Život

Čovek-monstrum, čemu?

vladimir petrovic RSS / 14.06.2009. u 19:47

                                                 I zločinci imaju neke ljudske impulse: izmedju dva klanja voljeće mačku, dijete, pticu, osjetiće ljubav (Meša Selimović)

                                                 Osciliram izmedju stanja u kome mislim da sam luda i stanja u kome mislim da nisam dovoljno luda (Džojs Kerol Outs)

Jedne nedavne večeri, dok sam sedeo dokon u svojoj sobi i gledao belo u plafon, pala mi je na pamet Džojs Kerol Outs  (Joyce Carol Oates). U pitanju je poznata američka književnica starije generacije (prešla je sedamdesetu) i univerzitetska profesorka; napisala je do sada pedesetak knjiga (pesme, eseje, svedočanstva, romane i ne znam šta sve još), na razne teme. Njena dela se, kažu, rado čitaju, neke od njih su svojevremeno bila i - bestseleri. Medjutim, meni nije to važno, jer ovaj svet je pun dobrih književnih stvaralaca. Ono što je mene zaintrigiralo jeste činjenica da se u tom mnoštvu pisanija Outsove nalazi i jedna knjiga sa nazivom «Zombi» (Zombie, 1995), koja se smatra «romanom o istraživanju prirode jednog američkog serijskog ubice». Američki serijski ubica? Odmah sam se pitao da li je on drukčiji od serijskih ubica drugde u svetu, i tu sam zastao. Jer, slučaj u pitanju jeste umnogome - vanserijski, u onom najcrnjem i najgroznijem vidu, pošto čovekoubistva mogu biti veoma raznolika. Naime, radi se o istinitom dogadjaju, znaju se ime i prezime čoveka-višestrukog ubice koji je inspirisao Outsovu da napiše navedenu knjigu. A nije u pitanju prikaz nekoga i nečega što se dogodilo u davno prošlom vremenu. Outsova je spontano reagovala neposredno nakon nečega što se istinski dogodilo, pa je sela i o tome napisala knjigu. Skoro da je u pitanju «reporterska literatura». Samo malo sofisticiranija. Knjiga je čak dobila jednu lokalnu nagradu, «za vrhunsko postignuće u jednom romanu» (Bram Stoker Award for Best Novel in 1996). A kako Outsova ne pripada, kako meni izgleda, plejadi pisaca tzv. «horor žanra», pitao sam se: otkud baš kod nje želja da piše o tako groznoj temi da groznija i neshvatljivija ne može biti - o životu i motivima akcije serijskog ubice Džefrija Damera (Jeffrey Dahmer, 1960 - 1994)?  

A da bih se književnice Outsove uopšte setio učinio je moj (još uvek) omiljeni «Politikin ZABAVNIK». Naime, tih dana sam čitao članak sa provokativnim naslovom «Zločin bez kazne?» i nadnaslovom «Tajna strana ličnosti». Poenta članka jeste, kako sam ja razumeo, da «ima raznih vrsta nasilja, da su se neka od njih, čak i svirepa ubista, mogla  preduprediti da se ulagalo u njihova naučna istraživanja». I tamo se, počev od poznatog biblijskog bratoubistva (Zli Kain ubija dobrog Avelja), pominju razni uznemiravajući slučajevi, uključujući i «Džefrija Damera, koji je počeo da ubija u osamnaestoj godini; sedamnaest svojih žrtava prvo je mučio, zatim ubio, rasčerečio i pojeo». Data je i Džefrijeva fotografija, na kojoj on lepuškasto izgleda, kao «neki holivudski glumac». Privlačnije, recimo, od Leonarda di Kaprija.

Tada sam počeo da povezujem stvari, iako još nejasno. Setio sam se da je TO slučaj zločinca koji je inspirisao vrlu književnicu Outsovu da napiše roman «Zombi». I bez mnogo muka saznao sam ko je čovek u pitanju: «Džefri Damer, američki serijski ubica i seksualni prestupnik; ubio je 17 čoveka i dečaka - većina njih su bili afričkog ili azijskog porekla - u periodu od 1978. do 1991. godine. Njegova ubistva bila su posebno grozna, uključujući silovanje, torturu, rasčerečivanje, nekrofiliju i kanibalizam. Dana 28. 11. 1994. godine Damera je u zatvoru, gde je izdržavao doživotnu robiju, u njegovoj 34. godini života, ubio drugi zatvorenik-doživotni robijaš, Kristofer Skarver, sa metalnom polugom».

Prilikom sudjenja, koje je trajalo dve sedmice, Damer je optužen za 17 ubistava, ali za dva ubistva nije bilo jasnih dokaza, te je zbog toga bio osudjen na - 15 doživotnih robija, što bi sve skupa trebalo da iznese 957 godina u zatvoru. Tokom sudjenja bilo je utvrdjeno da je zločine izvodio u punoj uračunljivosti, te da je, pre izricanja presude, Damer bio izrazio grižu savesti za ono što je počinio, izjavljujući pritom da on sam sebi želi smrt.

Pokušavajući da budem realan u daljem razmišljanju, pretpostavio sam da iznet primer američkog serijskog ubice, makoliko neshvatljiv, nije - i najgori na svetu. Svakako je u povesti čovečanstva bilo i gorih zločinaca, odnosno većih monstruma od Džefrija Damera, jer ubistva sedamnaestoro ljudi, makoliko bila grozno izvedena, nisu nešto najgore što se ikada dogodilo.  

Medjutim, ono što je mene najviše zaintrigiralo, bilo je pitanje zašto je jedna fina dama, književnica Džojs Kerol Outs, bila insipirisana TAKVIM zločincem?  Da li to znači da Outsova voli da eksperimentiše na horor teme? Sama knjiga je pisana u prvom licu, u formi dnevnika. Narator, natprosečno inteligentan, deluje kao mrska osoba, bolesna, ali  autorka ga, ipak, predstavlja kao osobu "koja živi pored nas", te osobu čije ludilo ima neku svoju uvrnutu logiku. Kakvu crnu logiku? Ispada da protagonist čezne za nekim "koga želi da voli i koga može u celosti držati pod svojom dominacijom". O svojim zločinima on govori mirno, kao o nečemu što se redovno čoveku dogadja u svakodnevnom životu, kao kada učenik priča šta mu se dogodilo u školi, koju baš ne voli mnogo.

Outsova polazi od toga da je zločin Džefrija Damera istinit (true crime), te da takvi slučajevi veoma zanimaju široku publiku, što je nju nagnalo da napiše knjigu. I njena knjiga se dobro prodavala!

Naknadno sam video da je sudjenje Dameru bilo motivisalo još neke stvaraoce, mislim na filmske reditelje, jer su se pojavila dva filma na tu temu. Tako se 1993. godine sniman  igrani film pod nazivom "Tajni život Džefrija Damera" (Jeffrey Dahmer: The Secret Life), u kome je izvesni Karl Kru igrao Dahmera. Navodno je film fokusiran na motive "koji su rukovodili zločinca da ubije i pojede svoje žrtve", prikazući tako Damerovu "nasilnu patologiju". Radnja teče otprilike ovako: nakon nasilničkog ponašanja Džefrija, najčešće pod dejstvom alkohola, njegov otac, uvaženi profesor-hemičar u jednom malom američkom gradu, šalje ga da živi kod bake, u mirnim brdima ruralnog Viskonsina. Tamo je sve bilo u redu neko vreme, dok nije primećeno da se povremeno razgolićuje pred nepoznatim svetom na ulici, pokazujući im svoje genitalije. Onda je uhvaćen kako na javnom mestu masturbira pred dvojicom dečaka, pa je uslovno kažnjen na jednu godinu. A onda su počela da se dogadjaju neobjašnjiva ubistva. Damer je navlačio žrtve (uvek mlade muškarce ili dečake) tako što im je obećavao novac ako mu poziraju goli, ili jednostavno tražio da popiju pivo s njim kući, i gledaju porno filmove. Kada bi pošli sa njim, on bi ih drogirao, najčešće sa pilulama za spavanje, zatim zadavio; onda je masturbirao nad njima ili imao seks sa njihovim leševima; potom bi rasčerečio leševe, ponekad čuvajući lobanju i neke delove tela - "za uspomenu". Ostatke tela bi ponekad  skuvao i pojeo, a kosti zakopavao iza kuće. I tako, najmanje sedamnaest puta. (Naknadno, 2002. godine, snimljena je još jedna filmovana biografija Damera, u režiji Dejvida Džekobsena).

Izgleda da Džojs Kerol Outs voli da povremeno piše dela u kojima istražuje čovekove "najmračnije uglove", naročito se fokusirajući na mlade seksualne prestupnike.

S tim u vezi, moram da pomenem i slučaj Hauarda Lavkrafta (Howard Philips Lovecraft, 1890-1937), američkog pisca horor priča fantazije i naučne fantastike. Za života on je imao relativno malo publike, no njegovo delo je naknadno ostvarilo ogroman uticaj na moderne pisce američkog fantastičnog horora, unutar kojega je Lavkraft postao kultna ličnost. Njegove najpoznatije priče su «Cthulhu Mythos» i «Necronomicon». On se danas smatra u Americi kao "kanonski američki pisac" - ma šta to moglo da znači. Njegove priče imale su znatnog uticaja na pop kulturu i hvaljene su od mnogih pisaca i filmskih režisera. Njegove knjige su uticale na maštu pisaca horor priča izvan Amerike, pa je čak i argentinski pisac Horhe Luis Borhes (Jorge Luis Borges) napisao priču "Ima još stvari" (There Are More Things), kao znak sećanja na Lavkrafta. Lavkraft ima poklonike i u Francuskoj, pa je njegovu biografiju  napisao i poznati francuski pisac Mišel Huelbek (Michel Houellebecq), pod sugestivnim naslovom "H. P. Lavkraft - protiv sveta, protiv života". A književnica Džojs Kerol Outs, dama o kojoj ja govorim u ovom postu, napisala je zapažen uvod za poslednju kolekciju Lavkraftovih priča, koje su ekranizovane čak - 39 puta. 

Zanimljivo je da se javio i Damerov otac, napisavši svojevrsne "memoare", pod nazivom "Očeva priča" (Lionel Dahmer: A Father's Story). Radi se o opisu mučnog života kroz koji mora da prolazi otac suočavajući se sa groznom realnošću, kao roditelj jednog od najvećih američkih serijskih ubica. Ipak, otac je pokušao da sina prikaže kao - ljudsko biće "koje je neočekivano skrenulo sa pravog puta". Skroz.

Znam da se u knjigama može mnogo šta pročitati. U velikoj literaturi, imamo slučajeve nesrećnika koji se «otkinu od naroda», te postaju zločinci, ali nam se to sve nekako prikazuje kao «varijacije čovekove sudbine». Najčešće je u pitanju kliše: djavo, oličenje svega onoga rdjavog u čoveku, podlosti i zla, mraka i gluposti, tera čoveka u zločin ili ludilo. Medjutim, i pored sve te rdjavosti i podlosti takvi slučajevi često nam izgledaju kao «kušanje sudbine», odnosno pokušaj čoveka da postigne nešto što je nemoguće a za čim on čezne, kao za nekim višim stupnjem življenja. Takvo teranje da se predje «granica dozvoljenog», da se nečastivom djavolu preda/proda duša, imamo kod F. M. Dostojevskog (Ivan Karamazov), T. Mana (Adrijan Leverkin), A. Kamija (Merso), A. Žida (Lafkadio) i drugih. Ali ti likovi, i pored prekoračenja dozvoljenog, što za rezultat ima poneko ubistvo ili ludilo, često nam bivaju (hteli mi to da priznamo ili ne) simpatični, ili bar - razumljivi.

Ali zašto se dogadjaju zločini kao oni koje je počinio Amerikanac Džefri Damer? Zar ljudsko biće ne zna za  granice do kojih može da ide u svojim nedelima?

Sećam se da nam je iz grčke mitologije ostao izraz «Tijestova gozba» (Thyestes, Θυέστης), kao nešto od najgroznijeg što ljudska mašta može izmisliti - gozba na kojoj se servira ljudsko meso za jedenje... Naime, Tijestesov brat-blizanac Atreus (njih dvojica su bili sinovi Pelopsa, kralja Olimpa) je ubio dvojicu Tijesteovih sinova i skuvao ih (sačuvao je samo njihove glave i ruke), te brata Tijestesa, nakon mnogo razmirica i svadja, pozvao na večeru i ponudio mu kuvano meso njegovih (Tijestesovih) sinova, garnirano sa njihovim rukama i glavama. (Da dodam ovde još i to da se priča da je slučaj Tijestesa donekle inspirisao i Šekspira da napiše svoju najkrvaviju tragediju «Titusa Andronikusa»). Ali to je mitologija, nešto tako daleko i nestvarno. Da li?

Završavajući ovo pisanje ja se sve vreme (ipak) pitam: zašto se pišu knjige o ljudima-monstrumima? Super-monstrumima, ako se tako može reći. Zašto se snimaju celovečernji, igrani filmovi o takvim ljudima? Naravno, neko će se, takodje, možda pitati i zašto sam i ja napisao ovaj blog, makoliko ja smatram da je ovo pisanje o književnici Dž. K. Outs,  a ne o nekom  američkom super-monstrumu?

Šta vi mislite?

Atačmenti



Komentari (153)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

ivana23 ivana23 20:58 14.06.2009

***

...zašto se pišu knjige o ljudima-monstrumima? Super-monstrumima, ako se tako može reći. Zašto se snimaju celovečernji, igrani filmovi o takvim ljudima?


Zato sto vecina (svi?) ljudi imaju tamnu stranu, pa kad vec iz raznoraznih razloga ne cine takve stvari, oni hrane tu tamnu stranu saucestvujuci u zlocinu makar citajuci knjigu/gledajuci film.
mimi09 mimi09 21:07 14.06.2009

Re: ***

In Cold Blood is a 1966 book by Truman Capote

The book details the brutal 1959 murders of Herbert Clutter, a wealthy farmer from Holcomb, Kansas, and his wife and two children. When Capote learned of the quadruple murder before the killers were captured, he decided to travel to Kansas and write about the crime. Bringing his childhood friend and fellow author Harper Lee along, together they interviewed local residents and investigators assigned to the case and took thousands of pages of notes. The killers, Richard "Dick" Hickock and Perry Smith, were arrested not long after the murders, and Capote ultimately spent six years working on the book. It is considered the originator of the non-fiction novel and the forerunner of the New Journalism movement, although other writers, like Rodolfo Walsh, had already explored the genre in books like Operación Masacre.
ines08 ines08 21:07 14.06.2009

Re: ***

ivana23
...zašto se pišu knjige o ljudima-monstrumima? Super-monstrumima, ako se tako može reći. Zašto se snimaju celovečernji, igrani filmovi o takvim ljudima?


Zato sto vecina (svi?) ljudi imaju tamnu stranu, pa kad vec iz raznoraznih razloga ne cine takve stvari, oni hrane tu tamnu stranu saucestvujuci u zlocinu makar citajuci knjigu/gledajuci film.


A oni koji ne vole da gledaju takve filmove i čitaju takve knjige?
ivana23 ivana23 21:12 14.06.2009

Re: ***

ines08

ivana23
...zašto se pišu knjige o ljudima-monstrumima? Super-monstrumima, ako se tako može reći. Zašto se snimaju celovečernji, igrani filmovi o takvim ljudima?Zato sto vecina (svi?) ljudi imaju tamnu stranu, pa kad vec iz raznoraznih razloga ne cine takve stvari, oni hrane tu tamnu stranu saucestvujuci u zlocinu makar citajuci knjigu/gledajuci film.
A oni koji ne vole da gledaju takve filmove i čitaju takve knjige?

Mozda beze od istine?
vishnja92 vishnja92 21:51 14.06.2009

Re: ***

ivano,
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 00:01 15.06.2009

Re: ***

mracna strana mozda podrazumeva gledanje i citanje o stvarima koje zelimo da uradimo a ne smemo? ili podsvesno zelimo?
ili samo zelimo da znamo nesto sto mi Nikada ne bismo mogli niti zeleli da uradimo, a postoji? mozda na taj nacin upoznajemo ljude oko sebe i coveka kao takvog (covek, cemu?!)? i da, ljudi vole da se plase. gledas film i onda ne smes da spavas, ne smes napolje, palis svetla po celoj kuci...

enivej, ja sam ljubiteljka tih istinitih crime prica, Fox Crime-a i slicnih stvari a jedno vreme mi je omiljen web-site bio ovaj.

edit: mene je uvek zanimalo sta se desava u glavi tih ljudi i koja je to emocija i cemu(?) kad se neko ubije/planira da se ubije...?
vladimir petrovic vladimir petrovic 07:16 15.06.2009

Re: ***

mimi09
In Cold Blood is a 1966 book by Truman Capote

Dobra asocijacija.
Naravno, čuo sam za ovu knjigu. Tu se, ipak, radi o nečemu drugom. Sa strane gledano, motivacija (makoliko monstruozna) se može shvatiti kao namera da se likvidira jedna bogataška porodica (uključujući i decu). Takvih slučajeva ima u tzv. mafijaškim likvidacijama.

Slučaj Damer je drukčiji. Teorijski gledano, on se "slučajno" zaustavio na broju sedamnaest; moglo je, dakle, biti i dvadeset sedam ili mnogo više žrtava, da nije sprečen. A izgleda da on sam ne bi znao da stane.

Ima mesta tumačenju da slučaj Džefrija Damera donekle podseća na slučaj Čarlsa Mensona (Charles Manson), sa čim se ja ne slažem. Mislim da postoje razlike u motivaciji koje dva slučaja prilično odvajaju jedan od drugog.

Ponavljam, meni nije čudo (samo po sebi) što je Damer ubio 17 osoba, meni je čudan način na koji je to radio.
Teško mi je da shvatim da je knjiga Dž. K. Outs pomogla da se da odgovor na to pitanje.
vladimir petrovic vladimir petrovic 07:20 15.06.2009

Re: ***

Ivana
Zato sto vecina (svi?) ljudi imaju tamnu stranu, pa kad vec iz raznoraznih razloga ne cine takve stvari, oni hrane tu tamnu stranu saucestvujuci u zlocinu makar citajuci knjigu/gledajuci film.

Sa ovim se slažem, to je na liniji generalnog objašnjenja zašto ljudi vole horor filmove/literaturu.

Moje pitanje je da li bi čovek voleo da na vidnom mestu u svojoj biblioteci ima knjigu kakvu je napisala Outsova.
vladimir petrovic vladimir petrovic 07:36 15.06.2009

Re: ***

BebaOdLonchara
enivej, ja sam ljubiteljka tih istinitih crime prica, Fox Crime-a i slicnih stvari a jedno vreme mi je omiljen web-site bio ovaj.

Hvala za komentar i link. Kliknuo sam i u rubrici "Most notorious murders" našao slučaj Džefrija Damera sa ovakvim tekstom:

Jeffrey Dahmer
Young man from a normal family, as far as any family under a microscope can be designated "normal," reaches puberty and starts to fantasize about sex with dead men. As these fantasies begin to take over his conscious mind, his link with the real word begin to disintegrate. He becomes more and more alienated with his family, who cannot fathom what is going on and are powerless to help him.

He moves away, takes a low-level job far beneath his abilities, and starts to lure young minority men to his apartment where he conducts bizarre experiments on them, brutalizes and finally kills them. As if this were not enough, he then mutilates and decapitates them, has sex with their corpses and cannibalizes them.

Inevitably, he is brought to justice, and like many men who go to prison for life, he professes to find God and embrace religion before he was killed by a fellow prisoner. But does he really or is this just one more prisoner sham?


Shvatam zanimljivost ovog sajta, jer može dati odgovore mnogim znatiželjnicima.

Meni je teško da razumem da neko pokušava da od slučaja Damer napravi literaturu na način kako je pokušala Outsova. Znam, nije ok da očekujem da ona bude novi FM Dostojevski - koji je imao snage da čitaocima prezentira likove ubice Raskoljnikova ili slučajeve "opsednutosti djavolom" (Ivan Karamazov i drugi).
Da pomenem i slučaj Agate Kristi. U svakoj njenoj knjizi ima ponekog ubistva "koja se lako konzumiraju". To je nešto drugo.
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:36 15.06.2009

Re: ***

Ivana23
Mozda beze od istine?


Možda. I nije čudno, jer mnogi beže od istine.

P. S. Očekivao sam, Ivana, da ćeš me prekoriti zbog pošalice da je monstrum Damer "lepuškast muškarac", odnosno da je lepši od Leonarda di Kaprija...
Naravno da sam se šalio, a ujedno hteo da kažem da mi se di Kaprio ne svidja, he, he, he...

Ovo sve pričam zato što se sećam da si ti jednom izjavila kako plivačkog asa M. Felpsa smatraš "ružnjikavim", a na moju primedbu da je naš M. Čavić lepši, ti si procedila kroz zube da ni on nije nešto baš "naročito"....

Ovo sve pokrećem zato da bih pitao da li jedan monstrum može biti lep čovek, polazeći od ustaljene pretpostavke da svaki čovek ima lice koje zaslužuje - ali posle odredjenog broja godina (neki smatraju da to postaje vidljivo tek posle - tridesete godine).

I odgovaram sam sebi - da monstrum ne može biti lep čovek.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 11:45 15.06.2009

Re: ***

Lepota je u oku posmatrača.
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:53 15.06.2009

Re: ***

Vojislav Stojković
Lepota je u oku posmatrača


Naravno da je ova stara izreka tačna, ali samo uslovno.
Postoji ono što je lepo i ono što je ružno.
A to što neko posmatra krastavu žabu i smatra da je ona lepa ne mora biti nekakav (lako prihvatljiv) kriterijum. By the way, kaže se da je krastav žaba lepa samo krastavom žapcu, he, he, he...

Ja ipak ponavljam da se monstruoznost čovekove duše manje/više odražava na njegov lik, odnosno vidi na njegovom licu, a što je primetljivo samo ljudima sa strane (a ne onima koji su u svakodnevnom kontaktu sa monstrumom).
niccolo niccolo 11:58 15.06.2009

Re: ***

Ja ipak ponavljam da se monstruoznost čovekove duše manje/više odražava na njegov lik, odnosno vidi na njegovom licu

Osim ako si Dorijan Grej...
ivana23 ivana23 12:03 15.06.2009

Re: ***

...da li jedan monstrum može biti lep čovek...

Lepota je kao sto rece Vojislav/Jeremija u oku posmatrača...

.............................................................................................................

mariopan mariopan 14:30 15.06.2009

Re: ***

da li jedan monstrum može biti lep čovek

Da , moze biti lep covek.

Sinoc, na TV emisija o starim zlocinima.

Dva decaka, 18 - godisnjaka, ubili su na svirep nacin roditelje i sestru jednog od njih. Sestra nije mogal da govori ( autizam), sto je posebno svirepo, ubijeno bejzbol palicama. Hladnokrvno planirano i izvedeno da bi momci uzeli novac od osiguranja i prodaje kuce da bi snimili neki film za koji su pisali scenario.
Istinit dogadjaj.

Oba mladica su izuzetno lepi momci, sladak osmeh, ne znam koja devojka ne bi pala na takve, lepo razvijene, najbolje ucenike, sportiste, i sve naj naj dok se nije otkrilo da su oni ubli te ljude.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 20:32 15.06.2009

Re: ***

Shvatam zanimljivost ovog sajta, jer može dati odgovore mnogim znatiželjnicima.

pa eto, ja sam pronasla mnoge odgovore na razna pitanja a izmedju ostalog i razliku izmedju kanibalizma kod zena i kod muskaraca (uglavnom je sexualni razlog, ali je razlicit i vrlo redak kod zena).
trebao mi je za libreto moje nikada zavrsene opere.

takodje sam tamo pronasla o onom cuvenom zlocinu (zlocinima!) nazvanim Moors murders...jedna od jezivijih stvari koje sam ikada procitala. on je bio psihopata a ona iz najnormalnije porodice, cak volela decu i taj fazon.

i da, monstrum ne moze biti lep covek ali moze biti zgodan muskarac (ako je muskarac u pitanju). secam se jednog zgodnog (za to vreme) koji je bas zbog svog dobrog izgleda mamio najlepse studentkinje da izadju s njim, te ih je ubijao...

ima zaista svacega. nije lose biti informisan. pisati knjigu? hm...mislim da je sasvim ok biti inspirisan. tako je za film Kad jaganjci utihnu scenarista pronasao nekoliko istinitih prica i uoblicio u jednu (npr. jedna od inspiracija mu je bio starac koji je decenijama jeo decu hvatajuci ih po parkovima US-a...a izgledao kao deka kakvog bi svako dete samo pozelelo da ima! tip je u madosti ziveo i radio u kini gde su mnogoclane siromasne porodice prodavale nejaku decu da se prehranili; prodavali su decu drugim ljudima kao - hranu).

mrkli mrak.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 20:38 15.06.2009

Re: ***

Da , moze biti lep covek.

Oba mladica su izuzetno lepi momci

bas tako. oni su lepi Momci ali ne i lepi Ljudi. zlocinac/ubica ne moze biti lep covek, ali moze biti lep decko/mladic/devojka/muskarac/zena...
u tome je razlika
mariopan mariopan 22:08 15.06.2009

Re: ***

BebaOdLonchara
Da , moze biti lep covek.

Oba mladica su izuzetno lepi momci

bas tako. oni su lepi Momci ali ne i lepi Ljudi. zlocinac/ubica ne moze biti lep covek, ali moze biti lep decko/mladic/devojka/muskarac/zena...
u tome je razlika

Znam
Htedoh da kazem spolja lepi, znaci privlacni. Iznutra grozota.
mimi09 mimi09 00:01 16.06.2009

Re: ***

evo jedne jungovske analize dahmera

I remember a documentary about Jeffrey Dahmer. In it he said that he was glad he was stopped. He said that he was depressed before he killed, dismembered and then ate his victims but that he just couldn’t help himself. This guy was the incarnation of the darkest side of Kali; his ego, which did feel remorse, was no match for the devouring side of the Godhead which worked through him. Why him? I don’t recall any details from his past that would have made him like that. Had he had a twisted upbringing then there would also be an element of the personal shadow involved. And there seemed no motive of money, power, or prestige(would an Adlerian say that he wanted power over his victims maybe? If that is so, then surely there are less gruesome ways of doing it. Perhaps the power motive became contaminated with archetypal evil; but, no matter, the Jungian recognition of archetypal evil is the correct way of “understanding” (as if we’ll ever be able to “understand” archetypes) the atrocities of Dahmer). In short, there seems to be nothing that he experienced personally that could have caused him to turn out the way he did: he had become possessed by an archetypal, beyond human, content of the Unconscious. And it seems that it never became conscious to the point where he could fight it.
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:23 17.06.2009

Re: ***

BebaOdLonchara
... razlika izmedju kanibalizma kod zena i kod muskaraca (uglavnom je sexualni razlog, ali je razlicit i vrlo redak kod zena).

Ovo je zanimljiv podatak, nisam ranije čuo za njega.
mrkli mrak.

Zavisi koliko je mrk i kako se ko u njemu snalazi.
Gospodja Klara Gospodja Klara 21:03 14.06.2009

Sta vi mislite?

Završavajući ovo pisanje ja se sve vreme (ipak) pitam: zašto se pišu knjige o ljudima-monstrumima? Super-monstrumima, ako se tako može reći. Zašto se snimaju celovečernji, igrani filmovi o takvim ljudima? Naravno, neko će se, takodje, možda pitati i zašto sam i ja napisao ovaj blog, makoliko ja smatram da je ovo pisanje o književnici Dž. K. Outs, a ne o nekom američkom super-monstrumu?

Šta vi mislite?

Iz istog razloga iz kog ja procitah ovaj blog.
Mozda zato sto bismo jako zeleli da raskrinkamo Zlo i da ga smestimo u neku fijoku iz koje ne bi moglo ponovo da izadje, mozda da se imunizujemo nekako.
Mozda samo volimo da se uzasavamo.
mariopan mariopan 21:36 14.06.2009

Re: Sta vi mislite?

Mislim da su ljudi uplaseni, zapravo, uzasnuti.
Istina je da svi posedujemo i mracnu stranu duse.
Svi se trudimo da imamo kocnice koje nas na vreme zaustave i kada hocemo da kazemo nesto ruzno a pogotovo kada zelimo da uradimo nesto lose. I tako celog zivota.

Sta se dogadja kada neko te kocnice otpusti do kraja i ucini ovako strasan zlocin? Sta se dogadja u njegovoj dusi i da li on uopste ima dusu? To se svi pitamo kada ugledamo fotografiju ubice, pa on ne lici na ubicu. Mi ocekujemo monstruma a on izgleda kao decak iz naseg komsiluka. To nas uzasava.

Gledala sam na Tv, ne znam na kom kanalu, emisiju o kanibalu koji je ubio i pojeo svoju devojku. Tada je ziveo u Londonu. Sudjeno mu je, priznao je i osudjen na lecenje u zatvorenoj bolnici. Njegov uticajni otac izvukao ga je iz bolnice i odveo kuci u Tokio gde taj monstrum i sada zivi slobodno.

Reporteri/ke su ga pratile i snimale. On sve vreme prica o svom zlocinu i svojoj velikoj strasti ka mesu, ljudskom, kako obozava zenska bedra. Kaze da je sve vreme svestan da se to ne sme i da on to nece ponoviti ali.... Uveo ih je u svoju sobu, u toj sobi je previse slika na zidovima i sve su to slike mladih zena..... gola bedra na sve strane .....izlaze u grad u neki bar. Za kratko vreme nekoliko mladih devojaka ostavile su NJEMU svoje privatne brojeve telefona da se kasnije sastanu..........verujuci da je to obican momak koji je izasao u bar da se malo provede. Njemu je sada oko 45- 50 godina. Ne LICI na monstruma a to jeste. Na izlasku iz bara novinari su mu oduzeli te brojeve telefona, za svaki slucaj .........ali sta njega sprecava da sutra dodje u isti bar - sam?

Mislim da se potraga za uzbudjenjima, ljudi koji vise nista ne mogu da osete, da ih uzbudi nesto lepo, zavrsava zlocinom.

A zasto mi citamo, zasto si ti sve ovo napisao, zasto sam ja sve ovo napisala.......pa uzasnuta sam, pokusavam da razumem i sve vreme mislim da meni nesto fali sto ne razumem. Kao kada u slagalici nedostaje jedan deo i ne moze da se zavrsi i sklopi. Mi trazimo taj deo.
nimulid nimulid 23:16 14.06.2009

Re: Sta vi mislite?

Mozda, jednostavno, zele da razumeju neku stranu ljudske licnosti koju sami ne poseduju.
vladimir petrovic vladimir petrovic 07:39 15.06.2009

Re: Sta vi mislite?

Gospodja Klara
...Mozda samo volimo da se uzasavamo.

Ovo je posebno zanimljivo. Šta nas to tera da se užasavamo?
vladimir petrovic vladimir petrovic 07:45 15.06.2009

Re: Sta vi mislite?

Mariopan
A zasto mi citamo, zasto si ti sve ovo napisao, zasto sam ja sve ovo napisala.......pa uzasnuta sam, pokusavam da razumem i sve vreme mislim da meni nesto fali sto ne razumem. Kao kada u slagalici nedostaje jedan deo i ne moze da se zavrsi i sklopi. Mi trazimo taj deo.

Slažem se.
Nastavimo da tražimo!

Usput, radimo poslove koje moramo raditi, jer Isidora Sekulić reče (parafraziram) da je svako na ovome svetu stvoren radi nekog posla...
Gospodja Klara Gospodja Klara 09:35 15.06.2009

Re: Sta vi mislite?

Šta nas to tera da se užasavamo?

Mozda je bolje reci ''volimo'', bez navodnika mi zvuci kao neka patoloska stvar. Ne znam zaista, to je za ozbiljnu analizu od strane ozbiljnih psihologa. Ja kao laik mogu tu da detektujem vise emocija, barem kod sebe, a to su:
uzas (uzasavam se u principu takvih pojava),
strah (plasim se da bi to u nekoj verovatnoci moglo da se desi meni ili u mojoj blizini),
gadjenje (detalji ovakvih ubistava su obicno za povracanje),
snazna empatija (kada su zrtve deca),
neka vrsta olaksanja (jer se to dogodilo ''tamo negde daleko'').
Interesantni su ljudi koji pisu o tome (ne mislim na ove koji rutinski sastavljaju crne hronike po novinama), verujem da moraju da imaju bas jak stomak da bi flertovali sa ovakvim temama, mada ni motivacija nije nevazna ($).
Gospodja Klara Gospodja Klara 09:40 15.06.2009

Re: Sta vi mislite?

Ne LICI na monstruma a to jeste.

Meni izgleda bas kao monstrum! Zapravo najstrasnije mi je kad je zlo obuceno u neupadljivu svakodnevnu odecu.
mariopan mariopan 14:47 15.06.2009

Re: Sta vi mislite?

Gospodja Klara
Ne LICI na monstruma a to jeste.

Meni izgleda bas kao monstrum! Zapravo najstrasnije mi je kad je zlo obuceno u neupadljivu svakodnevnu odecu.

Bas tako. I meni je to najstrasnije. Ne vidi mu se na licu, izgleda obicno kao bilo ko.
zeks92 zeks92 21:33 14.06.2009

chudovishte ...

... dusa ishte.!
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:38 15.06.2009

Re: chudovishte ...

zeks92
... dusa ishte.!

Duša ište - šizilište!
Bright Spot Bright Spot 21:36 14.06.2009

Svakome...

... je drag tuđi belaj... :(
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:40 15.06.2009

Re: Svakome...

Svakome... je drag tuđ belaj

Ovo je veoma tačno.
miloradkakmar miloradkakmar 23:59 14.06.2009

Možda geni


Neronova baka , petog cara Rima, bila je fanatik, otac beznadežni razvratnik, ujaci su bili ili lascivni ili ludaci, ili i jedno i drugo, a jedna od njegovih tetaka bila je kompromitovana tako što je pristala da ostavi muža i da stupi u incestnu vezu sa svojim bratom, carem. Ipak, o stvarnosti života na dvoru, i o tome kako da dobije ono što želi po svaku cenu, Neron je naučio od svoje majke, Agripine.

A , Outs-ova je podlegla izazovu , znatiželji, kasnije istrajavanju, uplitanju u spisateljsku mrežu...
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:50 15.06.2009

Re: Možda geni

Možda geni?
Sa ovim se, uglavnom, slažem.

Medjutim, u konkretnom slučaju Damera, pada u oči da on dolazi iz "dobre" porodice (otac je bio profesor - doktor hemije), premda su mu se roditelji kasnije razveli. Ovo pominjem zbog toga što on nije potekao sa margine, za koju se često veruje da olako formira rdjave karaktere.

Takodje, Damer je bio dosta inteligentan, što često nije odlika kriminalaca. Premda je moguće da postoje istraživanja (ja ne znam za njih) koja pokazuju da veliki kriminalci često bivaju natprosečno inteligentni, odnosno da glupi ljudi ne mogu biti ni preveliki zločinci, he, he, he...

miloradkakmar
A Outs-ova je podlegla izazovu, znatiželji, kasnije istrajavanju, uplitanju u spisateljsku mrežu...

To je ono što me zanima. Zašto?
niccolo niccolo 11:25 15.06.2009

Re: Možda geni

Takodje, Damer je bio dosta inteligentan, što često nije odlika kriminalaca.

Nisam siguran da li je ovo odlika serijskih ubica. Da bi neko postao serijski, mora da u određenom vremenskom periodu ubije veći broj lica, a da bi to mogao da uradi mora da uspešno izbegava hvatanju, što znači da mora da bude bar u nekoj meri inteligentan.

Što se tiče pitanja zašto ljude privlače takve priče - dobro je biti dobar, ali je još bolje biti loš
Unfuckable Unfuckable 11:28 15.06.2009

Re: Možda geni

dobro je biti dobar, ali je još bolje biti loš

misliš :
"kada si dobar - nikada ne upamte, a kada si loš - nikad ne zaborave"
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:46 15.06.2009

Re: Možda geni

niccolo
dobro je biti dobar, ali je još bolje biti loš

Ovo (biti loš) važi samo do neke mere. Kunst je ne prelaziti granicu, he, he, he...
a da bi to mogao da uradi mora da uspešno izbegava hvatanju, što znači da mora da bude bar u nekoj meri inteligentan.

Sa ovim se slažem, ali (opet) smatram da se inteligencija ne pokazuje samo u veštom (i što dužem) skrivanju.
Lukavi uspevaju da se dugo skrivaju, a lukavost nije isto što i inteligencija.
niccolo niccolo 11:53 15.06.2009

Re: Možda geni

"kada si dobar - nikada ne upamte, a kada si loš - nikad ne zaborave"


Kunst je ne prelaziti granicu

Istina...
ines08 ines08 12:11 15.06.2009

Re: Možda geni

Unfuckable
"kada si dobar - nikada ne upamte, a kada si loš - nikad ne zaborave"

ivana23 ivana23 12:15 15.06.2009

Re: Možda geni

Unfuckable
dobro je biti dobar, ali je još bolje biti loš
misliš : "kada si dobar - nikada ne upamte, a kada si loš - nikad ne zaborave"

Sto uopste nije pravilo.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 12:15 15.06.2009

Re: Možda geni

miloradkakmar

Neronova baka , petog cara Rima, bila je fanatik, otac beznadežni razvratnik, ujaci su bili ili lascivni ili ludaci, ili i jedno i drugo, a jedna od njegovih tetaka bila je kompromitovana tako što je pristala da ostavi muža i da stupi u incestnu vezu sa svojim bratom, carem. Ipak, o stvarnosti života na dvoru, i o tome kako da dobije ono što želi po svaku cenu, Neron je naučio od svoje majke, Agripine.

A , Outs-ova je podlegla izazovu , znatiželji, kasnije istrajavanju, uplitanju u spisateljsku mrežu...


Mislim da nije reč o genima, već o uslovima socijalizacije, koja je u porodici i tadašnjem Rimu poznata kao period tazvrata i ekstremne dekadencije. dakle, reč je o stečenom, a ne naslednom ponašanju, što i sam kažeš:

miloradkakmar

Ipak, o stvarnosti života na dvoru, i o tome kako da dobije ono što želi po svaku cenu, Neron je naučio od svoje majke, Agripine.
/quote]
Unfuckable Unfuckable 13:04 15.06.2009

Re: Možda geni

Sto uopste nije pravilo.

naravno da nije
samo sam naveo omiljeni tattoo engleskih huligana

"...He just had the Chelsea badge on his arm. Jason Marriner, his root of entry into the Headhunters, is covered in them, one on his leg reading, "When we're good they never remember. When we're bad they never forget"
trilogy trilogy 14:28 15.06.2009

Re: Možda geni

Neronova baka , petog cara Rima, bila je fanatik, otac beznadežni razvratnik, ujaci su bili ili lascivni ili ludaci, ili i jedno i drugo, a jedna od njegovih tetaka bila je kompromitovana tako što je pristala da ostavi muža i da stupi u incestnu vezu sa svojim bratom, carem. Ipak, o stvarnosti života na dvoru, i o tome kako da dobije ono što želi po svaku cenu, Neron je naučio od svoje majke, Agripine.


Moram da protestvujem zbog ovakvog prikaza Neronove porodice i njega samoga, zbog toga sto je iznijeta potpuno van ikakvog konteksta i u svojoj vecini je zasnovana na poluistinama i neistinama. Takodje, ovo je izneseno ovdje da bi valjda uputilo na to da je i Neron bio manijak slican Drameru, sto, po meni i nekim istrazivanjima koja sam radio, i prema nekim od najvecih autoriteta u oblasti istorije Rima, nije ni blizu istine.
miloradkakmar miloradkakmar 08:08 16.06.2009

Re: Možda geni


Vojislav Stojković

Mislim da nije reč o genima, već o uslovima socijalizacije, koja je u porodici i tadašnjem Rimu poznata kao period tazvrata i ekstremne dekadencije. dakle, reč je o stečenom, a ne naslednom ponašanju, što i sam kažeš:

Slažem se, ostalo je nedokazivo, bar sa moje strane.
miloradkakmar miloradkakmar 08:37 16.06.2009

Re: Možda geni

trilogy
Neronova baka , petog cara Rima, bila je fanatik, otac beznadežni razvratnik, ujaci su bili ili lascivni ili ludaci, ili i jedno i drugo, a jedna od njegovih tetaka bila je kompromitovana tako što je pristala da ostavi muža i da stupi u incestnu vezu sa svojim bratom, carem. Ipak, o stvarnosti života na dvoru, i o tome kako da dobije ono što želi po svaku cenu, Neron je naučio od svoje majke, Agripine.


Moram da protestvujem zbog ovakvog prikaza Neronove porodice i njega samoga, zbog toga sto je iznijeta potpuno van ikakvog konteksta i u svojoj vecini je zasnovana na poluistinama i neistinama. Takodje, ovo je izneseno ovdje da bi valjda uputilo na to da je i Neron bio manijak slican Drameru, sto, po meni i nekim istrazivanjima koja sam radio, i prema nekim od najvecih autoriteta u oblasti istorije Rima, nije ni blizu istine.

Poštujem ,ali ...
"Sveti apostol Petar postrada 67. god. posle Rozdestva Hristova u isto vreme sa sv. ap. Pavlom. Sveti Petar bi pogreben na Vatikanskom brezuljku, a sveti Pavle blizu Ostijskog puta nedaleko od Rima. Po predanju Rimske crkve, glave obojice apostola cuvahu se u Lateranskom hramu u Rimu; telo pak svetog Petra pociva u Vatikanskom hramu, a svetog Pavla u crkvi njegovog imena na Ostijskom putu izvan grada." / iz napomena] Žitja svetog apostola Petra.
Da li se to dogodilo u vreme Neronove vladavine ?
sybil sybil 00:09 15.06.2009

jedan jedini


Well, Clarice - have the lambs stopped screaming?
antonacci antonacci 10:47 15.06.2009

Re: jedan jedini

sybil

Well, Clarice - have the lambs stopped screaming?




Mene on fascinira. I plaši i oduševljava istovremeno.
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:10 15.06.2009

Re: jedan jedini

antonacci
Mene on fascinira. I plaši i oduševljava istovremeno.

Meni ovo izgleda kao normalna reakcija.
trilogy trilogy 14:32 15.06.2009

Re: jedan jedini

A vrlo moguce je da u tim pomijesanim reakcijama i stoji odgovor na tvoje pitanje. Takve licnosti nas plase i odusevljavaju istovremeno, pa samim tim i doticna autorka u njima prepoznaje kvalitetan materijal za pisanje. Inace, ovakva prica ostavlja mnogo snazniji utisak na ljude od neke price u kojoj, da pokusam da napravim nesto suprotno, neki covijek spasi od uzasne smrti 17 ljudi.
Blade Runner Blade Runner 01:38 15.06.2009

iz prakticnih razloga

nije morala da izmislja temu, likove i dogadjaje, a u startu je mogla je da racuna na zainteresovanost za knjigu
vladimir petrovic vladimir petrovic 07:01 15.06.2009

Re: iz prakticnih razloga

Blade Runner
nije morala da izmislja temu, likove i dogadjaje, a u startu je mogla je da racuna na zainteresovanost za knjigu

Hm. Ovo objašnjnje dosta "pije vodu", premda ne ide na ruku spisateljskom umeću same književnice. Pre bi se reklo da je u pitanju manjak inventivnosti i mašte.
Meni je shvatljivo da se neki gnusan dogadjaj uzme kao povod pa da se onda oko njega razvije priča, odnosno roman. Takvih slučajeva u literaturi ima, naravno, i često su u pitanju značajna umetnička dela.

Činjenice da je autorka Outs računala "na zainteresovanost čitalačke publike za knjigu", može da ide autorki u prilog, ali ne mora.

Zar nisu dovoljna detaljna izveštavanja sa sudjenja ubici da, kako je većina komentatora ovde do sada reagovala, utole "tamnu unutrašnju želju" čitalaca, da se bliže upoznaju sa očiglednim montstrumom, u čijim ubistvima nema nikakve racionalnosti. Ili tako bar izgleda.

Moja poenta je da svetska književnost ne bi bila siromašnija da jednostavno nema ovakve knjige, a Dž. K. Outs pretenduje da bude osoba koja je obogaćuje...
niki m niki m 07:55 15.06.2009

Re: iz prakticnih razloga

Moja poenta je da svetska književnost ne bi bila siromašnija da jednostavno nema ovakve knjige, a Dž. K. Outs pretenduje da bude osoba koja je obogaćuje..


Sve zavisi kakva je knjiga, dobra ili ne. Serijske ubice su deo americke kulture (i ne samo americke) i samim tim, valjda, zasluzuju da budu obradjeni i u knjizevnosti. Koliko se secam, kod Damera osnovni motiv je bio sex, cilj mu je bio da napravi zombija koji bi mu bio seksalni objekat. Zapravo, sex je gotovo uvek osnovni motiv serijskih ubica (praviti razliku izmedju masovnih i serisjkih).
Na neki nacin, moderno doba je zapocelo u Londonu sa serijom ubistava nekoliko prostituki, Dzek Trbosek kao simbol ere tehnologije, nauke i seksualnog oslobadjanja. Prilicno perverzno zvuci, ali tako mu nekako dodje.
Unfuckable Unfuckable 08:02 15.06.2009

Re: iz prakticnih razloga

meni se čini da Outsova, kao i jedan broj "inventivnih" novinara, želi samo malo "lakih poena" i nešto keša, eksploatišući temu dostojnu - novinskog feljtona, recimo.
Što se "želje za čitanjem" tiče...dok je ćurana biće i podvarka, mislim ja
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:24 15.06.2009

Re: iz prakticnih razloga

Unf
meni se čini da Outsova, kao i jedan broj "inventivnih" novinara, želi samo malo "lakih poena" i nešto keša, eksploatišući temu dostojnu - novinskog feljtona, recimo.

Pun pogodak.

Zapravo, to je poenta ovog posta. S tim što novinske feljtone nikako ne treba bagatelisati. Ima ih izvrsnih, ali ostaju - feljtoni.
sybil sybil 08:29 15.06.2009

Re: iz prakticnih razloga

Unfuckable
meni se čini da Outsova, kao i jedan broj "inventivnih" novinara, želi samo malo "lakih poena" i nešto keša, eksploatišući temu dostojnu - novinskog feljtona, recimo.Što se "želje za čitanjem" tiče...dok je ćurana biće i podvarka, mislim ja

sta? tebe ne intrigiraju ubistva, dekadencija, seksualni manijaci, perverzije, john le care, nikita, seven, hannibal lecter i svekoliko zlo? postoji samo jedno objasnjenje. lazes da si skorpija.
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:34 15.06.2009

Re: iz prakticnih razloga

niki m
Koliko se secam, kod Damera osnovni motiv je bio sex, cilj mu je bio da napravi zombija koji bi mu bio seksalni objekat. Zapravo, sex je gotovo uvek osnovni motiv serijskih ubica (praviti razliku izmedju masovnih i serisjkih).

Dobra opservacija.
Naravno, ako ostavimo po strani aseksualne osobe (koje su relativno retke), možemo reći da je sve u - seksu. Drugim rečima, i dobro i loše, u nekim normalnim merama i u krajnostima. A krajnosti vode nasilju.
Sve zavisi kakva je knjiga, dobra ili ne.

Sa ovim se slažem. Ja imam utisak da je, kako bi rekao Unfuckable, na nivou "novinskog feljtona". Siguran sam da nije to knjiga koju bi sama Outstova (koja je plodan pisac) izdvojila kao svoje uspešno ostvarenje. Jer, zna se, ima ona mnogo boljih knjiga.
sybil sybil 08:34 15.06.2009

Re: iz prakticnih razloga

vladimir petrovic
Unfmeni se čini da Outsova, kao i jedan broj "inventivnih" novinara, želi samo malo "lakih poena" i nešto keša, eksploatišući temu dostojnu - novinskog feljtona, recimo.Pun pogodak. Zapravo, to je poenta ovog posta. S tim što novinske feljtone nikako ne treba bagatelisati. Ima ih izvrsnih, ali ostaju - feljtoni.

meni su i filmovi i knjige o stvarnim dogadjajima sasvim na mestu. recimo:
Dead_Man_Walking_
Unfuckable Unfuckable 08:48 15.06.2009

Re: iz prakticnih razloga

lazes da si skorpija.

eto, sad sam se istrčao
ps : ima interesantnih stvari u svemu tome što si nabrojala, ali kada malo otrčiš na tribine sa tog terena natopljenog krvlju i tkivima - sve je to jedna ista matrica, bio to ovaj nesretnik opisan u knjizi Outsove ili onaj ruski kanibal što je pobio i pojeo malo veću količinu sugrađana,ako se dobro sećam
A špijunska tematika je potpuno odvojena priča.
sybil sybil 08:56 15.06.2009

Re: iz prakticnih razloga

Unfuckable
lazes da si skorpija.eto, sad sam se istrčao

aha....otkriven si...lemme gues....ti si po horoskopu.....riba ali te sramota da kazes.
Unfuckable Unfuckable 08:57 15.06.2009

Re: iz prakticnih razloga

riba podznak devica, tačnije

(banovaće te Pižon za ovo trolovanje pa će posle da bude "kuku - lele" )
sybil sybil 09:04 15.06.2009

Re: iz prakticnih razloga

A špijunska tematika je potpuno odvojena priča.

cekaj molim te, spijunska tematika i detektivske price ne mogu bez ubistava.
silence of the lamb gde imas kanibala je kult, isto kao i zodiac i seven, price o manijacima koje se po suspensu mogu meriti sa spijunskim temama.

p.s. nije trol
Unfuckable Unfuckable 09:05 15.06.2009

Re: iz prakticnih razloga

jedan je Jason Bourne, sve ostalo je boranija
sybil sybil 09:07 15.06.2009

Re: iz prakticnih razloga

Unfuckable
jedan je Jason Bourne, sve ostalo je boranija

jel' to onaj iz petak 13. pa ti si car, gde njega iskopa.
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:07 15.06.2009

Re: iz prakticnih razloga

Unf
banovaće te Pižon za ovo trolovanje pa će posle da bude "kuku - lele"

Prestao sam sa banovanjima.
sybil
ti si po horoskopu.....riba ali te sramota da kazes

Pa nije, valjda, najgora stvar na svetu biti - riba.
Ja sam rak.
Unfuckable Unfuckable 09:14 15.06.2009

Re: iz prakticnih razloga

jel' to onaj iz petak 13.

sedi 1 i roditelji u četvrtak da ti dođu
sybil sybil 09:15 15.06.2009

Re: iz prakticnih razloga

Unfuckable
jel' to onaj iz petak 13.sedi 1 i roditelji u četvrtak da ti dođu

evo sela sam. ko je taj stvarno?
jao, pa to je onaj ladlumov, ja ga ne gotivim zato se ne secam.
Unfuckable Unfuckable 09:25 15.06.2009

Re: iz prakticnih razloga

evo ti pa pogledaj
sybil sybil 09:28 15.06.2009

Re: iz prakticnih razloga

Unfuckable
evo ti pa pogledaj

pa kako da ti kazem. jack sparrow je moj tip. pitaj me o njemu, znam sve.
Unfuckable Unfuckable 09:32 15.06.2009

Re: iz prakticnih razloga

kakve sada veze ima Jack Sparrow ?
sybil sybil 09:38 15.06.2009

Re: iz prakticnih razloga

Unfuckable
kakve sada veze ima Jack Sparrow ?

pa rekao si mi sedi 1 zbog jasona, tu lekciju ne znam jer me ne interesuje. lekciju o jack sparrow-u znam, pa me to pitaj, profesore.
Gospodja Klara Gospodja Klara 09:49 15.06.2009

Re: iz prakticnih razloga

jedan je Jason Bourne

Bourne Identity?
Unfuckable Unfuckable 09:57 15.06.2009

Re: iz prakticnih razloga

Bourne Identity


između ostalog
Gospodja Klara Gospodja Klara 10:09 15.06.2009

Re: iz prakticnih razloga

vladimir petrovic vladimir petrovic 11:24 15.06.2009

Re: iz prakticnih razloga

Bourne Identity?

Zanimaju me rangiranja i prognoze, premda im ne verujem mnogo. Vidim ovo:

The Bourne Identity was voted the second best spy novel of all-time, behind John le Carré's The Spy Who Came in from the Cold, by Publishers Weekly.

Drugi najbolji špijunski roman na svetu, za sva vremena???

Ovo je diskutabilno (kao i "prvi najbolji špijunski roman na svetu - za sva vremena"), he, he, he...

P. S. Uzgred budi rečeno, u beletristici se Don Kihot smatra "najboljim romanom za sva vremena", a znam mnoge koji ga ne vole .
Unfuckable Unfuckable 11:30 15.06.2009

Re: iz prakticnih razloga

pa ne znam baš kako su došli do te rang - liste, ja nisam previše oduševljen Bornovim Identitetom u celini, više načinom kako je u svim tim knjigama dočaran sam Jason Bourne, to je ono što mi se svidža
bauer. bauer. 17:00 15.06.2009

Re: iz prakticnih razloga

jedan je Jason Bourne, sve ostalo je boranija

ma nemoj? i kaze se buranija a ne boranija.
Blade Runner Blade Runner 17:08 15.06.2009

Re: iz prakticnih razloga

ma nemoj? i kaze se buranija a ne boranija.

Jason Buranija?
reciklaza je reciklaza
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 20:58 15.06.2009

Re: iz prakticnih razloga

Jason Bourne


the one and only!

oni koji ne znaju, ne samo sedijedan. padanje na godinu! nema popravnog!

ps. a ričard čembrlen je jedna slina nad slinama. on ne moze nikada igrati Jasona Bourne-a.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 21:00 15.06.2009

Re: iz prakticnih razloga

ma nemoj? i kaze se buranija a ne boranija.

kaze se bOranija.


Unfuckable Unfuckable 21:04 15.06.2009

Re: iz prakticnih razloga

ok, ovako ćemo :
boorania
Blade Runner Blade Runner 21:41 15.06.2009

Re: iz prakticnih razloga

ričard čembrlen je jedna slina nad slinama. on ne moze nikada igrati Jasona Bourne-a.

vec ga igr'o
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 21:45 15.06.2009

Re: iz prakticnih razloga

Blade Runner
ričard čembrlen je jedna slina nad slinama. on ne moze nikada igrati Jasona Bourne-a.

vec ga igr'o

znam da jeste...
Blade Runner Blade Runner 22:07 15.06.2009

Re: iz prakticnih razloga

znam da jeste...

znam da znas. posalica
topcat topcat 17:48 16.06.2009

Re: iz prakticnih razloga

vladimir petrovic

Pa nije, valjda, najgora stvar na svetu biti - riba.
Ja sam rak.


Nije. Zamisli da si škorpija.
Javlja mi se da je Lecter jarac a da u špijunsko-detektivnskim akcijama vode djevice.
Hm...
Možda je i mene zeleni čaj pomutio?
(ili je to ipak od strasti! )
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:06 16.06.2009

Re: iz prakticnih razloga

topcat
Možda je i mene zeleni čaj pomutio?

Opasan je zeleni čaj.
Prema tome nije u pitanju ili/ili, već zeleni čaj, pored ostalog, probudjuje i strasti, he, he, he...

P. S. Nisam ponosan što sam rak, voleo bih da sam nešto drugo...
mickonsb92 mickonsb92 07:42 15.06.2009

Promašena tema...

Hm, pa sastav je promašio temu. Ali dobro, evo jednog mišljenja:

Iz straha. To je način borbe protiv straha, i to jedan uzbudljiv način. Monstrume doživljavamo uglavnom kao strahotu. Ljudi koje strahote malo više privlače time se zapravo bore protiv svog straha da im se ne desi nešto monstruozno u životu. U tom kontekstu je čitanje o monstrumima jedan interesantan spoj osećanja. Osećanje straha je samo po sebi na neki način uzbudljivo, kada se na to doda uzbuđenje "krimi" priče - dobiju se mešana ali dovoljno jaka osećanja da teraju čoveka na neko razmišljanje, a svakako drže dobro pažnju do kraja romana/filma. Savremeni čovek često traga za uzbuđenjima u svom malom običnom danu, pa stoga ovakve priče zadovoljavaju tu potrebu. Što će reči, priča se sama proda.

Svakako da ima i drugih ljudi, koji time hrane monstruma u sebi, ali to je manjina.
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:07 15.06.2009

Re: Promašena tema...

mickonsb92
Hm, pa sastav je promašio temu.

Što bi rekli Englezi:

Have you no sense of decency, Sir?????

mickonsb92 mickonsb92 15:47 16.06.2009

Re: Promašena tema...

vladimir petrovic
mickonsb92
Hm, pa sastav je promašio temu.

Što bi rekli Englezi:

Have you no sense of decency, Sir?????



Pa ne mo se odma ljutiš, Sir. Jednostavno sam očekivao da se "sastav" dotakne teme, nisam rekao ništa uvredljivo niti loše... što bi rekli na Vašem jeziku, to je feedback.
Eh, šta je sujeta...
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:49 16.06.2009

Re: Jesam za polemiku...

mickonsb92
Pa ne mo se odma ljutiš, Sir. Jednostavno sam očekivao da se "sastav" dotakne teme, nisam rekao ništa uvredljivo niti loše... što bi rekli na Vašem jeziku, to je feedback.
Eh, šta je sujeta...

Well... Prvo, nisam hteo odmah da reagujem na tvoju opasku, mada je, iskreno govoreći, nisam razumeo.
Nisam bio shvatio šta je trebalo da znači izraz "promašena tema", tim pre što se kasnije pominje da je "sastav promašio temu"... tako da više nisam znao da li je sastav promašen ili je tema promašena.

Ako odbacim mogućnost da su i sastav i tema promašeni (to je moje pravo da odbacim), onda se pitam da li je sastav promašen ili je tema promašena.
I odgovaram: Sastav nije promašen, jer sam rekao ono što sam hteo da kažem (I said what I meant and I meant what I said). Uostalom, uložio sam dosta truda u taj sastav, jer sam prethodno puno razmišljao o tome.

Ako je tema promašena... To je donekle moguće, pomislio sam. Po reakcijama nekih komentatora video sam da nekima smeta tema "čoveka-monstruma" per se. Najbolji dokaz je iskrena reakcije Njanje de Manccini, pod karakterističnim naslovom: Vladimire, a zašto si ti pisao ovo? i uveravanje da ju je moje pominjanje serijskog ubice Džefrija Damera uznemirilo.
Ja joj verujem, i dao sam iscrpan odgovor, u nadi da sam objasnio zašto sam uopšte pominjao tu temu i moj prilaz celoj stvari. Nije mi bila namera da uznemirujem, čak sam se čuvao da ne idem u nepotrebno detaljisanje zločina Damerovih, jer mi je on samo povod, a ciljao sam na književnicu Džojs Kerol Outs, kao što sam već više puta objasnio.

Stoga, dragi moj kolega, naknadno sam reagovao na tvoju opasku - iz samoodbrane (a manje zbog povredjene sujete). Izmedju redova u toj mojoj reakciji bilo je pitanje: zašto nisi objasnio šta je promašeno, šta ti se nije svidelo.
Pa da polemišemo. Ja volim polemiku, ali jasnu i fer.

Sartr (Jean Paul Sartre) je rekao: "Čovek ne vredi ako nije sposoban da osporava". To mi se svidja.
Ali, ako se nešto osporava, onda se obrazloži, pa se sačeka reakcija druge strane.Tako se razvija konstruktivna polemika. A ne frajerski samo nabaciti: "Promašena tema" i - nikem ništa... Morao sam da reagujem.

P. S. A ako ti veruješ da je trebalo samu temu serijskog ubice elaborirati do detalja koji koji bi neke ljude veoma uznemiravali, to mi nije bila namera, jer tako nešto me lično ne zanima mnogo.
bocvena bocvena 08:22 15.06.2009

predator

Skoro sam pročitala roman Vladimira Arsenijevića - Predator i upravo se zapitah isto: Zašto čitam ovo?
Knjiga se, između ostalog, bavi građenjem psiholoških profila kanibala i žrtve koja čezne da bude pojedena. Pisac to radi u skladu sa svim zahtevima romana kao forme, malo mu se može zameriti, sve ima svoju uzročno-posledičnu vezu, nije ni dosadno...A onda, negde na pola, posle detaljnog opisa proždiranja ljudskog mesa, shvatih da nemam stomak za to, a i ne vidim zašto bih sebe izlagala toj vrsti literature. Daleko bilo da od književnosti očekujem pašnjake, ovčice i hepi end, ali ovo mučno poigravanje sa najnižim ljudskim porivima ne čini knjigu većom od života.
Znam da je zlo svuda oko nas, osećam ga na svojoj koži, ne mora literatura da me veštački sablažnjava.
Ili, bolje da se ogradim, ja nemam više vremena za gubljenje na ovakve knjige. Moj svakodnevni život je dovoljno težak i bez priča o patološkim ubicama.
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:03 15.06.2009

Re: predator

Bocvena
Skoro sam pročitala roman Vladimira Arsenijevića - Predator i upravo se zapitah isto: Zašto čitam ovo?

Kada pominješ V. Arsenijevića, reći ću da sam se upravo vratio sa dvonedeljnog boravka u Istri, kada sam video u tamošnjim medijima da je imenovani imao promociju "Predatora" u Rijeci (premda Rijeka nije u Istri, ali je veliki grad i značajan hrvatski kulturni centar).
Iskreno govoreći, meni se svidela prva Arsenijevićeva knjiga, ali ovo kasnije što stvara "is not my cup of tea".

Ovo me malo zaplaši
Znam da je zlo svuda oko nas, osećam ga na svojoj koži...

Cuvaj se. Pored toga, nadji nekoga da te štiti... to pomaže.
bocvena bocvena 09:19 15.06.2009

Re: predator

Cuvaj se. Pored toga, nadji nekoga da te štiti... to pomaže.

Aj, sad da ne ispadne da živim u kući punoj kanibala, mislim da je borba sa 10 malih zla u stvarnom životu veće iskušenje od jednog grandioznog u fikciji.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 11:34 15.06.2009

Zatox3

Ljudi čitaju o zločinima serijskih, ratnih i drugih ubica, zato(x1) što žele da saznaju.
Pisci pišu romane o zlu i zlim ljudima, zato (x2)što pokušavaju da shvate motive.

Pravo pitanje je zašto serijske i masovne ubice čine svoja monstruozna zlodela?

To nije zbog gladi za ubijanjem, svaka glad se može zadovoljiti.
To nije ni zbog strasti za ubijanjem, strast je intenzivna emocija koja bukne, ali se i brzo ugasi.
Serijske ubice ubijaju, zato (x3)što imaju čežnju za ubijanjem, jer jedino se čežnja za ubijanjem nikad ne može zadovoljiti.

Uzroci čežnje za ubijanjem su vrlo različiti i nisu genetska predispozicija.
Jedini način da bi se shvatili uzroci čežnje za ubijanjem konkretnog serijskog ubice jeste da se upozna i protumači njegovo delo.

Na sintagmi: Protumači delo da bi upoznao umetnika, počiva savremena kriminalogija, a time se bavi nova vrsta stručnjaka - profajleri.
shumska shumska 12:07 15.06.2009

Re: Zatox3

a ja se sećam divljenja i žestoke mučnine dok sam čitala Lovkrafta (do pre desetak godina, čini mi se dve njegove knjige su bile prevedene).
pamtim vrrrlo dobro: žestoku mučninu, skoro fizičku, i dugo zatim razmišljanje o njemu, sudbini njegovoj i životu.
vladimir petrovic vladimir petrovic 12:27 15.06.2009

Re: Zatox3

Vojislav Stojković
Ljudi čitaju o zločinima serijskih, ratnih i drugih ubica, zato(x1) što žele da saznaju.

Slažem se. I dobro je što kod ljudi postoji želja za saznanjem (ne valja biti indiferentan).
Ali čovek može biti obavešten i iz dobrog feljtona, sa internetskog sajta i dr. Dakle, nije neophodno da to bude - roman, kao što sam naveo slučaj Outsove. Dobra literatura je nešto više od sredstva (mehanizma) pružanja informacija onima koji žele da saznaju...

Pisci pišu romane o zlu i zlim ljudima, zato (x2) što pokušavaju da shvate motive.

Da. Pretežno zato. Medjutim, neko piše i iz (naizgled) prozaičnih razloga (da zaradi pare, ako zarada može biti prozaična; i iz još puna drugih razloga, medju kojima da pomenem i onaj da utoli svoju želju za pisanjem, ponekad i piskarenjem). Ne pomogne svaka napisana knjiga autoru da nešto bolje shvati, jer se u medjuvremenu, ako je iole inteligentan, otvaraju mnoga druga pitanja... Ima vrhunskih autora koji su pisali izvanredna dela da bi, na kraju, shvatili da malo shvataju, te umiru nezadovoljni (slučaj Dostojevskog). Molim da mi se oprosti što razmišljam na tim relacijama.
Pravo pitanje je zašto serijske i masovne ubice čine svoja monstruozna zlodela?

Naravno, to je jedna od okosnica ovog bloga: Čovek-monstrum, čemu??????????
To nije zbog gladi za ubijanjem, svaka glad se može zadovoljiti.
To nije ni zbog strasti za ubijanjem, strast je intenzivna emocija koja bukne, ali se i brzo ugasi.
Serijske ubice ubijaju, zato (x3)što imaju čežnju za ubijanjem, jer jedino se čežnja za ubijanjem nikad ne može zadovoljiti.

Da. Premda je ponekad teško praviti razliku izmedju strasti i čežnje. Zapravo, monstruoznost iz strasti se više toleriše i u literaturi ima mnogo takvih slučajeva (ubistvo iz strasti) na koje se često gleda kroz prste, odnosno sa dozom razumevanja.
Objasniti pojam čežnje za ubistvom je važno, premda je to težak posao.

Slobodan sam da dam primere iz životinjskog sveta.
Neke životinje ubijaju druge životinje zbog sopstvene ishrane. Obično to rade kada su gladne. Daje se banalan primer zmije, koja će pojesti miša kada je gladna, i biti mirna nekoliko sedmica. Ako joj u kavez (uzmimo za primer da je u zoo) ubaciš drugog miša nakon što je pojela jednog, ona će ga ignorisati. Sve dok ne ogladni.
Ali to nije slučaj kod - vukova. Vuk će upasti u tor sa ovcama i klati ovce ne koliko mu treba da utoli glad, već da utoli želju za klanjem. Tako u toku jedne takve akcije vuk zakolje 3-4 ovce u jednom turnusu, mnogo više nego što mu treba da jede... a i svestan je da se ne može više vratiti u tor, da ponovo jede ono što je već zaklao.
Dakle, vuk kolje zbog....
vladimir petrovic vladimir petrovic 12:34 15.06.2009

Re: Zatox3

shumska
a ja se sećam divljenja i žestoke mučnine dok sam čitala Lovkrafta (do pre desetak godina, čini mi se dve njegove knjige su bile prevedene).
pamtim vrrrlo dobro: žestoku mučninu, skoro fizičku, i dugo zatim razmišljanje o njemu, sudbini njegovoj i životu.

Hvala, ovaj komentar mi dobro dodje. Naime, mada nisam čitao Lavkrafta, naveo sam to što sam naveo o njemu (pomenuo sam Borhesa) ali i činjenicu da ga Džojs Kerol Outs dobro poznaje, jer je pisala uvod-predgovor jednom izdanju njegovih pripovedaka, a pretpostavljam da je za to bilo potrebno da ga prethodno dobro upozna.

Moje pitanje: A pored žestoke mučnine, skoro fizičke, koju si osećala prilikom čitanja, jesi li osećala umetničke domete koje je autor dostigao, odnosno pokazivao u tim pričama?
shumska shumska 14:24 15.06.2009

Re: Zatox3

A pored žestoke mučnine, skoro fizičke, koju si osećala prilikom čitanja, jesi li osećala umetničke domete koje je autor dostigao, odnosno pokazivao u tim pričama?

kako da ne!
intresantno je što je on sam pisao uvod, poput kakvog predgovora za tu svoju knjigu o kojoj govorim (naslov je, po mom slabom sećanju glasio "slučaj Čarlsa pa neko prezime, recimo, Vorda Dekstera" (ovo sam lupila)...
divila sam se njegovoj imaginaciji, slikovitosti, snazi izraza...i sve što napišem je prilično bledo u odnosu na snagu njegove pisane reči....dugo je bio neotkriven, odbačen.....živeo davno, a postao aktuelan kasnije....
mene je očarao, priznajem. on je mraku, očajanju i pojmu morbidnost dao jedno novo značenje i dimenziju:):)
edit: zaboravih jednu važnu sitnicu pomenuti.
teskoba! taj fizički osećaj teskobe koja me je ponela čitajući Lavkrafta nikada neću zaboraviti
vladimir petrovic vladimir petrovic 18:17 15.06.2009

Re: Zato x3

shumska
...divila sam se njegovoj imaginaciji, slikovitosti, snazi izraza...i sve što napišem je prilično bledo u odnosu na snagu njegove pisane reči....dugo je bio neotkriven, odbačen.....živeo davno, a postao aktuelan kasnije....
mene je očarao, priznajem. on je mraku, očajanju i pojmu morbidnost dao jedno novo značenje i dimenziju:):)
edit: zaboravih jednu važnu sitnicu pomenuti.
teskoba! taj fizički osećaj teskobe koja me je ponela čitajući Lavkrafta nikada neću zaboraviti


Izgleda da je H. P. Lavkraft je bio neki čudak...

shumska shumska 14:01 16.06.2009

Re: Zato x3

"slučaj Čarlsa pa neko prezime, recimo, Vorda Dekstera" (ovo sam lupila)...

mali dodatak: ovo i nije bilo baš lupetanje, ispostavilo se kako ovo jeste jedan od Lavkraftovih naslova:
"The case of Charles Dexter Vord" je pun naziv knjige
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 13:24 15.06.2009

vladimire a zašto si ti pisao o ovome?

ja ću da priznam da nisam mogla da pročitam tvoj blog do kraja. meni se utroba okrenula. ja sam jedna slaba žena.
svaka čast svim ostalim blogerima. ja ne volim ovakve knjige i filmove.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana