Budućnost| Ekologija| Ekonomija| Energetika| Planeta

Suočavanje s budućnošću XII - Mehanizam naftnog šoka

Ivan Marović RSS / 04.06.2009. u 23:24

041005oil.pump.jpgUkoliko posmatramo naftne šokove u poslednjih pola veka, možemo utvrditi da postoji sledeća korelacija: svaki naftni šok biva praćen recesijom. Međutim korelacija ne mora da znači nužno i kauzalitet. Nekakva veza nesumnjivo postoji između naglog porasta cene nafte i ekonomskog usporavanja koje sledi, možda je u pitanju koincidencija ili možda skok cene nafte signalizira recesiju, a pravi uzrok krize zapravo leži negde drugde?

Da bismo ovo utvrdili pogledajmo kakav uticaj pad proizvodnje nafte ima na pad ekonomske aktivnosti. Mehanizam izgleda otprilike ovako (upozorenje - u pitanju je alegorija):

Pera, Mika i Laza žive na ostrvu usred mora. Pera je skuplja suvarke po šumi, Mika lovi ribu, a Laza piše pesme. Svakog dana Pera i Mika (na slici levo) vrše menjažu - drva za ribu, a Laza svakome ponaosob da po jednu pesmu i za uzvrat dobije drva od ribu od Mike. Svaki od njih, nakon menjaže, naloži vatru i večera. Pera i Mika čitaju Lazine pesme, a Laza smišlja nove.

1-84.gif

Cene ova tri proizvoda su se tokom vremena stabilizovale u nekom odnosu, na ostrvu vlada puna zaposlenost (nezaposlenost je nula), a proizvodnja se obavlja punim kapacitetom.

Jednog dana Pera se vrati iz šume sa manje drva nego inače. Nešto odnese kući, ostalo iznese pred Miku i Lazu. Ova dvojica vide da drva ima manje nego inače i, da bi kupili uobičajenu količinu, počinju da se nadmeću, što povećava cenu drva. Recimo da Mika ponudi veću cenu i uspe da kupi istu količinu drva kao inače, ali ovaj put za nju mora da izdvoji više ribe. Laza za jednu pesmu dobije manji naramak drva nego prethodnog dana, a za drugu manju količinu ribe.

Šok je u svojoj prvoj fazi i Pera očigledno profitira od visoke cene - dobio je više ribe nego pethodnog dana. Mika i Laza s druge strane osećaju da im je opala kupovna moć. Za sad je na ostrvu opala samo proizvodnja drva, cena im je skočila, ali i dalje se lovi riba i pišu pesme, dakle vlada puna zaposlenost.

Laza uskoro uviđa da, ako ovaj šok potraje, pisanje pesama se više ne isplati. Mereno pesmama, poskupela su i drva i riba. Zato reši da i sam sakuplja suvarke, umesto da piše pesme. Međutim, nakon celog dana provedenog u šumi, Laza se vraća praznih šaka, Pera je već poprilično počistio šumu od suvaraka, a Lazi će morati da luta danima ne bi li nabasao na delove šume u koje Pera još nije zašao.

Šok ulazi u drugu fazu - sad svi osećaju posledice šoka, nema više Lazinih pesama. Cena drva opada zbog smanjene potražnje, koja je posledica Lazine smanjene kupovne moći. Sad je već popriličan pad proizvodnje, ne samo drva, nego i pesama, a nezaposlenost je porasla na čitavih 33%.

Laza konačno shvata da mu jedino preostaje da lovi ribu. To ga spašava od gladi, a uspeva nešto ribe da zameni za drva. Miki se ovo ne dopada, jer više ribe na tržištu znači skuplja drva, što smanjuje njegovu kupovnu moć. Peri ova situacija odgovara, bolje je nego prethodnog dana, ali i dalje nema pesama.

Šok je u trećoj fazi - cena drva raste zbog povećane potražnje, ponovo je uspostavljena puna zaposlenost, ostrvska ekonomija se oporavila od šoka, ali se ekonomska aktivnost sada odvija na nižem nivou nego pre šoka. Životni standard sve trojice je opao i jedino ako se Pera vrati sa više drva, Laza će moći ponovo da se posveti pisanju pesama i sve će opet biti kao nekad.

Slično je i sa naftnim šokom. Kada poraste cena nafte to utiče na ukupno poskupljenje potrošačke korpe. Potrošači moraju veći deo svog raspoloživog dohotka da troše na gorivo, zbog čega im manje ostaje za druge proizvode. Ali zbog uloge nafte u proizvodnji, a pre svega transportu dobara, sa poskupljenjem nafte ne poskupljuje samo gorivo, nego i čitav niz drugih proizvoda. Kao rezultat potrošači kupuju manje nego inače, a ono što kupuju košta više. Dakle imamo pad potrošnje i inflaciju. Smanjena potrošnja (manja potražnja na tržištu za određenim prozvodima) primorava proizvođače da smanje svoju  proizvodnju i eventualno otpuštaju radnike, povećavajući time stopu nezaposlenosti.

Država obično ovde odluči da se umeša i to čni na više načina. Ako odluči da smanji pad potrošnje kroz povećanje javne potrošnje (tu je još na raspolaganju i smanjivanje kamatnih stopa i primarna emisija) dolazi do dodatnog inflacionog pritiska, zbog čega potrošači dodatno smanjuju svoju potrošnju. Ako država odluči da zaustavi inflaciju kroz povećanje kamatnih stopa, to kredite čini manje dostupnim, smanjuje kloličinu novca u opticaju, i negativno utiče na potrošnju. Ako država odluči da pribegne zamrzavanju cena to proizvodi nestašice.

Nakon naftnog šoka 1973, Niksonova administracija je pribegla zamrzavanju cena. Nakon naftnog šoka 1979, za vreme Karterove administracije (i kasnije Reganove), američka centralna banka FED je povećala kamatne stope. Nakon naftnog šoka 2008, Bušova administracija (i kasnije Obamina) je smanjila kamatne stope i "stimulisala" ekonomiju (danas se ne koriste izrazi "primarna emisija" i "štampanje para" nego "quantitative easing").

Ako primenimo ovo rasuđivanje na poslednji naftni šok, možemo da opišemo kako je rast cene nafte doveo do krize (kojoj tepamo SEKA). To je uradio Džef Rubin pre neki dan u članku u Gloub end Mejlu pod naslovom "U početku beše skupa nafta". Rubin kaže da se, zbog visoke cene nafte, između 2005. i 2007. otprilike trilion dolara "preselilo" iz novčanika potrošača u razvijenim zemljama u zemlje članice OPEK-a, gde se stopa štednje popela na 50%, dok su Amerikanci trošili više para na gorivo nego na hranu. Indeks cena koji je 2004. porastao za svega 1% je 2006. porastao za čitavih 35%, zbog čega je stopa inflacije skočila na 6%. FED se uplašio inflacije i podigao kamatne stope što rezultiralo kreditnom krizom. Rubin zaključuje da, pošto je nafta uzrok ove krize, nju neće rešiti nikakve fiskalne i monetarne mere, jer te mere ne mogu povećati svetsku proizvodnju nafte.

Sada vidimo da naftni šok direktno utiče na recesiju, nije u pitanju koincidencija, ali to još ne znači da je naftni šok ključni uzrok recesije. Možda je naftni šok samo signalizirao recesiju, dok pravi uzrok leži negde drugde. Videćemo, ali pre toga još jedna mala alegorija:

Imao Žika seljak jedno svinjče i to svinjče sa posebnim darom. Naime svaki put kada bi svinjče zaskičalo pala bi kiša. Žika je pažljivim čitanjem ovih signala uspeo da poveća prinose i da zaradi dobre novce, pa čak da deo novca investira u najmoderniju meteorološku opremu. Onda je zaklao svinjče i pojeo u ga slast, ali desilo se nešto nepredviđeno - kiša je prestala da pada, nikada više ni kap nije pala. Tako je Žika shvatio da svinjče nije prognoziralo kišu, ono je pravilo kišu. Skičanje je tu manje bitno, bitno je svinjče.

No vratimo se na vezu između naftnog šoka i recesije, odnosno na mnogo važniju vezu između nafte i ekonomskog rasta. Pokušaćemo da utvrdimo da li je ekonomski rast kakav smo doživeli u poslednjih stotinjak godina omogućen rastom proizvodnje nafte i ostalih fosilnih goriva. Ako jeste, onda je logično da pad proizvodnje dovodi do pada bruto drušvenog proizvoda i do recesije. Ako se ispostavi da je rast omogućen zahvaljujući nafti, onda je i za pad kriva nafta. Ali, više o tome u narednom nastavku serijala.

Tagovi



Komentari (75)

Bloger je isključio mogućnost postavljanja komentara za ovaj tekst

NNN NNN 23:43 04.06.2009

as usual

Odličan tekst!
Malo me smara priča o nafti, krizi, leptirićima, ali obožavam Peru, Miku, Lazu i Žiku, a bio je relativno skoro dobar Radulovićev tekst o Đuri, Peri (možda baš ovom istom), Vidoju i Mišku.
Nastavite.
NNN NNN 23:57 04.06.2009

da ne bude zabune

cast (in order of appearance)

Pera = Pera Ložač
Mika = Mika Alas
Laza = Laza Kostić
Žika = Žika Seljak
Ivan Marović Ivan Marović 03:01 05.06.2009

Re: as usual

NNN
Malo me smara priča o nafti, krizi, leptirićima, ali obožavam Peru, Miku, Lazu i Žiku
Kada sam ja studirao na Flečeru, međunarodnu trgovinu kod Kovalčeka, hit su bili Robinzon Kruso, Petko i Gusari, svi na jednom ostrvu usred mora, po ceo dan samo trguju.

Meni se činilo da su Pera, Mika i Laza prikladniji, ali nije mi palo na pamet da je Pera Ložač, Mika Alas, a Laza Kostić. Da je Žika Seljak, to sam i sam provalio.

Mada ja mislim da je Laza Lazarević, jer, kako je krenulo, tamo će da završi
Blade Runner Blade Runner 05:40 05.06.2009

Re: as usual

Super su ti ova tri lika.
A i Žika.
dragan7557 dragan7557 07:15 05.06.2009

Re: Not as usual

Nakon naftnog šoka 1973, Niksonova administracija je pribegla zamrzavanju cena. Nakon naftnog šoka 1979, za vreme Karterove administracije (i kasnije Reganove), američka centralna banka FED je povećala kamatne stope. Nakon naftnog šoka 2008, Bušova administracija (i kasnije Obamina) je smanjila kamatne stope i "stimulisala" ekonomiju (danas se ne koriste izrazi "primarna emisija" i "štampanje para" nego "quantitative easing"


Vi, kao i prozvani Radulović rešiste sve ! Aferim. Makro Ekonomija rešena u u dva nastavka.
Jedini problem je FED koji je privatna "institucija" za punjenje džepova parama baziranim na magli koje ne postoje a na drugoj strani totalno glupava državna administracija koja zadužuje celokupnu naciju na bazi stogodišnjeg poverenja, baziranom na obmani i pljački.

FED je relikt iz robnonovčane privrede kao i nafta koji za relativno kratko vreme neće postojati ako bude prevladao razum a sukob razuma i ludila će verovatno (pod uslovom da dijalog bude rešavan na dosadašnji način) biti
WW 3 sa oko 5-6 Milijardi pobijenih ljudi a o ostalim živim bićima da ne govorimo.

Svet je odavno izašao iz perioda robnonovčane privrede ali to izgleda ni vama kao ni spomenutom Raduloviću nije jasno, kao što ni M.Fridmanu nije bilo jasno da njegove teorije vode u zločin najgore vrste.
Završetak mikro ekonomske priče bi mogao da bude da više nema ribe (sva pojedena (oko 2050) sve šume su posečene a pesnik je poludeo (češće se dešava) zgrabio pištoljagu i umlatio prvu dvojicu a potom sebe obesio u nedostatku metaka.

Ipak interesantan pokušaj pa i preporuka za trud oko pisanja.

I još jedna primedba robno novčana privreda je osobina industrijskog društva koje funkcioniše na bazi preasambliranih prirodnih proizvoda koji se u neznanju još uvek nazivaju primarni prirodni resursi, ali su ipak gotovi poluproizvodi delimično ili potpuno asamblirani. Nafta je poluproizvod asambliran od strane prirode koji je monopolski kao sirovina po staroj dobroj kapitalističko-kominističko-liberalnoj prisvajaju kao bogom dato slobodno svačije dobro , sada po mnogim ekonomistima objedinjenoj fašističkoj Makro Ekonomiji u potpunosti koči razvoj ljudskih odnosa uključujući i krajnji rezultat WW 3 koji znači i kraj ljudskog društva kao neuspešne stepenice post darvinističke misli i korumpirane nauke u službi sistema KKL (kapitalističko.,komuniststičko, liberalno = fašističko drštvo - za ljubitelje bivšeg SF Orvelizam u kome odavno živimo)

Deo sumanute elite (Avangarde ili Nomenklature) i promotera pohlepe je J.B. Tito po ugledu na svoje učitelje, Lenjin & Co. Ltd., nazivao:

Poštenom Inteligencijom. Ali nikad nije rekao da je sklona velikim obmanama, korupciji a osobito krađi.


dragan7557 cerski
gorran2 gorran2 23:50 04.06.2009

Ima još činilaca

Najpre, pretpostavka da je kriza incident, a prosperitet pravilo, uopšte nije samoočigledna, niti dokazana. (Setite se Marksa)
Naime, moguće je (i realno) da neko stabilno stanje uopšte ne postoji, nego Pera, Mika i Laza sve vreme neumorno rade na tome da nadigraju drugu dvojicu, i da sa što manjim ulaganjem svog rada ovladaju što većim rezultatom rada druge dvojice.
Ovo se stanje ne zove sistem, nego haos.
Upravo u njemu su male promene inputa u stanju da proizvedu dramatično različite posledice.

Otuda, možda bi tačnija bili sasvim druga slika: naime, da je celokupna ekonomija, u najboljem slučaju presipanje iz šupljeg u prazno (a u najgorem ometanje napretka).
Dok je za sav efektivni napredak zaslužan napredak tehnologije.
(Dakle, primarna kauzalna veza je između stanja tehnologije i društvenog bogatstva)

Napredak tehnologije je naravno i sam u jasnoj vezi sa ekonomijom - ali ima i svoju fundamentalno nezavisnu stranu. Nikakva ekonomska stimulacija ne može "proizvesti" pronalazak kompjutera i interneta, ali može ubrzati njihovu naplatu.
I u sledećem krugu zatrovati njihovu opštedruštvenu korisnost.
Ivan Marović Ivan Marović 23:59 04.06.2009

Re: Ima još činilaca

gorran2
Napredak tehnologije je naravno i sam u jasnoj vezi sa ekonomijom - ali ima i svoju fundamentalno nezavisnu stranu.
Zato ću u narednom postu da se bavim vezom između nafte i ekonomskog rasta, jer mislim da fokusiranje na šok ne objašnjava osnovni problem koji leži u srži našeg ekonomskog sistema, odnosno u njegovoj tehnološkoj osnovi.
gordanac gordanac 23:54 04.06.2009

odličan...

..tekst, odličan
...(danas se ne koriste izrazi "primarna emisija" i "štampanje para" nego "quantitative easing"....

:))))))))))))
Meni je u jednom trenutku bila zanimljiva deflacija nakon "bailout-a" i ostalog po USA i EU (što je sve bilo "quantitave easing", naravno).
I sada je zanimljiv pad cena u USA, a odnos između funte i eura je već predmet i viceva, raznih...
Korelacija ili kauzalitet?
Korelacija, svakako.
Kauzalitet?
Hm...ipak ne, verovatno.
"Too many parameters", reklo bi se, sve mrmljajući sebi "u bradu"...
Goran Vučković Goran Vučković 00:01 05.06.2009

Re: odličan...

a odnos između funte i eura je već predmet i viceva, raznih...

Daj neki od tih viceva da čujemo :)
dragan7557 dragan7557 11:23 05.06.2009

Re: odličan...

..tekst, odličan

Tekst jeste ali sadržaj je ono o čemu je reč.

dragan7557 cerski
Milan Novković Milan Novković 12:17 05.06.2009

Re: odličan...

Kauzalitet?
Hm...ipak ne, verovatno.

Kauzalitet, da, i uvek je tako bilo, ja mislim :)

Sirovine i cene akcija su oduvek bile inverzno korelisane.

Osim, naravno, ako nema nekih drugih važnih parametara. Primer, zamisli da je Microsoft onomad bio, uglavnom, u poslu gde sa hiljadama kamiona prevozi robu po Americi. Skoči cena nafte i akcije bi trebale da im padaju. Ali, nekako istovremeno su napisali i DOS pa im ovaj novi revenue stream više nego pokriva gubitke na prevozu.

Karikirano, naravno, ali objašnjava mogućnoj pucanja korelacije.

Jaka i uvek prisutna korelacija implicira kauzalnost.

Logika je "jednostavna". Firma ima biznis, troši sirovine i pravi profit. Profit se deli na dividende, rezerve i novi razvoj.
Ako se odjednom plaća više za sirovine, profit je manji, nula, ili se pravi gubitak, ili smanjuje obim aktivnosti. Ne treba dalje da idem.

I ovo je kauzalnost izmedju cena nafte i, da se preciznije izrazim, sila koje guraju u stranu recesije.

Stvarnost pomalo odskače od Ivanovog primera utoliko što je svet ubrzano pravio višak vrednosti kroz uspon Kine, Indije, Brazila i ostalih, pa je naglo rasla potražnja za energentima.

Veliki deo izazova koji je pred US su i njihovi dugovi, i trebalo ih je nekako obezvrediti, direktno i indirektno. Kreditna kriza je deo te akcije - prvo širenje kanala kojima je novac dolazio u US (pa i preko kreditno loših ili besmislenih entiteta, pre zaduženih u trenutku kad im se odobrava novi kredit), a onda banktrotima, brutalnim ili de-facto, skrivenim iza raznih restruktuiranja, padom cena akcija, gde su neki strani investitori ubacili novac u US ekonomiju, ali odjednom je njihovo vlasništvo mnogo manje od tog novca koji su ubacili.

Drugi deo rešenja je spora devalvacija dolara.

Quantitative easing u trenucima devalvacije, ili kao deo devalvacije, u trenutku kad su firme na ledjima i ne mogu da priušte svoj prilog inflaciji (zbog smanjene opšte aktivnosti gde ne može da se proda ni po sniženim cenama, a kamo li povišenim) je master-stroke AngloSaksonaca, po mom mišljenju (ovo je prljava igra, naravno, i uopšte je ne branim ovde).

Ma kako vetar duvao u jedra emerging ekonomija, pre i posle krize, ja mislim da je kriza to malo usporila, u strukturalno-strategijskom smislu skoro sigurno. Tako, po meni, ona nije bila potpuno slučajna niti potpuno stihijska.
Ivan Marović Ivan Marović 15:09 08.06.2009

Re: odličan...

Milan Novković
Tako, po meni, ona nije bila potpuno slučajna niti potpuno stihijska.
Realni efekat šoka je relativno mali, razlika u proizvodnji je svega koji procenat, tako da sam šok ne mora da izazove turbulencije. Do njih dolazi jer postoji mogućnost da se zaradi u haosu. Zamisli recimo da u pozorištu izbije požar. Ljudi mogu relativno brzo da napuste zgradu, ako izlaze organizovano. Ali panika i haos su mnogo bolji za džeparoše, koji bolje operišu ako je stiska i stampedo. Jednostavno, što bi rekao holandski ekonomista Maarten Van Mourik, lagano prizemljenje nije profitablino kao kolaps.
Doctor Wu Doctor Wu 07:08 05.06.2009

Izvini, opet ja.

Rubin kaže da se, zbog visoke cene nafte, između 2005. i 2007. otprilike trilion dolara "preselilo" iz novčanika potrošača u razvijenim zemljama u zemlje članice OPEK-a, gde se stopa štednje popela na 50%, dok su Amerikanci trošili više para na gorivo nego na hranu.

Još više se "preselilo" u Kinu i Indiju (a da Americi i svetu nisu prodali ni litar nafte). Kina samo u foreign exchange rezervama drži 2 triliona dolara, a sve analize uzroka krize pokazuju da se iz BRIC-a u Ameriku upumpalo negde oko 6 triliona dolara. Koji su, svi do jednog, pretvoreni u kredite.
Indeks cena koji je 2004. porastao za svega 1% je 2006. porastao za čitavih 35%, zbog čega je stopa inflacije skočila na 6%.

Nije samo nafta poskupela. Poskupeli su svi commodities, uključujući i hranu (toga bi trebalo da se sećaš, jer si o tome pisao) i to sve kao posledica spekulativnog ulaganja. Desila se, u principu, slična stvar kao i sa kreditima: ljudi su kupovali opcije na hranu i rude dok su Kinezi proizvodili a Amerikanci (i Evropljani, manjim delom) trošili.

Međutim, proizvodnja nije mogla da raste toliko brzo koliko je mogla da se širi piramida potrošača. Jednostavno je ponestalo para kojim bi se kreditiralo širenje potrošnje. Naime, sve do 2006., 2007., Kina je rasla brže nego što su Ameri mogli da prošire potrošačku bazu- to je stvaralo višak koji se upumpavao u sistem kroz kupovinu obveznica, pare od kojih su se koristile za izdavanje novih kredita i davanje kredita sve siromašnijim i siromašnijim slojevima stanovništva. Negde 2006., 2007. je sistem izleteo iz kontrole, i stopa rasta dužnika je prevazišla stopu rasta Kine (odnosno stopu prispeća love za nove kredite).

Čitav ovaj ekonomski perpetuum mobile je samo bio podmazivan niskim kamatnim stopama FED-a (jer su upravno niske stope kamata omogućavale da siromašniji dobijaju sve povoljnije i povoljnije kredite) tako da ova rečenica:
FED se uplašio inflacije i podigao kamatne stope što rezultiralo kreditnom krizom.

zapravo vrlo pogrešno brka uzroke i rezultate krize.
WACKO WACKO 11:52 05.06.2009

Re: Izvini, opet ja.

moram da se slozhim sa Doktorom . I to sa ne bih pisao previse onda da se koncentrisem na sustinu clanka a to je korelacija izmedju cene nafte i krize.

Ono sto je Wu rekao je i za mene je prihvatljiviji i očigledniji razlog za nastanak krize od nafte(koja je ovde pre imala neku ulogu katalizatora krize). Zbog mnogo spekulativnog kapitala rasle su cene svega i taj kapital se stalno povecavao i gurao siromasnima u ruke putem kredita. Pa nije li se sve i prelomilo na nekretninama? Cene nekternina u Americi rasle i rasle. Stanovi i kuce za koje nema dovoljno realnog novca(u kojima cak nema ko ni da zhivi) su se gradili kako bi se zadovoljila potraznja. Sve dok u jednom trenutku nije sve rasteglo do krajnjih granica i puklo. Odatle je islo kaskadno, jer su banke shvatile kakav kapital poseduju, tj. ne poseduju u potraživanjima po kreditima ne samo za nekretnine nego i za sto sta drugo.

Ti dobro navodis da je nafta imala ulogu tu da je vec deo prihoda morao da se trosi na gorivo, na hranu... Ali ne izgleda mi realno da zbog toga ljudi nisu mogli da otplacuju kredite. Da, to je mozhde ubzalo njihovu nemogućnost da se otplaćuju krediti, ali oni te pare nisu imali in the first place i to je osnovni uzrok.

Da me neko ne shvati pogresno, nisu ti krajnji korisnici krivi, ali sam opisivao krajnjeg korisnika kako bi bilo prijemčivije i lakse. Po meni su najkrivlje finansijske institucije koje su nesto sto je spekulativni kapital prihvatale i racunale kao onaj prve klase.

Ono sto mene delimično kopka je zasto se kriza tako brzo prenela iz Amerike u Evropu i ceo svet? Ako se ne varam nigde u Evropi nije doslo do sloma tržišta nekretnina. Zasto se kriza onda tako prenela ovde? To moram da priznam ne znam jer prosto nemam dovoljno podataka niti sam mnogo i ranije bio upoznat sa tim koliko su evropske banke bile uključene u slične radnje i povezane sa američkim bankama. Moze li se taj ogromni poremećaj i van amerike preneti samo vezama izmedju finansijskih institucija(znaci pitam se da li su te veze bile toliko jake) i povezanosću privreda ili tu ima nesto vise? Ako ima i nesto vise onda bi tu mogla prepoznati i veca uloga nafte, ali opet kao katalizatora krize.


Inace, tekst je super! Vrlo je slikovit, a time i lagan za varenje, te mozhe da posluzhi i da se lepo i lako razvija svest o tome kako ekonomija funkcioniše.
Milan Novković Milan Novković 12:19 05.06.2009

Re: Izvini, opet ja.

Ono sto mene delimično kopka je zasto se kriza tako brzo prenela iz Amerike u Evropu i ceo svet? Ako se ne varam nigde u Evropi nije doslo do sloma tržišta nekretnina.

Zbog nelikvidnosti na tržištu novca. To je kao kad, inače dobrim mašinama, isključiš struju.
Milan Novković Milan Novković 13:53 05.06.2009

U.S. and BRIC World Market Share

a sve analize uzroka krize pokazuju da se iz BRIC-a u Ameriku upumpalo negde oko 6 triliona dolara. Koji su, svi do jednog, pretvoreni u kredite


Interesantan, kratak članak koji mi je na Googlu prvi privukao pažnju.

Graf dole je fasinantan, ako je tačan, kao i tvoje cifre - meni još jedan dokaz da ništa nije potpuno slučajno (malo sam dosadan i samom sebi po ovoj liniji razmišljanja :) - bakrotstvo kao sistemic risk management tool i oportunity generator. Pošto kinezi imaju svoja stredstva u obliku rezervi i jefine radne snage, koja je u toj jeftinoći relativno stabilna zbog desetina miliona nezaposlenih, a jeftine i socijalne politike) interesantno bi bilo saznati koj je najviše platio za ovaj rast u relativnoj vrednosti US vlasništva nad svetskom kapitalizacijom. Interesantna je i tačka u vremenu kad je ovo vlasništvo preokrenulo trend kao i trenutak kad BRIC vlasništvo naglo pada za skoro 4%.

Sve je ovo moje nagađanje, znam, ali je interesantnije od debagiranja softvera :)

Ivan Marović Ivan Marović 13:59 05.06.2009

Re: Izvini, opet ja.

Doctor Wu
Nije samo nafta poskupela. Poskupeli su svi commodities, uključujući i hranu (toga bi trebalo da se sećaš, jer si o tome pisao) i to sve kao posledica spekulativnog ulaganja.
Polako doktore, ne mora još da znači da je sve posledica špekulacije, ne mora još da znači ni da je sve posledica nafte. Posmatraj ovo kao kriminalističku istragu, u prošlom nastavku smo utvrdili da se osumnjičeni uvek nalazio u gradu u kome je počinjeno ubistvo (svaki naftni šok je bio praćen recesijom), u ovom postu smo utvrdili da osumnjičeni ima pištolj te da je imao čime da izvrši ubistvo (naftni šok se negativno odražava na ekonomiju), ali još nismo zaključili da je osumnjičeni zaista počinio sva ta ubistva.
WACKO
Ono sto mene delimično kopka je zasto se kriza tako brzo prenela iz Amerike u Evropu i ceo svet?
Odlično pitanje, a mislim da si delimično dao odgovor pre neki dan kad si pomenuo monetarni sistem. Cela ta papazjanija od sloma dogovora u Bretonskoj šumi, sve to plutajuće valute, sa dolarom kao rezervnom valutom, to ćemo isto morati da obuhvatimo.

Mislim da Pera, Mika i Laza treba da počnu da koriste novac u sledećoj epizodi


gordanac gordanac 14:19 05.06.2009

:))

Mislim da Pera, Mika i Laza treba da počnu da koriste novac u sledećoj epizodi

:))
pređi odmah i na risk&crisis managment - neka na ostrvo stigne samo jedna lady...
Milan Novković Milan Novković 14:22 05.06.2009

Re: :))

pređi odmah i na risk&crisis managment - neka na ostrvo stigne samo jedna lady

Ili opportunity&strategy management - neka stignu četiri :)
gordanac gordanac 14:29 05.06.2009

Re: :))

Ili opportunity&strategy management - neka stignu četiri :)

:)))))))))))))
onda će već morati da raćuna i sa demografskom eksplozijom, a o naseljavanju susednih ostrva i da ne govorim!
..a onda će se već neko naći da kaže da su tako i počeli svi problemi...ono - NJOJ je već nešto trebalo da se ulovi, da se nabavi, da se zaradi, da se kupi......
vishnja92 vishnja92 15:03 05.06.2009

Re: :))

pocinjem polako da razumevam ono "prirodna nauka"....
Doctor Wu Doctor Wu 21:19 05.06.2009

Re: Izvini, opet ja.

Ono sto mene delimično kopka je zasto se kriza tako brzo prenela iz Amerike u Evropu i ceo svet? Ako se ne varam nigde u Evropi nije doslo do sloma tržišta nekretnina. Zasto se kriza onda tako prenela ovde?

Zato što su i evropske, pre svega engleske, nemačke, islandske pa i švajcarske finansijske institucije bile izložene američkom subprime tržištu. Pored toga, evropske banke, a tu pre svega mislim na švajcarske i austrijske banke imaju svoj subprime market, a to je istočna Evropa, koja tek sada počinje da puca big time (ukupno je plasirano, valjda, oko 1.7 triliona dolara, 400 milijardi dolazi na naplatu već na kraju 2009.). Mehanizam je tu išao na sledeći način: investitori su ulagali u švajcarske fondove i banke, a ove su sa određenim mark upom te pare prosleđivale Austrijancima, koje su kreditima snabdevale raznorazne Miškoviće, Đukanoviće i slične lokalne gazde diljem istočne Evrope. Iznosi tih kredita su ogromni, dostižu nivo godišnjeg GDP-a Švajcarske i Austrije i sad su oni kao države u nezavidnoj situaciji. Problem je i što finansijska regulacija ovih zemalja izuzetno pogoduje pranju love, pa je tako mnogi kriminalac (Subotić, Joca Amsterdam, Deripaska, Đukanović, albanski narko bosovi) proprao pare kroz austrijske, švajcarske i islandske banke.

Što se tiče uticaja nafte na recesiju, pre bi se reklo da je veza obratna, tj da recesija i opadanje privredne aktivnosti utiče na pad proizvodnje i pad cena (što je trenutno slučaj) a ne da rast cena izaziva recesiju.

Meni se čini da ove priče koje forsira Ivan pre svega dolaze iz environmentalističkog lobija oko Obame, koji "zelene" tehnologije vide kao mogućeg pokretača američke privrede (naravno, oni polaze od premise da je USA tehnološki superiornija od Kine i da Kina, zbog toga, neće biti u stanju da prati američki rast. Mislim da su se oni malo tu zaračunali i da je Kina u mnogim tehnologijama stigla, a možda i prestigla Ameriku).
Ivan Marović Ivan Marović 23:02 05.06.2009

Re: Izvini, opet ja.

Doctor Wu
Što se tiče uticaja nafte na recesiju, pre bi se reklo da je veza obratna, tj da recesija i opadanje privredne aktivnosti utiče na pad proizvodnje
Nemoj da zezaš, to smo utvrdili u prošlom nastavku - inicijalni pad proizvodnje nafte prethodi recesiji. Kako onda recesija izaziva taj pad? Recesija dovodi do dodatnog pada proizvodnje (zbog pada potražnje), ali inicijalni šok dolazi pre. Sad i dalje možemo da se sporimo da li ovaj šok izaziva recesiju ili je uzrok negde drugde, ali bar smo sigurni da recesija ne prethodi šoku, pa ga samim tim ne može ni izazvati.

Doctor Wu
Meni se čini da ove priče koje forsira Ivan pre svega dolaze iz environmentalističkog lobija oko Obame
Za nekoliko nastavaka videćeš, doktore, šta ja mislim o tom lobiju i o njihovim "zelenim" tehnologijama - ukratko - od tog posla nema ništa. Tako kako oni zamišljaju, to može kod Polijane.
Doctor Wu Doctor Wu 07:42 06.06.2009

Re: Izvini, opet ja.

Nemoj da zezaš, to smo utvrdili u prošlom nastavku - inicijalni pad proizvodnje nafte prethodi recesiji. Kako onda recesija izaziva taj pad? Recesija dovodi do dodatnog pada proizvodnje (zbog pada potražnje), ali inicijalni šok dolazi pre. Sad i dalje možemo da se sporimo da li ovaj šok izaziva recesiju ili je uzrok negde drugde, ali bar smo sigurni da recesija ne prethodi šoku, pa ga samim tim ne može ni izazvati.

Nemoj ti da zezaš. Koristiš dodgy podatke i onda donosiš pogrešne zaključke.

Proizvodnja nafte nije konstanta nego fluktuira. Ti "mali šokovi" u proizvodnji nafte su gotovo svakodnevna pojava, da ne pominjemo one OPECove kampanje obustavljanja nafte sa željom povećanja cene. Pogledaj (na grafu koji je linkovan) koliko je samo padova proizvodnje ("malih šokova" ) bilo samo u poslednjih 7 godina (crvene tačkice) i do 2006. nijedan od njih nije izazvao krizu (čak bi se reklo da kriza koincidira sa velikim porastom proizvodnje sa oko 77 miliona barela dnevno na oko 85 miliona barela dnevno- rast od oko 10% u periodu između 2003. i 2005.). Na cenu nafte utiču mnoge stvari (stanje zaliha, projektovani demand, kapaciteti petrohemijske industrije, količina dolara dolara na svetskim tržištima, proizvođačeva potrošnja nafte...). I, još jednom, dolari koji se dobiju za naftu ne nestaju, nego se vraćaju nazad u sistem (tačnije, fondove, koji su se onda koristili bilo za finansiranje subprime tržišta bilo za kupovanje opcija na sirovine, u koje, naravno, spada i nafta)- prema tome, cena je samo mehanizam preraspodele nekog, ajde da ga nazovemo, svetskog bogatstva.

Još jednom, rast cena nafte (a pogotovu pad proizvodnje) NIJE izazvao ovu krizu.
Ivan Marović Ivan Marović 14:40 06.06.2009

Re: Izvini, opet ja.

Doctor Wu
Pogledaj (na grafu koji je linkovan) koliko je samo padova proizvodnje ("malih šokova" ) bilo samo u poslednjih 7 godina (crvene tačkice) i do 2006. nijedan od njih nije izazvao krizu
Prvo, grafik pokazuje stagnaciju između 2006 i 2008, a ne pad proizvodnje, a drugo, ta stagnacija je praćena recesijom. Dakle i u ovom slučaju prvo ide naftni šok pa recesija, a ne obratno.
Doctor Wu
Još jednom, rast cena nafte (a pogotovu pad proizvodnje) NIJE izazvao ovu krizu.
Još nisam to dokazao, za sad je osumnjičeni bio na mestu zločina i imao je oružje, ali to još nije dovoljan dokaz.
Doctor Wu Doctor Wu 16:05 06.06.2009

Re: Izvini, opet ja.

Prvo, grafik pokazuje stagnaciju između 2006 i 2008, a ne pad proizvodnje, a drugo, ta stagnacija je praćena recesijom. Dakle i u ovom slučaju prvo ide naftni šok pa recesija, a ne obratno.

Pusti moving average, gledaj tačkice. Skakuću gore dole plus minus 2, 3 miliona barela, otprilike, svaki dan. Gore definišeš naftni šok kao pad proizvodnje nafte (koji, očigledno, ne postoji), a sad kao stagnaciju. Definiši šta ti je naftni šok pa da nastavimo sa pričom.
Još nisam to dokazao, za sad je osumnjičeni bio na mestu zločina i imao je oružje, ali to još nije dovoljan dokaz.

Ne znam, po meni ti još nisi ni došao do zločina a već tražiš ubicu.
Ivan Marović Ivan Marović 16:24 06.06.2009

Re: Izvini, opet ja.

Doctor Wu
Definiši šta ti je naftni šok pa da nastavimo sa pričom.
Lepo sam definisao u prošlom postu - kada potražnja prevaziđe ponudu (bilo zbog pada proizvodnje bilo zbog stagnacije proizvodnje) cene nafte rastu i to je naftni šok.

Sad da nastavimo

Doctor Wu
Pusti moving average, gledaj tačkice.
Ajde da gledamo tačkice. Od 2002. do 2005. talkice idu gore. Od 2006. do 2008.Tačkice idu gore-dole. Kao rezultat tog gore-dole imamo recesiju. Sad da li je skakutanje ili stagnacija, neka bude i skakutanje, ali nije više rast kao u prethodne tri godine - i eto nama naftnog šoka.
Doctor Wu Doctor Wu 16:35 06.06.2009

Re: Izvini, opet ja.

kada potražnja prevaziđe ponudu (bilo zbog pada proizvodnje bilo zbog stagnacije proizvodnje) cene nafte rastu i to je naftni šok.

Pa, po toj logici bi svet sad trebalo da cveta. Proizvodnja nafte stagnira, a svetska privreda se smanjila bar za 6-7% (prema svim procenama je negde na nivou 2002. godine). Znači, proizvodnja prevazilazi demand za bar 10%. Pored toga, kad je nafta u pitanju, ne možeš da gledaš samo proizvodnju, nego i stockove kao i lokalnu potrošnju.
Kao rezultat tog gore-dole imamo recesiju. Sad da li je skakutanje ili stagnacija, neka bude i skakutanje, ali nije više rast kao u prethodne tri godine - i eto nama naftnog šoka.

Ma ne. Ovo uopšte nije recesija nego je kriza i nema veze sa naftom nego sa dugovima koji su se nakupili i koje sad nema ko da vrati. A nakupili su se zato što je privreda 90-tih i 2000-tih bila mnogo neefikasnija nego što se to tada prikazivalo.
Ivan Marović Ivan Marović 16:42 06.06.2009

Re: Izvini, opet ja.

Doctor Wu
Ma ne. Ovo uopšte nije recesija nego je kriza i nema veze sa naftom nego sa dugovima koji su se nakupili i koje sad nema ko da vrati.
Kako sad nije recesija?

A o dugovima ćemo za dva nastavka, oni igraju važnu ulogu (po mom mišljenju ne i ključnu), ali pre toga moram da uspostavim vezu između ekonomskog rasta i rasta potrošnje energije. Onda ću da uspostavim vezu između ekonomskog rasta i kredita, ali moram korak po korak.
Kazezoze Kazezoze 16:44 06.06.2009

Re: Izvini, opet ja.

Ne znam, po meni ti još nisi ni došao do zločina a već tražiš ubicu.

ja sumnjam na chaveza, on mi najvishe lichi na ubicu koji je u stanju da izazove krizu takvih razmera.



zadnje shto je izjavio, nakon nekih obaminih nacionalizacija je da je obama veci socijalista i od fidela i od njega
Doctor Wu Doctor Wu 16:52 06.06.2009

Re: Izvini, opet ja.

Kako sad nije recesija?

Pa jel nije recesija kad su samo 2 kvartala pada GDP-ja? Ovo već traje mnogo duže od ta dva kvartala, a ko zna kada će se završiti. Kad GDP padne za 10% to je već ekonomska depresija (a, koliko vidim, sve velike ekonomije su na dobrom putu ka -10%. Japan je, valjda, već na -12% na godišnjem nivou).
A o dugovima ćemo za dva nastavka, oni igraju važnu ulogu (po mom mišljenju ne i ključnu), ali pre toga moram da uspostavim vezu između ekonomskog rasta i rasta potrošnje energije.

Sad počinješ sve više da širiš priču i gubiš fokus. Počeo si sa naftom, a sad to generalizuješ na energiju (znači ne možeš da izbegneš struju, ugalj, uran...).

Nisu dugovi ključni, nego neefikasnost ekonomije.
Ivan Marović Ivan Marović 17:04 06.06.2009

Re: Izvini, opet ja.

Doctor Wu
Nisu dugovi ključni, nego neefikasnost ekonomije.
E vidiš, ja mislim da je problem prevelika efikasnost.

Ali sve u svoje vreme
Doctor Wu Doctor Wu 17:41 06.06.2009

Re: Izvini, opet ja.

E vidiš, ja mislim da je problem prevelika efikasnost.

Ma ne, vidiš šta piše, improved efficiency lowers (not increases) the relative cost of using a resource – which increases demand. Uostalom, ne mislim na tu efikasnost, nego na efikasnost ekonomije, kao (output-input)/input a efikasnost ekonomije koja se decenijama (re)finansira dugovima je manji od nule. Znači, nije problem sa cifrom iza decimalne tačke nego sa algebarskim znakom ispred 0 (+ vs -). Kineska ekonomija je dosta neefikasna po pitanju potrošnje resursa ali barem nešto proizvodi i prodaje a američka ekonomija se pretvorila u acconting i prodaju real estatea.

Kinezi su ti kao Del Boy i Rodney koji na onom svom motornom trotinetu prave i prodaju sladoled. Trotinet srče tone i tone čorbe, ali Troteri makar nešto prodaju. Ameri su, s druge strane, kao Boyce: imaju (japanski) super duper 4 wheel drive koji pređe 40 milja za galon, ali džaba im super efikasna makina kad su jalovi i ništa ne proizvode, samo kupuju.
dragan7557 dragan7557 17:54 06.06.2009

Re: Izvini, opet ja.

Kazezoze
Ne znam, po meni ti još nisi ni došao do zločina a već tražiš ubicu.

ja sumnjam na chaveza, on mi najvishe lichi na ubicu koji je u stanju da izazove krizu takvih razmera.



zadnje shto je izjavio, nakon nekih obaminih nacionalizacija je da je obama veci socijalista i od fidela i od njega

Kaz, remetiš idilu slaganja.

dragan7557 cerski
Unfuckable Unfuckable 11:15 05.06.2009

Pera, Mika, Laza

...genijalno objašnjeto
vishnja92 vishnja92 11:42 05.06.2009

Re: Pera, Mika, Laza

jeste :)
pridruzujem se ovacijama i predlazem osnivanje grupe na fb "podrska za Lazu" i "Pera je sebicna i nepromisljena budala".
da je Marovic sklon pisanju prirucnika, zamolila bih ga da napise "ekonomiju za beznadezne slucajeve".

hvala Ivane.
Ivan Marović Ivan Marović 17:27 09.06.2009

Re: Pera, Mika, Laza

Evo rešio sam da Pera, Mika i Laza budu deo svakog sledećeg nastavka.

A ko zna, možda im se jednog dana pridruži i Žika
tom tom 13:05 05.06.2009

dobar tekst

ali ja lično više volim da stvari posmatram iz ovog ugla www.thevenusproject.com
Ovaj svet, ovakav kako je ustrojen, nema budućnost. Dok se ne ukine novac (koga štampa ko i kako hoće) i ne predje se na "komunizam" nema ništa da bude....
WACKO WACKO 13:44 05.06.2009

Re: dobar tekst

hehehe.. da, toga smo svi svesni samo je pitanje kako i kada ce neka transformacija drustva ce moci da se izvrsi, tj. da nas ne preduhitre neke druge sile i ne zavrsimo onako kako njima odgovara. ali to je vec za drugi blog
tom tom 14:10 05.06.2009

Re: dobar tekst

Nismo baš svi svesni. Ovi pohlepni bogatuni to ne vide. Oni misle da mogu da grabe neograničeno.
Mislim šta će ti 5 jahta, 10 kuća, 50 stanova, i još pride 8 milijardi dolara u banci......
dragan7557 dragan7557 16:41 05.06.2009

Re: dobar tekst

tom
ali ja lično više volim da stvari posmatram iz ovog ugla www.thevenusproject.com
Ovaj svet, ovakav kako je ustrojen, nema budućnost. Dok se ne ukine novac (koga štampa ko i kako hoće) i ne predje se na "komunizam" nema ništa da bude....

Pa što onda ne linkova i "Zeitgeist" film koji je deo istog prjekta kako bi prisutni gosti i domaćin videli o čemu je zbilja reč i da ne pričaju na prazno. Il' smatraš da previše uznemirava easing pere,laze, i ostalih industrijalaca ???????????

dragan7557 cerski
Kazezoze Kazezoze 12:37 06.06.2009

Re: dobar tekst

tom
ali ja lično više volim da stvari posmatram iz ovog ugla www.thevenusproject.com
Ovaj svet, ovakav kako je ustrojen, nema budućnost. Dok se ne ukine novac (koga štampa ko i kako hoće) i ne predje se na "komunizam" nema ništa da bude....

taj venus projekt, odnosno zgrade i zemljishte se prodaju.
izgleda da ih puca kriza chim im je cena samo 500 000$.

izvor
Željka Buturović Željka Buturović 15:07 05.06.2009

drvo, riba, pesma

Sledećeg dana Mika odluči iznese pred Peru samo jednu ribu, pošto zna da mu Laza više nije konkurencija, jer je prestao da piše pesme

naprotiv, upravo sad mu je laza postao najveca konkurencija jer moze da se posveti pecanju. kad cena nekog proizvoda poraste (nafta, drvo), to je signal ljudima da kreativne resurse usmere u tom smeru.

Ova priča može da se završi na više načina. Laza može da umre od gladi ili da se smrzne. Mika može da se sažali na Lazu i da mu da jednu ribu, da tako životari, ali da nikad više ne napiše pesmu, Pera može da da jedan naramak drva Lazi, a jedan Miki, a da sam ostane bez drva, ali da uspostavi punu zaposlenost. Bilo koji izbor da naprave, jedino što će potpuno rešiti problem je ako se Pera vrati sa tri naramka drva iz šume.

a sto bi resenje problema morao da bude povratak na pocetnu ekonomiju? sto laza ne pocne sa skuplja drva ili peca ribu? problem sa pocetnom ekonomijom i jeste u tome sto su cene drva, ribe i pesme postavljene da budu jednake. ali one to zapravo nisu, tj. ne treba da budu, jer se iz navegednog vidi da pera i mika preferiraju drvo/ribu u odnosu na pesmu, inace bi pera razmenio drvo za pesme a ne za ribe. a to znaci da pocetna struktura ekonomije ne odgovara njihovim preferencama, pa je resenje u promeni te strukture a ne povratku na staro.
malaramona malaramona 15:53 05.06.2009

Re: drvo, riba, pesma

Željka Buturović
Sledećeg dana Mika odluči iznese pred Peru samo jednu ribu, pošto zna da mu Laza više nije konkurencija, jer je prestao da piše pesme

naprotiv, upravo sad mu je laza postao najveca konkurencija jer moze da se posveti pecanju. kad cena nekog proizvoda poraste (nafta, drvo), to je signal ljudima da kreativne resurse usmere u tom smeru.

Ova priča može da se završi na više načina. Laza može da umre od gladi ili da se smrzne. Mika može da se sažali na Lazu i da mu da jednu ribu, da tako životari, ali da nikad više ne napiše pesmu, Pera može da da jedan naramak drva Lazi, a jedan Miki, a da sam ostane bez drva, ali da uspostavi punu zaposlenost. Bilo koji izbor da naprave, jedino što će potpuno rešiti problem je ako se Pera vrati sa tri naramka drva iz šume.

a sto bi resenje problema morao da bude povratak na pocetnu ekonomiju? sto laza ne pocne sa skuplja drva ili peca ribu? problem sa pocetnom ekonomijom i jeste u tome sto su cene drva, ribe i pesme postavljene da budu jednake. ali one to zapravo nisu, tj. ne treba da budu, jer se iz navegednog vidi da pera i mika preferiraju drvo/ribu u odnosu na pesmu, inace bi pera razmenio drvo za pesme a ne za ribe. a to znaci da pocetna struktura ekonomije ne odgovara njihovim preferencama, pa je resenje u promeni te strukture a ne povratku na staro.


Ne znam da li bi se Laza slozio sa ovim resenjem. Dok on nauci da peca i obezbedi sredstva za proizvodnju(stap za pecanje) i postane konkurentan, ima da krepa od zime i gladi. A i da uspe, ne smem ni da razmisljam sta bi se dogodilo da sa na ovom trzistu jedan dan pojavi , na primer 6 riba, a samo jedan naramak drva. I sve to bez pesme:)
drug.clan drug.clan 16:20 05.06.2009

Re: drvo, riba, pesma

Željka Buturović


Cela pocetna prica je promasena zato sto u danasnjoj zapadnoj ekonomiji odnosi ne stoje bas tako. Naime na jednog proizvodjaca hrane ide 88 pesnika a na jednog proizvodjaca bilo kojeg dobra idu vise od 4 pesnika.

Svet je postao svet pesnika zato nam je ekonomija pesnicka - nerelana


malaramona

Ne znam da li bi se Laza slozio sa ovim resenjem. Dok on nauci da peca i obezbedi sredstva za proizvodnju(stap za pecanje) i postane konkurentan, ima da krepa od zime i gladi. A i da uspe, ne smem ni da razmisljam sta bi se dogodilo da sa na ovom trzistu jedan dan pojavi , na primer 6 riba, a samo jedan naramak drva. I sve to bez pesme:)


U danasnjoj ekonomiji nema ili ima skoro zanemaljivo malo ribe, jako malo drva ili bilo kakve proizvodnje te se uglavnom razmenjuju samo pesme!
Ivan Marović Ivan Marović 16:25 05.06.2009

Re: drvo, riba, pesma

Željka Buturović
naprotiv, upravo sad mu je laza postao najveca konkurencija jer moze da se posveti pecanju.
Kažem ja alegorija, ali ne pomaže. Samo za tebe, jer pokušavaš da doskočiš alegoriji, Laza nema ruke, Pera ne ume da pliva, a Mika je Crvenkapa, pa ne sme da ide u šumu.
dragan7557 dragan7557 16:53 05.06.2009

Re: drvo, riba, pesma

Željka Buturović
Sledećeg dana Mika odluči iznese pred Peru samo jednu ribu, pošto zna da mu Laza više nije konkurencija, jer je prestao da piše pesme

naprotiv, upravo sad mu je laza postao najveca konkurencija jer moze da se posveti pecanju. kad cena nekog proizvoda poraste (nafta, drvo), to je signal ljudima da kreativne resurse usmere u tom smeru.

Ova priča može da se završi na više načina. Laza može da umre od gladi ili da se smrzne. Mika može da se sažali na Lazu i da mu da jednu ribu, da tako životari, ali da nikad više ne napiše pesmu, Pera može da da jedan naramak drva Lazi, a jedan Miki, a da sam ostane bez drva, ali da uspostavi punu zaposlenost. Bilo koji izbor da naprave, jedino što će potpuno rešiti problem je ako se Pera vrati sa tri naramka drva iz šume.

a sto bi resenje problema morao da bude povratak na pocetnu ekonomiju? sto laza ne pocne sa skuplja drva ili peca ribu? problem sa pocetnom ekonomijom i jeste u tome sto su cene drva, ribe i pesme postavljene da budu jednake. ali one to zapravo nisu, tj. ne treba da budu, jer se iz navegednog vidi da pera i mika preferiraju drvo/ribu u odnosu na pesmu, inace bi pera razmenio drvo za pesme a ne za ribe. a to znaci da pocetna struktura ekonomije ne odgovara njihovim preferencama, pa je resenje u promeni te strukture a ne povratku na staro.


Ekstremno dobro jedini problem je termin početna ekonomija, odnosno revizija iste i ustanovljavanje da je priroda legalni asambler(i "prirodni vlasnik" poluproizvoda i proizvoda visoke tehnologije (živa bića) i da ne postoji cena za ove preasamblirane proizvode. Jedini proizvod u ovoj shemi je pesma dok su ribe i drva proizvod visoke tehnlogije i predmet bezobzirnog i drskog nasilnog prisvajanja od naizgled slabijeg od sebe. A za tebe preporuka.

dragan7557 cerski
dragan7557 dragan7557 16:58 05.06.2009

Re: drvo, riba, pesma

Naime na jednog proizvodjaca hrane

Jedini proizvođač hrane na ovoj planeti je sama planeta. Ostali diletanti su tu i tamo osim ovce Dolly proizveli GM kako bi patentiranjem prava na svoje monstrume još više profitirali.

dragan7557 cerski
dragan7557 dragan7557 17:03 05.06.2009

Re: drvo, riba, pesma

A i da uspe, ne smem ni da razmisljam sta bi se dogodilo da sa na ovom trzistu jedan dan pojavi ,

A gde vi ovde vidite "tržište".?????????

dragan7557 cerski
Željka Buturović Željka Buturović 18:01 05.06.2009

Re: drvo, riba, pesma

Kažem ja alegorija, ali ne pomaže. Samo za tebe, jer pokušavaš da doskočiš alegoriji, Laza nema ruke, Pera ne ume da pliva, a Mika je Crvenkapa, pa ne sme da ide u šumu.

naravno da pokusavam da doskocim alegoriji, jer vi ste u njoj izveli vazan (iako pogresan) zakljucak koji pokusavate da primenite i na mnogo komplikovanije slucajeve. ako to nije slucaj, sto ste na nju potrosili pola teksta o ulozi nafte u krizi?

ovakvim "popravljanjem" pocetne postavke po kojoj je prekvalifikacija jednostavno nemoguca (tj. jedina moguca bolja opcija je povratak na pocetno stanje stvari) vi, u osnovi, pokusavate da blokirate mogucnost da se ekonomija, tj. njeni ucesnici, sama od sebe koriguje, prelazeci u novo stanje, bolje uskladjeno sa trenutnim potrebama i mogucnostima. ali tada cela postavka postaje potpuno neupotrebljiva, jer u realnoj ekonomiji postoji ogromna fleksibilnost - ljudi mogu da biraju sta ce da rade i u sta ce da ulazu.

Ne znam da li bi se Laza slozio sa ovim resenjem. Dok on nauci da peca i obezbedi sredstva za proizvodnju(stap za pecanje) i postane konkurentan, ima da krepa od zime i gladi.

ako u ekonomiji pored ribe, drveta i pesme postoje i neka sredstva za proizvodnju (udica, sekira...) onda znaci da je prethodno postojala stednja, a to znaci da i laza ima ustedjevinu koju moze da unese u svoju prekvalifikaciju. kako bi povecana ponuda ribe dalje uticala na peru i ziku (a mogucnost tavke ponude retroaktivno na njihova ocekivanja i ponasanje) je nemoguce predvideti - to i jeste razlog zasto upravljanje ekonomijom nije moguce.
malaramona malaramona 19:10 05.06.2009

Re: drvo, riba, pesma

dragan7557
A i da uspe, ne smem ni da razmisljam sta bi se dogodilo da sa na ovom trzistu jedan dan pojavi ,

A gde vi ovde vidite "tržište".?????????

dragan7557 cerski


Sta je razlog za ovu poplavu upitnika?
Ivan Marović Ivan Marović 20:24 05.06.2009

Re: drvo, riba, pesma

Željka Buturović
...ovakvim "popravljanjem" pocetne postavke po kojoj je prekvalifikacija jednostavno nemoguca (tj. jedina moguca bolja opcija je povratak na pocetno stanje stvari) vi, u osnovi, pokusavate da blokirate mogucnost da se ekonomija, tj. njeni ucesnici, sama od sebe koriguje
Naravno da se ekonomija koriguje na duži rok, ali ja u ovom postu objašnjavam mehanizam naftnog šoka (šok je po definiciji kratkoročan), a o dugoročnim kretanjima ću u narednom postu - o udicama i sekirama, ali i o specijalizaciji, prekvalifikaciji, štednji, kreditima, investicijama i novcu.
dragan7557 dragan7557 08:43 06.06.2009

Re: CUNAMI

malaramona
dragan7557
A i da uspe, ne smem ni da razmisljam sta bi se dogodilo da sa na ovom trzistu jedan dan pojavi ,

A gde vi ovde vidite "tržište".?????????

dragan7557 cerski


Sta je razlog za ovu poplavu upitnika?

- Nedostatak tržišta. Navedeni primeri su mikro ekonomski i svaka primena na makro ekonomskom nivou vodi u irelevanciju.
- Interpretacija nafte kao ključnog energenta nepodobna (u pitanju je nepravedno valorizovan - precenjen) proizvod industrijskog društva iz koga je ljudsko drušzvo izašlo decenijama unazad.
- Post industrijsko društvo a osobito informativno ima druge ekonomske prioritete u koje nafta (sirova) ne spada.
- Kapitalistička privreda (imperijalistička) je suprotna potrebama infomatičkog društva i kao takva predstavlja ozbiljnu kočnicu budućeg a i sadašnjeg razvoja.
- Robno novčana privreda je relikt prošlosti a upotreba novca kao kapitala će u najskorijem vremenu biti fundamentalno promenjena.
- Novac u njegovom fizičkom obliku svakodnevno gubi u svom primatu i odavno je prešao u virtualnu formu.
- Itd...............


Nije u pitanju poplava već CUNAMI za koji još nema pristojan simbol pa sam ga zamenio malim talsom.

dragan7557 cerski
dragan7557 dragan7557 08:57 06.06.2009

Re: Pyroclastic Blast ili Waves

Ivan Marović
Željka Buturović
...ovakvim "popravljanjem" pocetne postavke po kojoj je prekvalifikacija jednostavno nemoguca (tj. jedina moguca bolja opcija je povratak na pocetno stanje stvari) vi, u osnovi, pokusavate da blokirate mogucnost da se ekonomija, tj. njeni ucesnici, sama od sebe koriguje
Naravno da se ekonomija koriguje na duži rok, ali ja u ovom postu objašnjavam mehanizam naftnog šoka (šok je po definiciji kratkoročan), a o dugoročnim kretanjima ću u narednom postu - o udicama i sekirama, ali i o specijalizaciji, prekvalifikaciji, štednji, kreditima, investicijama i novcu.

Izgleda da ti nećeš da priznaš da ono što ti nazivaš šok je prvo imalo osobine Pyroclastic Blast a onda nastaju Pyroclastic Waves (pojam pozajmljen iz Vulkanologije) a upravo Pyroclastic Waves su ono što je teško objasniti i spoznati ("putuju" po čvrstom ali i po likvidnom i gasnom prostoru) jer primer koji si uzeo za deskripciju kompleksnog sistema sveukupne interakcije nije validan primer.

dragan7557 cerski
bogdan_bizic bogdan_bizic 17:00 05.06.2009

SAD, recesija i geografija

Nema nikakve sumnje da je recesija počela u SAD. Stvar je u tome da je društveni politički i ekonomski sistem u SAD daleko više stabilan, fleksibilan i izdržljiv u odnosu na ostatak sveta. Ovde se dosta spominju regionalne sile (BRIK) kao potencijalno nove svetske sile koje definitivno imaju želju da svrgnu SAD sa sadašnje pozicije jedine svetske sile ali postoji gomila razloga zašto do toga neće doći u skorijoj budućnosti. Kao jedan od najvažniji uzroka verovatno stoji i sama geografija svake od ovih država, pri čemu su SAD daleko superiornije u odnosu na ostatak sveta. U stvari može se smatrati da geografija na izvestan način “stvara imperije”, a objašnjenje sledi:
Ako pogledamo geografiju SAD, prva stvar koja odmah pada u oči je činjenica da Kanada i Meksiko kao jedina dva suseda SAD ne predstavljaju nikakvu pretnju u vojnom smislu, tako da ne postoji nikakva konkurencija na domaćem terenu. Sama geografija suseda je takva da je Kanada suviše planinska i relativno hladna teritorija i njen sistem rečnog i pomorskog transporta je usko vezan za SAD, dok za najveći deo teritorije Meksika možemo da vidimo da je suviše brdovit, suviše vlažan ili suviše suv. Ovo ima za posledicu da SAD ne moraju da drže veliku stajaću vojsku na granicama radi eventualne odbrane od napada. Granica prema Meksiku je u najvećem delu jedna obična žičana ograda dok je granica prema Kanadi potpuno nebranjena. Ovo isto tako ima za posledicu da resursi koje SAD troše na vojsku su krajnje opcionalni.
Medjutim ono što volim često da potegnem u diskusijama sa lokalnim rusofilima u Srbiji kao kontra argument na njihove tvrdnje da je (Rusija) najveća država je sam kvalitet teritorija sadašnjih regionalnih i svetskih sila.
Jedan od najvažnijih faktora koji analitičari vole da navode jeste činjenica da su SAD, Rusija i Kina u pogledu ukupne veličine manje više istog reda veličine ali su SAD definitivno na prvom mestu od ove tri u pogledu ukupne “korisne” ili upotrebljive teritorije – tj. teritorije koja je pogodna za život , poljoprivredu ili razvoj. U tom pogledu veći deo teritorije Rusije i Kine je praktično neupotrebljiv za bilo šta prethodno navedeno.
Kada se pogleda ono što u SAD zovu Midwest, lako se može zaključiti da je to svetski najveća poljoprivredno obradiva površina što bi rekli “u komadu”. Na sve ovo treba i dodati rečni transportni sistem koji se sastoji od reka Misisipi, Misuri, Tenesi,Ohajo, itd koje zajedno čine najveći rečni sistem u svetu. Isto tako u SAD se nalaze tri najveća prirodna zaliva kod NY, SF i Chesapeake Bay koji sami po sebi imaju fenomenalne prednosti i uz koje su nastale ogromne pomorske luke. Ovi prirodni rečni i pomorski transportni sistemi se gotovo savršeno dopunjuju i uz to povezuju velike poljoprivredne oblasti, tako da je rečnim i pomorskim putevima moguće dosegnuti bilo koju tačku na Srednjem zapadu. Kao rezultat imamo mogućnosti ne samo da možemo da imamo ogromne žetve sa fenomenalnim prinosima, već i mogućnost da te iste prinose jeftino transportujemo bilo gde. I ne samo to, već takav transportni sistem je moguće koristiti u ekonomskom smislu i za gomilu drugih stvari pri čemu briga oko proizvodnje i transporta hrane uopšte ne postoji. Ako se ima u vidu da većina država mora da alocira ogromne resurse da bi uopšte stvorila i održavala transportni sistem koji je u osnovi svake ekonomije, SAD imaju ovakav sistem za dž. To isto tako znači da resurse ili kapital koji bi SAD morale da alociraju pod pretpostavkom da nemaju sve ovo, one u stvari mogu da koriste za gomilu drugih stvari tako da su SAD praktično “proklete” da budu bogata imperija. Naravno šlag na tortu je i činjenica da su na sve ovo SAD izgradile verovatno najbolji sistem železnice i auto puteva što rezultuje u još većoj prednosti u odnosu na konkurente.
E sad, kada se uzmu u razmatranje ove tri četiri stvari (susedi, poljoprivreda, vojska, transportni sistemi) dolazimo polako do nekih zaključaka o SAD koji su po BRIK zemlje krajnje neprijatni. Pre svega u SAD država nema potrebe da suštinski upravlja ekonomijom na način kao što je to bilo u SSSR i ostalim zemljama socijalističkog lagera pošto nemaju praktično ni jedan fundamentalni problem koji država mora da rešava. U tom smislu SAD su bitno drugačije i od zemalja EU gde takođe postoje elementi državnog planiranja samo nisu toliko vidljivi. Sama državna administracija u SAD možda jeste sama po sebi neorganizovana, ma kako to nama spolja izgledalo malo verovatno, ali ona je definitivno odlučna da većinu resursa ustupi privatnom tržištu kapitala koje ima tu jedinstvenu osobinu da te iste resurse usmerava tamo gde su najefikasniji i najproduktivniji. Naravno da ovakav društveno politički i ekonomski sistem ima svojih mana , da navedem socijalnu nejednakost, kao jednu od najvećih ali jednostavno na duži rok sistem liberalnog kapitalizma je bez premca i tačka. Naravno da su recesije u ovakvom sistemu neminovne , ali one ne traju večno i na njih je potrebno gledati više kao na korekcije.
Da postoji više različitih pretnji ekonomskom sistemu SAD je manje više jasno, ali dokle god fundamentalne geografske prednosti SAD ne budu ugrožene ili eliminisane dotle će SAD biti na vrhu.
Goran Vučković Goran Vučković 17:21 05.06.2009

Re: SAD, recesija i geografija

ali jednostavno na duži rok sistem liberalnog kapitalizma je bez premca i tačka.

Hehe.... imam nekako utisak da je ovo samo zapeta, bar na ovom blogu :)
Goran Vučković Goran Vučković 17:23 05.06.2009

Re: SAD, recesija i geografija

A inače mi se sviđa tekst, budi nostalgiju - podseća me na moje časove geografije SFRJ, tamo negde kasnih sedamdesetih / ranih osamdesetih :)
drug.clan drug.clan 18:35 05.06.2009

Re: SAD, recesija i geografija

bogdan_bizic

Medjutim ono što volim često da potegnem u diskusijama sa lokalnim rusofilima u Srbiji kao kontra argument na njihove tvrdnje da je (Rusija) najveća država je sam kvalitet teritorija sadašnjih regionalnih i svetskih sila.
Jedan od najvažnijih faktora koji analitičari vole da navode jeste činjenica da su SAD, Rusija i Kina u pogledu ukupne veličine manje više istog reda veličine ali su SAD definitivno na prvom mestu od ove tri u pogledu ukupne “korisne” ili upotrebljive teritorije – tj. teritorije koja je pogodna za život , poljoprivredu ili razvoj. U tom pogledu veći deo teritorije Rusije i Kine je praktično neupotrebljiv za bilo šta prethodno navedeno.
Kada se pogleda ono što u SAD zovu Midwest, lako se može zaključiti da je to svetski najveća poljoprivredno obradiva površina što bi rekli “u komadu”. Na sve ovo treba i dodati rečni transportni sistem koji se sastoji od reka Misisipi, Misuri, Tenesi,Ohajo, itd koje zajedno čine najveći rečni sistem u svetu. Isto tako u SAD se nalaze tri najveća prirodna zaliva kod NY, SF i Chesapeake Bay koji sami po sebi imaju fenomenalne prednosti i uz koje su nastale ogromne pomorske luke. Ovi prirodni rečni i pomorski transportni sistemi se gotovo savršeno dopunjuju i uz to povezuju velike poljoprivredne oblasti, tako da je rečnim i pomorskim putevima moguće dosegnuti bilo koju tačku na Srednjem zapadu. Kao rezultat imamo mogućnosti ne samo da možemo da imamo ogromne žetve sa fenomenalnim prinosima, već i mogućnost da te iste prinose jeftino transportujemo bilo gde. I ne samo to, već takav transportni sistem je moguće koristiti u ekonomskom smislu i za gomilu drugih stvari pri čemu briga oko proizvodnje i transporta hrane uopšte ne postoji. Ako se ima u vidu da većina država mora da alocira ogromne resurse da bi uopšte stvorila i održavala transportni sistem koji je u osnovi svake ekonomije, SAD imaju ovakav sistem za dž. To isto tako znači da resurse ili kapital koji bi SAD morale da alociraju pod pretpostavkom da nemaju sve ovo, one u stvari mogu da koriste za gomilu drugih stvari tako da su SAD praktično “proklete” da budu bogata imperija. Naravno šlag na tortu je i činjenica da su na sve ovo SAD izgradile verovatno najbolji sistem železnice i auto puteva što rezultuje u još većoj prednosti u odnosu na konkurente.


Ali kako je poljoprivredna osnova americke imperije kako ti kazes objasnjavas, a poznato je da ona cini samo 0.9% ukupnog GDP-a amerike? Tu onda nesto ne stima? Indija ima samo znatno manje obradive povrsine od USA ali zato mnogo plodnije, Kina ima samo 10% manje a rusija 25%. Brazil ima potencijal znacajno da prosiri svoju obradivu povrsinu.


Govoriti o odbrani granica velesila stajacom vojskom je u ovom trenutku vise nego nesvrsishodno. Granice drzava koje poseduju nuklearne arsenala kakve imaju Kina i Rusija je potrebno cuvati samo od kriminalaca i migranata kao i americku granicu sa meksikom. Vecina granice brazila je prakticno nebranjena jer predstavlja neprohodne prirodne prepreke.

SKada je infrastruktura u pitanju tu stvari izgeldaju jos losije po Ameriku narocito u bliskoj buducnosti. U vodenom saobracaju Kina je odavno presla Ameriku i sada od 10 najvecih svetskih luka (po godisnjem teretu) 6 je kineskih i nijedna americka (u 20 najvecih 9 kineskih 3 americke). Pre 20 godina Kina nije imala ni metar autoputeva a sada se americi primakla tako blizu da ce za koju godinu postati zemlja sa najvecom mrezom autoputeva. U putnickom zeleznickom saobracaju sve zemlje BRIK-a su podavno prestigle ameriku a u teretnom Kina je po kolicini prevezenog tereta na prvom mestu a po tona-km jako blizu na drugom mestu. Pored toga kina masovno ulaze u pruge i zeleznicu dok u americi i dalje vade pruge.

Sto se upravljana ekonomijom tice tu osim sovjetskog saveza imamo i primer Kine gde je upravljana ekonomija ostvarila rast kakav ni jedna slobodno trzisna nije uspela u istoriji. O juznoj americi i njenom razvoju tokom 20 veka je tesko govoriti jer je gotovo konstantno bila sabotirana od strane US a indija se tek polovinom veka oslobodila kolonijalne sape.

Kada se na sve ovo doda socijalna nejednakost, ogroman dug, virtualna ekonomija, nezainteresovanost vladajuce elite za buducnost zemlje u americi namece se da je da je vasa pretpostavka sa pocetka pogresna. Amerika je postala sila zbog dva razloga, prvi je tehnoloski razvoj u kome posustaju u poslednje vreme a drugi je nerazaranje tokom dva svetska rata.
Cak je i amerikancima jasno da zemlje BRIC-a (citaj Kina) imaju ogromne sanse da preuzmu vodece mesto do USA.
bogdan_bizic bogdan_bizic 20:54 05.06.2009

Re: SAD, recesija i geografija

Nisam tvrdio da je poljoprivreda izvor fenomenalnog GDP u SAD već mi je cilj bio da navedem fundamentalne prednosti SAD ne sada vec tokom 20 veka (pa sve do danas) jer smatram da te prednosti i danas stoje i da postojanje recesije u zadnjih nekoliko kvartala u stvari ne znači ništa. Mislim da postoji dogma da je ovo najgora recesija od 1930, mada ozbiljni ekonomisti već sada vide da je ova recesija više na nivou one iz 1982. Isto tako posledice recesije u SAD nisu ništa u odnosu na posledice koje trpi ostatak sveta i mislim da je to najbolji dokaz o vitalnosti privrede i društva u SAD.

A sad malo o Rusiji.
Sve ono što ide na ruku što se tiče geografije u SAD u Rusiji je suprotno. Područje stepa je duboko u evroazijskoj teritoriji i uglavnom je zbog klime nepogodno za bilo šta konkretno i korisno. Čak i u godinama dobre žetve, u Rusiji ne postoji transportni sistem koji bi mogao da transportuje hranu do velikih gradova, uz razumne troškove. Naravno tu je i večiti problem nepostojanja pomorske luke koja nije zaleđena preko cele godine a što u Srbiji svi znaju još od osnovne škole (da je i to problem Rusije) a koji i Srbija može da reši ako postane deo Rusije. Rusija još uvek radi na rešavanju i ovog problema – doduše već dosta vekova bezuspešno. Rusija ima reke relativno dugog toka ali one nisu međusobno povezane kao Misisipi i njegove pritoke i uglavnom teku u pravcu Severnog ledenog okeana što znači da su uglavnom beskorisne sa stanovišta opšte populacije. Jedini izuzetak je Volga koja je ključna za zapadnu Rusiju ali na žalost se uliva u Kaspijsko more i njena delta mrzne preko zime. Za razvoj ovako nezahvalne teritorije potrebno je mnogo pre svega u smislu izgradnje železničkog sistema i puteva, da bi se uopšte podržao osnovni ekonomski razvoj. Sve u svemu interni transportni sistem u Rusiji je takav da troši nenormalno velike resurse i u onako relativno siromašnoj državi i Rusi su generalno bolno svesni ovog problema. Troškovi su toliko veliki da je Rusija tek u 21 veku dobila prvi interkontinetalni autoput a što u prevodu znači običan put sa dve trake u većem svom delu – tipično za Ruse. Kada se uzme u obzir nedostatak pomorskih luka i niska gustina naseljenosti, malo šta od transportne infrastrukture je iole blizu onome što je nagoveštava ekonomski prosperitet, pri čemu od ovoga je izuzet deo Moskva- St. Petersburg.
Rusija isto tako nema prirodne granice, u Evropi se nalazi na istočnim granicama onoga što zovemo Severno evropska nizija koja se proteže sve do Normandije, a u Aziji se granica stepe završava duboko u Kini. Pošto Rusiji nedostaje iole pristojan transportni sistem koji omogućava brzo premeštanje vojske , geografija prisiljava Rusiju da primeni dve osnovne strategije. Prvo potrebno je prisustvo brojne armije pri čemu nuklearni arsenal definitivno nemože da garantuje ništa u tom smislu – nije čak garantovao ni SSSR ništa, o ovome malo kasnije. Drugo, konstatno “tera” Rusiju da širi svoje granice da bi uspostavila relativno pristojne bafer zone koje imaju zadatak da štite jezgro države.
Problem sa bafer zonama je što uključuju stanovništvo koje nije uvek “voljno” da sarađuje sa maticom iz različitih razloga. Da bi ova strategija mogla da funkcioniše potrebno je prisustvo masivnog bezbednosnog aparata (tajne službe i sl.) koji ima za cilj da osigura ostvarenje ove strategije. Koliko je ovo bolno za bafer zone najbolje svedoče zemlje centralne i istočne Evrope. Iz tog razloga prisustvo nuklearnog arsenala ne garantuje stabilnost granica i prisustvo stajaće vojske je neophodno. Delovi granice prema Kini su na primer vrlo slabo obezbeđeni i za posledicu imaju ilegalni upad od oko 2-3 miliona kineza na tu teritoriju u poslednjih 10 godina.
Obe ove strategije u suštini podrivaju ekonomski razvoj zemlje. Velika vojska konstatno troši ogromna sredstva pri čemu isto tako iscrpljuje i tržište radne snage pošto “oduzima” ljude sa ovog tržišta i prebacuje ih u armiju gde su potpuno neproduktivni sa stanovšta ekonomije.
Zvuči paradoksalno ali tokom hladnog rata Rusija je praktično rešila sve svoje geostrateške probleme i ispunila većinu ciljeva koje je težila da ispuni nekoliko vekova, ali nije mogla da izdrži troškove takvog sistema.
Rusko tržište kapitala i radne snage je uglavno nesposobno da zadovolji potrebe države. Zbog toga ovi fundamentalni problemi guraju društvo ka dirigovanoj ekonomiji i centralnom planiranju. Za Rusiju to znači da je potrebna totalna mobilizacija svih ekonomski resursa ako država želi da ostvari minimum stabilnosti i bezbednosti. Jedan od glavnih rezultata je ozbiljna neefikasnost ekonomskog sistema i praktično nepostojanje unutrašnjeg potrošačkog tržišta na način kako je to pristutno u zapadnom svetu. U takvom sistemu država silom usmerava kapital i ostale resurse samo na određene probleme koje smatra za relevantne u tom trenutku. Tačno je da takav pristup ostvaruje bolje rezultate u pojednimim oblastima u odnosu na slobodne sisteme kao u SAD, te se time lažno stiče utisak o značajnom napretku pri čemu se ignoriše činjenica da te oblasti delovanjaa bira Kremlj. To isto tako znači da sem limitiranog napretka u odabranim oblastima u ostalim sektorima manjak pažnje države uvek rezultira u atrofiji takvih sektora i korupciji i kriminalizaciji. Ovo je posebno vidljivo sada u modernoj Rusiji gde elita u stvari ima jako limitirane mogućnosti planiranja i nadzora i sem ukoliko takvo planiranje nije savršeno u samom planiranju i izvršavanju svaka greška se skupo plaća i često se pretvara u katastrofe.

Kina takođe ima dosta prepreka u razvoju mada nisu tako ozbiljne kao u slučaju Rusije. Jezgro Kine je danas ono što čine plodne ravnice Huang He reke na severu zemlje. Sama reka nije nešto naročito pogodna za rečni transport i uglavnom je sklona plavljenju. Sama borba protiv poplava uopšte nije naivna stvar. Samo cilj da se izbegnu periodi gladi zahteva visok stepen državnog planiranja. Da stvar po Kinu bude još teža jug zemlje ima subtropsku klimu koja je često izvor zaraza , pri čemu sama populacija na jugu je prilično imuna na ove bolesti dok populacija na severu nije. Ovo isto tako ima za posledicu da stalno postoje problemi u kontroli juga zemlje od strane severa (što je trenutno stanje). Geografija samo komplikuje ove vekovne probleme. Glavni zadatak Pekinga je da prosto zadrži Kinu u jednom komadu. Zbog toga i možemo da vidimo masivne projekte u oblasti infrastrukture koji ustvari imaju glavni cilj da bolje povežu zemlju i zadrže je u jednom komadu. Glavni od ovih projekata je izgradnja kanala koji treba da poveže Jangce i Huang He reke. Još jedan od načina da se regioni koji teže većoj autonomiji povežu u Kinu jesu subvencije od strane države u te regione, pošto sama izgradnja infrastrukture tu ne vrši željenu funkciju. Da bi ispunila sve ove strateške ciljeve Kina se okrenula centralnom planiranju narčito u oblasti finansija. Ovo u praksi znači da i ono malo viška slobodnog kapitala se kanališe u državnu kasu i odatle preusmerava kroz nekoliko državnih banaka koje ga dalje distribuiraju po želji države ka firmama i lokalnim vlastima.
Sa stanovišta ekonomije ovo je kranje loše pošto državne banke novac uglavnom dalje pozajmljuju po smešnim kamatam skoro pa “negativnim”. Tačno je da ovo daje značajan podsticaj ekonomskom razvoju koji daje ogroman rast i zaposlenost ali isto tako podstiče gomilu projekata koji generišu ogromne gubite (svako podsećanje na SFRJ je slučajno), naravno niko zbog ovih gubitaka ne snosi odgovornost pošto se sami gubici refinansiraju novim zajmovima države. Sam rast je u ovom slučaju velik ali nije održiv i to je ono što zagovornici ovog modela najradije ne bi želeli da vide. Nije ni čudo što sada imamo slučaj da je centralna banka u Kini na kraju odlučila da zadrži 2000 milijardi $ u samim obveznicama u USD pošto je kamata odlična , vrednost ne opada vremenom a Kina nemora da brine da li će SAD da proglase secesiju od Kine (i tako kidnu sa lovom od države). Pošto je lokalno tržipte vrlo slabo u smislu kapitala većina proizvođača se odlučuje na izvoz da bi generisali profit. Kada svetskoj ekonomije ide OK ovo je odlično problem nastaje u vremenima krize kao sada, kada jednostavno proizvodi iz Kine nikome nisu potrebni. Sada nastaje povratna sprega pošto smanjenje izvoza smanjuje raspoloživi kapital na tržištu kapitala što opet smanjuje mogućnost davanja kredita itd. Ovo nema samo za posledicu povećanje nezaposlenosti već ponovo stvara probleme sa određenim regionima koji hoće veću nezavisnost u odnosu na Peking. Ovo su problemi koji su postojali tokom cele istorije Kine i sama Kina skoro veći deo istorije uopšte nije bila jedinstven entitet, već više skup regiona koji su bili u konstantnom međusobnom nadmetanju tipa , primorje protiv kontinetalnog dela, sever protiv juga, Hani protiv ostalih manjina itd. Tehnika preživljanja Kine danas je vrlo jednostavna pošto izvoz čini oko polovinu trenutne ekonomije, sam pad izvoza je prepolovio ekonomiju, pa država povećava zajmove da bi sistem preživeo. Ovo samo znači da će rasplet biti na nivou Japana. Šta god da se dešava činjenica je da se Kina još uvek drži u jednom komadu. Sam izlaz iz krize međutim može da usledi kao posledica ponovnog povećanja izvoza na šta Kina u suštini nema uticaja.

Ivan Marović Ivan Marović 21:07 05.06.2009

Re: SAD, recesija i geografija

bogdan_bizic
Da postoji više različitih pretnji ekonomskom sistemu SAD je manje više jasno, ali dokle god fundamentalne geografske prednosti SAD ne budu ugrožene ili eliminisane dotle će SAD biti na vrhu.
Jedno je relativna moć (relative power), a drugo apsolutna. U međunarodnim odnosima (bar kad sam ja studirao) važna je bila relativna moć, odnosno moć države u odnosu na rivale. Tu Amerika nema čega da se plaši, bar u narednih 100 godina, dok Meksiko (tačnije Meksikanci s obe strane granice) ne preuzme dominantnu ulogu u Severnoj Americi (čitao sam i ja Fridmana). Ali ostaje pitanje apsolutne moći, sposobnosti da se projektuje sila, Amerika će idalje imati veću sposobnost od ostalih, ali manju nego što ima danas.
sala-zbilja88 sala-zbilja88 21:26 05.06.2009

Re: SAD, recesija i geografija

Bogdane, jel ovo sa Stratfor-a?

Kazezoze Kazezoze 21:27 05.06.2009

Re: SAD, recesija i geografija

alal ti vera bogdane na ovom objashnjenju.
otvori mi ochi, chetvere! i vishe...
jebote, a ja sve do sada mislio da je amerika najebala u ovoj krizi, kad ono ispade pukla rusija i kina, a zbog losheg geografskog polozhaja ce josh i vojno da najebu. dzaba im i atomske bombe kad nemaju puteve i more da ih transportuju na granice.
idem ponovo da se upishem u sedmi osnovne da nauchim propushteno
drug.clan drug.clan 21:49 05.06.2009

Re: SAD, recesija i geografija

Ti kao da komentarises situaciju od pre WWII (stajace vojske, poljoprivreda okosnica, skup transport prinosa ...)
Delovi granice prema Kini su na primer vrlo slabo obezbeđeni i za posledicu imaju ilegalni upad od oko 2-3 miliona kineza na tu teritoriju u poslednjih 10 godina.
amerima u istom periodu uslo 8 miliona meksikanaca
Ovo u praksi znači da i ono malo viška slobodnog kapitala se kanališe u državnu kasu i odatle preusmerava kroz nekoliko državnih banaka koje ga dalje distribuiraju po želji države ka firmama i lokalnim vlastima.
Malo viska slobodnog kapitala? Gde ga ima ako u Kini nema? Bice da ga ima kod onih koji su kini duzni hiljade milijardi dolara!?
ačno je da ovo daje značajan podsticaj ekonomskom razvoju koji daje ogroman rast i zaposlenost ali isto tako podstiče gomilu projekata koji generišu ogromne gubite (svako podsećanje na SFRJ je slučajno), naravno niko zbog ovih gubitaka ne snosi odgovornost pošto se sami gubici refinansiraju novim zajmovima države.
U USA se vrlo mudro investiralo pa sada zato uzivaju u recesiji izazvanoj losim investicijama.

A ova recenica "naravno niko zbog ovih gubitaka ne snosi odgovornost pošto se sami gubici refinansiraju novim zajmovima države" kao da je prepisana iz clanka pod nazivom "US ekonomija 21. veka"
Nije ni čudo što sada imamo slučaj da je centralna banka u Kini na kraju odlučila da zadrži 2000 milijardi $ u samim obveznicama u USD pošto je kamata odlična , vrednost ne opada vremenom a Kina nemora da brine da li će SAD da proglase secesiju od Kine (i tako kidnu sa lovom od države).
A da nije zato sto bi povlacenje tih 2000 milijardi od dolara napravilo slobin dinar iz 1993. Kamata dobra isplacuje se u istom tom bezvrednom papiru a sto se gubljenja vrednosti tice sacekaj godinu dve pa ces videti koliko vredi (pominjao si osamdesete kao primer dve tri godina sa inflacijom od 10-15% pa dobijes....)
Pošto je lokalno tržipte vrlo slabo u smislu kapitala većina proizvođača se odlučuje na izvoz da bi generisali profit.
Domace trziste se namerno ogranicava kontrolom kineske valute da bi se podstakao izvoz tj zaradile i akumulirao kapital iz instranstva. Trziste moze da eksplodira brzo ukoliko za time bude potrebe.
Tehnika preživljanja Kine danas je vrlo jednostavna pošto izvoz čini oko polovinu trenutne ekonomije, sam pad izvoza je prepolovio ekonomiju, pa država povećava zajmove da bi sistem preživeo.
Kakvu li tehniku prezivljavanja imaju zapadne drzave kojima 80% ekonomije cini magla i koje su vec u dugovima toliko da ni kamatu ne mogu lako da servisisraju.
sala-zbilja88 sala-zbilja88 22:52 05.06.2009

Re: SAD, recesija i geografija

To drug.clan
Mali komentar apropo jena i unutrasnjeg trzista. Slab jen se drzi radi veceg izvoza, to je tacno, ali nije tacno da je posledica toga slaba unutrasnja potraznja: jak jen bi pojacao potrazanju, ali za uvoznim, ne domacim dobrima. Upravo ta obrnuta situacija je bila kod nas do nedavno. Uvoznicki lobi drzi jak dinar da bi povecao uvoz strane robe, tim bacajuci potrosace u duznicko ropstvo a izvoznike u prosjake, a sve to, razume se, pod fasadom borbe protiv inflacije a la Jelasic.

Jedan od razloga nadmoci USA i jeste najace unutrasnje trziste na svetu, i samim tim najmanje zavisno od izvoza.
bogdan_bizic bogdan_bizic 22:58 05.06.2009

Re: SAD, recesija i geografija

sala-zbilja88
Bogdane, jel ovo sa Stratfor-a?



Svima toplo preporučujem "Then Next 100 Years" od George Fridman-a koji je i i osnivač Stratfora. Deo koji sam u ovoj diskusiji naveo je uglavnom sažetak onoga što je u knjizi temeljno analizirano. Generalno nisam uspeo da pronađem veću grešku u analizama i zaključcima i uglavnom smatram da sve što je navedeno je manje više tačno. Dežurnim prognostičarima propasti SAD i uspona Kine i Rusije mogu samo da kažem da smo od 1990 videli nekoliko slomova tržišta u Rusiji (1998 i sada) koji su temeljno osiromašili stanovništvo i uzdrmali same fundamente ekonomije. Kina još treba da demonstrira vitalnost i održiv rast. Ono što se trenutno dešava sa finansijama u SAD generalno nije potpuno u skladu sa principima koji su vodili ovu naciju do sada ali svejedno uopšte ne sumnjam da je kvalitet ljudskog potencijala i tržišta kapitala takav da SAD lako mogu da prevaziđu sve prepreke. Ono što smo mogli da vidimo do sada u poslednjih 50 godina je pre svega neverovatna fleksibilnost samog sistema u SAD koji je u stanju da se "raspadne" i ponovo uzdigne brzinom i odlučnošću kakva još nije viđena u ljudskoj istoriji.
Postoji mnogo razloga zašto će da SAD uspeju da se najbrže oporave i u poslednjih 100 godina ovo smo i videli nekoliko puta.
Ja još nisam video održiv rast od 50 i više godina ni kod jedne druge regionalne sile tokom 20 veka.

maksa83 maksa83 23:10 05.06.2009

Re: SAD, recesija i geografija

Kina još treba da demonstrira vitalnost i održiv rast.

Da, posle ovih neimpresivnih 5000 godina, stvarno red bi bio.
NNN NNN 00:46 06.06.2009

Re: SAD, recesija i geografija

Brazil ima potencijal znacajno da prosiri svoju obradivu povrsinu.
Samo nam još to fali!
Doctor Wu Doctor Wu 07:50 06.06.2009

Re: SAD, recesija i geografija

Svima toplo preporučujem "Then Next 100 Years" od George Fridman-a koji je i i osnivač Stratfora.

Nabljutavija američka propaganda posle "Zelenih beretki" John Waynea i drugog nastavka Ramba (uzgred, prvi nastavak je sasvim OK, tongue in cheek, Ted Kotcheff, pristojno gledanje). Šta reći kad George kao sledeće velike supersile koje će doživeti boom u sledećih 25 godina vidi- Poljsku i Tursku? Po Georgeu, naravno, USofA je supersila svih supersila i ostaje na tom mestu ne sledećih 100 nego 1000 godina,
bogdan_bizic bogdan_bizic 09:29 06.06.2009

Re: SAD, recesija i geografija

Ivan Marović
bogdan_bizic
Da postoji više različitih pretnji ekonomskom sistemu SAD je manje više jasno, ali dokle god fundamentalne geografske prednosti SAD ne budu ugrožene ili eliminisane dotle će SAD biti na vrhu.
Jedno je relativna moć (relative power), a drugo apsolutna. U međunarodnim odnosima (bar kad sam ja studirao) važna je bila relativna moć, odnosno moć države u odnosu na rivale. Tu Amerika nema čega da se plaši, bar u narednih 100 godina, dok Meksiko (tačnije Meksikanci s obe strane granice) ne preuzme dominantnu ulogu u Severnoj Americi (čitao sam i ja Fridmana). Ali ostaje pitanje apsolutne moći, sposobnosti da se projektuje sila, Amerika će idalje imati veću sposobnost od ostalih, ali manju nego što ima danas.


Ovo je apsolutno tačno. Ono što volim u časovima dokolice da proučavam je US Navy - tj. ratna mornarica SAD koja je u suštini jedan od najvažnijih činilaca u projektovanju moći. Mislim da se nedovoljno jasno razume činjenica da jedan od glavnih uzroka rasta svetskog GDP jesto činjenica da je trgovina u suštini potpuno bezbedna i moguća zato što su svi glavni svetski pomorski trgovački putevi otvoreni i dostupni svima. Ratna mornarica SAD je daleko najzaslužnija za ovo. Kao inženjer smatram da su sada definitivno dve najkomplikovanije i najzahtevnije ljudske aktivnosti izgradnja, održavanje i upravljanje nosačem aviona i podmornicom na nuklearni pogon. Ove dve aktivnosti praktično sublimiraju celokupno ljudsko znanje i troše apsolutno najviše resursa svake vrste. Samo dve nacije na svetu poseduju znanje potrebno za ovo, SAD i Rusija dok ostale daleko kaskaju. Kineska i Indijska flota su u suštini neuspele replike flote SSSR i daleko su još od tačke kada će biti samostalno u stanju da izvedu ovo. Ove godine je došlo do smanjenja budžeta za ratnu mornaricu u SAD ali je situacija u tehnološkom smislu takva da čak kada bi se neka od BRIK zemalja odlučila na samoubistven potez otvaranja trke u naoružanju na moru , prednost koju bi SAD imale je tolika da bi za značajno kraće vreme mogle da izgrade ponovo impresivnu flotu koja bi mogla svakog protivnika da baci na kolena. Problem BRIK zemalja je što ratna mornarica nije nešto što može direktivom Centralnog komiteta da se izgradi za par godina već je to proces koji traje nekoliko generacija i apsolutno ga je nemoguće skratiti. Uvek volim da pomenem primer Indijskog nosača aviona "Admiral Gorškov" koji je preuzet od Rusije pri čemu su posle izvesnog vremena Indusi postali bolno svesni da apsolutno nisu u stanju da upravljaju i održavaju nosač, te su u toku sada pregovori o iznajmljivanju celokupne posade od strane Rusije.
Goran Vučković Goran Vučković 10:24 06.06.2009

Re: SAD, recesija i geografija

Svima toplo preporučujem "Then Next 100 Years" od George Fridman-a koji je i i osnivač Stratfora.

Pošto smo u tom žanru, da preporučim onda Stargate i Starship Troopers
bogdan_bizic bogdan_bizic 11:02 06.06.2009

Re: SAD, recesija i geografija

Goran Vučković
Svima toplo preporučujem "Then Next 100 Years" od George Fridman-a koji je i i osnivač Stratfora.

Pošto smo u tom žanru, da preporučim onda Stargate i Starship Troopers



Generalno sebe smatram pristalicom Vulkanske škole filozofije a to znači svuda i uvek - hladna surova logika, nauka i tehnologija
maksa83 maksa83 13:12 06.06.2009

Re: SAD, recesija i geografija

Generalno sebe smatram pristalicom Vulkanske škole filozofije

Pa kako to da onda navijaš za Borgove?
Goran Vučković Goran Vučković 13:18 06.06.2009

Re: SAD, recesija i geografija

Pa kako to da onda navijaš za Borgove?

Patriotizam je slepa
Vodzo Modzo Vodzo Modzo 07:03 06.06.2009

Odlican tekst!

Fenomenalan tekst!

Sto se tice ekipe, na cuburi smo imali problema sa imenovanjem cetvrtog, pa je rime radi uobicajeno bilo da se kaze: Pera, Mika, Laza i Simpanza.
Ivan Marović Ivan Marović 02:45 10.06.2009

Zaključak

Zaključak - trenutak kad se zaključava blog

Mislim da sam u prošlom postu izneo tezu, koju sad nisam uspeo dobro da razvijem. Ali drago mi je da su mi vaši komentari vrlo pomogli da vidim kako ću dalje. Pre svega, Pera, Mika i Laza će od sad da se pojavljuju u svakom nastavku. Mislim da će ova alegorija da omogući ljudima koji nisu studirali ekonomiju da bolje razumeju koncepte koje nameravam da iznesem. Takođe rešio sam da krenem iz početka, kako što se tiče ove trojice brodolomnika, tako i što se tiče ekonomskih koncepata i da onda polako gradim svoju tezu o vezi energije i ekonomije. Ali pošto to zahteva mnogo suvoparnih termina, svečano obećavam da neću pominjati kamatne stope, novčanu masu itd. dok ih prvo ne uvedem kroz priču o Peri, Miki i Lazi.

Hvala svima i vidimo se u sledećem nastavku.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana