Nismo uspeli da opravimo kolače niti da kupimo crni i žuti sok ali smo, umesto đakonija, došli da pokupimo pohvale i pogrde i, sa ono malo ponosa što nam je preostalo, podelimo novi projekat ekipe
IV - dan 12. 08.
Dnevnik jazz festivala (I Ideo)
Solomon Burke prima gradonačelnika, umesto obrnuto, uz minimum novinara u svojoj rezidenciji. Dok sedam pored njega shvatam koliko je viši i širi od nas obojice. Ili je za to kriv kraljevski tron. Šarmantan, u sjajnom odelu dozvoljava ipak novinarima da postave pitanja o sličnosti sa Šabanom.
Ja strepim kako će reagovati kada mu kažemo da nemamo tražene hidraulične dizalice već da ćemo ga na binu podići klasičnim viljuškarom. Srećom, uz naše obećanje da fotografi neće slikati viljuškar - pristao je! A
Kad prolaze kraj mene, mnogo im je interesntno da zagledaju moje koferče, pokušavajući da na brzaka izračunaju koliko para ima u njemu. Poneki, oni iz mlađe generacije, zastanu i bez ustručavanja počnu da broje novčiće. Naravno, ne znaju koliko dugo sam ja morao da sviram za to što je unutra, a ne znaju ni da povremeno praznim kofer. Tako da... nerviraju me njihovi komentari, a obično u odlasku progunđaju kako mi slabo ide.
Napred je, kao vođa kolone, išla baba, Ciganka od oko 60 godina, koju su sledili unučići (pretpostavljam): devojčice