2009-11-30 11:59:53

UKINUTE VIZE!!!

NNN RSS / 30.11.2009. u 12:59

Dobar dan!

 

birdcage_kenny.jpg

 

EDIT:
Dobar dan roditeljima koji nisu posetili svoju decu od kad su se odselila..
Dobar dan studentima koji će obići evropske gradove, pivnice, muzeje, festivale, građevine...
Dobar dan deci koja će moći da posete roditelje koji negde mukotrpno rade...
Dobar dan svima nama koji smo čekali ovu priliku .. da (opet) putujemo, da vidimo, da čujemo, da se upoznajemo, da posećeujemo, da se vraćamo i odlazimo, da fotografišemo, da pričamo jedni drugima priče o drugim zemljama, o drugim ljudima, da probamo lokalna piva, da se vozimo brzim vozovima, da učimo pozdrave na novim jezicima, da širimo sliku o Srbiji onakvoj kakva jeste, Srbiji veselih, druželjubivih ljudi, ljudi željnih ... svega...
Dobar dan!

 
2009-04-10 15:07:55

Deve u našoj avliji

Budimac RSS / 10.04.2009. u 16:07

Danas je osvanuo drugi sunčani dan posle nekoliko dana slinavih kiša (ne onih lepih i uzbudljivih nego dosadnih sipkanja), pa sam umesto uobičajene rutine – priključenja na sokoćelo – odlučio da nastavim košenje trave započeto pre nedelju dana. Zahvaljujući obilnim kišama ove godine trava je mestimično dostigla visinu do struka i polako počela da preti da će nas progutati.

 
2009-08-15 09:31:47

Ćutanje, mučanje i drugo ..anje

miloradkakmar RSS / 15.08.2009. u 10:31

  Ne bih rekao ni za život zašto sam odlučio da pišem o ćutanju? Ne bi iz mene izvukli ni zarez, kamo li slovo, o tajanstvenosti misli nikako me ne pitajte, one su zaključane u najzabitije predele uma, u zaborav, pod katancima i lancima ne vredi im ni da pomisle da izađu.

  Mučim k’o zaliven, a znam mnogo toga. Začepio sam gubicu, presušio k’o izvor vode, nema izgleda da progovorim o bilo čemu, a ponajmanje o ćutanju.

  Ćutanje je zlato! Ono je u trezorima, oko vrata u nedrima, na prstima .. u malom prstu je ćutanje, u završecima nerava, na jagodicama. Krv da mi pustite iz njih ne bih progovorio, nem sam, pogubio sam sve reči kojima mogu da kažem ono o čemu ćutim.

 
2011-01-18 20:02:17

Leba mi, parče prvo

Jelica Greganović RSS / 18.01.2011. u 21:02

7%20pari%C5%A1ki%20kruh.jpgGore, uzbrdo po bulevaru, podosta iznad Đerma ima pekarica. S desne strane. Jedna jedina. Bez konkurencije podivljalih modernističkih pekara.

Pravcata tesna pekara sa uzalud svaki dan ribanim pločicama, koje su bile i ostaće otužno bežaste. U njoj se iza jedine tezge guraju bar tri prodavačice koje komšijaju svakog kupca uz prateći srdačan osmeh.

Iz te pekarice se letos vio jutarnji red. I ja u njemu. Jer iako ta uzbrdačka pekara nema hleba, ima takve kifle posute suncokretovim semenkama, zbog kojih Žmuu nikada nije teško da me u nju pošalje. Pomenute kifle nemaju veze sa izvornim, austrobugarskim shvatanjem dotičnog hlebnog rođaka, jer su na ivici kolača svojim slatkasto-mlečnim ukusom. Kifle po definiciji bulevarske pekarice su samo malečki hlebovi. Hlebni prsti. A kako je trend zdrave hrane dopro i skoro na vrh bulevara, to se u njenoj kratkoj, zastakljenoj polici, šepuri nekoliko vrsta tamnoputih kifli, posutih raznim sortama semenja.

 
2010-07-08 16:10:09

Rizik od boja u hrani?

njanja_de.manccini RSS / 08.07.2010. u 17:10

 

Novi izveštaj Centra za Nauku u Javnom Interesu (Center for Science in the Public Interest) me naterao da napišem ovaj blog. Tema su veštačke boje u ishrani.

