Searchin' my soul-Vonda Shepard I've been down this road walkin' the line
That's painted by pride
And I have made mistakes in my life
That I just can't hide
Oh I believe I am ready for what love has to bring
Got myself together, now I'm ready to sing
I've been searchin' my soul tonight
I know there's so much more to life
Now I know I can shine a light
To find my way back home
One by one, the chains around me unwind
Every day now I feel
"Tajkuni su ušli u tkivo države, političari rade za njih i kada se nađu elementi krivičnog dela, kreće hajka na one koji pravdu sprovode. Imam utisak
( ili čekajući povoljan vetar...)
Reči iz naslova sa jedne strane, BetaDataFerrett sa druge su nekoliko reči kojima me britanski Economist podseća na nova komešanja koja donosi Web 3. Ovaj ferrett (? domaća lasica, potreban zoolog prevodilac!) je program koji manipuliše, petlja i postprocesira podatke o stanovništvu, dostupne preko weba, da bi građanstvu ponudio razne statističke i ostale derivate, a koji nudi američka vlada.
Meni ime programa budi vesele asocijacije (moja žena tvrdi da smo mi muškarci detinjasti do četrdeset i neke, a posle toga podetinjimo):
- Možda sam omašio u prevođenju, ali ferrett ima nekakve veze sa lasicama (weasel) - živuljkama koje su inspiracija za englesko: weasel words - lukavo korišćenje reči u ne baš najpoštenije i najmoralnije svrhe.
- Za lasice je karakterističan i weasel war dance - ratni ples lasica
Silovana djevojčica (9) mora natrag ocu zlostavljaču
ZAGREB - Nesretna sam kad u školi dobijem jedan. Kad sam s tatom, onda sam isto nesretna jer ne volim kad me tata dira. Ne volim kad me tata mazi. Tata se skine gol i veli da moram spavati s njim ili će me zavezati vani kao psa. Kad idemo spavati, ja spavam, a tata skače po meni i radi nešto prosto. To mene boli. Ja kažem da to mene boli, a on ništa. Tata dugo skače po meni, dok mama ne kaže da je ručak gotov. Mama je vidjela što mi radi i rekla mi je: "Žao mi je, dušo, ne znam od policije broj." Braco se skriva od tate. Šapnuo mi je da i njemu radi isto.
Rano te ’38. godine jesen razvuče magle po Ožlju, a šljive rodile, čini se da je modrina u krošnjama zasela. Po vasceli dan Jelena u šljiviku, dugačkom motkom po granama udara, pa na kolenima opale plodove skuplja. Prebira zdrave šljive da ih na konac naniže i više ognjišta okači da se suše, a one prezrele u veliku kacu slaže, pa će rakiju po Mitrovdanu peći, kad džibra dobro prevri i nikakvog posla po poljima ne bude. A prebira i po sećanju onaj saborski dan, stalno se pitajući kakva joj svraka pamet popi kad je pomislila da se pred onolikim svetom s Obrenom
Setih se jedne priče o devojci sa malim narandžastim koferom, šćućurenoj u staničnoj čekaonici, koja je polako gubila nadu da će voz koji je čekala uopšte krenuti toga dana. Zamolila je čoveka koji je sedeo blizu nje da joj pričuva mesto, kako bi u obližnjem kiosku kupila kutiju biskvita. Već je osećala prve znake gladi. Saputnik joj ljubazno izađe u susret i ona se ubrzo
Imali smo jučer priliku pročitati savet, ili bolje rečeno upozorenje Dimitrija Rogozina, ruskoga ambasadora pri NATO savezu, a adresirano na našu vlast. Opuštenim tonom sa primesom cinizma i pretnje, Rogozin je poručio kako Srbija ne bi smela ni pomisliti na članstvo u "NATO savezu" jer bi Rusija onda istoga časa priznala Kosovo. Zašto? Pa zato, kaže Rogozin što Rusi nisu veći Srbi od Srba. I kaže još, "ulaskom u NATO Srbija bi priznala Kosovo". Kao da je pišući tu poruku prepisao "apel 200 intelektualaca" ili još tačnije, kao da je taj apel pisan u Moskvi. Nemoguće je ne
Toj, toj da ti pričam, kako sve da radite kad men' ne biva više na ovaj svet.... I nemo' odma da mašeš s' ruke i da bogoradaš kako neće da pričaš o tome i da begaš, tuj, do men' sedi sve da me slušaš, lepo da ti objasnim šta i kako...
Ej... A viš ti to, ja imam devedes' godina i još me višnji drži na ovaj svet, i nema nameru da me uzne. A kad se malo promislim, tebe je već trijespeta godina, nisi ni ti više mlada, nego zovni amo Milicu, ona je djete, ona da popamti kako treba, dok se
U četvrtak je bio četvrtak i ja u njemu mamurna od još jednog lošeg sna. Imala sam jednu obavezu i zbog nje otišla u izvesni deo grada. Setila sam se potom da bih odatle mogla da nastavim negde drugo. To je već bio plan.