Da li volite putovati brodom?
Ako slučajno imate takve želje, prije nego se upustite u avanturu krstarenja jedrilicom od otoka do otoka, od uvale do uvale, možda možete nešto od ugođaja isprobati na većem brodu. Od nečeg se mora početi.
90-te su bile godine opće besparice i uopće – kaosa. No, što je kaos ako se u njemu ne znaš snaći? Za nas “revne studente”, pogotovo u ljetnim mjesecima bila je
Juan Berasategui, nepostojeća ličnost izmišljena za potrebe ove polupriče, ima divan pogled sa prozora. Sa 32. sprata njegovog kondominijuma u South Beachu (SoBe) na samoj plaži, vidi se pučina, naslućuje se ogromni Atlantik. Tek ako se pogleda vrlo duboko, u dno prozora koji ide gotovo do poda, vidi se uska linija peska, plaža ispred kondominijuma. Juanova spavaća soba je zastakljena i ispupčena prema vodi, tako da on iz svog skupog stana vidi Okean čim se probudi. U daljini se ponekad sjaje brodovi, ali mnogo češće sa prozora vidi se samo plavetnilo mora.
Pošto je Nova godina obično vreme različitih svođenja računa, kako u životu tako i na Blogu, palo mi je na moju malu pamet da se i ja pozabavim tom, pomalo bolnom rabotom, a pozivam i Vas.
Dakle, bila je ovo, definitivno, godina izazova za Blog B92 i mnoge od nas.
Mnoge stvari više nisu iste, a mnoge više nikada neće biti iste. Dobili smo nekoliko odličnih autora, i bar tri puta više skoro pa perfektnih komentatora.
O toj crti koju podvlačimo svakog 2.januara, čim se otreznimo, može da se piše danima.
Obično počinjem ovako: od danas više ne pušim i ne pijem........
Rat u Bosni je počeo 6. aprila 1992. a završio se Dejtonom, novembra 1995.
Krvav i brutalan kakvi su svi ratovi.
Preko 100. 000 muškaraca, žena i dece je stradalo, izbeglih i u emigraciji neznano velik broj, uništena, poharana i popaljena zemlja koja pokušava da stane na noge.
Rane u srcima i duši preživelih, duboke.
Danas na kraju 2008. kada živimo u nekim zemljama, tuđim, svojim ili «svojim» u kojim političari i dalje dele, mere i broje prošlost zbog kojih mi ne možemo da živimo sadašnjost a naša deca budućnost, javila se ideja da se pokrene humanitarna
imam čast da ugostim debitanta :
Zdravo svima. Ja sam Spiridon i prvi put pisem na blogu B92. Jako sam uzbudjen zbog toga I zelim da se zahvalim AlexDunjji sto mi je dala ovu priliku.
Vec dugo citam blog ali nikako nisam smogao hrabrosti da napisem nesto jer sam se plasio da ce mi se ljudi smejati ili biti grubi prema meni.
Puno volim da citam Aleksandra Stosica I njegove fenomenalne provokativne blogove, Anfaka koji prosto pleni svakim komentarom, Dawngreetera (koji je trenutno na odsluzenju vojnog roka) i td. Moj najveci favorit je bloger
Almost
"Ta ja nisam hteo
ništa drugo
nego da pokušam proživeti
ono
što je
samo od sebe
htelo
da izbija
iz mene.
Zašto je to bilo tako mnogo teško?"
...
Kad pesnici pišu romane, oni obično postupaju tako kao da su Bog, i kao da mogu poneku ljudsku povest da obuhvate celu celcatu pogledom, i da je shvate, i da je tako predstave kao da je bog priča samome sebi, bez ikakvih velova, pošto je on svugde i na svakome mestu. To ja ne mogu, kao što to uopšte pesnici ne mogu.
Da li je dozvoljeno razgledanje vašeg vrta?
Pravilo u Irskoj je da posle godinu dana boravka, tj. voznje s medjunarodnom vozackom dozvolom, morate da polazete vozacki ispit. Prvo polazete za Provisional Licence - samo test, a u roku od sest meseci od uspesno polozenog testa mora da se okusate u saobracaju.
Posto smo supruga i ja tu duznost obavili proteklog vikenda, krenuli smo u proceduru podnosenja zahteva za Provisional Licence (tada mora da zalepite na vasem vozilu znak L), sto podrazumeva