Pre tačno godinu dana na tržištu Srbije se pojavilo jestivo ulje "Iskon" po ceni od 77 dinara. Do tog 1. septembra 2009. godine litar ulja smo plaćali 120 dinara. U roku od samo par dana sve uljare u tišini su spustile svoje cene na oko 80 dinara za litar. Uhvaćene u pljački naroda i zloupotrebi monopolskog položaja nisu mogli ništa ni da kažu. Ni oni ni vlast. Iz tog razloga ulje Iskon je bilo jedino koje se moglo naći u mojoj kući. Sve to do pre par meseci od kako ga nema u marketima u mom gradu.
Današnja vest kaže da će od sledeće nedelje cena jestivog ulja biti 145
Ja sam SMS indolentan tip pa mi je promakla poruka od pre tri dana: "Dpita dlda tera ono???"
Zbun.
Pogledam broj i razbistri mi se. I. i D. se naduvali, da razbiju kreativnu blokadu, al` prsti i dalje pomalo blokirani...Da nisu, poruka bi trebalo da glasi: "D. pita da li da tera ono"?
Sta ono? Sta da tera? I setim se...
Pre nedelju dana, dosli da se pozdrave, pred odlazak na more, I..., rodjak moje zene, slikar(40) i D..., , dramaturg(2x20)...Idu na more da se malo opuste od ovog vratolomnog beogradskog zivota i da napune baterije koje su istrosili
Znate onaj osećaj kad ispadnete ovca, znate da vam se neko smeje a ne možete mu ništa? Odnosno, mogli biste ali skuplja dara nego mera...
Odem na nekoliko dana u jednu poludivlju zemlju. Nije baš ni Afganistan ni Liberija, izgleda prilično civilizovano, svaki dan sve bolje... Pogotovo što je ta zemlja meni oduvek draga, ljudi su generalno prijatni, gostoljubivi... Većina, kao što će se ispostaviti.
Sastančim
Prvo o čemu pomislim kad znam da ću leteti je knjiga i šta bih mogao da čitam za to vreme. Verovatno je jedan od razloga taj što inače nemam mnogo slobodnog vremena ni mira da sednem i čitam. Ok, možda me i stripovi (Dilan Dog, Zagor i sl) asociraju, ali to je neka druga priča... Leteo sam četiri puta za prethodna
С једне стране се уведе смањење па се компензује с друге - наравно повећањем. Ако су обе стране на приходној страни. :)
Неразумљиво? Па наравно, није ни поента да буде разумљиво. Поента је да буде непримењиво. Али да кренемо редом:
Дакле - када се смање пореска оптерећења зарада остаје неки "вишак" новца. У идеалном свету где су куће од чоколаде послодавац би тај вишак дао својим запосленима да они буду срећни и задовољни (а и патриотски је).
We have them because we are, generally speaking, stinking liars and crooks.
Ako je u Srbiji postojalo tačnije, u budućnost zagledano, poređenje, onda je to Dužan ko Grčka. Neizgovorivih i još teže prebrojivih 300 milijardi evra + 30 milijardi istovalutne budžetske rupe. Toliko je težak grčki problem, koji se zahvaljujući njenom članstvu u EU i evrozoni, već danima budi među prvim vestima svih evropskih medija.
pred praznik rada o radnoj snazi ili o stezanju kaisa i tako to....
dakle skapirali smo: raditi vise, trositi manje i to je lek za „krizu".
(kriza o kojoj pisem inace nije ova svetska ekonomska. ona je samo ubrzala i eskalirala nase probleme - krizu koju smo sami stvorili pogresnim izborima pogresnih ekonomskih modela birajuci kosovo, evropu, nato, rusiju...).
napisao sam vec da je jedna od stvari koju je potrebno "stvoriti" radna snaga koja je jeftinija, mobilnija i edukovanija.