Evo me posle nekoliko nedelja opet u ulozi "filtera" sa interneta. Ovoga puta nisam mogla da odolim, a da ne podelimo mišljenja o nekim stavovima Penelope Trunk, i istraživanjima na koja je ona naišla. Ona je Amerikanka, vrlo uspešna žena, pokretač nekoliko web servisa, koji pomažu kompanijama u izboru kandidata, i savetnica, koja piše u preko 200 novina i magazina, širom Amerike - Time magazine, Boston Globe, San Francisko Chronicle idr. Meni se jako sviđa kako ona na njenom blogu, za koji je kritika Business Week-a, btw, rekla da je pisan poetski, promišlja o onoj tački gde se ukrštaju posao i svakodnevni život, i stalno pokušava da kaže, kako ne morate da se pretvorite u zombija opsednutog samo poslom.
Ovoga puta tema koja me je zainteresovala bila je relokacija, preseljenje, ( naravno kod njih u USA), verovatno na fonu rumor-a po celoj Srbiji, kako nam bez Beograda nema života. To doduše, ako se gleda iz nekih uglova i nije daleko od istine, ali, pošto sam ja večiti optimista i smatram, da provincija nisu gradovi nego ljudi, našla sam interesantnim da pogledamo možemo li nešto prekopirati od njih tamo preko.
Penelope kaže, ako ste odlučili da se preselite u drugi, manji grad, gledajte da on bude pored neke vode. Istraživanja kod njih kažu da ljudi koji žive u nekoj zabiti na Apalačien planinama, češće imaju neka mentalna oboljenja, nego ljudi koji žive pored vode, ili recimo na Havajima.
Zatim, birajte mesto u gradu, ili grad, gde ljudi imaju para odprilike kao vi. Ona krilatica, da novcem ne možete kupiti sreću, doduše važi samo onda kad ne živite u totalnom siromaštvu. Područje Apalačien pl. je siromašan kraj, verovatno ljudi zato i imaju psihičke probleme, ali nemojte se preseliti ni tamo gde su ljudi puni novaca, uostalom, i finansijska sigurnost je danas veoma relativan pojam. Ipak bi bilo poželjno imati novca, malo više, nego vaši novi prijatelji zbog finansijske sigurnosti.
Odselite se tamo gde imate nekog prijatelja. I on i vi osećaćete se zbog toga dobro i bićete srećniji, to kažu istraživanja Nicholasa Christakisa sa Harvarda. Ako se selite i ostavljate prijatelje, roditelje i rodbinu zbog više novaca (koji će omogućiti da budete srećniji), morate znati da vaši prihodi moraju biti uvećani najmanje za 133000$, da biste vi imali stvarni utisak da ste srećniji zbog vaše selidbe.
Da biste pokrenuli kompaniju, nemojte sanjati odmah o Silikonskoj dolini. Pokrenite je u nekom gradu gde su troškovi života manji.
Ako se selite, razmišljajte i o odvojenom životu od familije, o supruzi, ili suprugu, i njenom/govom poslu. Nekada su kompanije plaćale nadoknadu za taj odvojeni život. Microsoft to više ne radi, i budite sigurni da će ga ostali u tome slediti.
Sve u svemu, razmislite dobro, selidba je nekad skupa, visoko rizična, a može biti i loša kao ideja.
Tako razmišljaju u Americi. Ja ću vam pokazati šta je na tu temu, na svom privatnom blogu, uz njegovo dopuštenje, napisao moj sin, koji je odmah posle studija pokrenuo svoju malu firmu u Novom Sadu. Svako ima svoj izbor i... široko mu polje !
(i za svaki slučaj..copy/paste njegovog teksta, ako ne možete da pročitate na printscreen)
Penelope Cruz Trunk o stvarima koje treba uzeti u obzir ukoliko planirate relokaciju....
Ja iskreno ne vidim sebe da se selim iz Novog Sada, pa čak ni u dalekoj budućnosti, a pogotovo ne zbog posla (a imao sam prilike). U svakom slučaju kao i obično riba nudi odlične savete, a ako moj savet ima ikakvu težinu — ja sam prilično siguran da ćete uvek biti daleko srećniji ukoliko ste u blizini ljudi koje volite, nego praveći neke tamo pare, negde tamo ko zna gde.)