I eto mene opet. Dosta je vemena prošlo i mnogo toga se dogodilo. Događaji su prestizali jedne druge. Nije bilo vremena da nađem sebi pet minuta mira kako bi analizirala sve. Mašina radi bez obzira da li ste prisutni ili ne. Bolje bi vam bilo da ste prisutni jer vrlo lako možete propustiti nešto i mašina vas može samleti pre nego što se probudite. A uvek se nešto bitno događa.....
Na kraju krajeva nije ni bitno šta se dogodilo, već šta sam ja naučila iz toga. I to je prva stvar koju sam naučila. Naučila sam još da nije dovoljno samo verovati u nešto već i ozbiljno raditi na tome u šta verujete a ono što će vas očuvati na tom dugačkom putu je vera. Jedno bez drugog ne mogu da žive. Naučila sam da treba da verujete u svoje instinkte čak i onda kada vam oni daju signale koji vam se ne sviđaju. Sada takođe znam da je strah vaš najveći neprijatelj i da će vas često nagoniti da radite pogrešne stvari. To je onaj đavo koji živi u nama. Ime mu je strah.
Znam sada da je promena stava prema životu dovoljna da promenite svoj život a da je to upravo najteže uraditi. Ponekad je dovoljno samo da promenite ugao iz kojeg sebe posmatrate i nađete neki drugi iz kojeg sebe vidite boljima a ako i ne nađete taj ugao uvek možete da poradite na nekom od vaših uglova i to će vam biti dovoljan motiv da popravite i ostale ćoškove jer je tako dobro sebe gledati iz lepog ugla a još ako ih imate više…..pa toje pravi životni šareni ringišpil. Shvatila sam da praštanjem drugima čistite sopstvenu dušu. Mržnja, podlost, osvetoljubivost, sebičnost, uskogrudost…..sve vam to prjla dušu. Praštanjem je čistite. Znam i da ako hoćete da promenite rezultat, morate da promenite nešto u jednačini koju radite ili sam način kojim joj pristupate. A sa druge strane nekim jednačinama je samo rezultat zajednički. Iste rezultate je moguće postići na različite načine.
Malo toga sa sigurnošću mogu reći o sutrašnjem danu ali vam sve mogu reći o današnjem i verujem da sutra može biti samo bolji dan. Možda sam danas bila svedok stvaranja istorije slušajući govor Baraka Obame u Kairu. O tome ću više znati u vremenu koje dolazi.....ali sam napisala blog. Za svaki slučaj.
Bitno je da prihvatite da možete da se menjate onako kako učite a morate da učite nešto svaki dan jer dan u kojem niste ništa naučili je protraćen dan. Dajte sebi mira nekoliko minuta na kraju svakoga dana da ponovite šta ste naučili. Zastanite ponekad, izmaknite se i pogledajte ponovo. Izborijte do deset pre nego što donesete zaključak. Nikada nemojte misliti da sve znate jer je život neobjašjniva magija koju još niko nije razmrsio. Čuvajte se ljudi koji misle da sve znaju. Zagorčaće vam život svojim neznanjem. Čuda se događaju. Naši životi su čuda nikada ponovljiva.
Svašta nešto sam ja tu još naučila……kao na primer da pravda nema veze sa onim što je fer, da se tuku ono koji ne znaju da razgovaraju, da većina ljudi koristi mozak za obavljanje samo osnovnih životnih funkcija. Ostatak ostaje neiskorišćen i nikada uključen. Vrlo često takvi ljudi donose odluke o našim životima. Demokratija je najbolje skrovište za tu populaciju. Nikada ne moraju da preuzmu odgovornost za svoje odluke jer-većina je tako odlučila. Demokratija predstavlja vladavinu osrednjosti. Vladavinu ljudi sa permanentno isključenim mozgovima. Ako se izdvajate iz proseka-nemojte se brinuti demokratija će se potruditi da vas podkreše prema kalupu većine. Proces može da bude bolan ali će vas više boleti ako se opirete.
I ono što sam na kraju shvatila je da je život vredan živeti samo ako se usudite da ga zaista živite. Onako kako vam je dat.
A ako vi živite u poslednje vreme? Učite li nešto?