Prosle godine, nekako pred kraj skolske godine, Nastavnicko vece skole u kojoj radim se jednoglasno izjasnilo za iskljucenje dva sedamnaestogodisnja ucenika drugog razreda zbog pokusaja silovanja svoje drugarice u jednoj od ucionica skole. Jedan "skolski drug" joj je jednom rukom drzao ruke na ledjima, a drugom joj je zatvorio usta, dok je "drugi drug" uhvacen spustenih pantalona. Bila je popodnevna smena u vreme sedmog casa. Skola gotovo prazna. Spas je dosao od treceg ucenika koji je sasvim slucajno usao u ucionicu da prenese poruku jednom od njih da ga devojka ceka ispred skole.
Prosle nedelje smo dobili dopis Ministarstva za prosvetu kojim nas obavestava da ponovo razmotrimo ovaj slucaj jer, po njima, disciplinski postupak nije vodjen po zakonu. I to:
1. Ucenici nisu postupno kaznjavani.
To znaci da su za taj prekrsaj morali dobiti prvo ukor razrednog staresine, pa onda ukor odeljenjskog veca, pa onda ukor nastavnickog veca, pa onda eventualno iskljucenje. Izmedju izrecenih kazni mora da prodje odredjeni vremenski period.
2. U Pravilniku o disciplinskim prekrsajima izdatom od Ministarstva, u popisu "dela" koja se kaznjavaju iskljucenjem iz skole NEMA ovakvog prekrsaja, pa samim tim nema ni kazne.
U Pravilniku pise da se ucenik MOZE (a i ne mora) iskljuciti iz skole SAMO ako dodje do fizickog kontakta, a posto ovde, ocigledno nije do toga doslo, Ministarstvo verovatno da bi sebe zastitilo, poslalo je predmet na ponovno razmatranje u skolu. Da sve bude po zakonu.
Od koga li Ministarstvo stiti djake? Od roditelja (koji rekose da su se momci samo salili), od nastavnika (koji su tu da maltretiraju)...? Pitam se: Kako da zastitimo decu od njih samih?