El volite Igi Popa?
Ja ga zaista poštujem. Dosta stvari volim da čujem.
Mislim da je mnogima bio uzor. Mislim da je većinom
iskreno mislio ono što je svirao.
Mislim da jeste najznačajnija figura proto panka.
Hell with Sex Pistols!
Kada neko ima 62, I takvu karijeru,
sve mu se može...pa i da izda onakav album kao što su
The Stoogies izdali pre oko godinu dana...ne pravim pitanje...
Ali:
Na prvu vest da Igi izdaje novi album nisam obratila
mnogo pažnje...mislila sam da znam šta me čeka...
Na drugu(podrobniju vest) da Igi izdaje novi album
inspirisan romanom Mišela Uelbeka Mogućnost ostrva
ipak sam naćulila uši...
Nije da sam fan M. U.
Smatram ga produktom (književnim) korporativno – estradne
masovne kulture 21. veka...
Znam da sada mozda i ne može drugacije, ali kad vidim
haripoterovske kampanje za literaturu ja imam otpor..
A i njegovo pisanje mi je suvo i monotono, mada ponekad
promišljeno i duhovito... ne poričem umeće u slikanju sadašnjeg
trenutka i umešnost, zanatsku naročito...
Moja drugarica Jasmina Lekić ovako odgovara na pitanje koja joj je
omiljena Uelbekova knjiga i zašto?
“PLATFORMA
Prosirenje podrucja borbe
ZATO STO PISE O SEXU, sexu pa sexu, A JEDINO MISLI NA LJUBAV.
ZAJEBAVA to licemerje ( dussa mu isste LOVE !!! ), a vrlo je DUHOVIT, LUCIDAN...PREPAMETAN,
glatko mu ide tekst, lako se cita, a ima DUBINU!
pisac OVOG vremena, ovog osecaja POTPUNE EMOCIONALNE PRAZNINE ...
21. veka,
shortly : My BOYFRIEND.”
OK. Razumem. ( ovo ko Fixer, zar ne?)
I sada:
Igi Pop, proto pank ikona, čovek koji
50 godina ne moze da zadrži košulju na ledjima,
opčinjen novom literaturom kreće u totalni zaokret:
Ma hajde, bre!
I:
Ipak, ipak... novi album, pod nazivom Preliminaires,
Što bi značilo Foreplay na engleskom...
a Predigra na srpskom...zvuči kako da kaem:
I sveže, i neočekivano, i iskreno i ...kao
zanimljivo sumiranje prethodnog i kao prava
predigra ...ali za odlazak sa ovog naopakog sveta...
Kaže da je sve to “ about "death, sex,
the end of the human race, and some other pretty funny stuff,"
i tako nekako i zvuči...
Album otvara obrada Preverove Les Feuilles Mortes,
poznata nam u izvedbama Iv Montana, edit Pjaf...
i još mnogih americikih dzezera koji su je prekrajali u
u raznim varijantama pod nazivom Autumn Leaves...
Meni zvuči zanimljivo, blizu originala, lepo otpevana
iako Igijev naglasak podseća na Pepe l Tvora...
I Want to Go to the Beach, je druga pesma..
zanimljive gitare, klavir...
još jedna na francuskom...zadihani ženski vokal
i Igi na engleskom...nije loše bluzi i tamno...
King of the Dogs, kladim se da će biti najveći hit...
ništa naročito...za moje pjmove...o životu, ili smrti..
obrada bosa nove Antonia Carlosa Hobima u malo
tužnijim džezi tonovima...
Party Time, malo rokerskija, malo tehno...
He's dead?/She's Alive, bluzi ....kao iz delte
A Machine for Loving, jos jedna pseća...
meni najdraža na albumu... tekst najviše
pod uticajem Uelbeka...Igi je prosto
šapuće i duboko oseća...
She's Busines, jos jedna verzija Je Sais Que Tu Sais,
bez ženskog vokala i malo čvršća...
I još jednom Autumn Leaves...kao logičan kraj sa malim
izmenama...
Eto...kad čoveku dosade propalice koje se iživljavaju na električnim gitarama,
kada mu bliski prijatelji krenu na puteve bez povratka...
kada imaju malo malo vremena da razmisle
o tome kuda se kreće ovaj svet ovako sve ludje,sve brže
sve otudjenije...
onda se čovek tako približi džezu da postane skoro pa opasno:)))
Preporučujem ovu muziku...ja uživam već par dana...
Ništa senzacionalno, ali rekoh već, zanimljivo, sveže i neočekivano...
I nikako nije dosadno..
Ps: odličan omot je
uradila rediteljka i grafičarka iransko francuskog porekla
Marjane Satrapi.