilje je i kad pretite detetu da će da ga odnese mesec i da babaroga samo što nije. Nasilje je i kad stežete ruku detetu, istovremeno se smešeći i uljudno otpozdavljajući ljudima na ulici. Nasilje je i kad vaše petogodišnje dete ne zna šta je lisica. Nasilje je i kad pitate dete za šta mu služi glava. Nasilje je i kad vaše dete nikako da poraste. Nasilje je i kad terate dete da nekog poljubi. Nasilje je i kad ne prihvatate da vi učite od dece. Nasilje je i kad ne znate šta znači reč: autoritet.


I napisah skoro kod margos - imamo tako puno vremena da nešto uradimo, a zapravo tako malo.
Tvrdim:
Ne možete silom naterati nekog da bude dobar.
Silom ga samo učite da će doći njegovo vreme kada će istu moći da upotrebi.


„Mnogo je lakše živeti sa decom koja vas se boje nego sa onom koja vas vole. Hoću da kažem da sa onom prvom imate mirniji život, jer, kad vas se boje, deca ostaju na pristojnoj udaljenosti od vas."


p.s.
Za kraj, da ne bude da je samo uvod konfuzan.
Zbog radova na kući koje smo imali pre par meseci, naše dvorište je ličilo na skladište betona, gvoždja i djubreta. Nakon čišćenja, sve smo izriljali i zasadili travu. Seme je bilo extra-super-fantastično i trava nije nikla svuda. Na mestima gde je ostala zemlja, postepeno se pojavljivao korov.
I tad mi (ponovo) pade na pamet kako je uvek i sasvim dovoljno da ništa ne učinite.



Komentari (20)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

AlexDunja AlexDunja 09:27 23.06.2009

tvrdim

Ne možete silom naterati nekog da bude dobar.
Silom ga samo učite da će doći njegovo vreme kada će istu moći da upotrebi.
vishnja92 vishnja92 09:30 23.06.2009

ovo

podeliti svima.
ne roditeljima i vaspitacima: svima.
vracarac92 vracarac92 10:03 23.06.2009

Re: ovo

Bravo!
purenjak purenjak 11:13 23.06.2009

Re: ovo

vracarac92
Bravo!

HAUG!!!
Kazezoze Kazezoze 13:24 23.06.2009

Re: ovo

vishnja92
podeliti svima.
ne roditeljima i vaspitacima: svima.

slazhem se - svima!
i nije nishta konfuzno, konfuzni mogu biti samo oni koji ovo ne shvataju.
dodao bih, radi podsecanja, ovu pesmu P. Handkea:

Pesma Detinjstva

Dok dete dete bejashe
hodalo je njishuci ruke,
zheljelo da od potochica postane reka,
od reke divlja bujica, a od ove lokvice more

Dok dete dete bejashe,
ono ni znalo nije
da je dete, sve puno dushe bejashe
i sve dushe bejahu jedno

Kad dete dete bejashe
nije o nichem imalo mishljenje,
ni navike nije imalo
chesto je znalo sediti ukrshtenih nogu,
odjednom otrchati
i imati chuperak "kao da ga je krava lizala"
i nikada ne pozirati prilikom fotografiranja

Kad dete dete bejashe
bilo je vreme za sledeca pitanja:
Zashto sam ja ja, zashto ne ti?
Zashto sam ovde a ne tu?
Kada je vreme zapochelo i gde se svemir zavrshava?
Zar zhivot pod suncem nije samo san?
Zar sve sto vidim, chujem i pomirishem nije samo
iluzija sveta pre sveta?
Kada je u pitanju zlo i ljudi,
da li zlo zaista postoji?
Kako mozhe biti da Ja, koji Jesam
nisam postojao pre nego sto sam pocheo postojati?
...i da jednog dana Ja koji jesam necu vishe biti
ono shto jesam?

Dok dete dete bejashe
mrzilo je shpinat, grashak, puding od rizhe i
karfiol.
Sada jede sve od toga, i to ne zato shto mora

Kada dete dete bejashe
probudilo se jednog dana u chudnom krevetu
i sada mu se to ponavlja iz dana u dan
Mnogi ljudi su mu onda izgledali prekrasni
a sada samo nekolicina, uz malo srece.

Dete je nekad videlo jasnu sliku raja,
sada je mozhe samo nazreti,
Dete nije moglo zamisliti nishtavilo
a sada se strese od pomisli na isto

Kad dete dete bejashe
Igralo se sa entuzijazmom
a sad, ono se mozhe jednako uzbuditi
ali samo u vezi posla

Kad dete dete bejashe
bilo mu je dovoljno da pojede jabuku, ...hleb
I danas je isto


Kad dete dete bejashe bobichavo voce bi mu ispunilo shaku
kao sto to samo bobichavo voce mozhe,
chak i sada
Od zelenih oraha bi mu brideo jezik
chak i sada
na svakom planinskom vrhu imalo je zhelju
za josh vecom planinom
i u svakom velikom gradu
zhelju za jos vecim gradom
ovako je i danas

Dete je pokushavalo dograbiti treshnje
sa samih krajeva grana na najvishem vrhu drveta
isti ovaj elan i danas ima
Ima i stid od stranaca
chak i danas,
Chekalo je prvi sneg
i na isti nachin cheka i dan danas

Kad dete dete bejashe
bacalo je shtap poput koplja u drvo
I danas na tom mestu ponekad zadrhti



Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 10:33 23.06.2009

snezo

hvala ti za ovaj blog:)))
NNN NNN 13:33 23.06.2009

Snežana

voleo bih da sam kao ti!
stari92 stari92 10:37 23.06.2009

Odrastanje zahteva filigranski rad-

u suprotnom boli.

poz.Dr.
mariopan mariopan 16:07 23.06.2009

Re: Odrastanje zahteva filigranski rad-

Procitala sam juce, pa opet danas
Znala sam da Ti tako osecas
jesen92 jesen92 17:05 23.06.2009

Re: Odrastanje zahteva filigranski rad-

Procitala sam juce, pa opet danas
..kako juce kada je post objavljen danas?? ili je neka od nas dve pobrkala loncice....

Snezana, blago vasim djacima...!! Nista nije konfizno sve je kristalno jasno.....
margos margos 16:59 23.06.2009

! ! ! ! ! ! !

Nasilje nad decom nije samo kada to dete bijete.
Nasilje je i kad ih zanemarujete, postavljate zahteve, a njihova jedina svrha je da na iste odgovore.
Nasilje je i kad nemate vremena da se detetom bavite i kad mislite da to što je odlično znači da ste vi odradili vrhunski zadatak.
Nasilje je i kada vaše dete mora da bude najlepše i najbolje i kada mu ne ostavljate mogućnost za grešku.
Nasilje je i kad se ne trudite da objasnite zašto.
Nasilje je i kad trpite nasilje zbog deteta i kad koristite to dete za neke više ciljeve.
Nasilje je kad nekoj klinki ispadne telefon (najlepši, najbolji i najskuplji) i onda počne da plače, jer će majka da je „ubije".
Nasilje je i kad dete ne sme da se upusti u novo, jer se boji neuspeha, a vi to ne primećujete.
Nasilje je i kad moj prijatelj čuje da vaspitačica (u jaslicama) kaže detetu da umukne.
Nasilje je i kad ne prepoznajete ili ne želite da prepoznate problem, već uporno odbijate da prihvatite tu mogućnost, jer...
Nasilje je i kad pretite detetu da će da ga odnese mesec i da babaroga samo što nije.
Nasilje je i kad stežete ruku detetu, istovremeno se smešeći i uljudno otpozdavljajući ljudima na ulici.
Nasilje je i kad vaše petogodišnje dete ne zna šta je lisica.
Nasilje je i kad pitate dete za šta mu služi glava.
Nasilje je i kad vaše dete nikako da poraste.
Nasilje je i kad terate dete da nekog poljubi.
Nasilje je i kad ne prihvatate da vi učite od dece.
Nasilje je i kad ne znate šta znači reč: autoritet.
Unfuckable Unfuckable 18:54 23.06.2009

mnogo

lepo napisano
thug_b thug_b 20:03 23.06.2009

o deci i jednom detetu

Silom ga samo učite da će doći njegovo vreme kada će istu moći da upotrebi.

nasilje je isto i kad na ovom blogu pisu i pisu o deci,
ukrasu nam sveta,
pa to su primeri kako treba i kako ne treba
i sta se kome desilo i kako je ko resio problem...

pise se i pise,
svaki drugi blog,
o tolerantnim pedagoskim metodama zasnovanim na ljubavi.
pomislio bi neko da niko ovde nikad nije ni odrastao.

a onda se u diskusiju ukljuci dete,
pretstavi se cesto, kaze lepo "ja sam (jos) dete",
a i kad se ne pretstavi, vidi se da je dete:)
potanko prenese kako mu je na srcu
recima, cesto, nasilnim,
naviklo da ga drugacije ne cuju.
ali recenice nisu nasilne nimalo,
skoro su pa ponizna molba da se cuju,
da im se odgovori.
(contrary to popular belief, deca se ne plase i ne stide cuti da nisu u pravu,
naprotiv, toliko im je tesko, a toliko nikom nista nisu zgresili, da boga mole da nisu u pravu,
da, prosto, samo nisu sve dobro razumeli.)

i ja, budala, mislim,
neko je vec sigurno viknuo "evo ga dete! svi u stranu da se sklonimo da moze da prodje,
dajte da ga cujemo (pa o njemu se radi),
da mu kazemo sve sto znamo,
da ga, ako nista drugo, okuuuupamo u ljubavi"

a ono - nista,
u najboljem slucaju.
zadnji put kad sam primetila dete
(pretstavilo se!!!),
komentar je imao jedno 5-6 preporuka,
replike samo negativne, ismejase ga,
pa izvredjase za kraj.
rekose mu nesto, kao, nek ide ako mu se ne svidja srbija.