Već dugo se priča da su veštačke boje sumnjive za uporebu, da izazivaju alergijske reakcije, hiperaktivnost a neke su čak i kancerogene. Ovde u Americi proizvodjači hrane godišnje upotrebe 6818181.8 kg veštačkih boja. Izveštaj Centra za Nauku u Javnom Interesu (Center for Science in the Public Interest) ukazuje na činjenicu da tri veštačke boje koje se najviše

 
2010-09-21 00:53:15

Pas u biblioteci

nsarski RSS / 21.09.2010. u 01:53

598px-Holbein-ambassadors.jpg

 

Prust kaže da naše svakodnevno iskustvo, gde sve iščezava u prošlost i nikad ne znamo šta će se sledeće dogoditi, ne može da nam pruži osećanje realnosti, a ipak mi to iskustvo zovemo realni život. U svakodnevnom iskustvu, svi smo mi u položaju psa u biblioteci, okruženi jasno vidljivim svetom punim značenja za koji ni ne znamo da postoji. (N. Frye)

Za površnog

 
2010-06-13 00:26:04

Dakle - da se pobede Nemci !

loader RSS / 13.06.2010. u 01:26

Eto nas opet na Svetskom prvenstvu u fudbalu i opet u društvu sa starim prijateljima, Nemcima. Utakmica sa „pancerima" je što se bodova tiče jednako važna kao i ostale dve, sa Ganom i Australijom, međutim, ona ima i onaj drugi naboj, koji je čini ipak vrednijom od ostala naša dva susreta u grupi na SP u Južnoj Africi. Stoga, svesno narušavajući hronologiju budućih dešavanja, objavljujem ovaj post pre nego što smo odigrali susret sa Ganom, i dodajem da se, bez obzira koji će u toj utakmici rezultat biti, moji dole izneti stavovi neće izmeniti.

 
2010-11-04 16:04:46

Tajni život Vašeg računara

Dragan Pleskonjic RSS / 04.11.2010. u 17:04

Čiji je „Vaš" računar? Čudno pitanje, zar ne? Ali, da li ste baš sigurni da je potpuno Vaš ili ga možda koristi još neko, a da toga niste ni svesni? Možda je on već deo botnet mreže, možda je u stvari zombi, u njemu „živi" trojanski konj, dok na skrivena vrata ulaze i izlaze horde nevaljalih i zlonamernih likova. Možda služi za spamovanje, a na njemu ugošćavate brojne nezvane goste (gremline da i ne pominjemo), dok ste „sigurni" da je sve pod kontrolom.

Kakve to sve kreature obitavaju u vašem dragom računaru, a da vi toga možda niste ni svesni? Kako zlonamerni ljudi mogu da vas špijuniraju, kako kradu vaše lozinke ili cele dokumente, slike, pisma ili druge datoteke sa podacima, kako prate vaše ponašanje i navike? Kako mogu da navedu vaš računar da radi ono što oni hoće i da ga učine oružjem u svojim rukama koje će biti korišteno da napadne druge, a da vi toga niste ni svesni? 

 
2014-05-19 11:19:37

"Državo, ne bismo te više zadržavali"

Milan Novković RSS / 19.05.2014. u 12:19

Uz svest da rizikujem širenje pogrešnih informacija, pa molbu da sve čitamo uz zdravu dozu sumnje, prenosim text, link, podlogu za diskusiju sa društvenih mreža.

 "Odmah da razjasnimo sledeće: narodu ove zemlje svaka čast. Da nam nije nas, propali bismo odavno. Gledajući silu solidarnosti i samoorganizacije koja se podigla za vrlo kratko vreme, čovek ne može a da ne oseti ponos i da mu momentalno ne postane jasno zašto smo izdržavali sve i svašta kroz istoriju.

Zato što smo, na kraju dana, u najgorim situacijama tu jedni za druge. Možda u normalnim okolnostima to uzimamo previše zdravo za gotovo. Umislimo da smo sami, da se svako bori za sebe, ali to, vidimo ovih dana, i nije baš tako.

Sa druge strane, država je pokazala je neviđenu tromost, nespremnost i potpunu, ali potpunu dezorganizovanost. A kome takva država treba?

 
2015-03-05 12:40:12

Oblaci...

cult RSS / 05.03.2015. u 13:40
 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana