"ali kad je Hitler napao Rusiju..."

Obećala sam prijateljici da ćemo prije puta u Evropu ručati s njenim tatom. Dogovorili smo ručak u gradu. Restoran u kojem je čekala rezervacija nije bio od onih koji bi se našli na mojoj VIP listi, ali preživjet ćemo. Tata je stariji…slabije čuje, pa da se ne nadglasavamo s muzikom.

Nekim čudom sam stigla na vrijeme, no ne i dovoljno rano. Sijedi gospodin u odijelu je već pijuckao bijelo vino. Sjedam za stol, prijateljica kasni – iskusni tata kaže "redovito oko pola sata".
- dok čekamo, bacite pogled prvo na lijevu stranu menija. (strana sa pićima)

Naručujemo, ćaskamo, prepričavamo tko koga pozna, da li su se familije ili susjedi negdje sreli…i kako to već ide. Nakon njegove druge čaše konobarica poručuje da nam se zbog požara u vlaku treća osoba neće pridružiti. Super - zbog nje smo se našli, izabrala je mjesto da tati bude blizu posla. Da, da…posla. Iako ima punih 90 godina, univerzitet ga je nakon službene penzije zadržao da radi sekretarske poslove jer, kako kažu, poznaje univerzitet uzduž i poprijeko – šteta ne iskoristiti.

Stari je navalio na vino, pa ga kod treće čaše oprezno upitam kad se mora vratiti u ured.
- kad dođem, dobro sam došao…Hranu smo čekali 100 godina zbijajući šale na račun spore kuhinje.
Konačno je stiglo i njegovo povrće na žaru, nešto crnje no što je zamislio. Malo je njurgao.

- a gdje ćete biti 22. 6. ? Znate, to je jedan važan datum.  22. 6. je Napoleon napao Rusiju. 22. 6. je i Hitler napao Rusiju. (Šta ja znam gdje ću biti 22. 6. Daleko mi je misliti do tog datuma. ) Ne sjećam se Napoleona, ali kad je Hitler napao Rusiju…u nedjelju popodne…bio sam u teatru…

Pojeli smo ručak, popili još par čaša vina, naručili cappuccino. Konobarica je donijela menije sa desertima. Dok se okrenula, jedan se našao u 'žepu njegovog sakoa for future reference. Još sam miješala pjenu, on je svoje već popio.
- o, pa vi ste to brzo…
- to da se brzo otrijeznim
Iz zadnjeg lijevog džepa izvadio je svežnjić kartica pričvršćenih gumicom, izabrao jednu i platio račun:
- vaš meni je jako interesantan, ali bio bi još bolji kad bi otpustili kuhara.

Okrenuo se prema meni:
- dakle, neizmjerno mi je drago da smo se sreli. Posebno sam uživao u društvu svoje kćeri koja se nije pojavila.
Izašli smo iz restorana (skoro je pao jer nije vidio stepenicu jer "on ne gleda ispod nego ispred sebe!")
Lijevala je kiša . Ponudila sam se da ga otpratim do posla, pošto sam za razliku od njega imala kišobran.
- nije potrebno, imam ja svoj kišobran (pokazuje na plavi mantil)

Poljubio mi je ruku:
- bila mi je pučka svečanost
- mislite, kuhinja?
Stari je najzad prasnuo u smijeh