'ladno...

dete je vrlo aktivno komentarisilo blogove jos, mozda, jedno nedelju dana,
ali sasvim drugo neko dete,
ko ga nije znao od prvog dana,
sigurno nije ni znao da je jedno.
reci promisljene, mudre,
recenice samouverene, duhovite, odsecne.
sto su ga lepo prihvatiliiiii,
svi se sa njim slagali,
i sa njegovom ocenom stanja stvari.
i tako par dana...

i onda ga, samo odjednom, opet vise nije bilo.
nema ga.
pakuje se?

p.s: snezano,
drug.clan drug.clan 21:08 23.06.2009

nasilje

Nasilje je i kad ih zanemarujete, postavljate zahteve, a njihova jedina svrha je da na iste odgovore. Nasilje je i kad nemate vremena da se detetom bavite i kad mislite da to što je odlično znači da ste vi odradili vrhunski zadatak. Nasilje je i kada vaše dete mora da bude najlepše i najbolje i kada mu ne ostavljate mogućnost za grešku. Nasilje je i kad se ne trudite da objasnite zašto. Nasilje je i kad trpite nasilje zbog deteta i kad koristite to dete za neke više ciljeve. Nasilje je kad nekoj klinki ispadne telefon (najlepši, najbolji i najskuplji) i onda počne da plače, jer će majka da je „ubije". Nasilje je i kad dete ne sme da se upusti u novo, jer se boji neuspeha, a vi to ne primećujete. Nasilje je i kad moj prijatelj čuje da vaspitačica (u jaslicama) kaže detetu da umukne. Nasilje je i kad ne prepoznajete ili ne želite da prepoznate problem, već uporno odbijate da prihvatite tu mogućnost, jer... Nasilje je i kad pretite detetu da će da ga odnese mesec i da babaroga samo što nije. Nasilje je i kad stežete ruku detetu, istovremeno se smešeći i uljudno otpozdavljajući ljudima na ulici. Nasilje je i kad vaše petogodišnje dete ne zna šta je lisica. Nasilje je i kad pitate dete za šta mu služi glava. Nasilje je i kad vaše dete nikako da poraste. Nasilje je i kad terate dete da nekog poljubi. Nasilje je i kad ne prihvatate da vi učite od dece. Nasilje je i kad ne znate šta znači reč: autoritet.



Nasilje nad decom nije samo kada to dete bijete.


Nasilje nad decom nije uvek kada dete bijete!
jasnaz jasnaz 22:41 23.06.2009

ovo je: lepo: ko






prkos
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 23:55 23.06.2009

!



Strongman Strongman 06:14 24.06.2009

hvala

Strongman Strongman 06:14 24.06.2009

hvala

leopold_lady leopold_lady 08:18 24.06.2009

Opusti se....

Previše si bre napeta u opvom postu ....

Ljude ne možeš da menjaš.... Jedina osoba koju možeš da menjaš - ako želiš si samo ti.... A i to je nekada jako teško.... Probala ja.... Pa mi nije baš išlo.....

Ja generalno nisam razočarana u ljude.... U neke jesam i to im stavim do znanja i nastavim život dalje bez njih.... Da li mislim da su ljudi loši?Ne.... Samo ne želim da ponavljam greške....

Nekad smo slabi ma koliko bili jaki.... Meni je nekad muka od toga da stalno budem jaka.... Jednostavno smuči se i to čoveku....
lula953 lula953 12:23 24.06.2009

ovo je


Odavno sam prestala da delim ljude na dobre i lose. Jednostavno ove druge ne pustam blizu sebe. Ne ocekujem nista od njih, pa me ne mogu povrediti. Pomislim gledajuci ih da imaju veliki licni konflikt sami sa sobom (inace ne bi bili tako zli), pa mi ih je ZAO. Mozda je ovo moj odbrambeni mehanizam. Na svako zlo kazem sebi i svom detetu: "Gledaj na to kao na nesto sto je mozda dobro sto se desilo. Bar ces nesto vise nauciti od zivota." Sta jos sebi kazem? Da ovaj dan, ovaj trenutak, zivim poslednji put. I necu dozvoliti da mi tamni oblaci na mom zivotnom horizontu pokvare taj samo moj dan. Llady je u pravu. Najteze je, ali najbezbolnije (jer ne povredjujes nikog sem sebe), da se mi menjamo. Moram priznati da volim zivot i uzivam u njemu. Prebrodila sam, i tek cu, sve uzase koje mi je zivot namestio, ili tek namesta.
Preporucujem od srca JOGU. Tamo sam se naucila mentalnom spokoju (nekad, ali vrlo retko, ispadnem iz koloseka, ali se brzo i vratim).
Naucila sam:
1. Da me ne nerviraju stvari na koje ne mogu da uticem.
2. Da se hvatam u kostac sa stvarima koje mogu da promenim.
3. Da mogu da prepoznam kada je situacija 1, a kada 2.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana