Miloš nije voleo kad mu se neko obraća "sa visine".
Izuzetak je bio Sreta, ko će da zameri čoveku sa skoro tri metra među nogama, kad se obrati sa visine.
Kako drugačije, sa onih molerskih merdevina?
"Kasniš Doc, Tvoji pacijenti možda mogu da Te čekaju ali ovaj ne može".
"Šta radiš na merdevinama", upitao je Milos, "Je l` krečimo nešto?"
"Stavljam jaču sijalicu, ovo je hirurgija, bre, mora da se vidi "do u sitna crevca", nije ovo ambulanta pa da bečimo oči na četr`es sveća".
"Štednja, šta ćeš" pokušao je da se "vadi" Miloš.
"Jao, samo me ne terajte na štednju, bije me maler" - uzviknuo je Sreta.
"Dobro, nećemo, al`Ti si poznat po tome što voliš da odradiš ponešto u pomrčini", zadirkivao je Miloš Sretu, koji se vrlo neubedljivo branio od glasina da ga danju služi četka, a noću drška.
Prijateljsko mačevanje rečima prekinuo je Zoki, smirenim glasom kojim se komanduje konjicom u jurišu:
"Mazalo, ne sabotiraj, silazi, da počnemo!" U ruci je držao neku spravu, sličnu pumpi za gume na biciklu.
Miloš je primetio da Zoki, za razliku od većine mesara, ima sve prste na rukama. Objasnio je to sebi time što Zoki radi posao gradjevinskog preduzimača za državu, a posao mesara, vikendom, za prijatelje. A ono, slično pumpi, bila je sprava koja je zadavala početni udarac u svinjokolju, prva takva u selu. Doneo Zoki iz Nemačke, nema vise rvanja sa svinjom, stavi se eksplozivna patrona u "pištolj", prisloni se svinji na čelo, pucanj, i svinja polazi na put bez povratka, u kobasice.
Do kobasica je, naravno, još dugačak put ali je za Miloša bilo pravo olakšanje što je svinja prešla granicu izmedju živog stvorenja i "predmeta obrade" bez ijednog "skvika".
Pola sata posle sudbonosnog pucnja, ekipi se pridružio i veterinar, Milošev stari prijatelj iz priče o svinji (sto ti je sudbina) i kajsijevači, da da svoj stručni doprinos borbi protiv Trichinelle spiralis i drugih pošasti u koje je spadala i Manastirka - Sreta je insistirao na duhovnosti, kad se već gubi duša, makar i svinjska.
Dalja procedura je išla po uobičajenom redu ali ti detalji ne spadaju u ovu priču. Važno je to što su se stručnom timu priključile i Sretina žena, kao logistička podrška, i Zokijeva životna saputnica, pravi majstor za creva, kako je govorio Zoki, a nije ni čudo, žena je u stalnom dodiru sa crevima - instrumentarka u hirurškoj sali. Njen posao je bio da opere i spremi creva za pravljenje kobasica. Majstor je smatrao da je ispod časti da se u filigranski posao pravljenja domaćih kobasica upliću creva kupljena ko zna gde, uostalom, i Leonardo je sam mešao boje, nije kupovao u radnji.
U celom procesu, Miloš je imao zadatak koji pripada šegrtima, da samelje 15 kila svinjetine, pažljivo birane, specijalno za kobasice, da ne bude ni premasna ni suviše krta, i da tome doda 5 kilograma junetine od buta, a da se onda izmakne na pristojnu razdaljinu i da gleda kako to majstor meša, dodaje začine, pazeći na želje krajnjeg korisnika u pogledu ljutine, prisustva belog luka, mirisnih trava...i kako, neverovatnom veštinom, puni creva gotovom smesom, zavrćući napunjeno crevo tako da sve kobasice budu jednake dužine.
Na kraju, deo kobasica se odvoji za pečenje u sirovom stanju a veći deo ide u pušnicu, tri dana u dimu nastalom od sagorevanja osušene vinove loze. Ko će ga znati, možda bi svet izgledao znatno bolje da ga je Bog stvarao pošto je jeo ovakve kobasice.
Neki mislioci porede kobasice sa politikom, bolje da ne gledaš kako se, i od čega, prave.
To, naravno, važi za one koje se kupuju u radnji. Tu ima svačega, od najgoreg "cuboka" do, kako kazu, rogova i papaka a ukus se maskira velikom količinom aleve paprike pa te posle boli stomak. Prodaju ih pod nazivom "Srpska kobasica" i mnogo lice na "Srpsku politiku".
Zato, nije tačno da ne treba da gledaš, moraš da paziš na to ko ih pravi, i koliko se drži recepta i procedure, i koliko pazi na želje krajnjeg korisnika, da ne bude suviše ljuto i da ne smrdi, i da majstora lepo platiš al` da paziš da ne krade...zbilja su slične kobasice i politika.
Ali, ima i nekih razlika.
Kobasice možeš da izbegneš, politiku ne.
Ti jedeš kobasice, ako hoćeš, politika može da pojede Tebe, i ako nećeš.