2022-04-16 20:55:02

samo fleke da ne ostanu ...

Đorđe Bobić RSS / 16.04.2022. u 21:55

FQfmAeRXoAU_TuR?format=jpg&name=small

 
2009-04-22 00:27:08

Povez preko očiju i jedna Ina

dali76 RSS / 22.04.2009. u 01:27


Ovaj poslednji udarac glavom u saobraćajni znak stop je zaista prelio čašu. Skinuo sam povez sa očiju i svetlost dana, iako je tog prvog trena smetala očima naviklim na mrak, došla je kao olakšanje.

“Juley, I’m done for today”, odgovorio sam kratko, a kraj rečenice “with this shit“ sam ipak zadržao za sebe.

Pružio sam joj povez što sam imao preko očiju: ”Evo ti blindfold, a evo i štap ako želiš, slobodno se zabavljaj, ja više ne mogu”.

“Dalibor, imamo još sat vremena”, odgovorila je Juley, al' boja glasa

 
2012-04-25 22:41:34

BORHES kao protivotrov...

Filip Mladenović RSS / 25.04.2012. u 23:41

Razgovori u Parizu
Razgovori u Parizu
Gde god da kreneš, gde god da pogledaš, gde god da oslušneš - kakofonija i kakovideonija (na)stranačkih faca i još nastranijih obećanja.

Masovno i masivno laganje je toliko uzelo maha, da čovek više nema gde da se skloni. I ogledala su počela da obmanjuju, da nam ne vraćaju sopstvene likove.

Izlaz sam potražio u knjizi Branke Bogavac "Razgovori u Parizu". Spasonosna zbirka intervjua sa velikom brojem svetskih književnika, od Borhesa, Kundere, Amada i Joneska, do Siorana, Ljose, Eka, Ostera....

 
2011-06-11 11:54:35

Tok života reke

mikele9 RSS / 11.06.2011. u 12:54

 2271079-424281.jpg

Žena mi je siroče bez oca i majke, ja sam polusiroče, Radmila mi je živa. Kad čovek dođe u moje godine a na žalost neki i mnogo ranije, ostajemo ili postajemo siročići bez jednog ili oba roditelja. Dobro reče Nurudinova nana, dok su oni živi, čuvaju nam red a kad odu, onda je na nama da čuvamo red svojoj deci.

Dobro je te je život bogat u svojoj raznolikosti i svakakvosti pa nam u mladosti zaokuplja i dušu

 
2012-04-07 10:59:51

UPOZNAJMO SVU DECU / TELETON

razmisljam RSS / 07.04.2012. u 11:59

               Drago mi je što mogu da ustupim prostor svojoj gošći Kleinemutter.

 

 

               Moje dete je dete sa posebnim potrebama ili dete sa invaliditetom 100% ili hendikepirano dete ili kako god već zovu ovakvu decu, ali moje dete je jedno toplo dete, koje se raduje životu, koje uživa u sadržajima u kojem uživaju i druga tipična deca. Moje dete je moja srećica !

 

Strašna priča koja to nije (upozorenje na zastrašujući sadržaj, nije za osetljive ljude). Veliko slavlje međ pristalicama EU i NATO, dobili su prinovu!! Beba ima već mesec i po a ne namerava da poraste, ona je, što bi rekli na CNN-u - umrla, u Gazi, ovih dana. I beba je pošla da se sahrani. I šta, nikako da nađu čija je to beba, da li neko zna kako se zove, odakle je. Ali džaba, nema pa nema. Ide beba od srušene bolnice do preoranog groblja, od gusenice buldožera do nekog već ohlađenog novinara. Ide kroz čuvene tunele kao da ih sve zna. Pucaju na nju radosno vojnici IDFa, ništa

 
2008-08-04 07:53:59

Marianao - Hialeah

Avram Goldmann RSS / 04.08.2008. u 08:53

Foto: Mira Zdjelar
Foto: Mira Zdjelar
Ne stidim se onih koji su napolju, jer moji sinovi su napolju, niti ću se ikada stideti svog roditeljstva, i nikada im neću negirati kubanstvo - sami su izabrali svoj put - sve dok ne okrenu oružje protiv domovine u kojoj su rođeni. (Eusebio Leal na 7. kongresu UNEAC-a, Udruženja kubanskih pisaca i umetnika, u originalu Yo no me avergüenzo de los que están fuera, porque mis hijos están fuera, y jamás me avergonzaré de mi condición de padre, ni jamás les quitaré a ellos el nombre de cubanos -ellos decidieron su camino- siempre y cuando no hagan armas contra la patria que los vio nacer.)

Jednog vrelog i prašnjavog tropskog popodneva moj kubanski poznanik (recimo da se zove Hugo, imena ponekad pomažu da priča lakše teče) i ja prolazili smo kolima kroz Marianao, čija je 114. ulica, glavna saobraćajnica koja zapadni deo Havane povezuje sa aerodromom, još uvek bila sveže okrečena za Samit nesvrstanih, tog u svetu zaboravljenog i marginalizovanog pokreta koji još uvek zauzima vrlo važno mesto u kubanskoj spoljnoj politici. 114. ulica podsećala je na pozorišne kulise. Pošto su tuda prolazile gotovo sve delegacije Samita, sve oronule kuće u njoj sveže su okrečene u živopisne boje - zelene, žute, plave, sve zamislive. Naravno, čim se sa glavne ulice skrene, decenijama stari i ofucani, nekada beli malter, odvaljuje se sa onoga što je ostalo od zidova. I tu, ipak, ljudi stanuju.

 
2019-10-31 16:06:36

Fruška gora – srpski Atos, 5. dan

Snezana Radojicic RSS / 31.10.2019. u 17:06

12. oktobar 2019.

*

Ovog jutra imam društvo za planinarenje: sa mnom kreću Vesin sin Vlada, njegova devojka Nina, Vesinna sestra Boba i jedna nastavnica iz škole. Hodaćemo zajedno privh pet-šest kilometara do Brankovca, ali društvo prija za promenu.

1-1.jpg?resize=1500%2C1125

Kod manastira Beočin sačekuje

 
2012-10-05 11:02:21

36. SEPTEMBAR

expolicajac RSS / 05.10.2012. u 12:02
mrka-v.jpg

Ovo ću da odćutim, onako kako samo ja znam da agresivno ćutim.
U mom ličnom kalendaru 6.oktobar ne postoji. Postoji 36. septembar. 
 
2014-01-18 14:43:35

Negde drugo

Ivana Knežević RSS / 18.01.2014. u 15:43

Engleski pab u suburbiji. Zimsko popodne šalje pozdrave kroz okno okrenuto zapadu i snop blistav kao meteor padne na lice muškarca preko puta.

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana